REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1825/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Profectus grupa d.d. u stečaju, OIB: 16866754844, Doli, Ploča 12, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Trešćec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5034/15- 3 od 5. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku br. P-78/15 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev, te je utvrđeno osnovanim osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 172.809.826,03 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je traženo utvrđenje osnovanim osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 7.716,01 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (toč. II.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 385.000,00 kn (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđeno osnovanim osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 137.548,50 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (toč. I.). Preinačena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. I. i u toč. III. izreke te je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanim osporavanje tuženikove tražbine u iznosu od 172.679.993,54 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (toč. II. 1.). Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 415.625,00 kn (toč. II. 2.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125.000,00 kn (toč. II. 3.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog toga što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugom vijeću drugostupanjskog suda.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je rješenjem prvostupanjskog suda br. St-108/2014 od 20. siječnja 2015. tužiteljev stečajni upravitelj upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 172.817.542,04 kn, budući da za osporenu tražbinu tuženik ima ovršnu ispravu,
- da utužena tražbina (osim iznosa od 7.716,01 kn o kojem je pravomoćno odlučeno toč. II. izreke prvostupanjske presude) proizlazi iz Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5301896846 od 22. srpnja 2008., Ugovora o solidarnom jamstvu od 21. prosinca 2011. (vezan na ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj 5301973499), Ugovora o solidarnom jamstvu broj 53011896887 od 22. srpnja 2008., Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5301982170 od 13. siječnja 2011., Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5301896862 od 22. srpnja 2008., Ugovora o solidarnom jamstvu od 17. prosinca 2010. (vezan na ugovor o dugoročnom kreditu broj 5001640773) i Ugovora o solidarnom jamstvu od 29. lipnja 2010. (vezan na ugovor o kreditu broj 5301971075), sve s pripadajućim Aneksima, kojima tužitelj jamac platac jamči za obveze društva Kronus marine d.o.o., Agromaslinarstvo d.o.o., Profectus Eco d.o.o. i Profectus d.o.o. (sada Ponton d.o.o. u stečaju),
- da se iznos od 74.819,94 kn odnosi na naknade za prolongat i naknade za odobrenje kredita po točno određenim ugovorima.
8. Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja zaključak je drugostupanjskog suda da je tužitelj kao jamac platac osobni dužnik prema vjerovniku, tj. tuženiku, te da odgovara za obveze cjelokupnom svojom imovinom. Kod toga se ističe da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako ovaj to ne učini (čl. 104. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). Ako se jamac obvezao kao jamac platac, a što je slučaj u ovom predmetu, tada jamac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine bilo do glavnog dužnika, bilo od jamca, ili od obojice u isto vrijeme (čl. 111. st. 3. ZOO).
9. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 70. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/00, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 – dalje: SZ). Naime, prema toj odredbi stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsku-pravnu tražbinu prema stečajnom dužniku. Kako je jamac platac osobni dužnik prema vjerovniku, te kako isti odgovara za obvezu cjelokupnom svojom imovinu, to je tuženik tužiteljev osobni vjerovnik, radi čega tužitelj neosnovano osporava tuženikovu tražbinu.
10. Tužitelj u reviziji neosnovano osporava pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o tome da je tuženik tužiteljev osobni vjerovnik u smislu čl. 70. st. 1. SZ. Suprotno tome pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo, pri čemu je neosnovano pozivanje tužitelja na drugačiju praksu drugostupanjskog suda.
11. Naime, revizijski sud je u odluci Revt-227/16-2 od 21. veljače 2017. zauzeo pravno shvaćanje da „tužitelj kao jamac platac osobno odgovara tuženiku cjelokupnom svojom imovinom za novčanu tražbinu označenu u predmetnim ugovorima – a koja je nastala prije otvaranja stečajnog postupka“. Dakle, u navedenoj odluci je zauzeto shvaćanje identično kao i u pobijanoj drugostupanjskoj odluci da je tuženik, kojem tužitelj kao jamac platac jamči za ispunjenje novčanih tražbina, osobni vjerovnik tužitelja, koji je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tužitelj imao prema tužitelju imovinsku-pravnu tražbinu, pa da je radi toga i stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 70. st. 1. SZ.
12. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji se ukazuje u reviziji.
13. Tužitelj u reviziji ukazuje i na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim u samoj reviziji nije pobliže navedeno u čemu se bitna povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.
14. Neosnovana je i tvrdnja tužitelja da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 5. Zakona u sudovima. Naime, sama činjenica da je drugostupanjski sud ranije imao drugačije pravno shvaćanje, u situaciji kada je najviši sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske o spornom pravnom pitanju zauzeo pravno shvaćanje, ne ukazuje na povredu zaštite legitimnih očekivanja. Naime, upravo je uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda da usklađuje sudsku praksu, te zauzima pravna shvaćanja koja ne moraju nužno biti identična shvaćanju nižestupanjskih sudova.
15. Radi navedenog revizija tužitelja nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: 9-30855-918f3
Kontrolni broj: 05fff-65f4f-c2c63
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
