REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3096/2018-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INETEC-Instituta za nuklearnu tehnologiju d.o.o., OIB: 69707113052, Zagreb, Dolenica 28, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Artuković, odvjetnica u Zagrebu, Mirjana Jurišić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici d.o.o., te punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan, Jabuka d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv I-tuženika HRID d.o.o. Zagreb, OIB: 00833353175, Zagreb, Milivoja Matošeca 8, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Tilošanec, odvjetnik u Zagrebu, Rajko Čogurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čogurić & Partneri d.o.o. Zagreb, Čedo Prodanović, odvjetnik u Zagrebu i Vesna Vasiljević, odvjetnica u Zagrebu, II-tuženika Berislava Nadinića, OIB:47774883743, Zagreb, Kružna 83 i III-tuženika Željka Postružića, OIB: 70682381524, Zagreb, Pirovec Gornji 44, kojih obojicu zastupaju punomoćnici Gordana Lazović i Mario Sukno, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno Zagreb, te Davor Kustec, odvjetnik u Zagrebu, radi zaštite intelektualnog vlasništva, zaštite poslovne tajne, zaštite zbog povrede prava tržišnog natjecanja i naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-3028/2018-2 od 14. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-774/2008 od 26. svibnja 2014., ispravljena rješenjem poslovni broj P-774/08 od 3. lipnja 2014., i kojom je potvrđeno rješenje tog suda poslovni broj P-774/2008 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se:

- presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-3028/2018-2 od 14. lipnja 2018.,

- presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-774/2008 od 26. svibnja 2014., ispravljena rješenjem poslovni broj P-774/08 od 3. lipnja 2014., i rješenje tog suda poslovni broj P-774/2008 od 7. srpnja 2014.

i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će sud u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-774/2008 od 26. svibnja 2014., ispravljenom rješenjem poslovni broj P-774/08 od 3. lipnja 2014. sudio je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj INETEC - Institut za nuklearnu tehnologiju d.o.o. Zagreb, Dolenica 28. nositelj prava na tehnologiju (tehnička rješenja) za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana VVER tipa koja se sastoji od:

a) manipulatora - koji služi za provedbu ispitivanja generatora pare tipa VVER i uključuje dva sustava. Prvi sustav temelji se na manipulatoru IMD-KIN jednostavne izvedbe i drugi sustav zasniva se na tehnologiji manipulatora IMEC, tehnički napredniji sustav razvijen u svrhu unapređenja procesa ispitivanja i implementacije novih tehnologija. Oba sustava sastoje se od: manipulatora, sustava dvostrukog gurača sondi, elektroničkog uređaja za upravljanje, programskog paketa za kontrolu manipulatora, prikupljanje, analizu i organizaciju podataka, različitih vrsta sondi za nerazorno ispitivanje cijevi i kolektora generatora pare i „know-how" koji se odnosi na postupke provedbe ispitivanja generatora pare nuklearnih elektrana.

Prvi sustav, IMD-KIN manipulator je više osni uređaj čiji je zadatak omogućiti gibanje sustavu dvostrukog gurača (u daljnjem tekstu: gurač sondi), kroz kolektor generatora pare u svrhu provedbe nerazornog ispitivanja cijevi generatora pare manipulator instaliran unutar kolektora generatora pare Manipulator IMD-KIN sastoji se od:

- razdjelnika, koji je temeljni dio manipulatora, te kao takav osigurava, učvršćuje i centrira manipulator na prirubnicu kolektora. Pored navedenih funkcija, razdjelnik omogućuje rotaciju manipulatora oko osi kolektora. Razdjelnik na sebi nosi pneumatsko-električnu razvodnu kutiju, nadzornu kameru, i sustav za namatanje sondi.

- sustav za namatanje sondi, pomoću torzijskih opruga osigurava namatanje dviju sondi tijekom povlačenja istih iz cijevi generatora pare.

- „Jarbola", koji svojom konstrukcijskom izvedbom (cijevna konstrukcija) postavljene u osi manipulatora, omogućuje pomicanje gurača sondi vertikalno po osi kolektora generatora pare. - sustava za centriranje sa košarom, čija je funkcija centriranje donjeg dijela manipulatora unutar kolektora. Zadatak košare je onemogućiti odlomljenim sastavnim dijelovima manipulatora, otpadcima ili prljavštini sa manipulatora i/ili kolektora, koji se mogu pojaviti tijekom ispitivanja, da ne dospiju u sistem generatora pare.

Drugi sustav, IMEC manipulator je također više osni uređaj čiji je zadatak omogućiti gibanje guraču sondi kroz kolektor generatora pare u svrhu provedbe nerazornog ispitivanja cijevi generatora pare. Bitne prednosti naprednijeg sustava koji se temelji na manipulatoru IMEC u odnosu na verziju IMD-KIM su:

-Veća brzina guranja i povlačenja sondi do 1000 mm/s

-Veća brzina rotiranja gurača sondi 3°/min i veća brzina gurača u vertikalnom smjeru 500 mm/s

-Implementacija nove tehnologije „A." sonde

-Podržava više različitih testera (MIZ®-80, TC® 7700...)

-Univerzalno rješenje za generator pare tipa VVER 440 i V. 1000 - Automatsko prikupljanje podataka

-Implementacija modula za ultrazvučno ispitivanje zavara kolektora i modula za čepljenje cijevi IMEC manipulator instaliran unutar kolektora generatora pare I. manipulator sastoji se od:

- razdjelnika dijela manipulatora, koji osigurava, učvršćuje i centrira manipulator na prirubnicu kolektora. Razdjelnik IMEC manipulatora je univerzalno rješenje koje se može bez preinaka primijeniti na generatorima pare tipa VVER 440 i tipa VVER 1000. Pored navedenih funkcija, razdjelnik omogućuje rotaciju manipulatora oko osi kolektora. Razdjelnik manipulatora tipa IMEC na sebi nosi nadzornu kameru, pneumatsku i električnu razvodnu kutiju. Na razdjelniku se nalaze senzori s kojima je moguće ograničiti rotaciju manipulatora unutar bilo kojeg kuta.

- sustava za namatanje sondi, koji podrazumijeva dva koluta unutar kojih se namataju dvije sonde bez posredstva bilo kojeg pogona osim same sile sonde producirane tijekom povlačenja sonde iz cijevi generatora pare. Sustav za namatanje sondi I. manipulatora, ugrađen je na gurač sondi, te kao takav omogućava rad s kraćim sondama i na taj način pojeftinjuje samo ispitivanje. Ovakva izvedba koluta za namatanje omogućuje implementaciju uređaja MIZ®- 80, što manipulator I. čini jedinstvenim manipulatorom na području ispitivanja generatora pare tipa VVER. Centralnog dijela, koji se sastoji od dvije linearne vodilice sa elevacijskim pogonom s kojim se vrši vertikalni pomak gurača sondi po osi kolektora generatora pare.

- sustava za centriranje sa košarom, čija je funkcija centriranje donjeg dijela manipulatora unutar kolektora. Zadatak košare je onemogućiti odlomljenim sastavnim dijelovima manipulatora, otpadcima ili prljavštini sa manipulatora i/ili kolektora, koji se mogu pojaviti tijekom ispitivanja da ne dospiju u sistem generatora pare.

b) elektroničkog uređaja za upravljanje (u daljnjem tekstu: kontroler) - je skup elektronskih elemenata čiji je zadatak upravljanje manipulatorom i dvostrukim guračom, procesuiranje podataka i posredstvo između korisnika i manipulatora. Tijekom inspekcije kontroler se nalazi izvan kolektora generatora pare;

c) sustava dvostrukog gurača sondi - čiji je zadatak simultano guranje i/ili povlačenje dviju sondi kroz cijev generatora pare u svrhu nerazornog ispitivanja strukturnog stanja cijevi. IMEC-ov sustav za provedbu ispitivanja generatora pare uključuje dvije verzije gurača sondi: verzija za IMD-KIM manipulator i verzija za IMEC manipulator. Verzija dvostrukog gurača sondi za IMEC manipulator sastoje se od:

- dvije pogonske jedinice, koje svojom konstrukcijom i sistemom pogonskog mehanizma omogućavaju guranje/povlačenje sondi. Svaka pogonska jedinica ima 4 kotača (2x2 u paru) koji svoju rotaciju pretvaraju u translatorno gibanje sondi. Kotači su pogonjeni putem elektromotora a njihovo otvaranje odnosno zatvaranje vrši se posredstvom pneumatskih cilindara promjenjivog pritiska;

- nadzorne kamere, na guraču sondi za IMD-KIN manipulator nalaze se po jedna bočno uz svaku pogonsku jedinicu, dok na guraču sondi za IMEC manipulator jedna se kamera nalazi na vodilici sonde. Nadzorne kamere omogućuju korisniku kontinuirani nadzor guranja/povlačenja sondi;

- vodilice sondi, za svaku sondu po jedna vodilica sonde ugrađena na izlaznom dijelu svake pogonske jedinice. Unutar svake vodilice gurača sondi za IMD-KIN manipulator, nalazi se kalibracijski standard bilo za ispitivanje „bobbin" sondom ili rotacijskom sondom dok unutar vodilica gurača sondi za IMEC manipulator, se nalaze kalibracijski standardi za „bobbin" sondu i „A." sondu. Pored kalibracijskog standarda, unutar vodilica, nalazi se sklop za automatsko zaustavljanje sonde. Upravljanje vodilicom vrši se pomoću pneumatskog cilindra položaja.

d) bobina sonde (Bobbin Probes), koje se koriste za bazično ispitivanje cijevi generatora pare. Ovaj tip sonde vrlo je pouzdan i nudi ispitivanje cijevi velikim brzinama. Bobina sonda je sastavljena od glave sonde i električnih kabela unutar fleksibilne osovine.

