REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 213/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. P. d.o.o. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Z., protiv I. tuženika I. F. iz Z., (OIB: …) i II. tuženice Ž. F. iz Z., (OIB: …), koje zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika da im se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-357/2020-2 od 11. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1053/2019-18 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
- da Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 23. prosinca 2016. između I. tuženika kao darovatelja i II. tuženice kao daroprimca, ovjeren po javnom bilježniku V. K. pod brojem Ov-19507/2016, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih potraživanja prema I. tuženiku od 185.899,88 kn sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 11.846,25 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,
- da su I. tuženik i II. tuženica dužni trpjeti da tužitelj svoje potraživanje od 185.899,88 kn sa zateznom kamatom od 16. ožujka 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 11.846,25 kn sa zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, namiri prodajom nekretnine „i to 1/2 dijela trosobnog stana na III. katu oznake S B15, sadržaja: ulaz, dnevni boravak, kupaonica, kuhinja, soba, soba, izba, wc, površine 67,28 m2, neodvojivo povezan sa lođom, površine 2,93 m2 i sa spremištem oznake B15 u podrumu-1, površine 3,42 m2, sveukupna neto korisna površina P=71,18 m2, u Z., …, u objektu oznake:"C", označeno u planu posebnih dijelova zgrade sa ljubičastom bojom („šrafirano karirano, pod 45 stupnjeva") upisane u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Z., zk.ul. 6116, k.o. 335592 S., etaža 327,“
- da su I. tuženik i II. tuženica dužni solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 14.654,00 kn, sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2020. do isplate.
2. Tuženici su podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa su u prijedlogu postavili pitanje:
„Da li je vjerovnik koji raspolaže ovršnom ispravom protiv dužnika koji ima imovine, ovlašten pokrenuti parnični postupak radi pobijanja pravne radnje dužnika ako prethodno nije pokrenuo postupak prisilne naplate (ovrhe) na imovini dužnika temeljem ovršne isprave kojom raspolaže, te da li je u takvom slučaju tužba preuranjena i sud je treba odbaciti?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog tuženika nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Pritom treba imati na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
8. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:
8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo paušalan navod predlagatelja da je po njima postavljeno pitanje važno za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao ni isticanje razloga kojima samo polemiziraju sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuju ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim
- odnosno kojima polemiziraju sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,
8.2. odnosno, konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP- a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),
8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome, zbog razloga iz točaka 8.1. i 8.2.) ne može u svezi tog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenog pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).
9. Revizijski sud kod toga samo primjećuje da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelji smatraju da bi ono što ističu u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).
10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:
10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
11. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
