REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3457/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, sa sjedištem u Zagrebu, Slovenska 24, kao pravni slijednik HELIOS VIENNA INSURANCE GROUP d.d., odnosno HELIOS OSIGURANJE d.d., zastupanog po punomoćnicima Dražan Crnkoviću i Alenu Pešušiću, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, sa sjedištem u Zagrebu, Ivana Lučića 2a, zastupanog po punomoćnicima Željku Olujiću, Ivi Pezić i Franu Olujiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva Pezić i Fran Olujić u Zagrebu, te umješača na strani tuženika odvjetnika Franje Valjka iz Zagreba, Petrinjska 59a, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1955/2015-2 od 11. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-8227/2010 od 14. siječnja 2015., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.956,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je određeno pod točkom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.508,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2008. (točka 2. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.447,50 kn (točka 3. izreke), dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka 4. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 3. izreke. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba umješača na strani tuženika protiv presude suda prvog stupnja u točkama 2. i 4. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Obzirom je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, podnijeta revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
8. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, obzirom se odluka temelji na izvedenim dokazima.
9. Revizijski navodi tuženika koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog propusta i nesavjesnog zastupanja tužitelja po odvjetniku Franji Valjku u predmetu poslovni broj P-396/2004 koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama i predmetu poslovni broj P-1083/2005 koji se vodio kod Općinskog suda u Velikoj Gorici.
11. U postupku koji je prethodio reviziji, prvostupanjski sud je utvrdio:
- uvidom u predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005:
- da je tužitelj po punomoćniku odvjetniku Franji Valjku podnio tužbu protiv Stanislava Oreškovića radi naknade štete u iznosu od 16.518,70 kn isplaćene njegovom osiguraniku Stjepanu Gusiću s osnove nematerijalne štete na vozilu, da je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer je osiguranik tj. vlasnik vozila osiguranog kod tužitelja Boris Orešković, nakon čega je tužitelj proširio tužbu na Borisa Oreškovića, čemu se tuženik protivio i sud je odbio taj prijedlog pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, da je odvjetnik Franjo Valjak žalbu protiv te presude podnio nakon isteka zakonski propisanog roka zbog čega je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je sud odbio i odbacio žalbu kao nepravovremenu.
- uvidom u predmet Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-396/2004:
- da je Franjo Valjak, kao punomoćnik tužitelja, podnio 14. travnja 2004. tužbu protiv Marijana Bojničića kao vozača osobnog vozila ZG 853-US, vlasništvo Nadice Bojničić, koji je uzrokovao prometnu nezgodu 19. veljače 2003. s koncentracijom alkohola u krvi od 2,30 g/kg, radi naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku Ivanu Vidaku s osnove materijalne štete na vozilu od 18.230,39 kn i nematerijalne štete za zadobivene ozljede u iznosu od 17.360,00 kn, da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao svoju krivnju i visinu materijalne štete, dok je osporio visinu nematerijalne štete jer tužiteljev osiguranik nije pretrpio tjelesne ozljede, nakon toga održana su dva ročišta, dok na ročište od 23. ožujka 2005. nitko nije pristupio i utvrđeno je da je dostava poziva za odvjetnika Franju Valjka vraćena s napomenom „odselio“. Na ročište 30. lipnja 2005. opet nije pristupio odvjetnik Franjo Valjak, dostava poziva za njega ponovno je vraćena s napomenom odselio pa je za novo ročište 29. kolovoza 2005. dostava izvršena putem oglasne ploče suda, na kojem ročištu je doneseno rješenje o mirovanju postupka nakon čega je rješenjem od 14. veljače 2006. na temelju odredbe čl. 217. st. 3. ZPP utvrđeno povlačenje tužbe; da do tog dana, a ni nakon toga, nema pisane obavijesti odvjetnika Franje Valjka o promjeni sjedišta odvjetničkog ureda, već je prvostupanjski sud tek 15. veljače 2006. telefonskim putem preko Odvjetničke komore utvrdio da je sjedište njegovog ureda promijenjeno. Odvjetnik Franjo Valjak je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje ističući da nikad nije primio poziv za ročište na kojem je određeno mirovanje postupka, koji prijedlog je sud odbio što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1387/2008 od 1. travnja 2008. s obrazloženjem da je sud pravilno dostavio poziv tužitelju putem oglasne ploče suda, jer je odvjetnik Franjo Valjak propustio obavijestiti sud o promjeni sjedišta svog ureda.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005 iz zapisnika o očevidu priloženog uz tužbu proizlaze sve bitne činjenice, stoga da se u konkretnom slučaju radi o propustu odvjetnika Franje Valjka da točno označi osobu tuženika, dok činjenica neprilaganja dokumentacije o opravdanosti propuštanja roka za podnošenje žalbe također ukazuje na njegov propust i nesavjesno postupanje, tj. grubu nepažnju. Stoga je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos isplaćene naknade štete od 16.518,70 kn isplaćene njegovom osiguraniku i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.355,00 kn.
