Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 23. Kzd-149/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Mirni Grgić, uz sudjelovanje Dunje Draksler, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. A., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u nastavku teksta: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod br. KOz-DO-167/2021-1 od 20. prosinca 2021. godine, nakon zaključene javne rasprave dana 21. veljače 2023., održane u prisutnosti zamjenika ODO Osijek i okrivljene osobno, javno objavljene 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 – u nastavku teksta: ZKP/08), stavlja se izvan snage presuda kojom je prihvaćen kazneni nalog pod poslovnim brojem Kzd-149/2021-2 od 10. siječnja 2022. godine.

II. Okrivljena: M. A., zvana M., OIB .....

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od 8. veljače do 20. prosinca 2021., u D., kao majka djeteta S. A. rođenog 28. travnja 2013., u nakani da onemogući provođenje pravomoćnih rješenja Centra za socijalnu skrb Beli Manastir klasa: UP/I-552-06/21-04/1, ur.broj: 2100-17- 11/06-21-7 od 5. veljače 2021. i broj klasa: UP/I-552-06/21-04/33, ur.broj: 2100-17- 10/25-21-7 od 4. kolovoza 2021., kojima su joj određene mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu S. A., prilikom provođenja izrečenih mjera nije surađivala s voditeljicama mjere M. A. i L. Š., već im je zaključavala ulazna vrata i kapiju i nije im dozvoljavala da uđu u dvorište, nije im odgovarala na telefonske pozive, blokirala njihov telefonski broj i nije odgovarala na pisane pozive, uslijed čega se izrečene mjere uopće ne mogu provoditi,

dakle, onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio centar za socijalnu skrb,

III. čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21).

te se optužena M. A. temeljem čl. 173. st. 1. KZ-a/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju

od 6 (šest) mjeseci,

te uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ-a/11 optuženoj

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optužena osuđena neće izvršiti ukoliko optužena u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 148. st. 6. a u svezi sa čl. 145. st. 2. t. 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) okrivljena M. A. se oslobađa obveze plaćanja troška kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod br. KOz-DO-167/2021 od 20. prosinca 2021. godine, optužena je okrivljena M. A., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona.

2. Na temelju članka 540. stavka 1. ZKP/08 u optužnici je stavljen prijedlog da sud na temelju članka 541. ZKP/08 izda kazneni nalog kojim se prihvaća zahtjev i okrivljena M. A. za počinjene kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11, temeljem članka 173. stavak 1. KZ/11 osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te temeljem članka 56. KZ/11 primijeni uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Budući da je zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku bio u cijelosti sastavljen u skladu sa odredbama čl. 540. i čl. 541. ZKP-a/08, te nisu postojale procesne zapreke opisane u čl. 543. ZKP-a/08, to je sud prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i izdao navedeni kazneni nalog.

4. Optužena M. A. pravodobno je podnijela prigovor protiv presude broj Kzd-149/21-2 od 10. siječnja 2022.godine kojom je izdan kazneni nalog, te je s obzirom na navedeno sud riješio kao pod točkom I/ izreke presude.

5. U odnosu na točku II/ izreke

6. Očitujući se o optužbi okr. M. A. je izjavila da se ne smatra krivom.

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i to: U daljnjem tijeku dokaznog postupka izvode se dokazi optužbe čitanjem: rješenja CZSS Beli Manastir o određivanju mjere stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi od 28. srpnja 2020., 20. siječnja 2020. i 28. prosinca 2017. (list 2-4 spisa), rješenje CZSS Beli Manastir ur.broj: 2100-17-11/06-21-7 od 5. veljače 2021. (list 5 spisa), socijalna anamneza i mišljenje za obitelj A. P. C. B. M. od 15. travnja 2021. (list 6-12 spisa), završno izvješće voditeljice mjere M. A. od 26. srpnja 2021. (list 13-16 spisa), rješenje CZSS Beli Manastir klasa: UP/1-552-06/21-04/33, ur.broj: 2100-17-10/25-21- 7 od 4. kolovoza 2021. (list 35 spisa), izvješća voditelja mjere nadzora za kolovoz, rujan i listopad 2021. (list 36-48 spisa), potvrda iz prekršajne evidencije od 20. prosinca 2021. (list 49 i50 spisa)izvod iz kaznene evidencije od 20. prosinca 2021. (list 51 i 52 spisa).