Postoje dvije IMEC-ove izvedbe fleksibilne osovine, kod prve je fleksibilna osovina napravljena od plastike, dok kod druge izvedbe fleksibilnu osovinu čine opružni čelik u kombinaciji sa plastičnim segmentima (perlama). Glava sonde je sklop od dijela za centriranje i dijela sa zavojnicom. Bobina sonda uključuje bobina zavojnicu, namotanu obodno oko osi sonde, koja odgovara osi cijevi. Dvije zavojnice su namotane i spojene jedna prema drugoj, stoga rezultat ovakvog sistema je razlika između odziva pojedine zavojnice.

e) rotirajuće sonde, koja se koristi za precizno ispitivanje specifičnih područja cijevi. Ovisno o rezultatima inspekcije sa bobina sondom, signali od interesa detektiram sa bobina sondom kao i područja cijevi za koje je poznato da su pogodna stvaranju specifičnih degradacijskih mehanizama, ispituju se rotacijskom sondom. Rotacijska sonda sastavljena je od glave sonde, fleksibilne osovine, produžetka za osovinu (kao opcija) i sklopa motora rotacije. U glavi sonde nalazi se jedna ili više zavojnica ovisno o izvedbi, dok sklop motora omogućuje rotiranje cijelog sklopa tijekom guranja ili povlačenja sonde kroz cijevi.

Na ovaj način ostvaruje se helikoidalna putanja sonde. Standardna brzina rotacije sonde sa novim tipom motora kreće se u granicama od 300 °/min do 2400 °/min.

INETEC-ova tehnologija rotacijske sonde uključuje sljedeće sonde:

1. Izmjenjiva glava rotirajuće sonde

- Za primjenu na generatorima pare tipa PWR, glava sonde uključuje 3 (tri) zavojnice, 1. zavojnica-plosnata zavojnica frekvencije srednjeg raspona, 2. zavojnica- unakrsno motana zavojnica frekvencije srednjeg raspona i 3. zavojnica-unakrsno motana zavojnica frekvencije visokog raspona.

- Sonde za primjenu na generatorima pare tipa VVER, sa 1 (jednom) unakrsno motanom zavojnicom za ispitivanje kolektora generatora pare i glava sonde sa unakrsno motanom zavojnicom frekvencije visokog raspona za ispitivanje cijevi različitih izmjenjivača topline.

2. Rotacijske sonde sa integriranom fleksibilnom osovinom, ovakve sonde uključuju jednu unakrsno motanu zavojnicu

- Za ispitivanje „U" zavoja generatora pare tipa PWR, pod izvedba za promjer 0,75" i 0.875" promjera cijevi.

- Za ispitivanje cijevi generatora pare tipa VVER, izvedba sa jednom unakrsno motanom zavojnicom i izvedba sa plosnatom zavojnicom.

f) Programskog paketa pod nazivom EddyOneSoftwarePackage koji obuhvaća program za upravljanje manipulatorom i guračom sondi, program za prikupljanje podataka generiranih tijekom prolaska sonde kroz cijevi generatora pare, program za analizu prikupljenih podataka i program za planiranje, upravljanje, organizaciju i pohranjivanje prikupljenih podataka.

Program za upravljanje manipulatorom i guračom sondi (EddyOne Manipulator Control), zadatak ovog programa je upravljanje i kontrola funkcijama manipulatora kao i gurača sondi. Program ima tri osnovna moda rada:

- Ručni mod - omogućuje korisniku ručnu kontrolu pokreta svih osi,

- Poluautomatski mod - omogućuje automatsko pozicioniranje manipulatora na željenu poziciju unutar kolektora generatora pare.

- Automatski mod - omogućuje automatsko pomicanje manipulatora i pozicioniranje tijekom prikupljanja podataka, bez pomoći korisnika. Funkcije programa su kako slijedi:

- Interaktivni prikaz cijevne stijene sa trenutnim položajem manipulatora

- Vizualni prikaz statusa ispitanosti svake cijevi

- Plan ispitivanja

- Generiranje ispitnog plana

- Provedba plana ispitivanja

- Sigurnosni mehanizmi koji onemogućuju ručno pomicanje manipulatora dok traje proces ispitivanja

- Upravljanje sa svim funkcijama gurača sondi

Program za prikupljanje podataka (EddyOne Acquisition), čiji je zadatak prikupljanje i kontrola podataka koji se generiraju tijekom prolaska sonde kroz cijev generatora pare. Funkcije programa su kako slijedi:

- Jednostavno rukovanje sa podacima (raspona signala, podešavanje rotacije signala, automatska rotacija signala i centriranje signala)

- Jednostavni alati za mjerenje signala (od vrha do vrha, tangencijalno mjerenje, vertikalno mjerenje)

- Pruža brz i jednostavan vizualni prikaz

- Mogućnost višebrojnog prikaza: prikaz signala, tračni prikaz i produženi tračni prikaz

-Mogućnost ubacivanja prozora za prikazivanje signala po mjeri

- Jednostavan pristup i uređivanje konfiguracijskih postavki

- Automatska detekcija i automatska provjera testera

- Upravljanje sa više sondi u isto vrijeme

- Jednostavno rukovanje sa kalibracijskim grupama, stvaranje i uređivanje postupka

- Brzi pregled kalibracijskih grupa

- Brzo pokretanje snimanja

- Prikupljanje podataka i upravljanje manipulatorom u stvarnom vremenu

- Podržava više različitih formata -podržava podatkovne datoteke snimljene koristeći ZETEC- ov „Eddy Net 95/98" program (podržava ZETEC-ov MIZ-18, MIZ- 18A, MIZ-30)

-Podržava: tester (MIZ-80, TC7700, MIZ-70, MIZ-30) i gurače sondi(INETEC GTB, EC- PLG), čepljenje

- Podražava automatsko prikupljanje podataka.

Program za analizu podataka (EddiOne Analysis), sadrži sve relevantne opcije za pregled, analizu i izvještaj podataka prikupljenih tijekom prolaska sondi kroz cijevi generatora pare. Funkcije programa su kako slijedi:

- Jednostavno upravljanje sa podacima

- Mogućnost višebrojnog prikaza (raspona signala, podešavanje rotacije signala, automatska rotacija signala i centriranje signala)

- Mjerenje signala (od vrha do vrha, tangencijalno mjerenje, vertikalno mjerenje, ručno mjerenje kuta)

- Kalibracijska krivulja uključuje: krivulju magnitude, faznu krivulju, faznu krivulju dubine za podpovršinske ligamente, magnitudne krivulje dubine za površinske pukotine

- Automatska kalibracija

- Neograničen broj procesnih kanala

- Standardni „mix" do 4 frekvencije, „turbo mix"

- Više od 20 vrsta filtra

- Kreiranje i uređivanje znakovnih tablica

- Automatska detekcija znakova ili ručni unos znakova

- Uređivanje šifri indikacija

- Kreiranje i organizacija konačnog izvještaja

- Usporedba izvještaja za analizatora rezolucije

- Automatska analiza, polu automatska analiza, savjetnik signala

- 3D vizualizacija (C pogled snimanja, mrežni pogled snimanja, RPV/RPVH pogled, D Lissajou-ov pogled) -Upravljanje povijesnim podacima -Validacija kvalitete podataka

Program za planiranje i upravljanje podacima (EddyOne Inspection Managament), omogućuje upravljanje funkcijama neophodnim za planiranje, praćenje i izvještavanje procesa ispitivanja cijevi generator pare. Funkcije programa su kako slijedi:

- Moderator cijevne stijene omogućuje korisniku da kreira bilo koji model izmjenjivača topline

- Editor tablice znakova

- Svi podaci se spremaju u jednu bazu podataka -Kreiranje plana inspekcije

- Nadgledanje progresa sakupljanja podataka

- Nadgledanje progresa analize podataka

- Uređivanje šifri indikacija

- Automatsko generiranje plana za retestiranje

- Generiranje izvještaja za plan inspekcije

- Generiranje izvještaja iz upita baze podataka

- Kreiranje statističkog izvještaja

- Snimanje predloška izvještaja za buduću upotrebu

- Snimanje izvještaja u html formatu

- Upravljanje sa sondama.

g) tajnog tehničkog znanja i iskustva (know-how) posebno sadržanog u procedurama tužitelja navedenih u Postupku za kontrolu informacija QAP-QA-11-E od 24.05.2000, I.-ovom priručniku kvalitete INM-QA--01-E, kao i procedurama vezanim uz izradu i korištenje tehničkog rješenja opisano u naprijed navedenim točkama od a) do f) u postupcima ispitivanja generatora pare nuklearnih elektrana V. tipa, a koje je tajno tehničko znanje i iskustvo objedinjeno procedurama.

