REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-97/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. Š., OIB …, iz Z., protiv ovršenika 1. A. T., OIB …, iz Z., i 2. M. T., OIB …, iz Z., oboje zastupanih po punomoćnici G. Š., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Ovr-1310/2022-7 od 16. siječnja 2023. Općinskog suda u Zadru, 28. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-1310/2022-7 od 16. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja proglašeni su nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-854/13 od 27. kolovoza 2013., počevši od 28. siječnja 2021. kada je prestala obveza uzdržavanja ovršenika prema ovrhovoditelju na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-25/21 od 30. siječnja 2021. a koja je postala pravomoćna 9. veljače u 2022. i ovršna 25. veljače 2022.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovrhovoditelj navodeći kako odluka nema osnove jer on trenutačno nije na redovitom studiju ni u radnom odnosu, već je na kadeturi a studij će upisati nakon završene kadeture te da se zapravo nalazi u kratkom razdoblju kada figurira kao osoba koja se ne školuje a zapravo je u procesu školovanja. Napominje kako je iznos koji mu je osporen ionako minimalan te želi naglasiti i kako ga žalosti što njihove odnose i obveze uređuje sud a ne dobra volja, jer je on ipak unuk ovršenika te još navodi kako će iznose koji su mu uplaćivani, kao i one koji budu uplaćeni, uz Božju pomoć vratiti davateljima i to bez žaljenja i prebacivanja. Ističe kako je nezaposlen i nema nikakvih primanja pa predlaže donošenje odluke u skladu sa zakonom o nastavku uzdržavanja.

3. Ovršenici su podnijeli odgovor na žalbu u kojemu smatraju žalbu neosnovanom ističući kako je sve iznose uzdržavanja od 28. siječnja 2021. do danas a koji su zaplijenjeni s računa ovršenika ovrhovoditelj stekao bez pravne osnove unatoč postojanju pravomoćne presude i dalje ne želi povući svojevoljno zahtjev za izravnu naplatu koju je predao Financijskoj agenciji, već su ovršenici priseljeni sudskim putem ostvarivati svoja prava. Predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim su rješenjem proglašeni nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-854/13 od 27. kolovoza 2013., i to počevši od 28. siječnja 2021. kada je prestala obveza uzdržavanja ovršenika prema ovrhovoditelju a sve na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-25/21 od 13. siječnja 2021. koja je u veljači 2022. postala pravomoćna i ovršna.

5.1. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud donio na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-25/21 od 13. siječnja 2021. kojom je utvrđen prestanak obveze ovršenika za uzdržavanje ovrhovoditelja, s danom 28. siječnja 2021., a koja obveza je prethodno nastala na temelju presude istog suda poslovni broj P-854/13 od 27. kolovoza 2013. i na temelju koje se provodi izravna naplata kod Financijske agencije, pa je prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 50. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 51. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/21, dalje: OZ/12) donio navedenu odluku.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u ovrhovoditeljevoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP i sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa ovrhovoditeljeva žalba slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo. 8. U ovom postupku nije sporno da se provodi izravna naplata kod Financijske agencije protiv ovršenika radi naplate tražbine po osnovi uzdržavanja za ovrhovoditelja na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-854/13 od 27. kolovoza 2013. te da je, također pravomoćnom i ovršnom presudom istoga suda poslovni broj P Ob-25/21 od 13. siječnja 2021., utvrđen prestanak obveze uzdržavanja s danom 28. siječnja 2021.

9. Ovršenici su zbog toga podnijeli prijedlog za obustavu ovrhe navodeći kako su uredno podmireni svi iznosi uzdržavanja dospjeli do podnošenja prijedloga (14. prosinca 2022.) a prvostupanjski je sud postupio kao da su podnijeli pravno sredstvo iz članka 210. OZ/12 pa je donio rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pozivajući se na članak 50. stavak 1. točku 3. u vezi s člankom 51. OZ/12.

10. Iako je, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u ovom slučaju trebalo primijeniti članke 50. stavak 1. točku 9. te 53. do 55. OZ/12 jer se radi o pravnom sredstvu nakon proteka roka i žalbenom razlogu iz članka 50. stavka 2. točke 9. OZ/12, to nije utjecalo na zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.

11. Nastupanjem pravomoćnosti i ovršnosti presude kojom je utvrđen prestanak obveze ovršenika doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditelja ostvaren je naime žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ/12 (prestanak tražbine na temelju činjenice nastale nakon pravomoćnosti presude na temelju koje se provodi ovrha – izravna naplata) a nastao je nakon proteka roka za podnošenje redovne žalbe (pravnog sredstva iz članka 210. OZ/12) pa u ovom slučaju treba primijeniti članak 53. i s njim u vezi članak 55. OZ/12.

12. Ovršenici su postojanje sporne činjenice prestanka svoje obveze dokazali sudskom presudom, dakle javnom ispravom, pa su ostvareni uvjeti za prihvaćanje žalbe (pravnog sredstva) primjenom članka 55. stavka 2. OZ/12 i donošenja odgovarajuće odluke na temelju članaka 54. stavka 3. i 210. stavaka 1. i 2. OZ/12 – proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

13. Razlozi koje ovrhovoditelj navodi u aktualnoj žalbi nisu relevantni jer je takve razloge mogao isticati samo u postupku koji je prethodio donošenju pravomoćne presude kojom je utvrđen prestanak obveze ovršenika za njegovo uzdržavanje.

13.1. Osim toga, presuda o prestanku obveze uzdržavanja nije ni donesena zato što se ovrhovoditelj ne školuje (naprotiv – utvrđeno je da se školuje), već iz razloga što ostvaruje uzdržavanje od svoje majke (kćeri ovršenika) kao primarnog obveznika uzdržavanja, slijedom čega je prestala obveza ovršenika kao supsidijarnih obveznika (bake i djeda).

14. Ovrhovoditeljeva žalba stoga nije osnovana pa ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te time, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 2. ZPP i sve u vezi s člankom 21. stavkom 1.

OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 28. veljače 2023.

Sudac

Marija Sošić