Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Dom parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, kojega zastupa punomoćnik Dražen Štivić odvjetnik u Županji, Veliki Kraj 54, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Darko Ćorluka zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru te umješača na strani tuženika Hrvatske vode d.o.o., OIB:28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 kojega zastupa punomoćnica Dragana Kukilo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Arlović & Kukilo d.o.o., Zagreb, Vodnikova 9, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9.veljače 2023. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika te zastupnika po zakonu tuženice i punomoćnika umješača na strani tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženica Republika Hrvatska, OIB:52634238587, odgovorna tužitelju Dom parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014., uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajeva Sela.

2. Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženice Republike Hrvatske kao neograničenog i solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela.

3. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587 isplatiti tužitelju Dom parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, iznos od 35.948,67 EUR/270.855,32 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 29.12.2020. do 31.12.2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 (tri) postotna poena, od 01.01.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 18.519,15 EUR/136.532,50 kn (slovima:osamnaesttisućapetstodevetnaesteura i petnaestceni/stotridesetdevettisućapetstotridesetdvijekune i pedesetlipa) s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj trošak teku od 28. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 29.318,23 EUR-a (slovima:dvadesetdevettisućatristoosamnaesteura i dvadesettricenta) s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj trošak teku od 28. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana

.

IV. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.867,60 EUR/36.675,00 kn (slovima:četiritisućeosamstošezdesetsedameura i šezdesetcenti/tridesetšesttisućašestosedamdesetpetkuna) odbija se kao neosnovan, dok se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.479,48 EUR

(slovima:dvadesettritisućečetristosedamdesetdeveteura i četrdestosamcenti), odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome navodi da je 17. svibnja 2014. došlo do proboja nasipa rijeke Save kod mjesta Račinovci i Rajevo Selo. Zbog proboja nasipa došlo je do izlijevanja vode rijeke Save koja je poplavila poslovne prostorije tužitelja. Navodi kako tuženica odgovara za obveze Hrvatskih voda kao javne ustanove sa javnim ovlastima i kao imatelj opasne stvari. Smatra kako u konkretnom slučaju nije riječ o višoj sili, već da nadležna tijela Hrvatskih voda i tuženice nisu postupala sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava. Smatra kako su Hrvatske vode svjesno, s namjerom i sa isključivim ciljem smanjenja svojih troškova izgradnje, rekonstrukcije, dogradnje i održavanja vodozaštitnih objekata, postupile suprotno navedenom Pravilniku. Tužitelj ističe kako su Hrvatske vode napravile i propust, što je za posljedicu imalo nemogućnost postavljanja druge crte obrane od poplava koja bi objektivno mogla spriječiti poplavu Račinovaca u cijelosti te širenje vode prema Đurićima, Gunji, Strošincima, Drenovcima i Vrbanji. Ističe kako nadležna tijela nisu izabrala odgovarajući način obrane od poplava niti su se u izabranom načinu obrane od poplava pridržavali propisanih tehničkih mjera i uvjeta koji se primjenjuju pri izgradnji, rekonstrukciji, dogradnji i održavanju objekata za obranu od poplava, a što je imalo za posljedicu proboj nasipa i poplavu. Tuženica nije obavijestila tužitelja niti ostale građane da nasip nakon što voda prijeđe nivo od 1072 cm, više ne može obavljati funkciju zaštite od poplave, niti je donijela pravovremenu odluku o evakuaciji. Navodi kako je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu

- povreda prava na dom, jer je bio prisiljen obustaviti proizvodnju, a na ime ove štete potražuje iznos od 45.000,00 kn, a na ime imovinske štete iznos od ukupno 1.751.180,00 kn. Tužitelj smatra da je tuženica u ovom sporu odgovorna za štetu koju je pretrpio tužitelj, zbog toga što je vlasnica, odnosno imatelj opasne stvari - nasipa, koji je dan na upravljanje i održavanje Hrvatskim vodama kao pravnoj osobi koja obavlja javne ovlasti. Kako tužitelj nije ni na koji način prouzročio štetu, a ne postoje zakonske osnove za oslobođenje od odgovornosti tuženice, to tužitelj smatra kako je tuženica odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio. Tijekom postupka, a po zaprimanju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1444/2021-2 od 21. studenog 2022., tužitelj je u podnesku od 31. siječnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev tako da u nastavku postupka predlaže utvrditi kako je Republika Hrvatska odgovorna tužitelju za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. te da postoji neograničena i solidarna odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu te se nalaže Republici Hrvatskoj naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 35.948,67 EUR/270.855,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. U odnosu na istaknute prigovore tužitelj ističe kako su neosnovani u cijelosti, pa stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare utužene tražbine, te da je tuženik prijavio štetu Općinskom povjerenstvu za procjenu štete od elementarne nepogode općine Gunja i da ovom tužbom potražuje daleko veći iznos od prijavljene štete. Smatra kako je tužitelj pretrpio štetu zbog djelovanja više sile, odnosno katastrofalne poplave koja je posljedica stoljetno nemjerljivih visokih vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti i izbjeći. Za navedenu štetu se odgovara po osnovi krivnje u skladu s odredbom članka 133. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/16 i 14/14) koji određuje da se za štete nastale štetnim djelovanjem vode (poplave, bujica, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovora po osnovi krivnje, što znači da se krivnja mora utvrditi u postupku. Hrvatske vode odgovaraju za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a Republika Hrvatska odgovora za obveze Hrvatskih voda solidarno i neograničeno. Stoga ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženica smatra da se po tužbi u kojoj nisu obuhvaćene Hrvatske vode ne može postupati. Stoga, po navodima tuženice, Republika Hrvatska nikako nije dogovorna za nastanak štetnog događaja, pa se tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim. Tvrdnje tužitelja kako je šteta počinjena nepažnjom i to propustom, nisu osnovane, jer je riječ o katastrofi širih razmjera, koja se nije mogla predvidjeti niti je bilo moguće predvidjeti kritična mjesta na nasipima u cilju poduzimanja bilo kakvih preventivnih mjera. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženici.