Procedure koje objedinjuju tehnologiju ispitivanja generatora pare nuklearnih elektrana V. tipa su:

- Verifikacija i validacija sondi vrtložnih struja, LBP-QA-04-E-Rev 1,1999.

- Ispitivanje cijevi VVER generatora pare pomoću ET metode-Postupak za prikupljanje podataka (Bobina sonda), SGP-ET-01-C-Rev 4, 1998.

- Ispitivanje cijevi generatora pare koristeći metodu vrtložnih struja-Procedura za prikupljanje podataka (MRPC sonda), SGP-ET-05-E-Rev 3, 2001.

- Ispitivanje cijevi VVER generatora pare koristeći metodu vrtložnih struja- procedura za analizu podataka (Bobin sonda), SGP-ET-06-E-Rev 2, 1998.

- Procedura za konačnu ocjenu podataka ispitivanja vrtložnim strujama, SGP- ET-09-E-Rev 4, 2001.

- Rukovanje, čuvanje i identifikacija podataka ispitivanja vrtložnim strujama, SGP-ET-12-E- Rev 6, 2001.

- Ispitivanje materijala kolektora tipa VVER-1000 koristeći MRPC metodu vrtložnih struja - Procedura za prikupljanje podataka, SGP-ET-14-E-Rev 2,1998.

- Ispitivanje materijala kolektora tipa VVER-1000 koristeći MRPC metodu vrtložnih struja - Procedura za konačnu ocjenu podataka, SGP-ET-15-E-Rev 2,1998.

- Dužnosti osoblja, odgovornosti i ovlasti tijekom inspekcije vrtložnim strujama, SGP-ET-16- E-Rev 2, 2001.

- Plan inspekcije i upravljanje podacima za inspekciju vrtložnim strujama, SGP- ET-17-E-Rev 2, 2001.

- Ispitivanje cijevi generatora pare tipa V. koristeći metodu vrtložnih struja- Procedura za prikupljanje podataka (MRPC), SGP-ET-28-E-Rev 0,1998.

- Ispitivanje cijevi generatora pare tipa VVER koristeći metodu vrtložnih struja- Procedura za konačnu ocjenu podataka (MRPC), SGP-ET-29-E-Rev 0,1998.

- Ispitivanje cijevi generatora pare tipa VVER koristeći metodu vrtložnih struja- Procedura za prikupljanje podataka (Bobina sonda) NE Paks, SGP-ET-30-E-Rev 1,1999.

- Ispitivanje cijevi generatora pare tipa VVER koristeći metodu vrtložnih struja- Procedura za konačnu ocjenu podataka (Bobina sonda) NE Paks, SGP-ET-31-E-Rev 1, 1999.

- Ispitivanje cijevi izmjenjivača topline koristeći metodu vrtložnih struja- Procedura za prikupljanje podataka (Bobina sonda) NE Paks, SGP-ET-32-E-Rev 0,1998.

- Ispitivanje cijevi izmjenjivača topline koristeći metodu vrtložnih struja - Procedura za konačnu ocjenu podataka (Bobina sonda) NE Paks, SGP-ET-33-E-Rev 0, 1998.

- Ispitivanje materijala kolektora tipa VVER-440 koristeći metodu vrtložnih struja MRPC-Procedura za prikupljanje podataka, SGP-ET-34-E-Rev 0,1998.

- Ispitivanje materijala kolektora tipa VVER-440 koristeći metodu vrtložnih struja MRPC - Procedura za konačnu ocjenu podataka, SGP-ET-35-E-Rev 0, 1999. - Procedura za sastavljanje i skladištenje sustava za ispitivanje vrtložnim strujama i čepljenje, IPR-CH-06-E-Rev-01,2005.

- Procedura za planiranje inspekcije i upravljanje podacima inspekcije generatora pare, IPR- CH-07-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za prikupljanje podataka bobin sondom za ispitivanje generatora pare tipa VVER- 1000 M, IPR-CH-08-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za prikupljanje podataka rotirajućom sondom (plosnatom zavojnicom) za ispitivanje generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-CH-09-E-Rev-02, 2004. -Procedura za prikupljanje podataka rotirajućom sondom za isp. mat. gen. pare tipa V.- 1000 M, IPR-CH-10-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za analizu podataka Bobin sonde za ispitivanje generatora pare tipa VVER- 1000M, IPR-CH-1 l-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za analizu podataka rotirajuće sonde (plosnatom zavojnicom) za ispitivanje generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-CH-12-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za analizu podataka rotirajuće sonde za ispitivanje materijala generatora pare tipa ; VVER-1000 M, IPR-CH-13-E-Rev-02,2004.

- Procedura za planiranje inspekcije i upravljanje podacima inspekcije generatora pare, IPR- RN-07-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za prikupljanje podataka Bobin sondom za ispitivanje generatora pare tipa VVER- 1000 M, IPR-RN-08-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za prikupljanje podataka rotirajućom sondom (plosnatom zavojnicom) za ispitivanje generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-RN-09-E-Rev- 02,2004. -Procedura za prikupljanje podataka rotirajućom sondom za ispitivanje materijala generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-RN-10-E-Rev-02, 2004.

- Procedura za analizu podataka bobin sonde za ispitivanje generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-RN-1 l-E-Rev-02,2004.

- Procedura za analizu podataka rotirajuće sonde (plosnatom zavojnicom) za ispitivanje generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-RN-12-E-Rev-02,2004.

- Procedura za analizu podataka rotirajuće sonde za ispitivanje materijala generatora pare tipa VVER-1000 M, IPR-RN-13-E-Rev-02,2004.

II. Utvrđuje se da su 1. tuženik HRID d.o.o. Zagreb, Milivoja Matošeca 8, 2. tuženik Berislav Nadinić iz Zagreba, Kružna 83, i 3. tuženik Željko Postružin iz Zagreba, Pirovec Gornji 44, neovlašteno iskoristili tehnologiju (tehnička rješenja) tužitelja opisanu u točki I. ove presude, čime je 1.tuženik povrijedio zakonske obveze, a 2. i 3. tuženik zakonske i ugovorne obveze, poštivanja prava intelektualnog vlasništva tužitelja i čuvanja tajnosti poslovnih tajni tužitelja, te je time 1.tuženik ujedno povrijedio zakonsku obvezu poštenog tržišnog natjecanja i počinio radnju nepoštenog trgovanja, stavljajući na tržište i nudeći tehnologiju tužitelja opisanu u točki I. izreke presude kao vlastitu tehnologiju.

III. Zabranjuje se 1. tuženiku HRID d.o.o. Zagreb, 2. tuženiku Berislavu Nadiniću iz Zagreba, i 3. tuženiku Željku Postružinu iz Zagreba nuđenje, stavljanje u promet ili bilo kakvo drugo korištenje tehnologije (tehnička rješenja) tužitelja navedene u točki I. izreke presude, uključujući cjelokupni razvoj tehnologije koja se temelji na tehnologiji tužitelja navedenoj u točki I. izreke presude, a 1. tuženiku HRID d.o.o. Zagreb, proizvodnja tehnologije (tehnička rješenja) tužitelja navedene u točki I. izreke presude.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje solidarno od 1.tuženika HRID d.o.o. Zagreb, Milivoja Matošeca 8, 2. tuženika Berislava Nadinića iz Zagreba, Kružna 83 i 3. tuženika Željka Postružina iz Zagreba, Piroved Gornji 44, da mu plate na ime naknade štete prouzročene neovlaštenim postupanjem opisanim u točki II. tužbenog zahtjeva iznos od 13.956.697,00 kn. sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.“

1.1. Taj prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj P-774/2008 od 7. srpnja 2014. odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 79.636,23 kune.

2. Pobijana presuda je donesena u sporu radi zaštite zbog povrede prava intelektualnog vlasništva i poslovne tajne tužitelja, te zaštite od nepoštenog tržišnog natjecanja. Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva sudsku zaštitu utvrđenjem da je on nositelj prava intelektualnog vlasništva - tehnologije za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana tipa V. koji se sastoji od manipulatora, bobine sondi, sustava dvostrukog gurača sondi, rotirajuće sonde, programskog paketa pod nazivom E. S. P., tajnog tehničkog znanja i iskustva (know-how) posebno sadržanog u procedurama tužitelja navedenih u Postupku za kontrolu informacija QAP-OA-II-F i drugim procedurama, precizno navedenim u presudi.

3. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-3028/2018-2 od 14. lipnja 2018. odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-774/2008 od 26. svibnja 2014., ispravljenu rješenjem poslovni broj P-774/08 od 3. lipnja 2014. u toč. IV. izreke (toč. I.).

3.1. Istom presudom je preinačena navedena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

3.2. Drugostupanjskim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-774/2008 od 7. srpnja 2014.

4. Protiv drugostupanjske presude i rješenja su reviziju podnijeli i tužitelj i tuženik. 5. Tužitelj revizijom pobija presudu i odluku o parničnim troškovima sadržanu u presudi zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14

- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a i čl. 221.a ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu i odluku o parničnim troškovima i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje.

6. Tuženici su odgovorili na reviziju tužitelja te su osporili navode iz revizije o bitnim povredama odredaba postupka jer drže da je presuda dostatno i neproturječno obrazložena, a tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

7. Tuženici revizijom pobijaju odluku o parničnim troškovima u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova s prijedlogom da Vrhovni sud RH u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku presudu na način da preinači drugostupanjsku presudu (odluku o parničnim troškovima) i tuženicima dosudi parnične troškove u cijelosti.

8. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

9. Revizije su osnovane.

10. Presuda je ispitana po odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, zaštita prava intelektualnog vlasništva tužitelja, zaštita poslovne tajne i zaštita zbog povrede prava tržišnog natjecanja, kao i zahtjev za naknadu štete zbog povrede tih prava.

11.1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je on razvio novu tehnologiju koja je njegovo autorsko djelo, da raspolaže tajnim informacijama koje predstavljaju njegovu poslovnu tajnu komercijalne vrijednosti, te da je poduzeo razumne korake radi zaštite i kontrole pronalazaka, informacija te posebnih znanja i vještina. Stoga traži da sud utvrdi da su II. i III. tuženik nezakonito prisvojili i otkrili I-tuženiku poslovnu tajnu, prenijeli I-tuženiku kompletnu tehnologiju opisanu u toč I. prvostupanjske presude, prenijeli I-tuženiku stečena znanja i tehnička unapređenja koja su u vlasništvu tužitelja i koji predstavljaju poslovnu tajnu tužitelja, te da su svi tuženici nezakonito koristili poslovnu tajnu, a I-tuženik da je nepošteno konkurirao tužitelju na tržištu nuđenjem visoke tehnologije u vlasništvu tužitelja kao vlastitu tehnologiju.

11.2. Predmet spora je i zabrana tuženicima stavljanja u promet ili bilo kakvog korištenja tehnologije (tehničkih rješenja) tužitelja navedene u točki I. izreke presude, uključujući cjelokupni razvoj tehnologije koja se temelji na tehnologiji tužitelja navedenoj u točki I. izreke presude, te zabrana I-tuženiku proizvodnje tehnologije (tehnička rješenja) tužitelja navedene u točki I. presude. Tužbom je tražena i naknada štete u iznosu od 13.956.697,00 kuna koju tužitelj potražuje od svih tuženika kao solidarnih dužnika zbog izgubljene dobiti uslijed neovlaštenog prijenosa i korištenja tužiteljeve tehnologije te nepoštene konkurencije tužitelju na svjetskom tržištu korištenjem njegove vlastite tehnologija.

12. Među strankama je bilo sporno postojanje tužiteljevog prava intelektualnog vlasništva i poslovne tajne, počinjenje povrede tih prava od strane tuženika, te postojanje zakonskih pretpostavki za naknadu štete.

13. Prvostupanjski sud je pošao od toga da je postojanje tužiteljevog prava iz točke I. presude ujedno prethodno pitanje od kojega ovisi osnovanost svih ostalih zahtjeva iz tužbe. S tim u vezi je ocijenio da je za rješenje spora glede postojanja tužiteljevog prava intelektualnog vlasništva i (navodne) povrede tog prava od strane tuženika mjerodavno razdoblje od osnivanja tužitelja 1991. do 2005., jer je prema tužbi razvoj tužiteljeve tehnologije započet već 1991., a (navodna) povreda tužiteljevih prava je počinjena tijekom 2004. i 2005., dok je tužba radi zaštite povrijeđenih prava podnesena sudu 20. listopada 2005.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima među strankama nije bilo sporno da je tužitelj trgovačko društvo koje je osnovano na temelju Ugovora o osnivanju iz siječnja 1991., (list 274-284 spisa) sklopljenog između osnivača Klyde Dentona iz USA i dr. sc. Duška Čorka, a tim ugovorom Clyde Dentona je uložio opremu, a dr. sc. Duško Čorak softwer i modul za analizu podataka, software i modul za profilometriju, modul za management i birotehničku opremu. Člankom 18. Ugovora o osnivanju je navedeno da će novoosnovano društvo, radi ostvarenja ciljeva poslovanja, sklopiti s društvom ZETEC, čiji je jedini osnivač Clyde Dentona, posebne ugovore o prijenosu prava po osnovi patenata i prijenosu know-how-a za proizvodnju sondi za ispitivanje metodom vrtložnih struja tipa ZETEC.

15. U odnosu na sporne činjenice prvostupanjski sud je odlučio izvesti dokaz multidisciplinarnim vještačenjem po vještacima odgovarajućih struka, čemu su se tuženici usprotivili, a protivili su se i povjeravanju vještačenja Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu zbog navodne poslovne povezanosti dr. sc. Duška Čorka s tim fakultetom. Stoga je prvostupanjski sud zatražio izjašnjenje od instituta Ruđer Bošković Zagreb o tome imaju li odgovarajuće stručnjake za provođenje interdisciplinarnog vještačenja, no Institut je dopisom od 7. rujna 2012. odgovorio da nije u mogućnosti izvesti predmetno vještačenje. Potom je sud pozvao Tehnički fakultet u Rijeci da se izjasni o mogućnosti izvođenja vještačenja, te je taj fakultet prihvatio vještačenje i dao ocjenu da njihov stručnjak dr. sc. Bernard Franković, zaposlen u Tehničkom fakultetu Rijeka, Zavodu za termodinamiku i energetiku, može provesti vještačenje. Stoga je prvostupanjski sud rješenjem odredio vještačenje po vještaku dr. sc. Bernarda Frankoviću koji je dao nalaz i mišljenje.

15.1. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja dr. sc. Bernarda Frankovića utvrdio:

- INETEC je nakon osnivanja 1991. pa sve do 2005., naslanjajući se na unesenu tehnologiju starijeg tipa ZETEC, razvijao svoj vlastiti sustav za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana tipa V. s tehničkim opisom, prikazom pojedinačnih sustava po fazama razvoja (manipulatora, dvostrukog gurača sondi, električnog uređaja za gurača sondi (bobin i rotirajući), te je razvijao i vlastiti odgovarajući softverski paket koji se sastoji od programa za prikupljanje podataka, za analizu podataka i za planiranje i upravljanje podacima, kao i vlastite procedure za postupak ispitivanja nuklearnih elektrana razvijane u razdoblju od 1991. do 2005.,

- u navedenom razdoblju tužitelj je razvio gore navedenu tehnologiju na visokoj svjetskoj razini koja je primjenjiva posebno za nuklearne elektrane tzv. ruskog tipa VVER pojedini segmenti su upotrebljivi i u druge svrhe, a za razvitak tehnologije naveden u tužbi tužitelju je bilo potrebno oko pet godina od unošenja kapitalnog ulaganja od strane osnivača društva,

- tužitelj raspolaže kompletnim procedurama s podacima o poduzetim istraživanjima, ljudskim potencijalom, testiranjem tehnoloških elemenata i cjelina, rezultatima,

- tužitelj je u konačnici razvio IMEC vlastitu tehnologiju za ispitivanje paronuklearnih generatora, za koju ima dokaze o razvoju, a koju čine:

1) manipulator koji služi za provedbu ispitivanja generatora pare tipa VVER i koji uključuje dva sustava, i to prvi koji se temelji na IMD-KIN jednostavne izvedbe i drugi koji se temelji na tehnologiji manipulatora IMEC tehnički naprednijem sustavu razvijenom u svrhu unapređenja procesa ispitivanja i implementacije nove tehnologije, 2) elektronički uređaj za upravljanje koji čini skup elektroničkih elemenata, 3) sustav IMEC dvostrukog gurača sondi koji ima zadatak simultanog guranja i povlačenja sondi sa dvije pogonske jedinice,

4) bobina sonde za bazično ispitivanje cijevi generatora pare,

5) rotirajuće sonde za precizno ispitivanje specifičnih, sa rotirajućom glavom sonde i rotacijskom sondom,

- tužitelj raspolaže vlastitim tehničkim znanjem i iskustvom (know-how) sadržanim u procedurama INETECA-a navedenim u Postupku za kontrolu informacija QAP-II-E od 24. svibnja 2000., INETEC-ovom priručniku kvalitete INM-QA-01-E i procedurama vezanim uz izradu i korištenje tehničkog rješenja opisanog u postupcima ispitivanja parogeneratora nuklearnih elektrana VVER tipa, a koje je tajno tehničko znanje i iskustvo objedinjeno procedurama pojedinačno navedenim u obrazloženju prvostupanjske presude,

- radi se o složenim tehničkim rješenjima koje nije moguće usvojiti na temelju sudjelovanja u javnim prezentacijama na kojima se iznosi samo ideja, nego tek dugotrajnim ispitivanjima visokotehnoloških elemenata, od strane visokostručnih osoba i uz velika financijska ulaganja,

- tužitelj je u vremenu od četiri godine razvio i odgovarajući prateći softverski program.

