Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž-2587/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: …, Z., (ranije: Z.), zastupanog po punomoćnici V. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š., Š., F. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., Stalna služba u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn-866/2015-52 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Pn- 866/2015-52 od 29. siječnja 2021. u točki II. i točki IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u točki V. i točki VII. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju I. K., OIB: …, Z., (ranije Z.), na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati novčani iznos od 20.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19.12.2014. do 31.07.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 330.000,00 kn, tužitelj se odbija kao s neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju I. K., OIB: …, Z., (ranije Z.), na ime naknade imovinske štete isplati novčani iznos od 15.493,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2.200,00 kn počev od 20.09.2011.,

- 50,00 kn počev od 10.11.2011.,

- 7.869,90 kn počev od 12.12.2011.,

- 400,00 kn počev od 12.12.2011.,

- 487,40 kn počev od 14.12.2011.,

- 849,95 kn počev od 16.12.2011.,

- 3.106,00 kn počev od 21.12.2011.,

- 530,00 kn počev od 23.12.2011. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete u iznosu od 113.604,00 kn, tužitelj se odbija kao s neosnovanim, kao i s tijekom zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 2.200,00 kn počev od 25.08.2011. do 19.09.2011. i na iznos glavnice od 7.869,90 kn počev od 02.12.2011. do 11.12.2011., kao s neosnovanim.

V Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete zbog izmakle zarade za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. isplati iznos kojeg će tužitelj odrediti kad tuženik preda, za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. podatke o ukupnom broju ovršnih predmeta s Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Općinskog suda u Sesvetama i Trgovačkog suda u Zagrebu, vrsti tih predmeta odnosno podatke o predmetu postupka, vrijednostima potraživanja koja su predmetom ovrhe u svakom tom pojedinom ovršnom predmetu, te točnom broju i vrsti poduzetih procesnih radnji u svakom od tih pojedinih ovršnih predmeta, te kad za vremensko razdoblje od 15. listopada 2012. do 31. prosinca 2014. preda te iste podatke o ovršnim predmetima koji su u tom razdoblju vođeni ili se vode kod agencije u odnosu na predmete koji bi bili u nadležnosti javnog ovršitelja sa sjedištem u Gradu Z., uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu za taj mjesec pa do isplate po stopi iz čl. 29, stavka 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da dostavi za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. podatke o ukupnom broju ovršnih predmeta s Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Općinskog suda u Sesvetama i Trgovačkog suda u Zagrebu, vrsti tih predmeta odnosno podatke o predmetu postupka, vrijednostima potraživanja koja su predmetom ovrhe u svakom tom pojedinom ovršnom predmetu, te točnom broju i vrsti poduzetih procesnih radnji u svakom od tih pojedinih ovršnih predmeta, te kad za vremensko razdoblje od 15. listopada 2012. do 31. prosinca 2014. preda te iste podatke o ovršnim predmetima koji su u tom razdoblju vođeni ili se vode kod agencije u odnosu na predmete koji bi bili u nadležnosti javnog ovršitelja sa sjedištem u Gradu Z..", kao neosnovanim. VI Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju I. K., OIB: …, Z., (ranije Z.), u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.290,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29. siječnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VII Nalaže se tužitelju I. K., OIB: …, Z., (ranije Z.), da tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.670,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29. siječnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv dijela te presude pod točkama II., IV., V. i VII. (odluka o parničnom trošku) žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete (neimovinska i imovinska šteta).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, a u odnosu na točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku (a u odnosu na točke II. i IV. izreke) utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete – neimovinske štete (povreda prava osobnosti), naknadu imovinske štete te naknadu izgubljene zarade (imovinske štete), tvrdeći da je rješenjem ministarstva od 24. listopada 2011. imenovan za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u Z. za područje Županijskog suda u Zagrebu, da je nekoliko dana prije propisanog početka njegovog rada kao javnog ovršitelja došlo do zakonske odgode početka rada javnih ovršitelja temeljem Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine, br. 150/11) kojim je odgođen početak rada javno ovršiteljske službe za 1. srpnja 2012. te potom ponovno odgođen početak rada javno ovšiteljske službe za 15. listopada 2012. te je nakon toga Hrvatski sabor Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima od 28. rujna 2012. (Narodne novine, br. 112/12) trajno ukinuo službu prije nego što su isti uopće počeli obavljati svoju službu, da je poduzeo brojne radnje vezane za edukaciju u svezi polaganja javno ovršiteljskog ispita, uređenje prostora, čime je pretrpio imovinsku štetu odnosno običnu štetu i neimovinsku štetu, odnosno povredu prava osobnosti jer mu je povrijeđeno pravo ugleda, položaja, moralnog integriteta i da mu je tuženik stoga odgovoran za štetu koja mu je nastala povodom legitimnih očekivanja vezanih za oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj od strane ministarstva koje je donijelo rješenje Klasa … 24. listopada 2011. imenovan za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u Z., za područje Županijskog suda u Zagrebu;