3. Umješač na strani tuženika u bitnome ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno navodi kako tužitelj nema pravni interes voditi predmetni postupak radi naknade štete, jer uz tužbu nije dostavio niti jedan materijalni dokaz da je kao pravna osoba vlasnik poslovnih objekata na kojima mu je navodno nastala šteta, kao što nije niti dokazao da je vlasnik robe, materijala i strojeva. Ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja. Umješač osporava tužbu i u pogledu osnova i visine u cijelosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj nije dokazao krivnju Hrvatskih voda pa time niti tuženice, redovito je održavao i održava predmetne nasipe na području Račinovaca i Rajevog Sela te da je upotrijebio dužnu pažnju tj. pažnju dobrog gospodarstvenika, sve u cilju smanjenja rizika od pojave poplava. Ističe kako tužitelj ne uzima u obzir notornu činjenicu da je predmetna poplava izazvana ekstremnim vremenskim pojavama koje nisu uobičajene niti su do sada zabilježene na ovim područjima. Dogodio se ekstremni hidrološki događaj s obzirom da su pale enormne količine kiše koje su uzrokovale pojavu do sada najvećih izmjerenih protoka vode u donjoj Savi, tako da se radilo o događaju katastrofalnih razmjera. Umješač ističe kako su mjere obrane od poplave kontinuirano provođene od 24. travnja 2014. pa sve do 4. lipnja 2014. te da je postupao u skladu s Glavnim provedbenim planom obrane od poplava te Provedbenim planom obrane od poplava branjenog područja sektor-D srednja i donja Sava, branjeno područje 1 - područje malog sliva Biđ-Bosut, a kako to proizlazi iz izvješća nadležnih rukovoditelja i vodočuvara. U odnosu na specificirani tužbeni zahtjev i podnesak tužitelja od 31. siječnja 2023. umješač ističe kako tužitelj nije dokazao bilo kakve propuste na strani tuženice i umješača te tijekom postupka nije utvrđena nikakva protupravnost niti krivnja na strani umješača. Tijekom postupka je umješač dokazao da je rekonstrukcija nasipa izvedena u skladu s važećim zakonskim propisima i pravilima struke. U odnosu na navode i tvrdnje tužitelja glede parničnih troškova, umješač ističe kako su neosnovani, pa predlaže tužbu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova umješaču.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja sektor D iz ožujka 2014. na stranici 130. do 178. spisa, u zapisnik broj P-430/2016 na stranici 111. do 115. spisa, u preslike stranica časopisa Hrvatska vodoprivreda, u Elaborat zaštite okoliša instituta IGH iz ožujka 2016., u Procjenu ugroženosti za Vukovarsko-srijemsku županiju iz veljače 2014., u izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja 2014., u Izvješće o provedbi mjera obrane od poplave i sanacije terena u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja 2014., u presudu Europskog suda za ljudska prava od 28. veljače 2012., u izvješće Hrvatskih voda o stanju vodostaja na sektoru C i D i poduzetim mjerama na sektoru D od 17. svibnja 2014., u izvatke iz zemljišne knjige, u Ugovor o zakupu poslovno- proizvodnog prostora i opreme od 1. veljače 2007., u imenovanje povjerenstva za procjenu štete na imovini od 29. srpnja 2014. i prijavi štete, u nalaz vještaka strojarske struke Viktora Bajta od 18. srpnja 2014. s fotografijama, u financijska izvješća za 2014. godinu, u izvadak iz zemljišne knjige od 28. prosinca 2018., u uspostavu i prekid mjera obrane od poplava za dionice rijeke Save branjeno područje 1, u izvješće rukovoditelja obrane od poplave za branjeno područje 1, te za dionice D1-1 i D1-2, u izvode iz katastarskog plana, u nalaz vještaka financijske struke od 9. lipnja 2020., te je sud saslušao zakonskog zastupnika tužitelja Antonia Markovića.