15.2. U odnosu na sporne činjenice glede (navodno) neovlaštenog stjecanja te nuđenja na tržištu identične tehnologije od strane I-III-tuženika prvostupanjski sud je na temelju rezultata istoga vještačenja, iskaze svjedoka i pregledom isprava utvrdio:

- I-tuženik HRID d.o.o. je trgovačko društvo čiji su osnivači i članovi društva 2004. godine postali i bivši zaposlenici tužitelja Mato Cvitanović, Hrvoje Bezlaj i Vladimi Zado, a naknadno su u travnju 2005. članovima društva postali i Berislav Nadinić i Željko Postružin, nakon što su dali otkaz ugovora o radu kod tužitelja i zaposlili se kod I- tuženika;

- društvo HRID d.o.o. je započelo s razvitkom tehnologije sustava za ispitivanje cijevi VVER generatora pare 15. svibnja 2005. (osim razvoja sondi), a završilo s razvitkom i izradom idejnog rješenja manipulatora i gurača sondi te sustava za namatanje 13. srpnja 2005., te je nudio na tržištu novu tehnologiju već nakon dva mjeseca od kada je započeo s razvojem nove tehnologije;

- „nova tehnologija“ I-tuženika, za koju je on tvrdio da predstavlja originalno idejno rješenje koje do tada nitko u svijetu nije koristio, zapravo je identična tužiteljevom tehničkom rješenju iz 2003. na kojemu su kod tužitelja radili Sergio Galušić i Stjepan Jurić Marjanović, a to rješenje je kod tužitelja potkrijepljeno potrebnim procedurama ispitivanja, dok I-tuženik nema dokaza o načinu nastanka rješenja;

- tužitelj nije javno objavio navedeno idejno-tehničko rješenje dvostrukog sustava vodilica, zaštićeno kao poslovna tajna oznakom 2A, a rješenje je bilo poznato II i III- tuženiku, koji su u to vrijeme bili zaposlenici tužitelja upravo na razvojnim procesima;

- HRID d.o.o. je sredinom 2005. na tržištu nudio proizvodni program koji je razvio tužitelj, identičan tužiteljevom programu, upućen istim potencijalnim kupcima, od kojih su neki do tada surađivali s tužiteljem;

- tužiteljev program tehnologije za ispitivanje bez razaranja cijevi parogeneratora tipa VVER visokosofisticirani program razvijan kroz dugi niz godina, koji se sastoji od niza elemenata, te kojega izrađuju samo visokospecijalizirani stručni timovi, da taj program nije moguće samostalno razviti na temelju općih prethodnih znanja i iskustava, pa takav program nemaju niti renomirani proizvođači nuklearne opreme, nego ga nabavljaju od specijaliziranih proizvođača.

16. U prvostupanjskom postupku je tužitelj dostavio sudu i dva stručna mišljenja u prilog svojim tvrdnjama o tome da predmetna tehnologija tužitelja predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu i ima individualni karakter, a ti stručnjaci su u som mišljenju potvrdili da predmetna tehnologija tužitelja predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu i ima individualni karakter.

16.1. Prvostupanjski sud je odbio izvođenje dokaza čitanjem navedenih stručnih mišljenja s obrazloženjem da je riječ o stručnim mišljenima koja su sačinjena izvan ovog parničnog postupka na traženje tužitelja, a vještaci nisu imenovani od suda za izradu navedenih ekspertiza.

17. Analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza, te na temelju gore navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio:

- tužitelj je razvio svoj vlastiti sustav za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana tipa VVER s tehničkim opisom, prikazom pojedinačnih sustava po fazama razvoja (manipulatora, dvostrukog gurača sondi, električnog uređaja za gurača sondi (bobin i rotirajući), te je razvio i vlastiti odgovarajući softverski paket koji se sa stoji od programa za prikupljanje podataka, za analizu podataka i za planiranje i upravljanje podataka, te vlastite procedure od 1991. do 2005., te postao nositeljem prava intelektualnog vlasništva u skladu s postojećim propisima,

- I., II. i III-tuženici su neovlašteno preuzeli i koristili, a I-tuženik k tomu i nudio na tržištu tehnologiju identičnu tužiteljevoj, a da pri tome nemaju dokaza o razvoju vlastite tehnologije i tajnih znanja (know how) otkrivenih i razvijenih neovisno o tužitelju, dok je tužitelj pružio dokaze o načinu otkrivanja i razvoja.

18. Tuženici su u postupku osporavali inovativnost tužiteljevih rješenja uz ostalo i tvrdeći da je pravna osoba ZETEC prije tužitelja razvila početna tehnološka rješenja za dio predmetne tehnologije-manipulatora, a jedini član tog društva Klyde Dentona iz USA da se obvezao ugovorom o osnivanju tužitelja kao svoj ulog unijeti u društvo bazičnu tehnologiju i opremu, pri čemu nema dokaza je li to doista i učinio, pa da je nejasno je li se tužitelj pri razvitku svoje tehnologije neovlašteno koristio tehničkim dostignućima trećih osoba.

18.1. U odnosu na spornu činjenicu glede eventualnih prava ZETEC-a sud je utvrdio da je ZETEC pisanom izjavom-dopisom potvrdio da je tužitelj nositelj predmetnih prava i vlasnik dizajna na SM-14 manipulatora, te je ZETEC u jednom o natječaja i preporučio opremu tužitelja za nadzor VVER parogeneratora.

18.2. Svoju ocjenu o tome radi li se o neovlaštenom korištenju tužiteljeve tehnologije od strane I., II. i III. tuženika sud je donio i na temelju utvrđenja:

- II-tuženik Berislav Nadinić i III-tuženik Željko Postružin su bili zaposlenici tužitelja od 1. travnja 1991. pa sve do 7. svibnja 2005., na temelju Ugovora o radu (list 52-60 spisa) te su kod sklapanja ugovora o radu potpisali izjavu glede obveze čuvanja poslovne tajne, s time da će eventualne inovacije koje nastanu njihovim radomu društvu pripasti društvu;

- II-tuženik je radio kod tužitelja na radnom mjestu voditelja Odjela razvoja i istraživanja, a III-tuženik na radnom mjestu zamjenika voditelja Odjela razvoja i istraživanja, te su radili na razvojnim programima tužitelja, i bili su im dostupni svi inovativni postupci u razvoju nuklearne tehnologije, tehnološki podaci i konačni rezultati istraživanja, odnosno cjelokupna nova tehnologija;

- II. i III. tuženik su slijedeći dan nakon što su tužitelju otkazali ugovor o radu sklopili ugovor o radu s I-tuženikom HRID d.o.o.;

- društvo HRID d.o.o. je osnovano i upisano u sudski registar 18. listopada 1996., s upisanom djelatnošću uzgoja voća, začina i sl., te proizvodnje napitaka i (....), a dana 16. veljače 2004. ishodilo je upis proširenja djelatnosti između ostalog za razvoj, primjenu i transfer novih tehnologija za provedbu nerazornih ispitivanja elektrostrojarske opreme i postrojenja, osposobljavanje i obuku osoblja za provedbu nerazornih ispitivanja;

- članovi uprave tog društva su bivši zaposlenici tužitelja i to: Mato Cvitanović koji je kod tužitelja radio na poslovima voditelja Odjela za ispitivanje reaktorske posude, reaktorske kape i ostalih struktura primarnog kruga, te Hrvoje Bezlaj i Vladimir Zado koji su radili na razvojnom programu;

- tužitelj je u plasiranju svoje tehnologije sklopio ugovor kojim je osnovcan Konzorcij koji su činili Westinghouse, INETEC i Tecnatom S.A. Španjolska, ali je I-tuženik kroz kooperantski odnos uspostavljen s Tecnatomom S.A., nuđenjem tužiteljeve tehnologije i pružanjem usluga po nižoj cijeni, istisnuo tužitelja iz konzorcija, a time i iz poslova vezanih uz ispitivanje nuklearnih elektrana tipa VVER navedenih u presudi;

- zaposlenik I-tuženika Marinsko Radonjak, bivši zaposlenik tužitelja, izjavom danom kod javnog bilježnika 20. svibnja 2010. (list 1247/1248) naveo kako su stečena znanja kod tužitelja olakšala razvoj sondi kod I-tuženika da je I-tuženik koristio poslovne adrese tužitelja, te je nakon prelaska II i III tuženika razvijen sustav rotacionih sondi za ispitivanje generatora pare VVER, koji je primijenjen u Kini, ali uz potajno korištenje tužiteljevog softvera, jer I-tuženik tada još nije razvio svoj program informatičke podrške nove tehnologije, te je korištenjem tužiteljevog informatičkog sustava, prilikom nuđenja tehnologije i usluga, uvjerio pregovarača u sigurnost sustava;

- zaposlenik I-tuženika Dražen Novak je potvrdio da je postojala odluka I-tuženika koristiti procedure i inovativna rješenja tužitelja, te da je i korištena tehnologija tužitelja uz korištenje pojedinih oznaka specifičnog projekta koji je vodio tužitelj, uz potpuno nekontroliranu primjenu tužiteljevog znanja, razvojnih investicijskih planova, poslovnih tajni, tehnike i tehnologije, prikazujući ih u kratkom vremenu kao vlastite i nudeći ih na tržištu kao bolju i daleko jeftiniju opciju u odnosu na tužitelja.

19. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da su II. i III. tuženik sustavno prenosili I-tuženiku znanja i iskustva stečena kod tužitelja još dok su radili kod tužitelja, te i neposredno nakon prelaska kod I-tuženika, omogućivši I-tuženiku da uz njihovu pomoć ovlada tužiteljevom tehnologijom i poduzima radnje nuđenja, proizvodnje i stavljanja u promet tehnologije tužitelja nudeći je kao vlastitu i k tome bolju od one tužiteljeve, te istisne tužitelja s tržišta na kojemu je do tada poslovao. 20. Na temelju navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski sud je zauzeo shvaćanje:

- tužitelj je stvorio izvorno autorsko djelo, a tuženici su neovlašteno koristili tužiteljeva autorska prava, pa su dužni naknaditi tužitelju štetu po čl. 178. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/2003);

- I-tuženik je navedenim radnjama počinio i djelo nelojalne tržišne utakmice u smislu čl. 71. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj 108/96) i čl. 10 bis i 10ter Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva,

- svi tuženici su na opisani način povrijedili zakonsku obvezu dužnost čuvanja poslovne tajne na što su se II. i III. tuženik obvezali prilikom zasnivanja radnog odnosa potpisom Izjava 1. travnja 1991.

21. Što se tiče zaštite tehnologije nije bilo sporno da do 2005. godine tužitelj nije zaštitio svoje intelektualno vlasništvo putem patenta, žiga i industrijskog dizajna, jer se radi o kompleksnoj tehnologiji koju pretežito nije ni moguće zaštiti na taj način. Međutim sud je zauzeo shvaćanje da je u ovom slučaju pravna zaštita osigurana putem poslovne tajne i zakonske zaštite poštenog tržišnog natjecanja jer se radi o tzv. „know-how“ koji ima faktički i tehnički karakter, tajan je i prenosiv. Samim time je zaštićen nacionalnim pravom, a također i međunarodnim Ugovorom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS).

22. Prema ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj je poduzeo potrebne mjere radi zaštite poslovne tajne i to slijedećim aktima: INETEC-ovim priručnikom kvalitete, veljača 2003. (list 314-340), Postupcima za kontrolu I. svibanj 2000. (list 286-313), i Postupkom za izradu i rukovanje I.-ovim dokumentima kojim je utvrđeno koji podaci predstavljaju tužiteljevu poslovnu tajnu i na koji način se rukuje tim podacima.

23. Primjenom navedenih propisa prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi tužiteljevo pravo intelektualnog vlasništva, povredu tog prava od strane svih tuženika, te tužbeni zahtjev zabrane svake daljnje povrede u budućnosti.

24. Tužbeni zahtjev za naknadu štete je odbijen primjenom pravila o teretu dokaza (čl. 221.a. ZPP) uz obrazloženje koje se u bitnome svodi na to da tužitelj nije iznio činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva, niti je dokazao sve bitne pretpostavke za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene.

25. Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je ranijom presudom poslovni broj Pž-8667/14- 5 od 4. ožujka 2015., ispravljenom rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-8667/14-8 od 9. travnja 2015., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio točku IV presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-774/08 od 26. svibnja 2014. ispravljena rješenjem poslovni broj P- 774/08 od 3. lipnja 2014. (točka I. izreke). Navedenom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena točka I., II. i III. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).Time je tužbeni zahtjev u cijelosti pravomoćno odbijen.

26. Rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-268/15-3 od 20. ožujka 2018. ukinuta je drugostupanjska presuda i odluka o parničnim troškovima, i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. U ponovljenom postupku je drugostupanjski sud je postupio po odredbi čl. 373.a. ZPP jer je našao da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, ali ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

28. Taj sud je pošao od sadržaja konačno uređene tužbe te je utvrdio da je predmet spora po tužbenom zahtjevu od 16. lipnja 2013. zahtjev tužitelja za zaštitu njegovih prava intelektualnog vlasništva kao nositelja prava na tehnologiju, te zaštitu zbog povrede poslovne tajne i nepoštenog tržišnog natjecanja, pri čemu se pod tehnologijom prema tužbi smatraju oprema i postupci koje tužitelj koristi u svojoj djelatnosti ispitivanja parogeneratora nuklearnih elektrana.

28.1. Pri tome drugostupanjski sud nalazi da su tužitelj i I-tuženik konkurentni na tržištu. II. i III. tuženici su priznati znanstvenici i autori brojnih stručnih radova na temu ispitivanja komponenti nuklearnih elektrana metodom vrtložnih struja i drugim neinvazivnim metodama, koji su dugi niz godina radili kod tužitelja, da bi nakon raskida ugovora s tužiteljem zasnovali radni odnos s I-tuženikom.

28.2. Polazeći od toga da tužitelj do 2005. godine nije zaštitio svoje intelektualno vlasništvo putem patenta, žiga i industrijskog dizajna, sud je utvrđivao ima li tužitelj kakva prava navedena u tužbi, zaštićena kao poslovna tajna ili kroz pravila o tržišnom natjecanju, koja imaju faktični i tehnički karakter, komercijalnog su tipa, tajna i prenosiva. Pri tome je i drugostupanjski sud ocijenio, kao i prvostupanjski, da je za rješenje spora glede postojanja tužiteljevog prava intelektualnog vlasništva mjerodavno razdoblje od 1991. do 2005. u kojemu je tužitelj razvijao svoju tehnologiju.

29. S obzirom na to da je za rješenje spora odlučno je li tehnologija za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana VVER tipa isključivo i izvorno tehnologija koju je razvio tužitelj, a s tim u vezi postoje li sličnosti ili razlike između tužiteljeve tehnologije i naknadno razvijene tuženikove tehnologije, a o tome je provedeno vještačenje s utvrđenjima prvostupanjskog suda navedenim u presudi ( toč. 14. ovog obrazloženja), drugostupanjski sud je ponovno cijenio nalaz vještaka dr. sc. Bernarda Frankovića prema kojemu je tužiteljeva tehnologija za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana VVER tipa sa tehnološkog stajališta tužiteljevo originalno vlastito rješenje temeljeno na vlastitom razvoju, a tuženici su neovlašteno preuzeli i koristili u poslovne svrhe identičnu tehnologiju.

30. Nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Bernarda Frankovića sud nije prihvatio u bitnome zbog toga što je ocijenio:

- vještak nije kompetentan za vještačenje u konkretnom slučaju jer je on stručnjak samo za jednu visoko specijaliziranu struku potrebnu za utvrđenje odlučnih činjenica, a sud je trebao u skladu s rješenjem donesenim na ročištu tijekom parničnog postupka provesti kombinirano vještačenje po vještacima iz područja konstrukcije, robotike, informatike, nerazornog ispitivanja i softwarea o čemu je sud donio rješenje, međutim sud je bez obrazloženja odustao od provođenja takvog vještačenja;

- prema nalazu vještaka, kojeg sud smatra nedostatnim, tužitelj je počeo razvijati IMEC manipulator 1991., iako o tome nema dokumentacije u spisu, a nalaz je rađen prema dokumentaciji koju je tužitelj predao vještaku;

- dokazi o dovršenju IMEC programa 2005. godine su proturječni ispravama jer su tek 2007. tužitelju od nadležnih poreznih organa priznata prava na umanjenje osnovice za porez po osnovi razvijanja programa IMEC, a tu činjenicu sud smatra odlučnom za ocjenu o tome kad je dovršen projekt;

- suprotno nalazu vještaka, sud utvrđuje da nema dokaza o tome da bi tuženici koristili tužiteljev softwear koji je pronađen u računalu II-tuženika.

