Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-179/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z.,

R. cesta 41, OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva H. i partneri, odvjetnici u Z., R. c. 22, protiv ovršenika

G. V., T. k. Z. 1, OIB: … , radi ovrhe na nekretninama

ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-106/2020-65 od 17. ožujka 2022., 28. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja se prihvaća i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-106/2020-65 od 17. ožujka 2022., te rješava:

"1. Iz iznosa od 8.701,60 eura/ 65.562,17 kn[1] dobivena prodajom nekretnina ovršenika koje se sastoje od čkbr.2359/1 šuma B. sa 1420 m2, čkbr. 2360/1 šuma

B. sa 633 m2, čkbr. 2530 R. krčevine sa 875 m2 (kuća sa 80 m2,

dvor sa 6a 83 m2, dva gospodarska objekta sa 1 a 12 m2) upisane u zk.ul.br. 237 k.o. R., namiruju se tražbine ovrhovoditelja, i to:

- troškovi za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnina u iznosu 1.855,72 eura/ 13.981,90 kn;

- zatezna kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnina u iznosu 2.600,64 eura/19.594,51 kn;

- redovna kamata u iznosu 3.100,08 eura/ 23.357,57 kn;

- dio zatezne kamate dospjele do zaključno 27. rujna 2018. u iznosu 1.145,16 eura/ 8.628,19 kn.

2. Utvrđuje se da je tražbina ovrhovoditelja koja se namiruje u ovom ovršnom postupku djelomično namirena u iznosu 8.701,60 eura/ 65.562,17 kn prebijanjem s tražbinom ovršenika za isplatom kupovnine u iznosu 8.701,60 eura/ 65.562,17 kn.

II. Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak žalbe u iznosu 82,95 eura/625,00 kn u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. U izreci citiranim rješenjem odlučeno je tako da izreka glasi:

"I. Iz iznosa cijene od 65.562,17 kuna dobivene prodajom nekretnine ovršenika koje se sastoje od čkbr.2359/1 šuma B. sa 1420 m2, čkbr 2360/1 šuma B. sa 633 m2, čkbr.2530 R. krčevine sa 875 m2 (kuća sa 80 m2, dvor sa 6a 83

m2, dva gospodarska objekta sa 1 a 12 m2) upisane u zk.ul.br.237 k.o. R.,

namiruju se potraživanja ovrhovoditelja ujedno i založnog vjerovnika B. K. d.o.o.,

R. cesta 41, Z., OIB …,, na način kako slijedi;

- potraživanja po osnovi dijela dospjele zakonske zatezne kamate u iznosu od 65.562,17 kn.

II. Utvrđuje se da se po čl. 125/4 Ovršnog zakona ( NN 112/12., 25/13., 93/14, 55/16., 73/17 131/20 dalje OZ-a ) potraživanje ovrhovoditelja kao kupca iz toč. I izreke ovog rješenja o namirenju namiruje prebijanjem sa ovršenikovom tražbinom za isplatom kupovnine u iznosu od 65.562,17 kuna.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za podmirenjem tražbine u dijelu troškova koji se potražuju u iznos od 2.437,91 kn u dijelu troškova koji se potražuju u iznosu od 13.981,90 kn kao i u dijelu zakonske zatezne kamate u iznosu od 19.594,51 kn koja se potražuje u periodu od 28.09.2018-28.09.2021 kao ne osnovan."

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj po punomoćnici iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. – dalje: ZPP), koji se u skladu s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – dalje: OZ) primjenjuje u ovom ovršnom postupku, dok iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Postupajući na temelju ovlasti iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a utvrđeno je da pri donošenju pobijana rješenja i u postupku koji je tome prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima žalitelj osporavajući pravilnost primijenjena materijalna prava pri namirenju njegove tražbine ukazuje kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe koje reguliraju način i redoslijed namirenja ovršne tražbine.