8. Izvršen je uvid u dodatnu dokumentaciju Centra za socijalnu skrb i to od str. 98- 188.

9. Iz materijalne dokumentacije CZSS Beli Manastir je vidljivo da se unazad više godina prema okrivljenici i njezinoj obitelji provodi mjera stručne pomoći i potpore u odgoju djeteta, međutim ista se stalno produžuje, a u posljednja dva navrata, kako je to navedeno u izreci optužnice, okrivljenica je potpuno prestala surađivati sa voditeljicama mjere M. A. , što proizlazi i iz njezinog iskaza u prethodnom postupku, te novom voditeljicom mjere L. Š.. Iz izvješća voditelja mjere je vidljivo uvijek isto da majka ne surađuje, u prvom slučaju ključala je vrata od kapije, nije se javljala na telefon tako da je voditeljica prethodne mjere M. A. u cijelosti bila onemogućena u bilo kakvom savjetodavnom radu sa majkom, isti odnos majke prema mjeri nastavio se i kada je određena nova voditeljica mjere što je vidljivo iz njezinih izvješća odnosno da je majka nakon prvog inicijalnog susreta potpuno prestala s istom kontaktirati tako da je provođenje mjera u cijelosti onemogućila.

10. Ispitana u postupku kao svjedok M. A. potvrđuje da je M. A. u inkriminiranom periodu kada je ona bila zadužena za provođenje mjere stručne pomoći, bila nesuradljiva, što znači da nije surađivala s njom i sa voditeljicom L. Š.. Zaključavala im je ulazna vrata i kapiju, nije im dozvoljavala da uđu u dvorište, nije odgovarala na telefonske pozive, blokirala je telefonske pozive, nije odgovarala na pisane pozive te se mjera nije mogla provoditi. Iz tog je razloga i zahtijevala da ju se makne sa provođenja mjere iz razloga što mjeru nije bila u mogućnosti zbog nesuradnje majke provoditi. U početku provedbe mjere okrivljena je donekle bila suradljiva, dok je to njoj odgovaralo. Uvijek su postojali neki razlozi zašto odbija mjeru, jedan od njih je bio i COVID, koliko je shvatila ona se bojala puštati u kuću sve koji su cijepljeni protiv Corone, a druga stvar je bila ta što je mislila da su oni na strani Centra i njezinog izvanbračnog partnera. Nije skroz provodila nadzor, iza nje je za nadzor bila zadužena L. Š.. Navodi da je apsolutno nepristrano obavljala svoj posao. Ostala je u cijelosti kod svog izvješća o provođenju mjere stručne pomoći i nadzora. Već duže vremena nema uvid u predmetnu obitelj, tako da kakva je trenutna situacija o tome nije mogla ništa reći.

11. Ispitana u postupku L. Š. navodi da je bila voditelj mjere nadzora kada je u pitanju okrivljena u razdoblju od kolovoza 2021. godine pa sve do veljače 2022. godine. Ostala je u cijelosti kod svih izvješća te je nadodala da okr. nije surađivala s njom, nije poštivala mjeru nadzora i sve ostale potrebne radnje koje su oni bili dužni provoditi radi određene mjere. Pružala je otpor te je znala biti i verbalno agresivna. Prvi puta ju je primila u kuću i to u samo jednu prostoriju. Drugi puta kada je došla primila ju je u dvorište i od tamo ju je na ljubazan način istjerala. Taj puta nije bila neugodna, no između prvog i drugog puta je slala i poruke da ne želi prihvatiti suradnju s njom i mjeru nadzora, no ona je unatoč tome ustrajala ju potaknuti da ipak to prihvati. Treći puta ona je nju nazvala telefonskim putem i tada je bila dosta verbalno neugodna i to na osobnoj razini, izvrijeđala ju je te među ostalim rekla da će ju prijaviti nekom u Zagreb i tada je i suradnja prekinuta. Želi još dodati, a ono što je po njoj najbitnije a to je da je potrebno zaštiti dijete. Dijete je bilo često prisutno agresivnim istupima majke te svađama između bake i majke gdje je čak bilo i udaraca metlom, peglom i mama bi ga kažnjavala šibom, a što sve stoji u izvješću. Prema njenim saznanjima dijete je kod oca trenutno gdje misli da je situacija zadovoljavajuća. Nakon trećeg puta ona je s okrivljenom dodatno pokušavala stupiti u kontakt i ostvariti suradnju s njom, no bilo je nemoguće iz razloga što joj je blokirala telefonski broj te je odlazila i na njezina vrata ali ju nije puštala u kuću. Pred kraj njenog razdoblja su zbog takvog njezinog ponašanja reagirali djelatnici Centra te su oni otišli kod nje.

