REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: 7 P-413/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. Z., , OIB …, kojeg zastupaju punomoćnica A. S. i drugi odvjetnici iz G. & p. odvjetničkog društva d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. Š. iz S., , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. veljače 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku R. Š. iz S., , OIB … da tužitelju A. o. d.d. Z., , OIB … plati iznos od 2.880,08 eura / 21.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 955,60 eura / 7.200,00 kn od 13. rujna 2018. do isplate na iznos od 1.081,69 eura / 8.150,00 kn od 23. siječnja 2019. do isplate na iznos od 776,43 eura / 5.850,00 kn od 14. veljače 2019. do isplate i na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 19. veljače 2019. do isplate i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.197,98 eura / 16.560,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. studenog 2020. podnio tužbu u kojoj navodi da se 11. srpnja 2018. u Z. dogodila prometna nesreća s imovinskom i neimovinskom štetom koju je uzrokovao tuženik upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka ZG … tako što je krećući se Alejom
u smjeru istoka došao do raskrižja s Ulicom gdje je prošao pored prometnog znaka STOP zadržavajući smjer kretanja pa je uslijed njegovog nepoštivanja prednosti prolaska u tuženikov desni bočni dio vozila naletio i udario svojim prednjim dijelom osobnog vozila registarskih oznaka ZG … K. R. koji se kretao Ulicom u smjeru sjevera i u raskrižju je imao prednost prolaska i zadržavao je smjer kretanja. Prema navodima tužbe u vrijeme ove prometne nesreće tuženiku je istekao rok važenja vozačke dozvole s danom 3. svibnja 2015. Vozilo registarskih oznaka ZG … je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj … pa se tužitelju s odštetnim zahtjevom obratio vlasnik oštećenog vozila I. R. i tužitelj je 13. rujna 2018. na račun oštećenika isplatio iznos od 7.200,00 kn, a s odštetnim zahtjevom mu se obratio i vozač vozila registarskih oznaka ZG … i tužitelj je povodom tog zahtjeva isplatio na račun punomoćnika oštećenika iznos od 8.150,00 kn 23. siječnja 2019., i to 8.000,00 kn za neimovinsku štetu, a i 150,00 kn za tuđu pomoć i njegu, i iznos od 5.850,00 kn 14. veljače 2019., od čega se 3.350,00 kn odnosi na neimovinsku štetu, a 2.500,00 kn na odvjetničke troškove. Tužitelj je još 19. veljače 2019. isplatio i 500,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu nakon čega je oštećenik povukao tužbu koju je protiv tužitelja bio podnio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-144/19. Budući da prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) i Općim uvjetima uz ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti osigurana osoba gubi prava iz osiguranja kad vozač upravlja vozilom bez važeće vozačke dozvole, društvo za osiguranje koje je izvršilo isplate oštećeniku ima pravo od tuženika kao osobe odgovorne za štetu potraživati naknadu isplaćenog iznosa štete. Tužitelj stoga svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 21.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.200,00 kn od 13. rujna 2018. do isplate, na iznos od 8.150,00 kn od 23. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 5.850,00 kn od 14. veljače 2019. do isplate i na iznos od 500,00 kn od 19. vejlače 2019. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je za nastanak prometne nesreće isključivo odgovoran K. R. koji je vozilom upravljao neprilagođenom brzinom zbog čega tuženik nije mogao izbjeći nalet njegovog vozila, a podredno ističe prigovor podijeljene odgovornosti. U odnosu na predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-144/19 navodi da nije bio pozvan kao umješač niti je bio obaviješten o parnici pa utvrđenja iz tog predmeta nemaju intervencijski efekt na ovaj predmet. Navodi da ne postoje pretpostavke za regresnu odgovornost tuženika jer nisu ispunjenje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja zato što smatra da do tog gubitka može doći samo kad tuženik ne bi uopće imao vozačku dozvolu odnosno kad ne bi bio osposobljen za upravljanje vozilom, a ne i kad mu je vozačka dozvola istekla, a nije obnovljena. Ističe da neprodužena vozačka dozvola nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao previsoku. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. U tijeku postupka navodi da tuženik nije mogao produžiti vozačku dozvolu zbog neplaćenih novčanih kazni koje nije podmirio zbog lošeg imovnog stanja. Smatra da je istekla vozačka dozvola valjana i da se njome dokazuje osposobljenost za upravljanje vozilom bez obzira na istek vremenskog važenja pozivajući se na to da za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 osoba kojoj je izdana vozačka dozvola ne mora podnijeti zahtjev za produljenje roka važenja vozačke dozvole, najdulje do 30 dana nakon dana proglašenja prestanka epidemije.