30.1. Nadalje, drugostupanjski sud je našao nalaz neprihvatljivim i zbog toga što vještak nije odgovorio na primjedbe I-tuženika da se tehnologija koju tužitelj nastoji zaštiti razvijala već ranih 80-ih godina u Institutu za elektroprivredu, čiji su zaposlenici bili tužitelj, II-tuženik i III-tuženik, a najveći dio tehnologije je u primjeni već duži niz godina pa je tako stavljen u promet i od strane Wastinghouse, Technatom i ZETEC, ili su na drugi način bili dostupnu javnosti.

31. Na temelju navedenog drugostupanjski sud je, suprotno nalazu vještaka, zaključio da tužitelj nije razvio program IMEC prije 2007. godine, da nije riječ o izvornom programu, da tuženici nisu koristili tužiteljevu tehnologiju tijekom 2004. i 2005. godine, pa je drugostupanjski sud odbio prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka.

32. S obzirom na to da tužitelj u prvostupanjskom postupku nije predložio novo vještačenje po drugom vještaku, drugostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 219. i 221.a. ZPP ocijenio kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice glede postojanja tužiteljeve nove tehnologije i korištenja te tehnologije od strane tuženika. Polazeći od toga da tužitelj nije dokazao temeljnu pretpostavku na kojoj temelju tužbeni zahtjev, zaključio kako nema elemenata za zaključak da je tužitelj nositelj takvog prava koje uživa sudsku zaštitu.

33. Što se pak tiče zaštite poslovne tajne drugostupanjski sud je u obrazloženju definirao što se standardno smatra poslovnom tajnom te u bitnome naglasio da poslovna tajna sama po sebi nije zaštićena zakonom na isti način kao žigovi i patenti, niti se vode kao takvi u javnim ili manje javnim registrima. Stoga se poslovna tajna štiti samo kad je takva zaštita predviđena općim poslovnim aktima nositelja poslovne tajne.

33.1. Sud se pozvao na odredbe čl. 19. Zakona o zaštiti podataka (Narodne novine broj 108/96), odredbe međunarodnog Ugovora o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva TRIPS i Pariške konvencije (1967), i zaključio da je identičan tehnološki sistem, kakvog je razvio tužitelj, opisan u stručnim radovima 1980-ih godina, sličan sistem je koristio i Zagrebački institut za elektroprivredu, sam tužitelj je razotkrio svoju tehnologiju na prezentaciji VIVA LANG, pa da u ovom slučaju nije riječ o poslovnoj tajni koja se odnosi na novu tehnologiju.

34. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da prvotuženik nije počinio djelo nelojalne tržišne utakmice u smislu odredbe čl. 71. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 49/03) i odredbe čl. 10. bis. I čl. 10. te Pariške konvencije.

35. Primjenom pravila o teretu dokaza sud je zaključio kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve, odnosno nije dokazao povredu prava od strane tuženika, a time ni postojanje kumulativno propisanih pretpostavki za naknadu štete.

36. Ovaj revizijski sud je našao djelomično osnovanim revizijske navode o bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

37. Drugostupanjskom presudom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 373.a ZPP te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Pri tome je drugostupanjski sud odluku donio primjenom pravila o teretu dokaza s konačnim zaključkom koji se u bitnome svodi na to da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o razvoju nove tehnologije prije 2007. godine, a ta činjenica je odlučna za osnovanost svih zahtjeva istaknutih u tužbi.

38. Time je drugostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 373.a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP kojom propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

38.1. Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

38.2. Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbe čl. 373.a. i 221.a ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i čl. 373.a ZPP.

39. Sve kada bi drugostupanjski sud i mogao primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a. ZPP odlučiti o tužbenom zahtjevu, osnovano tužitelj ukazuje na proturječnost u navodima u obrazloženju drugostupanjske presude glede tereta dokaza. Naime prvostupanjska presuda se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je u bitnome potvrdio navode tužitelja o tome da je tužitelj u razdoblju od 1991. do 2005. razvio novu tehnologiju, a tuženici da su preuzeli i koristili tu tehnologiju, pri čemu je I- tuženik nudio tehnologiju kao svoju na svjetskom tržištu. Tužitelj nije imao primjedbe na izbor vještaka niti je on birao i odredio vještaka nego je to učinio sud. Također nije imao razloga pobijati nalaz vještaka dr. sc. Bernarda Frankovića i predlagati novo vještačenje jer su nalazom potvrđene njegove tvrdnje o odlučnim činjenicama. Tuženici su bili nezadovoljni izborom vještaka i njegovim nalazom i mišljenjem jer nalaz nije potvrdio njihove tvrdnje, pa su oni mogli predlagati novo vještačenje.

39.1. Stoga okolnost što tužitelj nije predlagao novo vještačenje u procesnoj situaciji kad nalaz vještaka potvrđuje njegove tvrdnje o odlučnim činjenicama, ne može biti osnova za zaključak da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice zato što su tuženici osporili nalaz. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP što je utjecalo na rezultat spora.

40. Osnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su navodi o odlučnim činjenicama dijelom protivni sadržaju isprava u spisu, iskaza svjedoka i sadržaju nalaza vještaka. Drugostupanjski sud je naime, našao da su odlučne činjenice među strankama sporne, da ih je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, ali ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (čl. 373.a ZPP).

40.1. Kad drugostupanjski sud odluči postupiti po odredbi čl. 373.a ZPP, odluku će donijeti na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te obrazložiti koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. Međutim u ovom slučaju, nakon što je drugostupanjski sud ocijenio vještaka „nekompetentnim“, donesena je odluka primjenom pravila o teretu dokaza, bez da je sud ocijenio i ostale dokaze u spisu ili određeno naveo zbog čega ne prihvaća druge dokaze o odlučnim činjenicama koje su sporne. Posljedica navedenog propusta je obrazloženje iz kojeg nije jasno je li sud uopće cijenio veliki broj dokaza koji se nalaze u spisu (izjave svjedoka, brojna tehnička dokumentacija, mišljenja stručnjaka, dopisi poslovnih partnera stranaka…), a ako je imao na umu i te dokaze, kako ih je cijenio.

41. Drugostupanjski sud je propustio u ponovljenom drugostupanjskom postupku odgovoriti na žalbene navode obiju stranaka, pogotovo onih koji se tiču navodnih bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim sudom, pretežito onih koji se tiču izvođenja dokaza suprotno odredbama ZPP.

41.2. Naime u postupku pred prvostupanjskim sudom su bile sporne činjenice koje se odnose na tužiteljev razvoj nove visoke tehnologije (tehničkih rješenja) za ispitivanje parogeneratora nuklearnih elektrana tipa VVER. Tuženici su u postupku tvrdili da odlučne činjenice nije moguće utvrditi samo na temelju nalaza vještaka strojarske struke, specijaliste za termodinamiku, koji nema stručna znanja u području konstrukcije, robotike i informatike, nego tek multidisciplinarnim vještačenjem po vještacima navedenih struka. U vezi s tim tvrdnjama su prilagali i mišljenja stručnih osoba.

41.3. Prvostupanjski sud je rješenjem na ročištu 14. lipnja 2012. prihvatio „dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem tehničkog vještačenja po stručnoj osobi i to u području konstrukcije, robotike, informatike, nerazornog ispitivanja i softweara na okolnost da li je tehnologija koja je predmet spora, a koja je navedena u toič. I. tužbenog zahtjeva, isključivo i izvorno tehnologija koju je razvio tužitelj“ (list 2106-2115 spisa). Iz raspravnog rješenja je jasno da je sud ocijenio potrebnim utvrditi odlučne činjenice vještačenjem po stručnjacima iz više visokospecijaliziranih struka.

41.4. Unatoč ovakvom raspravnom rješenju prvostupanjski sud je rješenjem P- 774/2008 od 19. studenog 2012. odredio vještačenje na okolnost je li tehnologija koja je predmet spora, a koja je navedena u toč. I. tužbenog zahtjeva, isključivo i izvorno tehnologija koju je razvio tužitelj, a za vještaka je odredio Tehnički fakultet Rijeka, Zavod za termodinamiku i energetiku po samo jednom vještaku, dr. sc. Bernardu Frankoviću.

41.5. Prigovore tuženika da je vještačenje povjereno samo jednoj osobi, stručnjaku strojarske struke, specijalist za termodinamiku, koji nema stručna znanja u području konstrukcije, robotike i informatike, kao i prigovore navodne povezanosti vještaka s direktorom tužitelja prvostupanjski sud je odbio, pri čemu nije obrazloženo zašto je sud odustao od ranijeg raspravnog rješenja kojim je odlučeno da će se provesti multidisciplinarno vještačenje, odnosno nije obrazloženo kako sud ocjenjuje prigovore tuženika glede (navodne) nekompetentnost vještaka provesti vještačenje multidisciplinarnog tipa. Prvostupanjski sud je bez rezerve prihvatio tvrdnje Tehničkog fakulteta Rijeka o stručnosti navedenog vještaka, što se svakako može prihvatiti samo kad je u pitanju njegova uža specijalnost, a ostalo je dvojbeno ima li taj vještak posebna znanja i u drugim visokospecijaliziranim područjima. Na ovu okolnost su tuženici ukazivali u žalbi protiv prvostupanjske presude.