7. Naime, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem namiruje dio tražbine ovrhovoditelja po osnovi dijela dospjele zakonske zatezne kamate u iznosu 65.562,17 kn, a odbija zahtjev za namirenjem troškova u iznosu 2.437,91 kn i u iznosu 13.981,90 kn, kao i zahtjev za namirenje zakonske zatezne kamate dospjele u razdoblju od 28. rujna 2018.

do 28. rujna 2021. u iznosu 19.594,51 kn, jer nalazi da u ovom postupku u situaciji kada je ovrhovoditelj ujedno i založni vjerovnik nema mjesta primjeni odredbe čl. 114. st. 4. OZ-a i ograničenom namirenju sporednih tražbina, već da ima mjesta primjeni odredbe čl. 114. st. 1. OZ-a, kao i odredbi čl. 302. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14 .– dalje: ZVDSP) i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), te u tom kontekstu namirenju cjelokupne zalogom osigurane tražbine po osnovi glavnice i kamata, pa se u prilog takvom pravnom zaključku prvostupanjski sud poziva i na istovjetno pravno shvaćanje izraženo u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 3403/2019-3 od 30. svibnja 2019.

7.1. Prethodno izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja ne može se prihvatiti osnovanim, a niti njemu istovjetno pravno shvaćanje sadržano u naprijed citiranoj sudskoj odluci na koju se poziva u obrazloženju pobijana rješenja, jer se ne radi o činjenično i pravno identičnom slučaju. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je ovrha u ovom predmetu određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave - ugovora o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu broj 98012504/07 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljena

23. ožujka 2007. između S. b. d.d. O. kao kreditora te Ž. Š.

kao korisnika kredita i I. B. kako založnog dužnika, a solemnizirana 27. ožujka 2007. po javnom bilježniku I. L. iz G. P. pod poslovnim brojem OV-

1656/07 i ovršna 24. lipnja 2009. (dalje: ugovor o kreditu), i to radi prisilne naplate tražbine iz tog ugovora o kreditu, a koja je tražbina cesijom zajedno sa založnim pravom na nekretninama koje su predmet ovrhe kao osiguranjem naplate te tražbine ustupljena u korist ovrhovoditelja.

7.2. Dakle, na ovrhovoditelja je prenesena cjelokupna tražbina iz ovršne isprave čiju naplatu i zahtijeva u ovom ovršnom postupku upravo na temelju ovršne isprave iz koje ta tražbina proistječe, a povrh toga na njega je izvršen i prijenos hipoteke kojom je ta tražbina bila osigurana, pa u situaciji kada se radi o namirenju tražbine založnog vjerovnika koja proizlazi iz ovršne isprave, tada suprotno stajalištu suda prvog stupnja pri namirenju njegove tražbine ima mjesta primjeni odredbe čl. 114. st. 4. OZ-a.

8. Prema odredbi čl. 113. st. 1. OZ-a iz iznosa dobivenog prodajom prvenstveno se namiruju troškovi ovršnog postupku koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (točka 1.), te porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu (točka 2.). Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tražbine koje se prema čl. 113. st. 1. OZ-a prvenstveno namiruju nisu prijavljene u ovom postupku, pa kako ni žalitelj prema sadržaju podnijeta zahtjeva za namirenje tražbine – obračuna za diobeno ročište s nadnevkom 20. prosinca 2021. (list 265-267)

nije podnio zahtjev za namirenjem troškova sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, to se neosnovanim ukazuje žalbena tvrdnja kako je izostankom namirenja troškova opisanih u čl. 113. st. 1. OZ-a pogrešno primijenjena ta materijalno pravna odredba.

9. Nakon što se namire troškovi koji se prvenstveno namiruju (čl. 113. st. 1. OZ-a), a čije namirenje u ovom postupku nije zahtijevano, prema odredbi čl. 114. st. 4. OZ-a namiruju se troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnina (28. rujna 2021.) koji su određeni ovršnom ispravom i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, dočim se nakon toga po stavku 5. tog članka namiruju ostali troškovi ovršnog postupka, a tek potom prema stavku 6. kamate određene ovršnom ispravom za vrijeme za koje nisu namirene prema odredbi čl. 114. st. 4. OZ-a i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, te naposljetku glavna tražbina.

