Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: 48. Pp J-2788/2020.-9.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Marini Ivančević uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Zrinke Krečak te Marije Đirlić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene H. K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, I. Policijske postaje Split, pod brojem: … od
25. kolovoza 2020., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 23. veljače 2023. u prisustnosti okrivljenice, a izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 28. veljače 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 181. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),
okrivljena H. K., OIB: …, kći A. i J., rođene K., rođena ... u S., s prebivalištem u S., sa završenom visokom stručnom spremom, liječnica, zaposlena, dobrog imovnog stanja, razvedena, majka jednog djeteta, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi:
„dana 22. 07. 2020. godine oko 20,00 sati, u S., na balkonu stambene zgrade, na drugi način narušila javni red i mir, na način što je vodom polila L. Ć., M. T. B. i N. B.,
time da bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
48. Pp J-2788/2020.-9.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno navedenim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljene H. K.,
zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Okrivljenica je, očitujući se o optužbi na glavnoj raspravi, izjavila kako se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
2.1. Okrivljenica je u svojoj obrani izjavila da se 22. srpnja 2020. oko 20:00 sati nalazila u S., koja je adresa njenog stanovanja. Da je bila na
balkonu stana koji se nalazi na drugom katu stambene zgrade, kanticom je zalijevala cvijeće, čula je viku koja je dopirala s balkona koji se nalazi ispod njenog balkona, a pretpostavlja da su se na balkonu nalazile N. B. i njena kćer L., te sestra
M. T. B., a s kojima inače ima problema. Da dotičnima uvijek nešto smeta pa čak i samo njeno kretanje po stanu, da je u pitanju stara zgrada te da su se čak pokušali dogovoriti oko nekih pitanja vezano za samu zgradu (održavanje i slično), ali bezuspješno. Da nije dotične polijevala vodom kako to proizlazi iz optužnog prijedloga već da je samo zalijevala cvijeće, a ako je voda slučajno i kapala na njihov balkon, da su je mogle upozoriti, ali da su dotične očigledno odmah pozvale policiju što je doista besmisleno. Da su iste odmah došle lupati na ulazna vrata stana i govorile joj pogrdne riječi. Da se oko njihove stambene zgrade nalaze druge stambene zgrade, odnosno da se netko nalazio na balkonu druge stambene zgrade da je mogao vidjeti nju da zalijeva cvijeće.
3. U nastavku glavne rasprave u dokaznom postupku Sud je u svojstvu svjedokinje ispitao L. Ć. koja je u svom iskazu izjavila da je predmetne prilike sjedila na balkonu stambene zgrade u S., a koji se inače nalazi
na prvom katu navedene stambene zgrade. Na balkonu su se također nalazile njena majka N. B. i teta M. T. B.. Da je sjedila blizu zida, odnosno
ograde balkona, ruke su joj bile naslonjene na ogradu kada je počela kapati voda na balkon sa balkona koji se nalazi poviše njihovog balkona. Da se obratila okrivljenici da prestane sa zalijevanjem jer da kapa voda i to u dva navrata, a da je okrivljenica nije poslušala već da je u jednom trenutku kanticu vode polila po njoj, odnosno polila joj je vodom ruku kojom je bila naslonjena na ogradu. Kada su došli policijski službenici, da su isti došli na balkon, nakon čega su otišli kod okrivljenice.
3.1. Okrivljenica je imala primjedbu na dio iskaza u kojem je svjedokinja navela da je upozorila da voda kapa na balkon jer da joj se dotična pogrdnim riječima obratila i da nije točan navod da ih je zalila vodom iz kantice. Okrivljenica je pitala svjedokinju zbog čega joj je lupala na ulazna vrata, na što je svjedokinja odgovorila da je pozvonila na vrata, a kako joj nitko nije otvarao, da je onda dlanom malo zalupala na vrata, te da ona, a ni njena majka nisu vikale i nisu se obraćale pogrdnim riječima okrivljenici.
3.2. Na pitanje suda svjedokinji da opiše točno položaj samog balkona, ista je odgovorila da se balkon nalazi na prvom katu stambene zgrade, da je iznad balkona balkon okrivljenice koji se nalazi na drugom katu stambene zgrade, da stambena zgrada ima ukupno dva kata i prizemlje, da balkoni gledaju na cestu i da se preko puta nalazi kuća.