3. Tužitelj se u podnesku od 13. siječnja 2021. očitovao na odgovor na tužbu i osporio je navode da bi za štetni događaj bio odgovoran K. R. dodajući da je protiv tuženika podneseno izvješće o počinjenom prekršaju, a ne protiv K. R. Ističe da prema izričitoj zakonskoj odredbi vozač ne može upravljati vozilom kad mu je vozačka dozvola istekla i da se prava iz osiguranja gube ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu, a to je slučaj kad je vozačka dozvola istekla i nije dovoljno imati uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilom. Dodaje i da tuženikove prometne kazne, osobito njihove visine govore u prilog tuženikovoj nesposobnosti da upravlja vozilom sukladno propisima. Tuženikovo pozivanje na okolnost da se u vrijeme pandemije zbog COVID-19 vozačke dozvole ne produljuju nema nikakve veze s konkretnim slučajem jer je svrha takve odredbe bila smanjiti mogućnost zaraze i njenog širenja u uvjetima čekanja u redu na produljenje vozačke dozvole.
4. Sud je pročitao i pregledao dokumentaciju u spisu i to: rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/43323-3 (str. 5-6), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 7-23), potvrdu I. postaje prometne policije Z. (str. 25-26), prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete (str. 27-28), presliku prometne dozvole (str. 29-30), presliku vozačke dozvole (str. 31-32), podatke o prometnoj nesreći (str. 33), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 34), kopiju police osiguranja (str. 35), sporazume o izvansudskoj nagodbi (str. 36, 50), izjavu o poreznom statusu i načinu likvidacije štete na vozilu (str. 37), potvrde o plaćanju (str. 38, 51-53), fotografije vozila (str. 39), izvid štete (str. 40), obračune štete (str. 41-42), odštetni zahtjev (str. 43-44), punomoć (str. 45), tužbu u predmetu Pn-144/19 (str. 46-48), rješenje o povlačenju tužbe poslovni broj Pn-144/19 (str. 49), medicinsku dokumentaciju (str. 55-62), regresni zahtjev (str. 63), Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (str. 65-83), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima (str. 94), popis neplaćenih kazni (str. 122), prijedlog Zakona o dopuni Zakona o sigurnosti prometan na cestama s Konačnim prijedlogom zakona (str. 151-154), dopis PP S. (str. 160), fotografije (CD medij str. 162), izvješće o počinjenom prekršaju (str. 163-164), zapisnik o očevidu (str. 165-166), kroki skicu (str. 166), bolničku prijavu (str. 168) i izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-144/2019. Saslušani su svjedok K. R. i tuženik i provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Z. I. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 185-192) i dodatno se usmeno očitovao na ročištu 14. rujna 2022. (str. 218-220) na prigovore tuženika.
5. Kao svjedok nije saslušan V. K. jer on u zapisniku o očevidu nije naveden kao svjedok štetnog događaja.
6. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Među strankama su sporni osnova tužbenog zahtjeva u cijelosti i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na imovinsku štetu na vozilu. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornom visinu neimovinske štete koja je isplaćena oštećeniku K. R. zbog povrede prava osobnosti.
8. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/43323-3 od 31. prosinca 2018. (str. 5-6) utvrđeno je da je tuženik A. o. d.d. ranije poslovao pod tvrtkom J. o. d.d.