12. U obrani u prethodnom postupku, okrivljena M. A. je porekla počinjenje kaznenog djela te navela kako smatra da su joj postupanjem Centra za socijalnu skrb u Belom Manastiru povrijeđena ljudska prava zbog čega se već obraćala raznim institucijama pravobraniteljici za djecu i sličnima. Smatra da Centar za socijalnu skrb u Belom Manastiru laže da je ona loša majka, u postupku koji se vodi povodom odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Tvrdi da je ona više puta zvala u Centar za socijalnu skrb ali su joj oni spuštali slušalicu, smatra da su isti pristrani prema ocu djeteta, a oni joj lažu, a otac je u stvari bio nasilan i prema njoj i prema djetetu zbog čega je bio i u zatvoru. Obraćala se kao što je već rekla na razne institucije i MUP-u i Ravnateljstvu i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, pravobraniteljici za zaštitu djece i pučkoj pravobraniteljici jer smatra da su joj povrijeđena prava takovim djelovanjem CZSS Beli Manastir. Smatra da isti rade na štetu roditelja i djece, da su oni bez ikakvog nadzora i kontrole te da su pristrani i korumpirani, nestručni i neprofesionalni, da krše različite zakone a osobito konvenciju o zaštiti djeteta. Smatra da je voditeljica mjere nadzora bila pristrana, da je loše radila pa ju je prestala puštati u kuću i javljati joj se, a što je činila u inkriminiranom razdoblju. I sada tvrdi da se mjera provodi, ali sa voditeljicom mjere ne surađuje niti želi više sudjelovati u takvim postupanjima Centra, čak niti ne zna tko je trenutno voditelj mjere nadzora.

13. U obrani u postupku, okrivljena M. A. navodi da je konkretno ovdje riječ o tome da djelatnice CZSS krivo govore i nju lažno optužuju za nekakve loše postupke prema djetetu, za neprimjereno ponašanje, vode brigu o njenom ljubavnom životu, a uopće ne vode brigu o djetetu i to već postaje sustavno maltretiranje. Jedno je vrijeme surađivala s njima, no prestala je surađivati s njima kada je vidjela što pišu o njoj, takve gnjusne stvari, da je djetetu pokazivala "koku", njoj je to vrlo ozbiljno i ne može s takvim osobama surađivati. Zaključavala im je ulazna vrata i kapiju iz razloga što su vodili računa o njenom ljubavnom životu i pisali sve protiv nje. Također nije dozvoljavala da uđu u dvorište niti odgovarala na telefonske pozive jer joj se to sve zgadilo i ocrnjivali su nju kao majku, blokirala je njihov telefonski broj i nije odgovarala na pisane poruke zbog takvog njihovog ponašanja prema njoj. Okrivljena je pročitala jedan pasus iz kojeg proizlazi kako navodi da su djelatnice Centra više vodile brigu o njoj i njenom ljubavnom životu, gdje ide, što radi, s kim se nalazi te navodi da joj nije jasno kakva je to onda briga za dijete od strane Centra. Centar joj je također ukrao dijete na tri mjeseca. To je bilo prošle godine u ožujku, sad je situacija takva da je dijete pripalo na skrb ocu, no smatra da ju sustav i institucije non-stop maltretiraju te će se žaliti zbog te nepravde i sudu u Strassbourgu jer je to dijete njoj sve. Njoj su dijete uzeli, dijete joj je sve. Ostala je sama nakon što joj je majka umrla. Dijete je kod oca koji joj brani posjete. Može još samo reći da je otac bio nasilnik, a njemu je sad pripalo dijete.

14. Analizirajući svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze zajedno, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena M. A. počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona.

