Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 20 Gž-466/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Skerlev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Z. i partneri iz O., protiv tuženog E. M. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O. društva K. & partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-593/20-21 od 3. siječnja 2022., dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog E. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-593/20-21 od 3. siječnja 2022..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. D., poslovni broj Ovrv- 6737/19 od 26. rujna 2019., kojim je tuženom naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.145,53 kn / 152,04 €[1] sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), naloženo je tuženom naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.387,50 kn / 316,88 € (stavak II izreke), dok je odbijen zahtjev tuženog za naknadu troška parničnog postupka (stavak III izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime troška nevraćene terminalne opreme, nakon raskida ugovora.

5. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su stranke zasnovale ugovorni odnos 28. siječnja 2016., temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, koji ugovor je nesporno raskinut, no da tuženi nakon raskida ugovorna nije vratio tužitelju terminalnu opremu, kako je propisano Općim uvjetima poslovanja V. d.o.o. od 15. srpnja 2015. (u daljnjem tekstu - Opći uvjeti).

6. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 1.145,53 kn / 152,04 €, te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu - ZPP), radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Slijedom navedenoga, žalbeni prigovori činjenične naravi nisu niti uzeti u razmatranje.

8. Odredbom čl. 6.1.6. Općih uvjeta je propisano da je rok za vraćanje terminalne opreme u nepokretnom mreži 15. dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu. U slučaju povrata opreme u navedenom roku sve naknade vezane za terminalnu opremu će biti stornirane. U slučaju da pretplatnik ne vrati telekomunikacijsku terminalnu opremu u propisanom roku, ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.

9. Stoga je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio ugovorne odredbe čl. 6.1.6. Općih uvjeta, kada je obvezao tuženoga na plaćanje naknade za opremu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Tuženi u žalbi niti ne osporava da nije vratio telekomunikacijsku terminalnu opremu, već opetovano ističe da je odredba čl. 6.1.6. Općih uvjeta nejasna, u smislu da nije točno naznačeno na koji način se mora izvršiti povrat opreme.

11. Navedeni žalbeni prigovor nije osnovan, obzirom da iz tumačenja navedene odredbe proizlazi da je upravo tuženi bio dužan vratiti opremu, jer je on u posjedu iste, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, dok nigdje nije navedeno da je tužitelj bio dužan poslati svoje djelatnike k tuženom da preuzmu opremu, kako to tvrdi žalitelj.

12. Konačno, netočna je žalbena tvrdnja tuženoga kako je u prigovoru naveo da je otišao izvršiti osobno povrat u poslovnici tužitelja, čiji djelatnici su takav povrat odbili i zatražili da se isti izvrši putem pošte, obzirom da je u prigovoru naveo da je otišao u poslovnicu tužitelja, potpisao otkaz usluge i podmirio dugovanje, no ne i da je pokušao izvršiti povrat opreme.

13. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

14. Slijedom navedenoga, a obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Sudac:

Vesna Skerlev, v.r.