4. Na idućoj glavnoj raspravi Sud je kao svjedokinju u dokaznom postupku ispitao N. B. koja je u svom iskazi izjavila da je predmetne prilike sjedila na balkonu stana zajedno sa kćerkom L. Ć. i sestrom
M. T. B.. Da je okrivljenica na balkonu iznad njihovog zalijevala cvijeće te da je voda kapala na balkon. Sjeća se da je kćer upozorila okrivljenicu u smislu može li to malo manje, da dotična nije reagirala na to pa joj je kćer otišla na vrata, međutim
48. Pp J-2788/2020.-9.
da dotična nije otvarala i nakon što se kćer vratila na balkon, da je okrivljenica dok su sjedile samo prolila sa svog balkona kantu vode po njima. Inače da je srčani bolesnik, visokotlakaš i da ju je to uzrujalo.
4.1. Sud je proveo radnju suočenja između okrivljenice i svjedokinje te je pritom svjedokinja upitala okrivljenicu zbog čega kada zalijeva cvijeće voda kapa na njihov balkon, a da je to jedna u moru stvari koje okrivljenica radi, da je okrivljenica liječnica, a ona da ima 78 godina, da je srčani bolesnik i da nije u redu to što okrivljenica radi, nakon čega je okrivljenica navela da to nije istina, da nije prolila kantu vode po njima, na što joj je svjedokinja kazala da kako to može govoriti, gdje je tek situacija kad je prolila vodu u kalijevu peć, a okrivljenica je potom navela da bi ona također mogla govoriti puno stvari i da to nije predmet postupka osvrnuvši se na to da je svjedokinja pisala Komori i što je svjedokinja potvrdila.
4.2. Sud je na kraju dokaznog postupka pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu, a iz koje proizlazi kako okrivljenica nije prekršajno osuđivana.
5. Nakon ovako provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka, Sud smatra kako djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije prekršaj, zbog čega je okrivljenicu sukladno članku 182. točka 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.
6. Ovaj Sud je tijekom postupka uputio zamolnicu Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu radi ispitivanja svjedokinje M. T. B., međutim zbog njenog lošeg zdravstvenog stanja koje je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom, to nije bilo moguće te je Sud odustao od ispitivanja navedene svjedokinje jer smatra da su sve odlučne činjenice dovoljno razjašnjenje, a njenim ispitivanjem se ne bi saznalo ništa novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku, a koji bi se postupak samo nepotrebno odužio i troškovi povećali.
7. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red.
7.1. Odredba članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona propisuje kako će sud izreći presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj.
8. Činjeničnom opisu djela koje se okrivljenici stavlja na teret nedostaje zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a to je da je prekršaj počinila na javnom mjestu. Naime, bitno zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predstavlja lokalitet radnje dakle javno mjesto ili fiktivno javno mjesto koje po prirodi nije javnog karaktera, ali se posljedice reflektiraju na javnom mjestu. U konkretnom slučaju lokalitet radnje je balkon stambene zgrade koji a priori nije javno mjesto već se radi o privatnom mjestu koje može biti fiktivno javno mjesto u slučaju reflektiranja posljedica u javnosti. Budući da iz provedenog postupka, a niti iz utuženog činjeničnog opisa ne proizlazi da je prekršaj počinjen na javnom mjestu niti se posljedica reflektirala na javno mjesto već na drugom balkonu koji je također privatno mjesto, Sud je sukladno članku 181. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove presude.
9. Budući da je Sud okrivljenicu oslobodio optužbe za predmetno djelo, uslijed te odluke, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
48. Pp J-2788/2020.-9.
U Splitu 28. veljače 2023.
Zapisničarka
Sutkinja
Marija Đirlić v.r.
Marina Ivančević v.r.
Viša sudska savjetnica-specijalistica
Zrinka Krečak v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Okrivljenici
2. I. Policijskoj postaji Split,
3. u spis.
Za točnost otpravka-ovlaštena službenica
Jelena Katalinić