15. Na temelju rezultata dokaznog postupka izvan svake dvojbe je dokazano da je okrivljena ostvarila sva nužna zakonska obilježja (subjektivna i objektivna) kaznenog djela za koje je optužena, jer je dokazano da je onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio centar za socijalnu skrb. Navedeni zaključak je utemeljen na dokazima koji su izvedeni na raspravi, odnosno na odlučnim činjenicama koje proizlaze iz takvih dokaza. Dakle, sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka M. A. i L. Š., koje su provodile mjeru stručne pomoći i potpore u odgoju djeteta, jer su njihovi iskazi uvjerljivi, detaljni i u bitnoj međusobnoj povezanosti, te su u skladu sa materijalnim dokazima, izvješćima i dokumentacijom Centra za socijalnu skrb.

16. Iz njihovih iskaza suglasno proizlazi da je okrivljena bila nesuradljiva, da nije poštivala mjeru nadzora i sve ostale potrebne radnje koje su oni bili dužni provoditi radi određene mjere, da je pružala otpor, te je znala biti i verbalno agresivna, pa je tako okrivljena svojim postupanjem onemogućila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio Centar za socijalnu skrb.

17. Kada je u pitanju obrana okrivljene, iako se ista ne smatra krivom i u biti poriče počinjenje djela koje joj se stavlja na teret, svojim iskazom, u suštini priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela. Okrivljena u obrani potvrđuje da nije surađivala sa voditeljicama mjere M. A. i L. Š., navodi da im je zaključavala ulazna vrata i kapiju, potvrđuje da im nije dozvoljavala da uđu u dvorište niti odgovarala na telefonske pozive, da je blokirala njihov telefonski broj i da nije odgovarala na pisane poruke. Svoje postupanje opravdava time što su, kako navodi, vodili brigu o njenom ljubavnom životu, a ne o djetetu, pisali sve protiv nje, te je to, kako navodi, postalo sustavno maltretiranje. Ocrnjivali su nju kao majku, te je isticala da je konkretno ovdje riječ o tome da djelatnice CZSS krivo govore i nju lažno optužuju za nekakve loše postupke prema djetetu. Navode okrivljene sud nije prihvatio i nije ih ocijenio istinitima i nije ih prihvatio kao ispričavajuće, odnosno opravdavajuće razloge, budući upravo suprotno proizlazi iz izvješća i dokumentacije Centra za socijalnu skrb, te iskaza saslušanih voditeljica mjere, te je mjera određena upravo da bi se pomoglo i osnažilo majku-ovdje okrivljenu u odgoju djeteta.

18. Na opisani način okrivljena M. A. je ostvarila biće inkriminiranog kaznenog djela - protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. Kaznenog zakona.

19. Optužba je s uspjehom i s izvjesnošću dokazala takvo okrivljeničino postupanje koje je kao isključivo imalo za cilj onemogućivanje provođenja odluke Centar za socijalnu skrb Beli Manastir. Dokazano je da je okrivljenica bila svjesna obilježja kaznenog djela i da je htjela njegovo ostvarenje, te je okrivljenica kazneno djelo počinila s izravnom namjerom (direktni dolus).

20. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenice, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

21. Prilikom odmjeravanja kazne sud je okrivljenoj kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da do sada nije osuđivana, te se nakon počinjenja ovog kaznenog djela nije javila kao počinitelj drugih kaznenih djela. Činjenice koje bi imale karakter onih otežavajućih sud nije utvrdio.

22. Budući da je nedvojbeno dokazano da je okrivljena M. A. počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Nadalje, sud smatra da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u odnosu na okr. postići i primjenom uvjetne osude, odnosno stajališta je da nije neophodno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci izvrši. Stoga je prema okr. primijenio uvjetnu osudu tako što je odgodio izvršenje izrečene kazne zatvora na vrijeme od 2 godine, koja se neće izvršiti ako okr. u tom vremenu provjere ne počini novo kazneno djelo.

23. Sud je ocijenio da okrivljena i bez izvršenja kazne više neće činiti kaznena djela. Dakle, i uvjetnom osudom se može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja kojom će se izraziti društvena i moralna osuda zbog počinjenog djela i tako jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i da će istovremeno dovoljno djelovati na okr., kao i na sve druge, da više ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

24. Budući je okrivljena nezaposlena, sud ocjenjuje da bi plaćanje troška moglo ugroziti njezinu egzistenciju, te ju je oslobodio obveze plaćanja troška u ovom postupku.

25. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 28. veljače 2023. godine

Sudac za mladež:

Mirna Grgić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na KOz-DO-167/2021-1

2. okr. M. A.

nakon pravomoćnosti,

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir