REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:6.Pr-24/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G.-D. iz G. G., OIB:…, zastupane po odvjetnicima iz O. M. & J., j.t.d. O., protiv tužene bolnice P., P., OIB:…, zastupane po opunomoćeniku P. K. odvjetniku iz P., uz sudjelovanje umješača bolnice P. i bolnica hrvatskih veterana, P., P., OIB:…, zastupane po ravnateljici M. M., dipl.iur., radi isplate dijela plaće, vr.p.s. 4.635,26 eura[1] / 34.924,36 kuna, nakon glavne rasprave zaključene 7. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. D., opunomoćenika tuženika i zakonske zastupnice umješača M. M., na temelju članka 335 stavak 4. ZPP-a, dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj bolnici P. iz P., OIB:…, da tužiteljici M. G. D.,iz G. G., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 4.635,26 eura[1] / 34.924,36 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijedi počev od:

- za veljaču 2015., na iznos od 178,73 eura / 1.346,62 kuna od 15.03.2015. godine,

- za ožujak 2015., na iznos od 157,48 eura /1.186,54 kuna od 15.04.2015. godine,

- za travanj 2015., na iznos od 142,48 eura / 1.073,54 kune od 15.05.2015. godine,

- za svibanj 2015., na iznos od 185,93 eura / 1.400,90 kuna od 15.06.2015. godine,

- za lipanj 2015., na iznos od 158,10 eura / 1.191,23 kune od 15.07.2015. godine,

- za srpanj 2015., na iznos od 192,15 eura 1.447,79 kuna od 15.08.2015. godine,

- za kolovoz 2015., na iznos od 219,43 eura / 1.653,31 kune od 15.09.2015. godine,

- za rujan 2015., na iznos od 243,91 eura /1.837,71 kuna od 15.10.2015. godine,

- za listopad 2015., na iznos od 129,80 eura / 978,01 kuna od 15.11.2015. godine,

- za studeni 2015., na iznos od 155,82 eura / 1.174,00 kuna od 15.12.2015. godine,

- za prosinac 2015., na iznos od 111,23 eura / 838,05 kuna od 15.01.2015. godine - za siječanj 2016., na iznos od 65,16 eura / 490,94 kuna od 15.02.2015. godine,

- za veljaču 2016., na iznos od 101,97 eura / 768,27 kune od 15.03.2016. godine,

- za ožujak 2016., na iznos od 125,20 eura / 943,29 kuna od 15.04.2016. godine,

- za travanj 2016., na iznos od 122,84 eura / 925,53 kune od 15.05.2016. godine,

- za svibanj 2016., na iznos od 103,62 eura / 780,71 kuna od 15.06.2016. godine,

- za lipanj 2016., na iznos od 112,90 eura / 850,61 kuna od 15.07.2016. godine,

- za srpanj 2016., na iznos od 91,83 eura / 691,88 kuna od 15.08.2016. godine,

- za kolovoz 2016., na iznos od 85,92 eura / 647,36 kuna od 15.09.2016. godine,

- za rujan 2016., na iznos od 87,65 eura / 660,43 kuna od 15.10.2016. godine,

- za listopad 2016., na iznos od 103,31 eura / 778,37 kuna od 15.11.2016. godine,

- za studeni 2016., na iznos od 117,79 eura / 887,46 kuna od 15.12.2016. godine,

- za prosinac 2016., na iznos od 101,68 eura / 766,14 kuna od 15.01.2017. godine,

- za siječanj 2017., na iznos od 132,04 eura / 994,88 kuna od 15.02.2017. godine,

- za veljaču 2017., na iznos od 98,35 eura / 741,02 kuna od 15.03.2017. godine,

- za ožujak 2017., na iznos od 112,25 eura / 845,72 kuna od 15.04.2017. godine,

- za travanj 2017., na iznos od 116,79 eura / 879,93 kuna od 15.05.2017. godine,

- za svibanj 2017., na iznos od 125,74 eura / 947,40 kuna od 15.06.2017. godine,

- za lipanj 2017., na iznos od 142,49 eura / 1.073,61 kuna od 15.07.2017. godine,

- za srpanj 2017., na iznos od 126,43 eura / 952,61 kuna od 15.08.2017. godine,

- za kolovoz 2017., na iznos od 106,13 eura / 799,63 kuna od 15.09.2017. godine,

- za rujan 2017., na iznos od 112,98 eura / 851,27 kuna od 15.10.2017. godine,

- za listopad 2017., na iznos od 153,16 eura / 1.153,97 kuna od 15.11.2017. godine,

- za studeni 2017., na iznos od 151,84 eura / 1.144,05 kune od 15.12.2017. godine,

- za prosinac 2017. godine, na iznos od 162,13 eura / 1.221,58 kune od 15.01.2018. godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, a u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženoj bolnici P. iz P., OIB:…, da tužiteljici M. G. D.,iz G. G., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.682,26 €[1] /12.675,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2023. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. G.-D. podnijela je tužbu protiv tužene bolnice P. radi isplate razlike plaće. Ističe da je u razdoblju od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. zaposlena kod tužene na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste te joj je rad organiziran na način da je učestalo radila prekovremeno.