12.1. U predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-396/2004 prvostupanjski sud je, na temelju činjeničnih utvrđenja, ocijenio da je nedvojbeno da je taj postupak završio propustima punomoćnika tj. grubom nepažnjom zbog čega je tuženik dužan tužitelju na temelju odredbe čl. 44. Zakona o odvjetništvu naknaditi iznos isplaćene materijalne štete u iznosu od 18.320,39 kn i nematerijalne štete koja prema nalazu i mišljenju vještaka i Orijentacijskim kriterijima zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002. iznosi 9.850,00 kn.
13. Drugostupanjski sud je, u vezi predmeta Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-396/2004, ocijenio da je tužitelj dokazao postojanje uzročno-posljedične veze (obzirom tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio osnovu i visinu materijalne štete pa bi u nastavku postupka bio sa sigurnošću prihvaćen tužbeni zahtjev) između propusta punomoćnika odvjetnika Franje Valjka koji ga je zastupao u tom predmetu i neuspjeha u sporu odnosno štete koja je tužitelju nastala tim propuštanjima. I u vezi predmeta Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005 drugostupanjski sud je ocijenio je tužitelj dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između propusta njegovog punomoćnika odvjetnika Franje Valjaka koji ga je zastupao u tom predmetu i štete koja mu je nastala njegovim propuštanjem zbog neuspjeha u tom sporu koja šteta iznosi 16.518,70 kn.
14. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 44. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) tuženik je odgovoran za štetu koju je odvjetnik Franjo Valjak počinio tužitelju obavljanjem odvjetništva, odnosno učinjenim propustima u zastupanju.
15. Revizijski navodi zapravo se svode na to da je ključno je li tužitelj dokazao da bi uspio u sudskim postupcima da nije bilo propusta odvjetnika, pri čemu tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da bi uspio. Međutim, po ocjeni revizijskog suda, u konkretnom slučaju sud drugog stupnja je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između propusta odvjetnika i neuspjeha tužitelja, i to u predmetu pred Općinskim sudom u Sesvetama gdje tuženik nije osporio osnovanost i visinu materijalne štete pa bi bez sumnje tužitelj uspio u postupku, dok je u odnosu na nematerijalnu štetu u ovom postupku provedeno vještačenje i utvrđena osnovanost i visina. Nadalje, u predmetu pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici odbijen je tužbeni zahtjev zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, a da odvjetnik nije počinio propust u osobi tuženika do navedenog ne bi došlo. Daljnji propust kojeg je odvjetnik počinio je taj što je propustio rok za podnošenje žalbe pa je njegova žalba odbačena kao nepravovremena. U tom predmetu, prema ocjeni ovoga suda, nema sumnje da je greškom (kod podnošenja tužbe) odnosno propustom (kod podnošenja žalbe) odvjetnika tužitelju nastala šteta.
16. Tuženik u reviziji ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).
16.2. Međutim, u reviziji se ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena. Ovakvo paušalno navođenje je suprotno odredbi čl. 386. ZPP.
16.3. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno spomenutoj odredbi čl. 386. ZPP, kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
17. Slijedom navedenog, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnijeta, valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: 9-30855-b6dfd
Kontrolni broj: 0c7d1-4915a-f10b9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