5. U ovoj pravnoj sud je donio presudu poslovni broj P-326/2018-31 od 29. prosinca 2020. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je Republika Hrvatska odgovorna tužitelju za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014., te da postoji neograničena solidarna odgovornost Republike Hrvatske za tu štetu i naložio Republici Hrvatskoj naknadu štete tužitelju u iznosu od 270.855,32 kn, dok je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.480.324,68 kn, te u iznosu od 45.000,00 kn obijen kao neosnovan. Ujedno je odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 174.753,73 kn, i naloženo tužitelju naknadi trošak umješaču u iznosu od 39.528,12 kn. Po žalbama stranaka Visoki trgovački sud je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-1444/2021-2 od 21. studenog 2022. potvrdio pobijanu presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 793.680,00 kn i 45.000,00 kn dok je ukinuo u dijelu kojim je utvrđena odgovornost tuženice i za isplatu iznosa od 270.855,32 kn i troškova u iznosu od 174.753,73 kn, te je u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je odbacio žalbu tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 157.500,00 kn.

6. Tako je predmet ovoga spora ostao zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Republika Hrvatska odgovorna za štetu tužitelju nastalu zbog poplave 17. svibnja 2014., da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženice za nastalu štetu te da se naloži tuženici naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 35.948,67 EUR/270.855,32 kn s pripadajućim zateznim kamata od 29. prosinca 2020. do isplate kao i naknaditi parnični trošak.

7. Tužitelj se prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, dalje:ZPP) obratio sa zahtjevom nadležnom državnom odvjetništvu 18. svibnja 2018., a zahtjev je odbijen 20. kolovoza 2018.

8. Tužitelj smatra kako je do štetnog događaja došlo zbog posljedica ljudske aktivnosti, poglavito propusta u obavljanju javne djelatnosti s obzirom da Hrvatske vode nisu postupale u skladu s Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava (Službeni list SFRJ broj 2/1970 - preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o standardizaciji ("Narodne novine" broj 53/1991), zbog ne donošenja odluke o uspostavljanju druge crte obrane od poplave, zbog nepravovremene evakuacije.

9. Tužitelj u postupku ističe kako je do poplave došlo upravo zbog propusta Hrvatskih voda odnosno tijela državne uprave, i to:

a) povredi pravila obrane od poplave:

- nije vršen potpuni nadzor nasipa tako da je sporna dionica nasipa kod Rajevog Sela bila bez ikakvog nadzora najmanje jedan sat,

- nije donesena odluka o uspostavi druge crte obrane od poplave,

- nije pravovremeno donesena odluka o evakuaciji stanovništva i materijalne imovine,

- stanovništvo (pravne i fizičke osobe) nisu pravovremeno dobili obavijesti o nastupajućoj opasnosti,

- povreda mjera planiranja ili uređenja voda (izgrađen je nasip koji nije dovoljno funkcionalan.

b) procesni propusti u odnosu na ispunjenje mjere planiranja ili uređenja voda:

- neposredna povreda propisanih mjera obrane od poplave zbog nepostojanja servisnog puta kod nasipa u Račinovcima,

- izgradnja /rekonstrukcija nasipa suprotna je propisima, jer je pogrešna odluka o dimenzioniranju nasipa,

- nepostojanje zakonom propisane dokumentacije.

10. Tijekom postupka problematizirao je pitanje utjecaja puknuća nasipa s obzirom na mjesto gdje se nalazi tužiteljev poslovni prostor (Gunja, Miroslava Krleže 35), posljedica puknuća nasipa u Račinovcima i/ili Rajevom Selu ili bi do poplave došlo i da je do puknuća nasipa došlo samo na jednom od ta dva mjesta. Međutim, sud je utvrdio nespornim da bi do poplave objekta tužitelja došlo puknućem nasipa na bilo kojem mjestu pojedinačno, bilo samo kod Račinovaca ili Rajevog Sela te da se ekspertiza međunarodnih stručnjaka odnosi i na nasip kod Račinovaca i kod Rajevog Sela.

11. Tužitelj smatra kako je tuženica odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio na svojoj imovinu zbog poplave i to: prvo; kao vlasnik opasne stvari, drugo; po načelu objektivne odgovornosti u vezi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, te treće; po načelu krivnje na temelju solidarne i neograničene odgovornosti za obveze Hrvatskih voda kao osnivač javne ustanove sa javnim ovlastima.

12. U postupku je utvrđeno, a što među stranama nije niti sporno da je tuženica nesporno osnivač Hrvatskih voda, pravne osobe koja obavlja javnu djelatnost pa u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11 12/13-Odluka Ustavnog suda RH, 93/16 i 104/16 dalje: ZSDU) Republika Hrvatska odgovara za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne uprave ili područne samouprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave. Osim toga, odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o vodama propisano je da se za štete nastalim štetnim djelovanjem vode (poplave, bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara po osnovi krivnje, dok je člankom 188. istog zakona propisano da Republika Hrvatska odgovara solidarno i neograničeno za obveze Hrvatskih voda.

13. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje te protupravnost. Kod odgovornosti po osnovi krivnje - izvan ovih općih pretpostavki, treba postojati krivnja štetnika, a ona postoji kad je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili grubom nepažnjom.

14. Naime, prema odredbi članka 14. ZSDU-a Republika Hrvatska dužna je naknaditi štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave.

15. Sud je u postupku utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnik nasipa na lijevoj obali rijeke Save i da je nasip dan na upravljanje i održavanje Hrvatskim vodama, pravnoj osobi za upravljanje vodama te da je Republika Hrvatska jedini osnivač Hrvatskih voda. Nadalje je utvrđeno kako je 17. svibnja 2014., za vrijeme velikog vodnog vala na rijeci Savi došlo do proboja lijevog nasipa Save kod Rajevog Sela i Račinovaca, te su tom prigodom poplavljena mjesta; Rajevo Selo, Račinovci, Gunja, Đurići, Posavski Pogajci, Strošinci. Nadalje je utvrđeno kako do poplave nije došlo na način da se voda prelijevala preko krune nasipa (zbog ekstremno visoke vode) nego zbog proboja - pucanja nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, za što tužitelj smatra da je posljedica ljudske aktivnosti odnosno propusta u obavljanju javne ovlasti, pa da je stoga odgovorna Republika Hrvatska. Sud je utvrdio kako je tom prigodom poplavljena pokretna imovina i građevinski objekti koji se nalaze na nekretnini upisanoj u zk. ul. 2544 k.o. Gunja, čime je evidentno nastala šteta.

16. Svi prigovori i navodi tužitelja o propustima i nezakonitom postupanju tuženice i umješača na strani tuženika, po ocjeni ovog suda nisu značajno utjecali na nastanak štete koju je tužitelj pretrpio. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno kako je tužitelj pretrpio štetu zbog poplave koja je posljedica proboja nasipa kod Rajevog Sela i Račinovaca.

17. Stručno povjerenstvo za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela (dalje: Povjerenstvo), koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i to:prof. (emeritus) Heinz Brandl, dipl. ing., mr. sc. Klaas-jan Dpuben, prof. Goran Getvaj, prof. Janko Logar, prof. Laslo Nagy, prof.(emeritus) Franjo Verić, i prof dr. ing. Wei Wu, sačinilo je Izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja 2014. Zadatak Povjerenstva, koje se sastoji od nacionalnih i međunarodnih stručnjaka iz područja hidrotehnike i geotehnike, bio je izraditi ekspertizu na temelju pregleda postojeće dokumentacije, odnosno opisa događaja i izjave svjedoka, pregleda projektne dokumentacije o prijašnjem nasipu i obimu njegove rekonstrukcije, izgradnji, nadzoru i dozvolama, pregled raspoloživih hidroloških podloga, vodostaji i protoci rijeke Save, oborine, stanje podzemnih voda, te pregleda geoloških, hidroloških i geotehničkih podloga i ostalih raspoloživih podataka, stručnog obilaska terena. U odnosu na hidrotehničke i/ili geotehničke analize Povjerenstvo je utvrdilo procjenu opterećenja na predmetni nasip, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za projektirano stanje, procjenu stabilnosti predmetnog nasipa za stanje tijekom predmetnog velikovodnog događaja i neposredno prije prodora predmetnog nasipa, procjenu mehanizma prodora predmetnog nasipa te ocjenu uzroka prodora nasipa.

18. U konačnom zajedničkom izvješću, Povjerenstvo je utvrdilo uzrok proboja nasipa i to:“Poplava koja je sredinom svibnja 2014. pogodila Hrvatsku, BiH i Srbiju bila je iznimnog opsega i daleko iznad normativnih hidrauličkih opterećenja. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka (6.000 m3/s) u Slavonskom Šamcu kreće se u rasponu od 850-900 godina. Nasip kod Rajevog Sela projektiran je za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina. Nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti koji se temelje na rezultatima geotehničkih istraživanja provedenih za vrijeme rekonstrukcije nasipa i nakon sloma nasipa ukazuje da je najvjerojatniji mehanizam (mehanizmi) sloma nasipa bio hidraulički slom podložnog tla (sloj zemlje ispod površinskog sloja) ili naglo lokalno pucanje pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala). Gornja hipoteza o slomu potvrđena je numeričkom analizom proboja nasipa. Specifični mehanizam (mehanizmi) sloma mogao bi na problematičnoj lokaciji biti pojačan kao rezultat heterogenih i anizotropnih karakteristika podložnog tla i relativne male udaljenosti od vanjskog zavoja rijeke Save."

19. Povjerenstvo je, nadalje, glede rekonstrukcije nasipa utvrdilo:“Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, u raspoloživim dokumentima nisu navedeni projekti i popratni kriteriji za integrirani sustav nasipa, koji uključuje i tijelo nasipa i podložno tlo. Nisu definirane mjere za ublažavanje potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema dokumentima stavljenima na raspolaganje, reklo bi se da je gustoća istraživanja zemljišta i podložnog tla koji su prethodili projektiranju dionice nasipa bila prilično niska. U raspoloživoj dokumentaciji nisu navedeni nikakvi zahtjevi za ispitivanje projektiranog sustava nasipa za hidraulička opterećenja koja premašuju normativne razine."