42. Pored navedenog, prvostupanjski sud je odbio izvesti dokaz čitanjem mišljenja pojedinih stručnjaka koja su oni sačinili na traženje stranaka, uz obrazloženje da ti stručnjaci nisu rješenjem suda određeni za vještake. Međutim, s obzirom na to da u tom slučaju nije riječ o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, odnosno dokaza u smislu odredbe čl. 250. do 263. ZPP, ta mišljenja, koja su na traženje stranaka dali pojedini stručnjaci specijalisti određene struke, sud je trebao cijeniti kao i svaku drugu ispravu te strankama pružiti mogućnost raspravljanja o tim dokazima.

42.1. Drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode koji se tiču odbijanja prijedloga stranaka za izvođenje dokaza (mišljenja) koje su pribavile same stranke.

43. U odgovoru na žalbene navode tuženika koji se tiču bitnih povreda učinjenih pri izvođenju dokaza po vještaku prof. dr. sc. Bernardu Frankoviću drugostupanjski sud je uz proturječno obrazloženje sam zaključio, suprotno tvrdnji Tehničkog fakulteta Rijeka, kako vještak dr. sc. Bernard Franković, kojeg je odredio prvostupanjski sud, „nije kompetentan vještak, usprkos tome što je zasigurno stručnjak na području kojim se bavi, nije kompetentan za vještačenje u konkretnom slučaju budući je bilo potrebno provesti interdisciplinarno vještačenje po vještacima iz područja konstrukcije, robotike, informatike, nerazornog ispitivanja, i sofrweara, o čemu je prvostupanjski sud i donio rješenje ali je bez objašnjenja od njega odustao“.

43.1. Nakon što je ocijenio da je vještak nekompetentan, iako u tom pravcu nije izveo nikakve dokaze i/ili pribavio mišljenja stručnjaka o kompetentnosti vještaka, drugostupanjski sud se na određeni način sam upustio u svojevrsno „vještačenje“, te je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tehnologija koja je predmet spora bila njegovo vlasništvo niti da su tuženici koristili tu tehnologiju.

43.2. Pogrešan je pristup suda prema kojemu sud može bez provjere i obrazloženja ocijeniti nekog stručnjaka kojeg je kao takvog predložio fakultet, nekompetentnim za vještačenje o visokoj tehnologiji, a s druge strane ocijeniti da je sudsko vijeće (sastavljeno od pravnih stručnjaka) kompetentno utvrditi odlučne činjenice o složenim tehnološkim rješenjima iz područja konstrukcije, robotike, informatike, nerazornog ispitivanja, i sofrweara.

44. Zbog iznijetih razloga ovaj sud je ocijenio da je u donošenju prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud jer nije odgovorio na žalbene navode, pa je sam počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.

45. U odnosu na bitne povrede odredaba postupka u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu štete:

46. Prvostupanjski sud je, odlučujući o tužbenom zahtjevu za naknadu štete, odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao opće pretpostavke za naknadu štete, a to su sposobnost tužitelja da odgovara za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štetnika. Pri tome sud u obrazloženju navodi kako tužitelj ne potražuje naknadu štete radi zaštite autorskih prava, te kako u tužbi nije naveo odlučne činjenice o tome koje mu je pravo povrijeđeno i koja je osnova njegovog zahtjeva.

47. Prije ostalog valja napomenuti da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbenog zahtjeva, dok će s druge strane po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan (čl. 186. st. 3. ZPP).

48. Prema navodima iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako tužitelj nije naveo ni činjeničnu ni pravnu osnovu tužbenog zahtjeva za naknadu štete, a nije niti dostavio dokaze u prilog tvrdnji da mu je nastala šteta i da postoji protupravna radnja tuženika.

48.1. Međutim, suprotno navodima u obrazloženju, tužitelj je već u tužbi, a potom i tijekom postupka, iznio činjenične tvrdnje o tome da obavlja djelatnost vezanu uz područje nuklearne industrije i osnovna mu je djelatnost razvoj i istraživanje opreme za ispitivanje vitalnih elemenata nuklearnih elektrana, da je razvio vlastitu tehnologiju (opisanu u presudi), naveo je o kojim je tehnološkim rješenjima riječ, što je sadržaj njegove izvorne tehnologije, te kojim je poslovnim partnerima na svjetskom tržištu pružao usluge koristeći od njega razvijenu predmetnu tehnologiju na temelju dugogodišnjih ugovora s sklopljenih s naručiteljima radi ispitivanja nuklearnih elektrana (Kozloudy (Bugarska), Krško (Slovenija), Paks (Mađarska) i niz drugih.

48.2. Daljnje činjenične tvrdnje tužitelja u tužbi se odnose na navodno neovlašteno korištenje tužiteljeve tehnologije od strane tuženika prenošenjem tehnologije preko granične crte (Bugarska, Kina, Finska, Mađarska, Iran, Rusija …), nuđenjem tehnologije na svjetskom tržištu po nižoj cijeni u odnosu na cijenu tužitelja koji je razvio tu tehnologiju te stavljanjem u promet tužiteljeve tehnologije kao svoje, a navedeni su je pojedinačno i dugogodišnji ugovorni odnosi iz kojih su tuženici navodno istisnuli tužitelja koristeći njegovu tehnologiju i postupajući protivno odredbama međunarodnih konvencija. Tako je primjerice u tužbi navedeno kako je postojao dugogodišnji višestrani poslovni odnos tužitelja s društvima Tecnatom i Westinghouse, a tijekom parnice tužitelj je konkretizirao i druge ugovore koje je imao s korisnicima usluga, kao i one koje je tuženik sklopio na međunarodnom tržištu usluga koristeći tužiteljevu tehnologiju po nižoj cijeni i time istisnuo tužitelja iz dugogodišnjeg poslovnog odnosa s tim korisnicima usluga. Tužitelj doduše nije priložio pojedinačne ugovore tuženika jer on ne raspolaže tim ispravama, ali je predložio sudu naložiti tuženiku da dostavi te ugovore. Zato se u okolnostima konkretnog slučaja ne može reći da tužitelj nije iznio činjeničnu osnovu tužbe, jer se tužitelj određeno izjasnio da su tuženici koristeći njegovu tehnologiju počinili radnju nelojalne konkurencije na svjetskom tržištu a određeno je naveo i kojim korisnicima su tuženici „prodali“ usluge navodnim korištenjem tužiteljeve tehnologije.

48.3. U prilog ovim tvrdnjama tužitelj je višekratno, podnescima i na ročištima, predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja postojanja poslovnih odnosa tužitelja u ugovorima sklopljenim radi ispitivanja nuklearnih elektrana, te radi utvrđenja visine izgubljene zarade do koje je došlo zbog navodnog preuzimanja tužiteljeve tehnologije te nuđenja i korištenja na tržištu kao svoje po nižim cijenama. Predlagao je i čitanje nalaza sudskog vještaka Tome Dlaka, a taj prijedlog je sud odbio s obrazloženjem da je riječ o mišljenju koje je vještak dao na traženje tužitelja, iako je i taj dokaz sud trebao izvesti i cijeniti kao i svaku drugu ispravu. Osim navedenog tužitelj je tražio i pribavljanje podataka od I-tuženika o ugovorima sklopljenim sa stranim određen navedenim naručiteljima nakon 2004., kad je navodno tuženik neovlašteno nudio usluge koristeći tužiteljevu tehnologiju. Dokaze o ugovorima tuženika kojima je ovaj navodno istisnuo tužitelja iz dugogodišnjih ugovornih odnosa nije u parnici mogao pružiti tužitelj jer po prirodi stvari nije u posjedu tih ugovora, pa je predlagao pribavljanje tih dokaza od I-tuženika.

48.4. Stoga je obrazloženje prvostupanjskog suda u ovom dijelu nedostatno i dijelom proturječno stanju spisa, na što je tužitelj ukazivao u žalbi. Drugostupanjski sud je pak našao da tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva za utvrđenje prava na tehnologiju, pa je samim time našao neosnovanim tužbeni zahtjev za naknadu štete, odnosno nije otklonio navedenu bitnu povredu odredaba postupka.

49. Stoga je i u ovom dijelu u donošenju prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode koji se tiču tih povreda, pa je i on počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.

50. Zbog iznijetih razloga je valjalo po čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

51. Odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnom rješenju spora, pa je valjalo ukinuti i odluke o parničnim troškovima po čl. 380. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

52. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Zagreb, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: 9-30855-d4d52

Kontrolni broj: 0def3-3bfc4-4997e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.