9. Uvidom u zapisnik o očevidu (str. 165-166) utvrđeno je da se 11. srpnja 2018. dogodila prometna nesreća u Z., na raskrižju Aleje i Ulice u kojoj su sudjelovali tuženik R. Š. kao vozač vozila registarskih oznaka ZG … i K. R. kao vozač vozila registarskih oznaka ZG .... Vozilo kojim je upravljao tuženik tada je bilo osigurano kod J. o. d.d. tj. kod tužitelja prema polici broj … (str. 35). Prema obavijesti policije (str. 161) zbog izazivanja ove prometne nesreće tuženiku je izdan obavezni prekršajni nalog broj 511-19-44/5-OPN-7063/2018 od 3. rujna 2018. koji je postao pravomoćan 11. listopada 2018.
10. Među strankama nije sporno da tuženik u vrijeme štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu, a sporno je dolazi li zbog toga do gubitka prava iz osiguranja.
11. Prema obavijesti PP S. (str. 160) tuženik se vodi u registru neplaćenih kazni i zbog njihovog neplaćanja nije produžio vozačku dozvolu. Prema podacima o prometnoj nezgodi (str. 33) tuženiku je važenje vozačke dozvole isteklo 3. svibnja 2015., a prema popisu neplaćenih kazni MUP-a (str. 122) tuženik nije platio kaznu za prekršaj iz ovog štetnog događaja prema odluci od 3. rujna 2018. u iznosu od 5.000,00 kn, kaznu prema odluci Općinskog suda u Karlovcu od 22. studenog 2017. u iznosu od 7.000,00 kn, prema odluci Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 21. studenog 2017. u iznosu od 10.300,00 kn i kaznu u iznosu od 5.000,00 kn od 28. kolovoza 2019. gdje je kao tijelo koje je donijelo odluku navedena FINA. Ukupne tuženikove neplaćene kazne iznose 27.300,00 kn.
12. Prema čl. 24 st. 1 t. 2 ZOOP-a osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, a prema čl. 24 st. 3 ZOOP-a društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, i to najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Budući da je tuženik u vrijeme štetnog događaja upravljao osobnim vozilom bez važeće vozačke dozvole, jer je njegova vozačka dozvola istekla više od dvije godine prije štetnog događaja, došlo je do gubitka prava iz osiguranja prema izričitoj zakonskoj odredbi. Tuženiku je bilo poznato da u vrijeme štetnog događaja upravlja vozilom bez važeće vozačke dozvole jer je to i sam naveo u svom iskazu i naveo je da je zatražio produljenje vozačke dozvole, ali mu nije produljena zbog većeg broja neplaćenih vozačkih dozvola.
13. Tuženik pogrešno smatra da se čl. 24 ZOOP-a primjenjuje samo ako vozač uopće nema vozačku dozvolu odnosno kad uopće nije osposobljen za upravljanje vozilom i nije ishodio vozačku dozvolu, a ne i kad mu je vozačka dozvola istekla, a nije obnovljena. Naime, vozačka dozvola kojoj je istekao rok važenja je nevažeća vozačka dozvola i tuženik uopće nije smio upravljati vozilom u vrijeme štetnog događaja jer prema čl. 196 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 – dalje: ZSPC) motornim vozilom u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima važeću vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj, inozemnu vozačku dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu, za onu kategoriju vozila kojom upravlja u prometu na cesti i ona ju je prema čl. 229 ZSPC-a dužna imati kod sebe kad upravlja vozilom. Okolnost da je tuženik 15. lipnja 2020., dakle nakon štetnog događaja, ishodio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima (str. 94) nikako ne utječe na činjenicu da on nije imao važeću vozačku dozvolu u vrijeme štetnog događaja.
14. Okolnost da je Zakonom o dopuni Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 42/20) dodan čl. 222.a ZSPC-a kojim je u st. 1 propisano da osoba koja je položila vozački ispit za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ne mora podnijeti zahtjev za produljenje roka važenja vozačke dozvole, a najdulje 30 dana od dana proglašenja prestanka epidemije dok je u st. 2 propisano da će se vozačka dozvola koja je izdana smatrati valjanom do isteka roka iz st. 1 ovoga članka nema nikakvog utjecaja na tuženikovu situaciju. Naime, svrha je ove odredbe doista bila, kako to navodi tužitelj, smanjiti mogućnost zaraze i njenog širenja u uvjetima čekanja u redu na produljenje vozačke dozvole, a nikako nije bila isključiti obvezu da osoba koja upravlja vozilom mora za to imati važeću vozačku dozvolu. Osim toga tuženikova vozačka dozvola nije istekla u vrijeme ove pandemije nego znatno prije toga.
15. Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja sud je saslušao svjedoka K. R. i tuženika. Svjedok K. R. je u svom iskazu naveo da se kretao po kolniku Ulice od juga prema sjeveru, tada je bilo oko 10 ili 11 sati, padala je kiša i on se kretao u vozilu marke S. C. brzinom od 40 do 50 km/h. Naveo je da je cesta kojom se on kretao bila glavna i da kad je već bio u raskrižju iz sporedne ceste s njegove lijeve strane, iz smjera zapada, izletio mu je tuženik u svom vozilu, a on je tada zakočio, njegovo vozilo je proklizalo i dogodio se sudar u kojem je prednji dio njegovog vozila udario u suvozačeva vrata tuženikovog vozila pri čemu je na svjedokovom vozilu nastala totalna šteta. Dodao je i da je u ovom štetnom događaju bio ozlijeđen i da je vodio postupak protiv osiguravajućeg društva koje je isplatilo naknadu njegovom odvjetniku koji je taj novac proslijedio njemu.
16. Tuženik R. Š. je u svojem iskazu naveo da se on kretao u vozilu marke T. R. 4 iz smjera zapada prema istoku i na raskrižju s glavnom cestom za njegov smjer kretanja stajao je znak STOP. Naveo je da se tamo nalazi pješački prijelaz i da je on zaustavio svoje vozilo, propustio pješake i provjerio prometnu situaciju na glavnoj cesti i kako tada na glavnoj cesti nije bilo drugih vozila, on je krenuo u raskrižje i tada je u zadnju polovicu suvozačeve strane njegovog vozila udarilo vozilo kojim je upravljao svjedok R. Naveo je da se on u trenutku sudara kretao brzinom od 10 do 15 km/h, a smatra da se svjedok kretao brzinom od 90 km/h jer inače ne bi na njegovom vozilu nastala tako velika oštećenja. Dodao je da je tog dana padala kiša, cesta je bila mokra i on je prvi put vidio svjedokovo vozilo tek kad je čuo zvuk njegovog kočenja.
17. Prometno vještačenje je provedeno kako bi se utvrdila visina imovinske štete na vozilu registarske oznake ZG … kojim je upravljao K. R. i radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja. Prometni vještak Z. I. je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo svjedoka R. (kojeg vještak naziva osiguranikom tužitelja, kako je to pojasnio u svom usmenom očitovanju) tijekom kretanja po desnoj polovici Ulice u pravcu jug – sjever naletjelo u raskrižju na desnu bočnu stranu vozila tuženika koje se kretalo Alejom od zapada prema istoku i do tog sudara je došlo u raskrižju u produžetku desne prometne trake obiju ulica. Vještak je naveo da nije moguće računskim putem utvrditi brzine kretanja vozila svjedoka i tuženika u trenutku nesreće jer nisu poznata mjesta zaustavljanja oba vozila nakon mjesta sudara, no iz intenziteta oštećenja nastalih na oba vozila prilikom naleta vozila svjedoka na vozilo tuženika proizlazi da se u trenutku naleta vozilo svjedoka kretalo brzinom od oko 40 do 50 km/h. Vještak je također utvrdio da do ove prometne nesreće ne bi došlo da se tuženikovo vozilo zaustavilo kod znaka STOP na ulazu u raskrižje i propustilo vozilo svjedoka R.
18. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a tuženik je prigovorio u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja pa se vještak na ročištu 14. rujna 2022. očitovao na tuženikove prigovore. Vještak je pritom pojasnio da okolnost da nije moguće računski utvrditi točne brzine kretanja ne utječe na njegov zaključak da do prometne nesreće ne bi došlo da se tuženik zaustavio svojim vozilom pred raskrižjem i propustio vozilo svjedoka i ovaj zaključak ne ovisi ni o brzini kojom se kretao svjedok ni o brzini kojom je tuženik ušao u raskrižje. Ponovio je da je utvrdio da je brzina kretanja svjedokovog vozila na temelju oštećenja na oba vozila u trenutku naleta iznosila 40 do 50 km/h te dodao da se brzina njegovog kretanja prije mjesta sudara ne može utvrđivati na temelju nastalih oštećenja, a u odnosu na navod svjedoka da je njegovo vozilo proklizalo pojasnio je da to ne mora ukazivati na veću brzinu u trenutku sudara od one koju je on utvrdio. Pojasnio je da nije bilo moguće na temelju oštećenja vozila utvrditi brzinu kretanja tuženika jer je intenzitet oštećenja nastalih na vozilu prvenstveno posljedica naleta vozila svjedoka na tuženikovo vozilo, dok je brzina kretanja tuženikovog vozila imala za posljedicu odbacivanje vozila svjedoka u pravcu kretanja tuženika i ona se ne može utvrditi procjenom na temelju nastalih oštećenja vozila jer na mjestu nesreće nije utvrđen položaj oba vozila nakon nesreće. Vještak je pojasnio da nije moguće utvrditi pri kojoj brzini kretanja svjedoka bi sudar mogao biti izbjegnut jer nije bilo moguće utvrditi brzine kretanja oba vozila u trenutku nesreće kao i njihove brzine kretanja prije same nesreće.
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocijenivši ga stručnim i objektivnim jer su izrađeni na temelju uvida u dokumentaciju u spisu, a vještak se u svojem usmenom očitovanju očitovao na sve prigovore tuženika i u cijelosti ih otklonio. Sud stoga nije provodio novo prometno vještačenje koje je predložio tuženik.
20. Na temelju provedenog prometnog vještačenja sud je utvrdio da je do nastanka štetnog događaja došlo tako što je vozilo svjedoka R. tijekom kretanja po desnoj polovici Ulice u pravcu jug – sjever naletjelo u raskrižju na desnu bočnu stranu vozila tuženika koje se kretalo Alejom od zapada prema istoku i do tog sudara je došlo u raskrižju u produžetku desne prometne trake obiju ulica. Sud je također utvrdio da do prometne nesreće ne bi došlo da je tuženik zaustavio svoje vozilo ispred prometnog znaka STOP koji se nalazio na ulazu u raskrižje i da je propustio vozilo svjedoka. Tuženik kao osoba koja se kretala po sporednoj cesti bio je dužan prema čl. 57 st. 4 ZSPC-a prije uključivanja na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a on je propustio tako postupiti. Sud je stoga na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik R. Š.
21. Kao što je već navedeno, zbog toga što je tuženik u vrijeme štetnog događaja upravljao motornim vozilom bez važeće vozačke dozvole došlo je do gubitka prava iz osiguranja prema čl. 24 st. 1 t. 2 ZSPC-a, a kako je utvrđeno da je tuženik osoba koja je odgovorna za nastanak štetnog događaja, osiguravajuće društvo ima pravo na temelju čl. 24 st. 3 ZOOP-a od njega potraživati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete oštećenoj osobi, sa kamatama i troškovima.
22. Uvidom u obračun totalne štete na vozilu registarskih oznaka ZG … marke S. C. (str. 42) utvrđeno je da ona iznosi 7.200,00 kn i tužitelj je na temelju sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 30. kolovoza 2018. (str. 36) vlasniku tog vozila I. R. isplatio kao štetu na vozilu iznos od 7.200,00 kn 13. rujna 2018. kako to proizlazi iz potvrde o plaćanju (str. 38). Ovaj isplaćeni iznos je i niži od visine štete na vozilu koju je prometni vještak utvrdio u svojem nalazu i mišljenju. Naime, prometni vještak je utvrdio da vrijednost tog vozila u vrijeme štetnog događaja prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja iznosi 9.106,63 kn dok je vrijednost ostataka vozila procijenio na 20 % vrijednosti vozila u vrijeme štetnog događaja tako da iznosi 1.821,33 kn. Prometnim vještačenjem je potom utvrđeno da uzimajući u obzir ove dvije vrijednosti šteta koja je u štetnom događaju nastala na vozilu registarskih oznaka ZG … iznosi 7.285,30 kn. Na ovaj dio prometnog vještačenja ni tuženik nije imao prigovora i sud je u cijelosti prihvatio iznos imovinske štete na vozilu kojeg je prometni vještak utvrdio jer, kao što je već navedeno, prometno vještačenje je provedeno stručno i objektivno.
23. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 144/2019 utvrđeno je da je u njemu tužbu protiv A. o. d.d. podnio K. R. radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti u istom štetnom događaju. Prema sporazumu o izvansudskoj nagodbi (str. 50) kojeg je tužitelj A. o. d.d. sklopio s K. R. kojeg je zastupao odvjetnik R. B. 29. siječnja 2019. tužitelj se obvezao K. R. isplatiti naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.350,00 kn, troškove zastupanja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak sudske pristojbe nakon što dostavi dokaz o njenom plaćanju. U nagodbi je također utvrđeno da je ranije isplaćen iznos od 8.150,00 kn kao nesporan. K. R. se ovom nagodbom obvezao povući tužbu u predmetu Pn-144/2019 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu što je on i učinio jer je 25. veljače 2019 u tom predmetu doneseno rješenje o povlačenju tužbe (str. 49). Uvidom u potvrde o plaćanju sud je utvrdio da je tužitelj punomoćniku K. R. odvjetniku R. B. isplatio 8.150,00 kn 23. siječnja 2019. (str. 51), 5.850,00 kn 14. veljače 2019. (str. 52), što odgovara zbroju iznosa od 3.350,00 kn i 2.500,00 kn, te iznos od 500,00 kn 19. veljače 2019. (str. 53) što odgovara sudskoj pristojbi na tužbu u predmetu Pn-144/2019 čija je vrijednost predmeta spora 12.270,00 kn (str. 46-48).
24. Budući da je tužitelj dokazao da je oštećeniku I. R. iz predmetnog štetnog događaja isplatio štetu na vozilu u iznosu od 7.200,00 kn / 955,60 eura i da je oštećeniku K. R. isplatio naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosima od 8.150,00 kn / 1.081,69 eura, 5.850,00 kn / 776,43 eura i 500,00 kn / 66,36 eura odnosno ukupno 21.700,00 kn / 2.880,08 eura, on u skladu s čl. 24 st. 3 ZOOP-a ima pravo potraživati taj iznos od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak štete sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja kako je to tužitelj i zatražio u skladu s čl. 29 ZOO-a.
25. Slijedom svega navedenog, sud je tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 2.880,08 eura / 21.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 955,60 eura / 7.200,00 kn od 13. rujna 2018. do isplate, na iznos od 1.081,69 eura / 8.150,00 kn od 23. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 776,43 eura / 5.850,00 kn od 14. veljače 2019. do isplate i na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 19. veljače 2019. do isplate.
26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 17. siječnja 2023. Njegov trošak obuhvaća pristojbu na tužbu u iznosu od 37,63 eura, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 132,72 eura i sudsku pristojbu na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 37,63 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljev trošak zastupanja obuhvaća nagradu za sastav tužbe 199,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje. OT), za sastav tri obrazložena podneska od 13. siječnja 2021., 15. ožujka 2022. i 13. listopada 2022. po 199,00 eura za svaki i za zastupanje na četiri ročišta 25. veljače 2021., 9. studenog 2021., 14. rujna 2022. i 17. siječnja 2023. po 199,00 eura za svako, odnosno ukupno 1.592,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 398,00 eura. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 2.197,98 eura / 16.560,68 kn pa je tuženiku naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 154 st. 3 ZPP-a.
27. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 25. studenog 2021. u skladu s čl. 155 ZPP-a jer za dostavu uplatnice nije bilo potrebno sastavljati podnesak.
U Sesvetama 28. veljače 2023.
Sudac
Martina Ivanković, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. odvjetnica A. S. na 8132-I/S.
2. odvjetnik B. M.