10. Ovršna isprava na kojoj se temelji rješenje o ovrsi u ovom postupku je ugovor o kreditu kojim je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje zatezne kamate za sva dospjela potraživanja po osnovi glavnice, naknada i troškova (čl. 5.), obveza plaćanja svih troškova nastalih u vezi tog ugovora i opomena (čl. 7. i 8.), te kojim je ugovoreno kako banka dospjelost tražbine iz tog ugovora, a posljedično tome i njezinu visinu, dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga s pečatom i potpisom ovlaštene osobe (čl. 19.). Prema tome, iz ostvarene prodajne cijene od 8.701,60 eura/65.562,17 kn u skladu s odredbom čl. 114. st. 4. OZ-a namiruju se ovršnom ispravom određeni troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnina (28. rujna 2018. do 28. rujna 2021.), koji prema neosporenom obračunu ovrhovoditelja iznose 1.855,72 eura/13.981,90 kn (troškovi), odnosno 2.600,64 eura/19.594,51 kn (zatezna kamata).

11. Ovrhovoditelj prema sadržaju obračuna za diobeno ročište nije niti podnio zahtjev za namirenje ostalih troškova ovršnog postupka koji se namiruju prema čl. 114. st. 5. OZ-a nakon namirenja tražbina iz čl. 114. st. 4. OZ-a. U situaciji kada nije prijavljena niti tražbina iz čl. 113. st. 1. toč. 2. OZ-a za vrijeme za koje se ne namiruje prema toj odredbi, tada se iz preostala iznosa ostvarene prodajne cijene u visini od 31.985,76 kn u skladu s odredbom čl. 114. st. 6. OZ-a namiruje dospjela kamata za razdoblje do 27.

rujna 2018., i to zahtijevana redovna kamata u iznosu 3.100,08 eura/23.357,57 kn, te dio dospjele zatezne kamate u iznosu 1.145,16 eura/8.628,19 kn, a koja prema priloženom obračunu ovrhovoditelja za to razdoblje ukupno iznosi 104.505,77 kn.

12. Prema tome, pravilnom primjenom odredbe čl. 114. st. 4. i st. 6. OZ-a iz cijene dobivene prodajom nekretnina ovršenika u iznosu 8.701,60 eura/65.562,17 kn namiruju se troškovi i kamate za posljednje tri godine do dosude nekretnina koji su određeni ovršnom ispravom, i to troškovi u iznosu 1.855,72 eura/13.981,90 kn, zatezne kamate u iznosu 2.600,64 eura/19.594,51 kn, te kamate za vrijeme do zaključno 27.

rujna 2018. – redovna kamata u iznosu 3.100,08 eura/23.357,57 kn i dio zatezne kamate u iznosu 1.145,16 eura/8.628,19 kn.

13. S obzirom da je ovrhovoditelj kupio nekretnine ovršenika i da je njegova tražbina znatno veća od prodajom ostvarene cijene nekretnina, te da je on jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, on u smislu odredbe čl. 107. st. 1. OZ-a nije dužan položiti kupovninu, pa je primjenom odredbe čl. 125. st. 4. OZ-a valjalo utvrditi kako je tražbina ovrhovoditelja koja se namiruje u ovom ovršnom postupku djelomično namirena u iznosu 8.701,60 eura/65.562,17 kn prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatom kupovnine u tom iznosu.

14. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da se rješenjem o namirenju utvrđuje i visina nakon provedena namirenja nepodmirene tražbine ovrhovoditelja, pa su stoga neodlučne njegove žalbene tvrdnje kojima se ukazuje da je pobijanim rješenjem propušteno utvrditi u kojem je dijelu ostala nepodmirena tražbina žalitelja.

15. Slijedom svih prethodno navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatiti žalbu ovrhovoditelja, te preinačiti pobijano rješenje na način pobliže opisan u izreci ovoga drugostupanjskog rješenja.

16. Kraj osnovanosti žalbe ovrhovoditelju je priznat i trošak nastao njezinim podnošenjem. On se odnosi na nagradu odvjetniku za sastav žalbe odmjerenu u

skladu s vrijednosti tražbine namirene iz prodajne cijene i u skladu s Tbr. 13. toč. 1. u vezi Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa) u iznosu 500,00 kn, troška PDV-a na tu radnju u iznosu 125,00 kn (Tbr. 42. Tarife), ukupno u iznosu 625,00 kn. Stoga je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a ovršenik obvezan ovrhovoditelju nadoknaditi trošak žalbe u iznosu 82,95 eura/625,00 kn u roku od 8 dana.

17. Iz navedenih je razloga riješeno kao u izreci.

Bjelovar, 28. veljače 2023.

Sudac

Vladimir Šestak, v.r.