- da je služba ukinuta 4. listopada 2012., a da je prethodno dva puta Hrvatski sabor donosio odluku o odgodi primjene Zakona o javnim ovršiteljima;

- da je tužitelj prethodno bio upisan u imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore s danom 2. studenoga 2008. sa sjedištem odvjetničkog ureda u Z., te tu dužnost nije prestao obavljati unatoč tome što je bio imenovan javnim ovršiteljem sa sjedištem u Z. za područje Županijskog suda u Zagrebu;

- da mu je rješenjem ministarstva od 20. prosinca 2011. određen početak rada s danom 1. siječnja 2012. kao javnom ovršitelju u Z.;

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) rješenjem br. U-I- 5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. utvrdio da je podnesena ustavna tužba s prijedlogom za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o javnim ovršiteljima, te da je određeno plaćanje zadovoljštine u paušalnom neto iznosu od 18.000,00 kn javnim ovršiteljima, pa tako i tužitelju, s time da ta zadovoljština ne utječe na opće pravo svakog imenovanog javnog ovršitelja da u sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima obveznog prava, te se ta zadovoljština ne uračunava u eventualnu sudsku naknadu;

- da je pravomoćnim rješenjem o imenovanju svake osobe, pa tako i tužitelja, na dužnost javnog ovršitelja, prema istoj odluci Ustavnog suda stvoreno njegovo legitimno očekivanje da mu prava priznata tim rješenjem neće biti retroaktivno poništena na njegovu štetu, a pozivom na relevantna stajališta Europskog suda (zaštitu ljudskih prava, zaštitu vlasništva, osobito legitimnih očekivanja);

- da su se te osobe nakon odgode početka rada javnih ovršitelja i konačnim prestankom te službe našle u situaciji potpune pravne nesigurnosti, s time da su se pripremali za tu Službu udovoljavajući nametnutim obvezama iz Pravilnika ministarstva, dok je zakonodavac ukinuo tu Službu;

- da je tužitelj cijelo vrijeme postupao u skladu s važećim propisima, stekao sve uvjete za obavljanje službe javnog ovršitelja, što i nije sporno među strankama, našavši se u okolnostima pravne neizvjesnosti i nemogućnosti ostvarivanja sredstava po osnovi obavljanja javno ovršiteljske službe na koju je prethodno bio imenovan;

- da je imao troškove pronalaženja i opremanja odgovarajućeg ureda, koji je morao ispunjavati uvjete propisane Pravilnikom, koji ured u konačnici nije niti koristio, zatim troškove polaganja ispita za javnog ovršitelja.

9. Predmet spora je, dakle, zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede njegovih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one ostvaruju te je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio povredom njegovih legitimnih očekivanja vezanih za oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima.

10. Tuženik je tijekom postupka neosnovano prigovarao da ne postoji protupravnost u ponašanju tuženika jer da je nadležno zakonodavno tijelo u okviru svojih ovlasti donijelo zakon, međutim, takvi navodi tuženika nisu osnovani jer su ispunjene zakonske pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete jer je tuženik donio navedene propise kojima je u više navrata odgođen početak rada javno ovršiteljske službe, a zatim je i ukinuta ista služba, pri čemu nije vođeno računa o poremećaju pravne ravnoteže i nije navedeno rješenje situacije koju je tuženik sam izazvao, budući da je morao znati za očekivanja tužitelja kao imenovanog ovršitelja i za posljedice svojih odluka.

11. Naime, učinci donošenja navedenih zakona osobito se očituju u tome što su pravomoćna rješenja nadležnog ministra o imenovanju za javnog ovršitelja zbog zakonske intervencije postala nedjelotvorna, dok je istovremeno Zakon o javnim ovršiteljima obvezao tužitelja na napuštanje njegovog dotadašnjeg zaposlenja i ulaganja povezana sa znatnim financijskim troškovima.

12. Tuženik putem svog zakonodavnog tijela ima ustavne ovlasti donositi zakone, ali te ovlasti države, međutim, ne smiju povlačiti posljedice koje se ne slažu s temeljnim ustavnim vrednotama, na kojima se temelji ustavni poredak Republike Hrvatske. Stoga je postojala obveza tuženika da uspostavi ravnotežu između uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba i zaštite prava pojedinaca – imenovanih javnih ovršitelja kojima je prethodno priznat profesionalni položaj i zaposlenje uz istodobno nametanje obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja, pa je stoga tuženik bio dužan u prijelaznim odredbama zakona, u izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima ponuditi odgovarajuća rješenja za situaciju u kojoj se našao tužitelj kao imenovani javni ovršitelj, jer je tu situaciju uzrokovao upravo sam tuženik odnosno njegovo zakonodavno tijelo, pa je došlo do povrede tužiteljevih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države te njegovog povjerenja u državne institucije i pravo koje one stvaraju.

13. Stoga je poremećena pravilna ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem instituta javnih ovršitelja i zaštite interesa tužitelja imenovanog za javnog ovršitelja te taj propust izravno narušava načelo legitimnih očekivanja osobe koja se pouzdala u zakone i valjane pojedinačne pravne akte koji su na temelju tih zakona doneseni.

14. Slijedom iznesenog postoji odgovornost tuženika pa tako i u smislu naknade štete za izgubljenu zaradu tužitelju jer je došlo do povrede europske pravne stečevine te do povrede zaštićenog razmjera između legitimnih javnih interesa i legitimnih individualnih interesa na štetu tužitelja. Pri tome tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 150/11, 93/15, 104/16) u vezi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 78/15. – dalje u tekstu: ZOO), a uslijed protupravnog postupanja tuženika tužitelj je pretrpio štetu u vidu materijalnih troškova te očekivane zarade.

15. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj potpada pod subjekte odšetnog pravnog odnosa nastalog Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine, br. 139/10, 150/11 i 70/12) i ukidanjem službe ispunjene su sve pretpostavke u smislu čl. 1045. i čl. 1046. ZOO za potraživanje izmakle koristi te se u tom smislu neosnovanim ukazuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu imovinske štete u vidu izmakle koristi od strane tuženika.

16. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je pod točkom V. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi imovinsku štetu zbog izmakle zarade u odnosu na sporno razdoblje te posljedično i odluku o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi činjenice potrebne za odluku o visini dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izmaklu korist, a sukladno načelu razmjernosti, odnosno sve dok je bilo potrebno da se tužitelj vrati u poziciju u kojoj bi se nalazio da miješanja javne vlasti, u smislu naprijed navedenog, nije bilo. 18. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

19. Također valja dodati da po ocjeni ovoga suda drugog stupnja, nametanjem tužitelju financijskih obveza vezano za edukaciju za javnog ovršitelja, osiguranja opreme i prostora, napuštanje naplatnog zaposlenja, posljedično tome i na gubitak zarade koju bi po redovnom tijeku stvari u okviru dotadašnjeg zaposlenja mogao ostvarivati u određenom razdoblju, dolazi do miješanja javne vlasti u mirno uživanje vlasništva.

20. Stoga, radi uspostavljanja pravedne podjele postojećeg tereta reforme ovršnog sustava, postoji obveza tuženika za naknadu štete koja je tužitelju nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužitelja vratilo u poziciju u kojoj bi se on nalazio da takvog miješanja nije bilo, i neimovinske, razmjerno težini povrede prava osobnosti.

21. U odnosu na neimovinsku štetu koju tužitelj potražuje u ovom predmetu, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 330.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (točka II. izreke prvostupanjske presude), pri čemu je za dodati da je pravomoćnom točkom I. prvostupanjske presude naloženo tuženiku tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatiti novčani iznos od 20.000,00 kn.

22. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO, svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. (st. 2. istog čl.).

23. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. istog čl.).

24. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravičnom novčanom naknadom za povredu prava osobnosti tužitelja, predstavlja iznos od 20.000,00 kn, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 330.000,00 kn, a cijeneći pri tome sve okolnosti slučaja te treba reći da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i to da tužitelj u cijelom spornom razdoblju nije prestao biti odvjetnik, tj. i dalje je bio upisan u imenik Hrvatske odvjetničke komore, te je bio u mogućnosti ponovno obavljati odvjetničku djelatnost bez ponovnog plaćanja upisnine, te je prvostupanjski sud isto tako pravilno ocijenio da je cjelokupna situacija uzrokovala tužitelju određenu psihičku napetost, čime je bilo narušeno njegovo duševno zdravlje te isto tako da tužitelj tijekom postupka nije priložio medicinsku dokumentaciju kojom bi dokazao težu povredu svog prava osobnosti.

25. Također valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete u iznosu od 113.604,00 kn, pri čemu treba reći da je pravomoćnom točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo tuženiku tužitelju po istoj osnovi naknaditi štetu u iznosu od 15.493,25 kn. 26. Naime, prvostupanjski sud pravilno je odbio dio tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 98.880,00 kn na ime zakupnine, a to stoga jer je pravilno utvrdio da je tužitelj zaključio s R. Đ. ugovor o zakupu stambenog prostora za poslovne svrhe 14. prosinca 2011. u odnosu na stambeno-poslovni objekt u stambenoj zgradi u naselju S. u Z., te se tužitelj tim ugovorom obvezao plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 4.120,00 kn, najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec, te je među strankama nesporno da tužitelj zakupodavcu nije platio niti jedan iznos zakupnine (a potražuje iznos od 98.880,00 kn s osnove zakupa poslovnog prostora za vremensko trajanje od dvije godine), iz čega proizlazi, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, da tužiteljeva imovina po toj osnovi nije umanjena te mu nije nastala šteta, pa u tom dijelu neosnovano potražuje naknadu imovinske štete od tuženika.

27. Isto tako, valjano je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.864,00 kn na ime troška nabave uredskog namještaja, a to iz razloga jer tužitelj nije dokazao da je isti namještaj kupio, tj. platio, pri čemu se dodaje da tužitelj kao dokaz da je platio navedeni iznos prilaže kupovni ugovor izdan od "K., n." d.o.o., ali ne i dokaz da je iznos naveden u istom ugovoru doista i plaćen.

28. Ujedno je valjano odbijen i dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 860,00 kn, koji se odnosi na trošak dostave odnosno montaže namještaja, a to stoga jer tužitelj nije dokazao da je taj iznos platio (priložio je spisu samo zahtjev za dostavu i/ili montažu od strane E.). U tom smislu ukazuje se da prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a čl. 219. st. 1. ZPP je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenica, zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

29. Sukladno iznesenom, i prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, tužitelj nije dokazao da mu je nastala imovinska šteta u iznosu od 113.604,00 kn te je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao u točki IV. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

30. Također je valjana odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio dio zahtjeva tužitelja u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos glavnice od 2.200,00 kn od 25. kolovoza 2011. do 19. rujna 2011., a to stoga jer je tužitelj trošak polaganja javno ovršiteljskog ispita u iznosu od 2.200,00 kn platio 20. rujna 2011., te kada je u odnosu na glavnicu od 7.869,90 kn odbio dio zahtjeva za isplatu kamata počev od 2. prosinca 2011. do 11. prosinca 2011., jer je račun u odnosu na iznos od 7.869,90 kn tužitelj platio 12. prosinca 2011., a sve to u smislu čl. 1086. ZOO.

31. Iz iznesenih razloga proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio kao u točki II. izreke prvostupanjske presude i odbio dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 330.000,00 kn te u točki IV. izreke kada je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete u iznosu od 113.604,00 kn te s tijekom zateznih kamata na iznos od 2.200,00 kn te na iznos od 7.869,90 kn, pa je u tom dijelu prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

32. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.