20. Na temelju provedenih analiza i pregleda nasipa te navedene dokumentacije, Povjerenstvo je zaključilo kako je: "Ekstremno visoki vodostaji u Rajevom Selu u svibnju 2014. bili su daleko iznad normativnih hidrauličkih oterećenja (1:100 godina) lijevoobalnog savskog nasipa. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka ovog događaja kreće se između 850 i 900 godina. Ovaj ekstremni događaj je najvjerojatnije uzrokovan hidrauličkim slomom podložnog tla ili naglim lokalnim pucnjem pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala) zbog heterogenosti i anizotropnih karakteristika tla. Ovu hipotezu o slomu potvrđuje nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti i numeričke analize proboja nasipa. premda su analize gledajući unatrag relativno lake, predviđanja s parametrima raspršenog tla neizbježno ostaju nesigurne. Simulacije i proračuni su po samoj definiciji netočni, što podrazumijeva da će uvijek postojati određeni preostali rizici. Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, nisu definirane mjere za ublažavanja potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema izvješćima nadzornog inženjera, rekonstrukcija nasipa je izvršena u skladu s projektnim specifikacijama i dokumentacijom. Raspoloživi dokumenti ne ukazuju na provedbu mjera kojima bi se ublažio potencijalni hidraulički slom podložnog tla.“

21. Dakle, iz izjava svjedoka (zapisnik P-430/16), zaključka Povjerenstva razvidno je kako poplava nije nastala zbog prelijevanja vode preko nasipa, pa to što je, po tvrdnjama tužitelja, sporna dionica bila bez nadzora jedan sat, nije izveden servisni put uz nasip te je tako otežana kontrola nasipa za vrijeme obrane od poplava, prigodom izgradnje odnosno rekonstrukcije nasipa na dionici D.1.1. i D.1.2. nije postupano sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, da su nadležna tijela donijela pogrešnu odluku o dimenzioniranju nasipa, jer je nasip izgrađen na temelju stogodišnje velike vode umjesto na temelju tisućugodišnje velike vode, kada bi takav nasip izdržao količinu vode koja je došla u svibnju 2014., odnosno da tada do poplave ne bi niti došlo, kao i da nadležna tijela tuženika nisu donijela Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, te nisu izvršila izradu hidroloških uvjeta za područje donja Sava, odnosno kako Hrvatske vode nemaju bilo kakav dokument koji može dati odgovor o stabilnosti objekata za obranu od poplava, te druge pobrojane dokumente, po ocjeni ovoga suda, nema nikakvog utjecaja na nastanak štete tužitelju.

22. Naime, sve ovo bi bilo bitno, po ocjeni ovoga suda, da je do poplave došlo zbog prelijevanja vode preko nasipa, ali kako se to nije dogodilo u konkretnom slučaju, a prelijevanje vode preko krune nasipa kod Račinovaca je posljedica sloma nasipa, a ne pogrešno dimenzionirane visine nasipa, a niti je eventualni izostanak navedenih dokumenata od utjecaja na konkretnu poplavu. Imajući u vidu utvrđenje uzroka proboja nasipa od strane Stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja 2014., to ovi tužiteljevi prigovori nisu od odlučne važnosti za utvrđivanje odgovornosti i tuženice i drugih javnopravnih tijela odnosno za nastalu štetu.

23. S tim u vezi bitno je istaknuti kako i prigovori tužitelja da nije donesena odluka o uspostavi druge crte obrane od poplava u skladu s Državnim planom, odnosno nije postojao idejni projekt nasipa na drugoj crti obrane, idejni projekt zatvaranja pločastih i ostalih propusta sa specifikacijom potrebnog materijala i planom organizacije postupaka, plana mobilizacije radnika i raspoređivanje po dionicama druge crte obrane, te nije postojao plan organizacije rada i prometa te snabdijevanja pitkom vodom i hranom, odnosno kako nije pravovremeno donesena odluka o evakuaciji stanovništva i materijalne imovine, te stanovništvo (pravne i fizičke osobe) nisu pravovremeno dobili obavijest o nastupajućoj opasnosti, nije odlučno za odlučivanje o odgovornosti tuženice i umješača na strani tuženika.