1.1. U razdoblju od 1. prosinca 2013. do podizanja tužbe na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja("Narodne novine" br. 143/2013) kojim je u čl. 47.regulirana plaća tužiteljice, odnosno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim navedenog kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/2012-TKU) koji se paralelno primjenjuje, a koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način. U odredbama čl. 51., 57. i 59 KU/13 te u odredbi čl. 54 TKU/12 propisani su dodaci i uvećanja plaće koja se isplaćuju i koja se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tako se za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost toga sata uvećava za 40 %, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata se uvećava za 25 %, za posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata uvećava se za 10 % ili 12 % itd.

1.2. Tužiteljica je u navedenom razdoblju radila kao liječnik specijalista u otežanim uvjetima rada pa joj sukladno čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09) i čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14) pripada pravo na povećanu plaću, odnosno po toj osnovi se sukladno čl. 57 KU/13 osnovna plaća tužiteljice uvećava za 25 %. Tužena je u spornom razdoblju isplaćivala dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, dok joj nije plaćala na sve sate koje je odradila iako je cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima.

1.3. Prema čl. 59. KU/13 koji je bio na snazi do 30.9.2015. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10 % od osnovne plaće, a prema dodatku I KU 96/15 koji je na snazi od 1.1.2015. taj dodatak iznosi 12 %.

1.4. Tužiteljica je u razdoblju važenja KU/13 i dodatka I KU/15 neprekidno radila na radnom mjestu doktora medicine te je neprekidno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za vrijeme redovnog rada kao i za vrijeme prekovremenog rada.

1.5. Tužena je u razdoblju od 1. veljače 2015. isplatila navedeni dodatak samo za dio odrađenih sati, odnosno nije isplatila taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate tj. za redovne i prekovremene sate.

1.6. Budući je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće po naprijed navedenim osnovama, posljedično tome, pogrešno je obračunala i isplatila sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Napominje da je odredbom čl. 36. stavak 2. KU propisano da "radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije". Odredbom čl. 59. stavak 1. TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85 % od njene plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje. Tužena je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršila obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom, ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek) te je tako pogrešno obračunavala i isplatila naknadu plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju. Tužena je također za vrijeme privremene nesposobnosti za rad pogrešno obračunala u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice, a ne kao prosječnu vrijednost plaće.

1.7. Sukladno navedenom, tužiteljica tvrdi da joj je tužena isplatila umanjene plaće za razdoblje od 1 veljače 2015. do 31.12.2017. na način da nije plaćala dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima te je na taj način povrijedila prava tužiteljice iz čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 a u svezi s čl. 57. stavak 2. KU/13; nije plaćala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao doktor medicine i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata čime je povrijedila tužiteljičino pravo iz čl. 59 KU/13;

1.8. Tužena je nadalje pogrešno obračunala naknadu plaće na koju je imala pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, povrijedivši prava tužiteljice iz čl. 36. stavak 2. KU i čl. 59. stavak 1. TKU.

1.9. Zbog navedenih povreda tužena je isplatila tužiteljici umanjene plaće za najmanje 42.000,00 kuna te tužiteljica predlaže da sud naloži tuženoj isplatu navedenog iznosa.

2. Tužena bolnica P. se u odgovoru na tužbu (list 77-79) protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je Sporazumom OŽB P. i OŽB P. i bolnica hrvatskih veterana uređeno i pitanje eventualnih potraživanja zaposlenika te dvije bolnice i to tako da će sva eventualna potraživanja biti podijeljena prema lokaciji, a ta formulacija čl.2. točka 4. glasi:"Svi eventualni sudski sporovi podijelit će se prema lokaciji u skladu sa sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima". Kako se radi upravo o takvom budućem sporu koji ima uporište u diobenoj bilanci, tužena ističe da nije nadležna za pitanja vezana za bivše radnike i njihova eventualna potraživanja.

2.2. Tužena nadalje ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatu dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radnika. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose čije predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i slično. Nadalje navodi da je pravo na isplatu dodataka na plaću kao i pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine za djelatnike u zdravstvu nastalo 1. prosinca 2013. to jest prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodatka na plaću prema obračunu kojeg bi u osnovicu za izračun visine dodatka na plaću bila uključena i naknada za prekovremeni rad (što prema stavu tuženice nije ispravno jer se sukladno jasnim i nedvosmislenim odredbama Kolektivnog ugovora traženi dodaci isplaćuju na tzv. osnovnu plaću koja ne uključuje naknadu za prekovremeni rad), pod pretpostavkom da je osnovano, nastalo je za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora.

