Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 10 Pn-26/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja zavod (Oib: …) iz Z., putem Područne službe u V., zastupanog po punomoćniku I. K., dipl. pravniku, protiv tuženika H.-O. d.d. (Oib: …) iz Z., zastupanog po odvjetnicima O. d. O., P. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključenja glavne javne rasprave 21. veljače 2023., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 28. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H.-O. d.d. (Oib: …) iz Z., da tužitelju zavodu (Oib: …) iz Z., na ime naknade štete za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021. isplati iznos od 18.357,44 kuna / 2.436,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana podnošenja tužbe do isplate, sve ovo u roku od 15 dana na račun Državnog proračuna broj: (IBAN) HR…, model …, poziv na broj: …5".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje koju je Europska središnja banka primijenila na svoje uvećanjem kamatne stope

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku od 28. veljače 2023. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 331,81 EUR / 2.500,00 kuna i zatraženog iznosa od 616,10 EUR / 4.642,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 8. rujna 2017. dogodila prometna nezgoda između mjesta L. i B. u kojoj je poginuo osiguranik tužitelja D. J. iz B., da je nesreću skrivio vozač B. P. iz V. koji je upravljao osobnim automobilom Škoda Octavia, reg. oznaka VT …, osiguranim kod tuženika, broj police: 3010792823, da je zbog smrti svog osiguranika tužitelj udovici i djeci pok. D. J., rješenjem broj … od 9. studenog 2017. priznao pravo na obiteljsku mirovinu s početkom isplate od 8. rujna 2017., da je temeljem odštetnog zahtjeva od 22. kolovoza 2019. tuženik izvršio uplatu iznosa od 10.324,63 kuna, da je isplaćivanjem obiteljske mirovine tužitelju za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021. nastala šteta u iznosu od 61.191,45 kuna, da je odštetnim zahtjevom od 14. ožujka 2022. tužitelj od tuženika zahtijevao naknadu štete, no tuženik mu je uplatio samo iznos od 42.834,01 kuna pa tužitelj u ovom predmetu potražuje na ime razlike do iznosa od 61.191,45 kuna iznos od 18.357,44 kuna te predlaže da sud primjenom odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravo tužitelja na isplatu utuženog iznosa, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno – posljedičnu vezu te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode i sve posljedice proizašle iz iste, potvrđuje da je tužitelju isplatio iznos od 42.834,01 kuna, čime smatra da je u cijelosti naknadio štetu koja je tužitelju nastala uslijed štetnog događaja, imajući u vidu suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, osporava tijek zakonskih zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid rješenje tužitelja od 9. studenog 2017. (stranice 4-5), u izlist mirovinskog staža (stranica 6), u dopis tužitelja tuženiku od 14. ožujka 2022. (stranica 8), u zapisnik o očevidu (stranice 12-19), u Zbrojni nalog za prijenos od 22. ožujka 2022. (stranica 26), u Sporazum o namirenju od 14. prosinca 2017. (stranice 28-37), a vrši se uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Svi dokazi su cijenjeni temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22 dalje u tekstu ZPP-a).

5. Nesporno je da tužitelj udovici i djeci svog pok. osiguranika D. J. isplaćuje obiteljsku mirovinu temeljem rješenja Klasa: UP/I 140-03/17-01/03360158545, Urbroj: 341-21-05/3-17-012494 od 9. studenog 2017., počevši od 8. rujna 2017.

6. Nije sporno da je tuženik tužitelju povodom odštetnog zahtjeva od 14. ožujka 2022. u iznosu od 61.191,45 kuna, isplatio iznos od 42.834,01 kuna.

7. U ovom postupku među strankama je sporno primjenjuju li se na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, kako to tužitelj obrazlaže u tužbi i tijekom postupka ili odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako to tvrdi tuženik, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, za odluku u sporu koji pokreće zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata mirovine relevantan je zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

9. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete koja mu je nastala isplatama iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021., što znači da je za odluku o tužbenom zahtjevu potrebno razmotriti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 115/18; dalje u tekstu ZOMO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 76/13; dalje u tekstu ZOOP)

10. Temeljem čl. 161. st. 1. ZOMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

11. Sukladno čl. 161. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

12. Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete prema isplatama (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina) – čl. 161. st. 3. ZOMO.

13. Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (čl. 161. st. 4. ZOMO).

14. Nadalje, temeljem čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

15. S druge strane, odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

16. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP)

17. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP).

18. Odlučujući primjenjuju li se u ovom predmetu odredbe ZOMO ili ZOOP, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zbog toga se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

19. Naime, osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

20. Temeljem čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, čijim odredbama je reguliran opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da odluku o tužbenom zahtjevu treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

23. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu pa stoga u ovom predmetu treba utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ovisno o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

24. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama V. suda R. H. broj Rev-./2019 od 16. lipnja 2020., broj Rev-./2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev- ./2021-3 od 8. rujna 2021. i broj Rev-./2022-2 od 1. veljače 2022.

25. Stoga je ovaj sud rješenjem broj Pn-26/2022-9 od 11. studenog 2022. odredio financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Z. M., dipl. oec. iz K. te dao nalog vještaku da sačini izračun razmjernog iznosa mirovine, odnosno utvrdi postoji li razlika u visini iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje temeljem predmetnog rješenja Zavoda od 9. studenog 2017. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu osiguranika tužitelja, sve ovo za utuženo razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021.

26. Istim rješenjem pozvan je tužitelj na platež predujma za podmirenje troškova vještačenja, no isti u dodijeljenom roku nije uplatio predujam niti je zatražio eventualno produljenje roka za uplatu.

27. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva te njegova visina, iz naprijed obrazloženih razloga, ovisi o provođenju financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, a tužitelj nije uplatio predujam za provođenje vještačenja, sud, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a u vezi čl. 219. istog zakona, nalazi da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine prema tuženiku pa je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odbijen kao neosnovan.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

29. Vrijednost predmeta spora iznosi 18.357,44 kuna.

30 Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova.

31. Vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje u tekstu OT- a) iznosi 10,00 kuna do 10. studenog 2022., a za radnje poduzete nakon tog datuma iznosi 15,00 kuna.

32. Tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT-a) i trošak sastava podneska od 31. listopada 2022. u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), što sveukupno iznosi 265,45 EUR / 2.000,00 kuna.

33. Na navedeni iznos obračunava se PDV po stopi od 25%, što iznosi 66,36 EUR / 500,00 kuna.

34. Time tuženiku na ime troškova ovog postupka pripada iznos od ukupno 331,81 EUR / 2.500,00 kuna.

35. Tuženiku nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 3. OT-a) jer na isto nije pristupio te iznos od 35,44 EUR / 267,00 kuna na ime sudskih pristojbi na odgovor na tužbu jer ga sud u dosadašnjem tijeku postupka nije pozvao na platež pristojbi niti je dokazao da je iste platio bez poziva.

36. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 28. veljače 2023.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelj – Zavod, PS u V.

2. Punomoćnici tuženika – OD O., P. & p. d.o.o., Z.