24. Naime, iz izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka, koji su iskazivali jasno, neposredno i čije je iskaze sud prihvatio, te Izvještaja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, kao i Dnevnih izvještaja Hrvatskih voda za branjeno područje te Izvješća rukovoditelja obrane od poplave za dionice D.1.1.i D.1.2., razvidno je kako su poduzimane mjere obrane od poplave na svim mjestima gdje je prijetilo izlijevanje vode ili proboj nasipa, te da su mjere bile uspješne. Stoga su odgovorni za obranu od poplave s razlogom očekivali da će uspješno obraniti branjeno područje od visokog vala vode, pa nije bilo nužno naložiti evakuaciju. Kada je nasip nenadano probijen na mjestu za koje nitko od nadležnih nije očekivao da će se to dogoditi, s obzirom na vanjski izgled nasipa na tim mjestima, te imajući u vidu brzi prodor vode, evakuacija imovine nije bila više moguća. S tim u vezi nije niti bilo moguće uspostaviti niti drugu crtu obrane, upravo iz razloga što je voda brzo nadirala, a za uspostavu duge crte obrane potrebno je 24 sata. Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio kako ovi prigovori tužitelja nisu osnovani i nemaju utjecaja na utvrđivanje odgovornost osoba tuženice i Hrvatskih voda.

25. Uzimajući u obzir utvrđenja Povjerenstva za zaključiti je kako je uzrok proboja nasipa kod Rajevog Sela slom tla ispod nasipa, uslijed vodostaja koji bi odgovarao razini vode u 850 do 900 godina, zatim heterogenosti tla na mjestima sloma, te da je nasip bio dimenzioniran za vodostaj pojave velike vode 100 - godišnjeg povratnog razdoblja. Poplavni događaj u svibnju 2014. godine na području Vukovarsko- srijemske odnosno na dijelu županjske Posavine premašio je sve do sada zabilježene poplavne događaje.

26. Tužitelj neosnovano ističe kako je proboj nasipa kod Račinovaca uzrokovan isključivo ljudskom radnjom, odnosno propustom, jer je nasip popustio zato što nije bilo vreća s pijeskom koje nisu mogle biti dopremljene zbog nedostatka servisnog puta i nemogućnosti strojeva da pristupe kritičnom mjestu, te nedostatnog broja osoba koje bi kontrolirale i branile nasip

27. Iz iskaza svjedoka Ivana Vranića i Nedeljka Šimundića koji su u trenutku proboja nasipa kod Račinovaca bili osobno nazočni, proizlazi su kritičnog dana 16. i 17. svibnja 2014. bili u Račinovcima na dionici nasipa koja nije rekonstruirana, te su trupcima zatvorili i sanirali pukotinu koja se pojavila, međutim dobili su dojavu da se 500 metara niže pojavila pukotina, ali s vodne strane nasipa tako da je nasip klizio prema vodi, odnosno počeo tonuti. U tom trenutku voda je bila 20 cm ispod krune nasipa. Navode kako su angažirali ronioce koji su pokušali na to mjesto staviti gumenu membranu, ali nisu uspjeli jer je nasip jednostavno tonuo u vodu jer je izgrađen od pijeska, pa se voda počela prelijevati preko krune nasipa i ulaziti u selo. Svjedok Šimundić nadalje iskazuje kako su se kod Račinovaca dogodila dva značajna odrona nasipa i to neposredno uz crpnu stanicu Teča i drugi 400-500 metara uzvodno. Kod crpne stanice su zabijali trupce u tlo i tako spriječili odron nasipa. Na uzvodnom mjestu nije bilo moguće intervenirati na istovjetan način zato što je pristup mjestu proboja bio poplavljen, dok je odron bio s vodne strane nasipa, te se nasip slijegao pa su ga nadvisili vrećama pijeska. Radilo je pedesetak ljudi nekoliko sati i izradili su zečji nasip, no pojavio se rascjep nasipa po bokovima i nasip je počeo tonuti te su tonule i vreće s pijeskom. Došlo je do prelijevanja vode preko nasipa, pa je naređena evakuacija stanovništava. Ističe kako na donjem dijelu Save nigdje nije uoči prelijevanje vode preko krune nasipa, osim na mjestu proboja jer je bilo progresivno slijeganje nasipa. Ističe kako je rijeka Rača koja teče kroz Račinovce u stvari tada tekla uzvodno.

28.Cijeneći ove iskaze sud je utvrdio kako postojanje pristupnog puta nije bilo od odlučne važnosti radi sprječavanja potonuća nasipa, jer su nadležan tijela u trenutku dojave o prelijevanju vode, odmah reagirala i angažirala potreba sredstva i ljudstvo. No međutim, zbog karakteristika nasipa i zbog toga što je do odrona nasipa došlo s vodne strane, sud zaključuje kako nedostatak pristupnog puta nije onaj ključan i glavni uzrok poplave i nastanka štete tužitelju.

29. Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio kako je u postupanju nadležnih tijela kojima je bila povjerena briga o nasipu, nije postojao propust i da su provedene sve potrebne mjere u danom trenutku radi ublažavanja potencijalnog sloma nasipa, te da su u skladu s važećim propisima provedena ispitivanja tla i ojačanja nasipa, pa da stoga ne postoji odgovornost Hrvatskih voda kao pravne osobe s javnim ovlastima koja je upravljala i održavala nasip. Utvrđeno je kako je u pitanju ekstremni slučaj visokih voda koje su dovele do proboja nasipa i katastrofalnih poplava, pa se opravdano i osnovano tuženica poziva na takav slučaj kao razlog oslobođenja od odgovornosti.

30. Sud je navode tužitelja kako je neispitivanje tla od strane Hrvatskih voda uzrok proboja nasipa ocijenio paušalne i nedokazane. Iz izvješća Povjerenstva ne proizlazi postojanje odgovornosti, krivnja Hrvatskih voda u pogledu ispitivanja tla prilikom projekta rekonstrukcije nasipa. Iz priloženih dokumenta proizlazi kako je rekonstrukcija nasipa izvedena u skladu s važećim zakonskim propisima i pravilima struke, te za rekonstrukciju postoji projektna dokumentacija, pravomoćna građevinska dozvola i uporabna dozvola te završno izvješće glavnog nadzornog inženjera.

31. Tužitelj smatra da bi tuženica mogla odgovarati i zbog toga što je vlasnica nasipa, koji predstavlja opasnu stvar.

32. Naime, odredbom članka 1063. ZOO-a posebno je propisano da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Opasnom stvari se smatra svaka ona koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi i to zbog njezinog samog postojanja, njezine uporabe, osobitog položaja u kojem se nalazi ili pak zbog svojih osobina ili nedostataka, a da pri tome sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti budući da stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja. Ovaj sud ocjenjuje nasip koji je probijen, u konkretnom slučaju opasnom stvari. Naime, tuženica u odgovoru na tužbu navodi, a to proizlazi i iz izvješća Povjerenstva, a što među stankama nije niti sporno, da je u svibnju 2014. vodostaj rijeke Save bio ekstremno visok i da do tada nije zabilježen tako visok vodostaj, pa je sud utvrdio da je do štete na nekretninama i pokretninama tužitelja došlo tijekom proboja nasipa kod Rajevog Sela i Račinovaca. Stoga nasip u konkretnom slučaju kada prijeti poplava i dotok velike količine vode, predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš.

33. Slijedom navedenog za nastalu štetu u ovoj pravnoj stvari, po ocjeni ovog suda treba primijeniti i odredbe koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, tj. primjenom odredbi o objektivnoj odgovornosti za štetu. Za štetu od opasne stvari prema članka 1064. ZOO-a odgovara vlasnik te stvari koji se može osloboditi odgovornosti ako se ispune pretpostavke u kojima može doći do oslobođenja od ove odgovornosti. Prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stavkom 2. iste zakonske odredbe je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Prema stavku 3., vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, prema stavku 4. proizlazi da ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje, s time da je stavkom 5. propisano da se osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra trećom osobom.

34. Vlasnik opasne stvari se dakle oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a što se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi naziva višom silom. To su događaji koji su nepredvidivi i neotklonjivi te djeluju izvana i sa svojim načinom i snagom prekidaju uzročnu vezu između učinjene štete i onog uzroka za koji određena osoba odgovara, a koja se sva obilježja trebaju steći u isto vrijeme da bi se događaj smatrao višom silom.

35. U konkretnom slučaju za zaključiti da je riječ o višoj sili budući da ovako nezabilježen ekstremno visok vodostaj rijeka jeste nepredvidiv. Poplave jesu prirodne pojave koje se mogu predvidjeti, ali u konkretnom slučaju je utvrđeno da je riječ o poplavi odnosno vodostaju rijeke Save koji bi odgovarao razini vode u 850 do 900 godina. U konkretnom slučaju poplavni događaj iz svibnja 2014. premašio je sve do tada zabilježene poplavne događaje i poprimio karakter prirodne katastrofe. Stoga, je moguće isključiti odgovornost tuženice, jer je riječ o višoj sili, odnosno dosad ne zabilježenoj poplavi na tom području kao posljedicom stoljetno nemjerljivih visokih vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

36. Odredbom članka 3. točka 8. Zakona o sustavu civilne zaštite ("Narodne novine" broj:82/15, 118/18, 31/20 i 20/21) definirana je katastrofa, kao stanje izazvano prirodnim i/ili tehničko-tehnološkim događajem koji opsegom, intenzitetom i neočekivanošću ugrožava zdravlje i živote većeg broja ljudi, imovinu veće vrijednosti i okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti djelovanjem svih operativnih snaga sustava civilne zašite područne (regionalne) samouprave na čijem je području događaj nastao.

37. Tuženica u konkretnom slučaju odgovora po načelu uzročnosti. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Bez postojanja uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju kao oštećeniku, nema odgovornosti tuženice za rad nje njezinih tijela odnosno konkretno Hrvatskih voda.