Budući da je tužba podnesena 17. veljače 2020. smatra da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.3. Kako tužiteljica osim dodatka na plaću vezane za čl. 57 i 59 KU traži uvećanje plaće i s osnova naknade plaće za vrijeme provedeno na godišnjem odmoru ili bolovanju, a nije konkretno navedeno u kojem vremenu ni u kojem iznosu, tužena ističe da se ne može konkretno očitovati, te se protivi postavljenoj tužbi i istaknutom tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.4. Zbog svega navedenog tuženica predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.5. Predlaže da se kao umješač na strani tužene pozove bolnica P. i bolnica hrvatskih veterana.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 17.3.2020. (list br. 86-89) ističe da su isti neosnovani.

3.1. Navodi da je podnijela tužbu radi isplate dijela plaće za razdoblje u kojem joj je tužena bila poslodavac. Ističe da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu poslodavac obvezan radniku u radnom odnosu dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, tako da je tužena kao poslodavac jedino pasivno legitimirana u ovom sporu. Okolnost da je tužena sklopila Sporazum s OŽB P. ni na koji način ne umanjuje pravo tužiteljice na podizanje tužbe upravo protiv osobe koja je bila poslodavac u spornom razdoblju. Smatra da navedeni sporazum može eventualno davati tuženiku pravo na regresnu isplatu. Posebno ukazuje na odredbe čl. 137. stavak 13. Zakona o radu prema kojem "ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavaca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti." Stoga kada bi Sporazum na ikoji način imao učinak na tužiteljicu da je ista ovlaštena konkretno potraživanje istaknuti upravo protiv tužene koja je bila poslodavac u cijelom utuženom razdoblju.

3.2. U odnosu na osporavanja navoda iz tužbe, tužiteljica ukazuje na brojnu praksu svih drugostupanjskih sudova prema kojoj tužiteljica i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima, odnosno da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

3.3. Tužiteljica ističe da niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku ta uvećanja pripadaju samo na ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju (Županijski sud Bjelovar, presuda br. Gžr-455/16).

3.4. Nadalje navodi da je i Vrhovni sud u Odluci broj Revr-206/2012 od 2.4.2014. zauzeo stav da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Navedena Odluka ima djelovanje erga omnes, tako da ima izravnu primjenu u ovom postupku.

3.5. Tužiteljica se poziva i na pravno mišljenje doc.dr.sc. V. S. s Katedre radnog prava, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci od 30. siječnja 2018., prema kojem mišljenju je nelogično, neživotno i pravno neutemeljeno isključivati dodatak na osnovnu plaću po osnovi "rada u otežanim uvjetima rada" kada radnik radi i "prekovremeno", a radnik koji radi u posebnim uvjetima rada, on u tim uvjetima rada radi u punom radnom vremenu (tzv. redovni rad kao i prekovremeni rad). I prema pravnom mišljenju prof.dr.sc. M. V. od 13. travnja 2018., voditelja Katedre radnog prava Pravnog fakulteta u Osijeku može se zaključiti da odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja omogućuju kumuliranje spornih dodataka u slučajevima obavljanja prekovremenog rada u otežanim uvjetima rada tj. dodatke treba priznati i obračunati i za prekovremene sate jer se prekovremeni rad obavlja u uvjetima iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, otežanim uvjetima rada uz nesporno priznat znanstveni stupanj magistra ili doktora znanosti dok istodobno ne postoji pravna norma koja bi isključila takvu mogućnost, odnosno kumuliranje istih dodataka.

4. OŽB P. i bolnica hrvatskih veterana P. podneskom od 1. prosinca 2020. (list br. 93) prihvatila je miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tužene, te se u cijelosti pridružila navodima tužene iz odgovora na tužbu.

5. Neprijeporno je da je tužiteljica bila neprekidno zaposlena kod tuženice od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2017.,na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste.

6. Prijeporno je da li tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, na sve odrađene sate tj. i na sate ostvarene u prekovremenom radu te je time prijeporan i pravilan obračun naknade za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u obračunske liste plaća (list br. 5-73), Sporazum između OŽB P. i OŽB P. i bolnice hrvatskih veterana od 14.2.2018., Zaključak Požeško-slavonske županije od 8. veljače 2018., Odluku OŽB P. i bolnice hrvatskih veterana, priloge spisu i Nalaz i mišljenje vještakinje D. H. od 11.5.2022. (list br. 111-188).

