Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 23 Gž-505/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz S. V., (ranije S.), OIB: … zastupane po punomoćnicima L. L. odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S. i Lj. L. iz Z. i H. K. odvjetnici iz Z., protiv tuženika J. K. iz V., OIB:… zastupan po punomoćniku N. Š. odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2689/20-25 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2689/20-25 od 9. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kn/2.903,31 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2689/20-25 od 9. prosinca 2022. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 21.875,00 kn/2.903,31 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 180.235,00 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 30.468,75 kn/4.043,60 eur sa zateznom kamatom od 9. prosinca 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljici.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana u dijelu odluke o trošku.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Na navode žaliteljice valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječja između stanja spisa i danih razloga, te nije počinjena bitna povreda odredbe članka 354. st. 2. točka 11. ZPP.

5. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu koju je ostvario uporabom 91m2 stambenog prostora kuće u Z., koja nekretnina je u suvlasništvu tužiteljice i tuženika svakog u ½ dijela.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

-da su stranke suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnine kč. br. 3042/11 upisane u zk. ul. 2745 k.o. G.,

-da predmetna nekretnina u naravi predstavlja stambeni objekt koji se sastoji od podruma površine 15 m2, prizemlja površine 81 m2, prvog kata površine 81 m2 i potkrovlja površine 76 m2,

-da tuženik koristi veću neto površinu stambenog objekta,

-da predmetna nekretnina nije etažirna,

-da tužiteljica nije od tuženika tražila predaju u posjed dijelova nekretnine koje koristi tuženik,

-da su suvlasnici postigli prešutnu suglasnost o načinu suposjedovanja predmetne nekretnine na način da tužiteljica koristi stan na prvom katu, a tuženik prizemlje i tavan.

8. Utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tužiteljica u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da između stranaka ne postoji suglasnost o načinu korištenja predmetne nekretnine.

10. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i iskaza svjedoka D. Š., Ž. Š. i K. P. utvrdio da postoji suglasnost između stranka o načinu korištenja stambenog prostora. Naime iskazi svjedoka suglasni su u dijelu u kojem iskazuju da je tužiteljica, nakon što je naslijedila svoju majku A. P., sestru tuženika, nastavila koristiti prvi kat kuće koji je ranije koristila njezina majka, dok je tuženik oduvijek koristio prizemlje i tavan sporne kuće.

11. Kako tužiteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP) odbijajući tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa na ime naknade za korištenje stambenog prostora.

13. Odredbom čl. 164. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao. Ako je posjednik nepošten, on mora predati vlasniku stvar te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja (čl. 165. st. 1. ZVDSP-a).

14. Odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva. Prema odredbi članka 42. st. 1. istog Zakona, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

15. Imajući u vidu da je između prednika tužiteljice i tuženika postojao sporazum o načinu podjele posjeda predmetne nekretnine, jer su prednica tužiteljice i tuženik kao suvlasnici koristili pojedine dijelove stambene zgrade kao etažne cjeline, iako etažiranje nikada nije provedeno, te da je tužiteljica tako stupila u pravnu poziciju svoje prednice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da između stranaka postoji sporazum o načinu suposjedovanja suvlasničke zajednice.

16. Stoga, kada od ranije postoji takav prešutni sporazum (o načinu suposjedovanja), neovisno o tome što jedan od suvlasnika posjeduje stvar u većem opsegu od svog suvlasničkog dijela, ostali suvlasnici ne mogu ostvarivati pravo na naknadu koristi koje su njima eventualno uskraćene takvim posjedovanjem.

17. Kako su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, a suvlasništvo među njima nije podijeljeno, i tužiteljica i tuženik imaju pravo, do eventualne uspostave etažnog vlasništva, glede cijele stvari izvršavati sve one ovlasti koje imaju kao suvlasnici.

18. Pri tome okolnost što su odnosi između stanaka narušeni i opterećeni sudskim postupcima nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, kako to pogrešno smatra žaliteljica. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12343/08 odbijen je zahtjev ovdje tuženika da je suvlasnik prijeporne nekretnine u 2/3 dijela dakle u većem suvlasničkom omjeru od onoga koji je upisan u zemljišne knjige. Činjenica što ovdje tuženik nije uspio sa zahtjevom u navedenom postupku nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu, jer su stranke ostale suvlasnici prijeporne nekretnine u jednakim suvlasničkim omjerima, dok tužiteljica iz ranije iznesenih razloga nema pravo tražiti naknadu od tuženika koji posjeduje nekretninu u većem opsegu od svog suvlasničkog dijela. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud trebao priklopiti spis poslovni broj P-12343/08.

19. Iz navedenih razloga žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. Međutim, osnovano žaliteljica pobija odluku o trošku u dijelu kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 21.875,00, koji trošak tužiteljica potražuje prema troškovniku od 27. listopada 2022. (list 103 spisa). Kada je prvostupanjski sud tuženiku dosudio parnični trošak u iznosu od u iznosu od 30.468,75 kn, dosudio mu je više od onoga što je tražio, te je primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a valjalo u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu.

21. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka je uspjela samo sa neznatnim dijelom žalbe u pogledu sporednog potraživanja u vezi čega nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.