38. Cijeneći sve izvedene dokaze, sud je utvrdio kako zaposlenici Hrvatskih voda nisu svjesno postupali suprotno zakonu s voljom da nanesu štetu, odnosno da su postupali nemarno i suprotno pravilima pri održavanju nasipa u razdoblju prije poplave tako i u razdoblju kada je prijetila neposredna opasnost od poplave u svibnju 2014., odnosno nije utvrđeno postojanje uzročne veze između postupanja državnih i javnopravnih tijela pri obavljanju kontrole nasipa i nastale štete tužitelju. Naime, onaj glavni događaj koji je doveo do štete je nenadano puknuće nasipa na mjestima za koje se nije moglo očekivati da će se dogoditi niti su vanjski pokazatelji na to ukazivali, a iz uzroka puknuća kako je utvrdilo Povjerenstvo nedvojbeno proizlazi da je riječ o do sada neviđenoj kombinaciji vremenski uvjeta, padu velikih količina kiše tako da je zaobalje bilo zasićeno i podzemne vode visoke, da su pritoke Save s područja BiH i Srbije također bile visoke, što je sve doprinijelo, visokom do sada nezabilježeno vodostaju rijeke Save, koje je u kombinaciji sa sastavom podložnog tla dovelo do puknuća nasipa i poplave.

39. U konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu, jer između postupanja navedenih nadležnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima i štete na strani tužitelja ne postoji adekvatna uzročna veza. Sud u postupku nije utvrdio da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Stoga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

40. Imajući navedeno u vidu te cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tuženica nije odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio i da je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 35.938,67 EUR/270.855,32 kn nije osnovan, pa je tuženi zahtjev odbijen u cijelosti.

41. Naime, pozivanje tužitelja kako mu je sud u postupku nametnuo nemoguć standard dokazivanja i prekomjeran teret koji nema uporišta ni u činjenicama niti u materijalnom pravu sud je ocijenio neosnovano. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka strana je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda. Prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Slijedom navedenoga kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je do poplave došlo propustom i ne postupanjem tuženice odnosno Hrvatskih voda d.o.o., pa time i odgovornosti za štetu, to je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 163. ZPP-a te članka 41. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/18). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

43. Tuženici su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr.7.t.1.Ot) u iznosu od 2.385,03 EUR/17.970,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.t.3.Ot) od 23. listopada 2018. i od 30. listopada 2019. u iznosu od po 66,36 EUR/500,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 8. studenog 2018, od 10. siječnja 2019. od 10. listopada 2019., od 28. studenog 2019. i od 26. studenog 2020. u iznosu od po 2.385,03 EUR/17.970,00 kn, te za zastupanje na ročištu od 9. veljače 2023. u iznosu od 995,42 EUR/7.500,00 kn te za pristup ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 27. ožujka 2019. u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn, za sastav žalbe od 31. prosinca 2020. u iznosu od 2.981,29 EUR/22.462,50 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 18.519,15 EUR/139.532,50 kn.

44. Tuženici nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2019. u zatraženom iznosu od 2.385,03 EUR/17.970,00 kn, jer se na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari i isto je odgođeno pa je priznat trošak pristupa tim ročištima u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn. Nije niti priznat trošak zastupanja na ročištu od 9. veljače 2023. u zatraženom iznosu od 3.577,54 EUR/26.955,00 kn, jer je vrijednost predmeta spora u ponovljenom postupku 35.948,67 EUR/270.855,32 kn, pa je priznat trošak od 995,42 EUR/7.500,00 kn. Imajući u vidu navedeno zahtjev tuženice za naknadu troška u ukupnom iznosu od 4.867,60 EUR/36.675,00 kn, je odbijen kao neosnovan.

45. Umješaču na strani tuženika su priznati troškovi zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 8. studenog 2018., od 10. siječnja 2019., od 10. listopada 2019., od 28. studenog 2019.. od 26. studenog 2020. u iznosu od po 3.577,54 EUR-a, te je priznat trošak pristupa ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 27. ožujka 2019. u iznosu od 99,54 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu od 9. veljače 2023. u iznosu od 995,42 EUR- a, te je priznat trošak sastava žalbe od 25. siječnja 2021. u iznosu od 4.471,93 EUR- a, što čini trošak u iznosu od 23.454,59 EUR-a , sve uvećano za PDV u iznosu od 5.863.64 EUR-a, što čini ukupan trošak od 29.318,23 EUR-a

46. Umješaču na strani tuženika nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2019. u zatraženom iznosu od 3.577,54 EUR-a kn, jer se na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari i isto je odgođeno pa je priznat trošak pristupa tim ročištima u iznosu od 99,54 EUR-a. Nije niti priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 3.577,54 EUR-a kn, imajući u vidu kako se umješač uključio u postupak kada je već prošao rok za odgovor na tužbu, a tuženik je već odgovorio na tužbu. Nisu niti priznati troškovi sastava podneska od 22. studenog 2019. i od 25. srpnja 2020. u iznosu od po 3.577,54 EUR-a, te nije priznat trošak sastava podneska od 6. veljače 2023. u iznosu od 995,42 EUR-a, jer to po svom sadržaju nisu bili nužno potrebni podnesci za vođenje ovog spora. Nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.577,54 EUR-a, jer to nije nužno potreban trošak za ovaj spor, Imajući sve navedeno u vidu sud je zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 23.479,48 EUR-a s uključenim PDV- om, odbio kao neosnovan.

47. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. veljače 2023.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: 9-30855-7c210

Kontrolni broj: 075a6-a0062-fcdf8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.