8. Provedenim dokaznim postupkom, analizirajući dokaze sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i 70/19 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Naime, poslodavac tužiteljice je u spornom razdoblju bila upravo tužena koja je i isplaćivala plaću tužiteljici, te je ista, a jer je pogrešno obračunavala i isplaćivala plaću tužiteljici, po ocjeni ovoga suda obvezna isplatiti i razliku te plaće. Sukladno zaključenom Sporazumu tužena može eventualno potraživati isplaćene iznose od novog poslodavca tužiteljice.

10. Sud nalazi da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, ti uvjeti i odgovornost postoje kako u redovnom tako i u prekovremenom radu tužiteljice kao doktorice medicine, liječnika specijaliste. Isto tako, sud nalazi da je tužena u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu plaće za godišnji odmor u visini njene prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca u koju plaću se uračunavaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad i naknadu plaće zbog bolovanja do 42 dana u visini od 85 % njene plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

10.1. Naprijed navedena prava tužiteljice na isplatu dodataka i naknada proizlaze kako iz odredaba Zakona o radu tako i iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji Zakon i Kolektivni ugovori te Temeljni kolektivni ugovor su vrijedili za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tužene (Zakon o radu "Narodne novine" broj: 93/14, 149/09, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18 i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama "Narodne novine" broj 141/12 i 24/17).

10.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

10.3. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda jer je isto doneseno o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.

11. Radi utvrđenja postojanja razlike u isplati plaće tužiteljice za utuženi period, odnosno radi utvrđivanja podataka o tome da li je tužiteljici kroz period od 1. veljače 2015. do prosinca 2017. isplaćena plaća s dodatcima na posebne uvjete rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te naknada plaće za godišnji odmor i naknada zbog bolovanja do 42 dana na osnovnu plaće i na prekovremeni rad provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke.

11.1. Knjigovodstvena vještakinja D. H. dostavila je svoj pisani nalaz i mišljenje od 11. svibnja 2022. u kojem je sadržan tabelarni prikaz isplata plaća tužiteljice za redovan rad i za prekovremene sate rada.

11.2. Iz nalaza i mišljenja vještakinje D. H. od 11. svibnja 2022. (list br. 111-188) proizlazi da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća za period od 1. veljače 2015. godine do 31. prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 34.924,36 kuna, ukoliko se primjeni obračun utuženih dodataka na plaću i za prekovremeni rad.

12. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na koji nije imala primjedbi, podneskom od 4.10.2022., uredila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 34.924,36 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude pod točkom I., a koji mjesečni iznosi su navedeni u nalazu i mišljenju vještakinje.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, kao stručan i objektivan, a na koji ni tužena niti umješač nisu imali primjedbi, te temeljem istog utvrdio da je tužiteljici zbog pogrešnog obračuna plaće isplaćeno manje bruto plaće u iznosu od 34.924,36 kuna te je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Sud nalazi da prigovor zastare tužene nije osnovan. 14.1. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu (" Narodne novine" 93/14, 127/17 i 98/19) ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Navedeni zakon je regulirao pitanje zastare potraživanja iz radnih odnosa te se isti zakon kao lex specialis u odnosu na zakon o obveznim odnosima primjenjuje glede pitanja zastare iz radnih odnosa.

14.2. Tužiteljica tužbom potražuje razliku neisplaćene plaće za period od 1. veljače 2015. do 31. prosinca 2017. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužiteljice za mjesec veljaču 2015. dospjela u ožujku 2015. Kako je tužba tužiteljice podnesena 17. veljače 2020. to nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice na ime razlike plaće.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a.

15.1. Sud je priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 17.3.2020 u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 5. listopada 2020. u iznosu od 99,54 € / 750,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 15. travnja 2022. u iznosu od 99,54 € / 750,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 4.10.2022. u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 7. prosinca 2022. godine u iznosu od 199,08 € / 1.500,00 kuna.

15.2. Ukupno troškovi zastupanja s PDV-om iznose 1.244,28 € / 9.375,00 kuna. Trošak vještačenja iznosi 265,45 € / 2.000,00 kuna, a trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iznosi 172,54 € / 1.300,00 kuna, tako da su dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.682,26 € / 12.675,00 kuna.

15.3. Sud nije priznao nagradu za ročište od 21.9.2022. u iznosu od 375,00 kuna jer je isto odgođeno radi uređenja tužbenog zahtjeva označavanjem istoga u €, a što je tužiteljica mogla učiniti prije tog ročišta.

16. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 28. veljače 2023.

S u d a c

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. M. i J., j.t.d., O.,

2. P. K., odvjetnik iz P.

3. Opća županijska bolnica P. i bolnice hrvatskih veterana P.,

4. Porezna uprava, Područni ured Požega, Ispostava Požega, po pravomoćnosti