REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. 17 P. 172/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d, Z., OIB: … kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z. protiv tuženika U. O.d.d., Z., OIB:… kojeg zastupa punomoćnik M. R. odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & P. d.o.o. u Z., i umješača na strani tužitelja V. L. d.o.o., Z., OIB:… kojeg zastupa punomoćnik G. J. L. odvjetnik Odvjetničkom društvu J. L. M. j.t.d. u Z., radi regresne isplate osigurnine, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. siječnja 2023. godine, a objavljenoj dana 28. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik U. O. d.d., Z., OIB: … na ime regresa, isplatiti tužitelju E. O. d.d., Zagreb, iznos od 2.625,55 eur/19.782,19 kn[1] , sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20.11.2012.g. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod Trgovačkog suda u Splitu, Stalnoj službi u Dubrovniku dana 7. siječnja 2014. godine tužitelj navodi da je dana 21. siječnja 2012.god., u Dubrovniku, došlo je do prometne nezgode na način da je Z. K. upravljajući vozilom "V. G." reg. oznake DU…, započeo pretjecanje vozila ispred sebe i to u trenutku kada je njega već propisno pretjecao A. K. upravljajući vozilom "V.", reg. oznake DU…, te je zbog ovakve radnje vozilom udario u desni bočni dio vozila "V." uslijed čega je na istom prouzročio materijalnu štetu. Vozilo štetnika Z. K., "V. G." da je bilo osigurano kod tuženika i to policom auto odgovornosti broj … . Vlasnik oštećenog vozila "V." i to V. L. d.o.o. kod tužitelja da je postavio zahtjev za naknadom štete pa da je tužitelj vlasniku temeljem police kasko osiguranja, a na ime materijalne štete na vozilu, dana 20. prosinca 2012.g. isplatio iznos od 19.782,19 kn. Tužitelj ističe kako navedeni iznos predstavlja 50% štete, a iz razloga što je tuženik oštećenom A. K. platio preostalih 50% štete po zahtjevu iz police autoodgovornosti. Po tužitelju da je za nezgodu i za nastanak štete iz navedene prometne nezgode isključivo odgovoran vozač vozila "V. G. " Z. K., koje je bilo osigurano kod tuženika, to da je tužitelj, temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima, čl. 1045. i 963. stekao uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za iznos koji je isplatio oštećenom. Tužitelj je tuženika obavijestio o svom zahtjevu i pozvao ga na naknadu isplaćenog iznosa, međutim isti zahtjevu da nije udovoljio.

2. U odgovoru na tužbu (list spisa 36-38) tuženik navodi kako priznaje štetni događaj od 21.01.2012.god., kao i pasivnu legitimaciju temeljem police auto odgovornosti broja …, za vozilo marke "V. G.". U nastavku osporava navod tužbe o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika za prometnu nezgodu. Tuženik da se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja za provođenje prometnog vještačenja, te pribavom prekršajnog spisa, dok da se protivi dokaznim prijedlozima za saslušanjem stranaka i uvidom u izjavu osiguranika, kao suvišnim. Osporava navod tužbe, da je tuženik isplatio oštećenom A. K. preostlih 50% štete, kao neosnovan. Tuženik da je vlasniku vozila "V.", i to V. L. d.o.o. temeljem police auto odgovornosti, na ime cjelokupne materijalne štete na vozilu, temeljem potpisane Izjave o namirenju isplatio iznos od 19.782,19 kn (dana 16.05.2012. iznos od 19.144,15 kn, te dana 09.09.2012. iznos od 638,06 kn). U toč. 2. navedene Izjave o namirenju, vlasnik vozila V. L. d.o.o., da je izjavio da su primitkom navedenog iznosa u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi u svezi sa štetom iz štetnog događaja (od 21.01.2012.godine), te da neće imati nikavih daljnjih potraživanja niti prema osiguraniku, niti prema B. O. Z. d.d., niti prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Tuženik osporava navod tužbe da je tužitelj temeljem čl. 1045. i 963. Zakona o obveznim odnosima stekao uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za iznos koji je isplatio oštećenom V. L. dana 20.11.2012. godine. Po tuženiku, potpisom Izjave o namirenju, oštećeni V. L. d.o.o. da je onemogućio prijelaz prava na tužitelja – osiguratelja (subrogacija), jer da je s tuženikom (kao osigurateljem odgovorne osobe) sklopio Izjavu o namirenju, dana 06.08.2012., za cjelokupnu štetu, uz odustanak od daljnjih potraživanja prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Tuženik se stoga poziva na Izjavu o namirenju koju je osiguranik tužitelja V. L. d.o.o. potpisao 06.08.2012. godine, a kojom je onemogućio tužitelju da stekne pravo na naknadu štete od tuženika. Tuženik navodi kako se radi o pitanju pravnih posljedica propusta osiguranika u čuvanju prava suborgacije osiguratelja, a koje posljedice da su regulirane odredbom članka 963.st.(2) Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tuženik osporava pravni interes tužitelja, kao i tužbu i tužbeni zahtjev, te ga predlaže odbiti, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak sudske pristojbe temeljem naloga Suda.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 2/2014 od 11. ožujka 2015. godine utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući je tuženik prestao postojati. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Tt-14/15813-6 od 01. rujna 2014. godine (l.s. 40) upisano je pripajanje društva prvotno označenog tuženika B. O. Z. d.d., Z., OIB: … dioničkom društvu pod tvrtkom/nazivom U. O. d.d. sa sjedištem u Z., koji je njegov sastavni dio.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 558/2015 od 28. kolovoza 2015. godine nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

5. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 10. travnja 2020. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P-10/2019 kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu.

6. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2787/2020-3 od 4. listopada 2021. godine ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P-10/2019 od 10. travnja 2020. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku sukladno čl. 377. st.1. Zakona o parničnom postupku (N.n. broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ovaj sud bio je dužan provesti novu glavnu raspravu bez provođenja novog prethodnog postupka budući prvostupanjska presuda nije ukinuta iz razloga počinjene povrede do koje bi došlo u tijeku prethodnog postupka.

8. Sud nije izvodio dokaze niti uzimao u obzir činjenice predložene odnosno iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari. U predmetnoj pravnoj stvari prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu održanom 12. rujna 2017. godine. Naime, u predmetnom se radi o sporu u kojem su stranke dužne, sukladno članku 299. stavku 1. ZPP-a, već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

9. Podneskom zaprimljenim u Trgovačkom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Dubrovniku 16. listopada 2017. godine (l.s. 137) V.L. d.o.o., Z. je po svom punomoćniku predložio dopustiti miješanje istoga u predmetnu parnicu na strani tužitelja, navodeći da ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnom postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja iz razloga što se ovaj postupak vodi radi regresne isplate osigurnine koju je tužitelj isplatio umješaču.

10. U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

11. Raspravnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 558/2015 od 12. rujna 2017. godine prihvaćeno je sudjelovanje umješača V. L. d.o.o., Z. u predmetnoj pravnoj stvari na strani tužitelja budući, u okolnostima kada se ovaj postupak vodi radi regresne isplate osigurnine koju je tužitelj isplatio umješaču, postoji pravni interes V. L. d.o.o., Z.u predmetnoj parnici pridružiti se na strani tužitelja.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa od 19.782,19 kn. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnji da je osiguranik tuženika Z. K. isključivo odgovoran za prometnu nezgodu jer je upravljajući vozilom V. G. reg. oznake DU … započeo radnju pretjecanja vozila i to u trenutku kada je njega već pretjecao A. K., upravljajući vozilom V. reg. oznake DU …, pri čemu je udario u desni bočni dio vozila

V. i prouzročio materijalnu štetu.

13. Tužitelj je zahtijevao regresnu isplatu iznosa od 19.782,19 kn, koji iznos je isplatio vlasniku vozila V. (V. L. d.o.o., ovdje umješaču) temeljem police kasko osiguranja što predstavlja 50% štete.

14. Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja ni pasivnu legitimaciju, ali je osporavao osnovu i visinu potraživanja navodeći da ne postoji isključiva odgovornost njegova osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu, te je naveo da je na osnovu police autoodgovornosti isplatio V. L. d.o.o. iznos od 19.782,20 kn. Ujedno, tuženik ističe da je V. L. d.o.o. potpisao Izjavu o namirenju u kojoj je izjavio da su primitkom navedenog iznosa namireni svi njegovi zahtjevi u svezi sa štetom iz štetnog događaja te da neće imati nikakvih daljnjih potraživanja ni prema osiguraniku niti prema B. O. Z. d.d. (sada U. O. d.d.), ni prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Tuženik je tvrdio da je na taj način V. L. d.o.o. onemogućio prijelaz prava na tužitelja – osiguratelja jer je s tuženikom sklopio Izjavu o namirenju od 6. kolovoza 2012. za cjelokupnu štetu koju je potpisao V. L. d.o.o. uz odustanak od daljnjih potraživanja prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

15. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, na koju okolnost je predložio prometno vještačenje, uslijed čega u ovome postupku regresno potražuje isplaćenih 50% nastale štete. Stoga je pravno relevantna činjenica u ovom postupku; omjer odgovornosti za nastali štetni događaj (tuženikova osiguranika)

16. Tuženik osporava pravo tužitelja na regres iz razloga što da je osiguranik već ranije, Izjavom o namirenju od 6. kolovoza 2012. godine ( l.s. 41), izjavio da su u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi po šteti iz navedenog štetnog događaja, te da neće imati nikakva potraživanja prema bilo kojim trećim osobama, uključivo tuženika, te da mu je već tada isplaćen iznos od 19.782,20 kuna, dok da za isplatu ostaje 638,06 kuna, a ispravama u spisu i to potvrdama na l.s. 42 i 43 dokazuje da mu je tuženik i isplatio navedene iznose, što tužitelj tijekom postupka nije osporio.

17. Spornim je ostalo i pravno pitanje da li je osiguranik V.L. d.o.o., Z. onemogućio prijelaz na tužitelja kao osiguratelja prava koja je osiguranik V. L. d.o.o., Z. imao prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (u predmetnom prema tuženiku kao osiguratelju štetnika) time što je osiguranik V. L. d.o.o., Z. dao Izjavu o namirenju od 6. kolovoza 2012. godine na l.s. 41 iz koje proizlazi izjava osiguranika V. L. d.o.o., Z. da su istome od strane tuženika u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi po šteti iz navedenog štetnog događaja, te da neće imati nikakva potraživanja niti prema osiguraniku, niti prema tuženiku, niti prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi, te da mu je već tada isplaćen iznos od 19.144,15 kuna, a za isplatu da ostaje 638,06 kuna.

18. Među strankama nesporne činjenice sud nije utvrđivao sukladno čl. 221. st.1. ZPP-a.

19. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, uključivo i isprave iz spisa policijske uprave D. - n., PPP D. sačinjen povodom predmetne prometne nezgode koji je dostavljen u spis (l.s. 317) uključivo i fotodokumentaciju očevida (fotoelaborat) i skicu predmetne nezgode izrađene od policije prilikom očevida (l.s. 322), izveo je dokaz saslušanjem svjedoka Z. K. i izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometno tehničke struke.

20. Iz iskaza svjedoka Z. K.j je upravljao sestrinim vozilom iz pravca D. prema N.. Ispred njega da su bila dva, tri auta te da je na tom mjestu bilo dozvoljeno pretjecanje. Svjedok da se upustio u radnju pretjecanja na način da je pogledao u lijevi bočni retrovizor i krenuo pretjecati. Iskazuje da kada je pogledao u lijevi bočni retrovizor iza njega da nije bilo vozila, također da je dao lijevi žmigavac za pretjecanje. Kada je za nekih pola metra bio prešao u suprotnu traku za pretjecanje odjednom da se stvorilo vozilo na njegovoj lijevoj strani, te da je udario u to vozilo. Vozila da su se dotakla, da nije bio jaki udarac te da je to vozilo "bježalo" od njegovog vozila da bi izbjegao udarac, te udarilo u parkirana vozila pored ceste na lijevoj strani. Svjedok je iskazao da se kretao brzinom od 60-70 km na sat ali da mu nije poznato koje je ograničenje brzine na tom području, ali da se radi o naselju. Iskazuje da prilikom započinjanja radnje skretanja nije provjerio "mrtvi kut". Iskazuje o štećenjima na njegovom vozilu i to prednja vozačeva strana, vrata, lafeta na točku i zadnja lijeva vrata da su bila malo ogrebana dok da su oštećenja na vozilu V. bila u vidu ogrebotina, te da je to vozilo bilo u voznom stanju. Pojašnjava da je započeo radnju preticanja, pogledao u retrovizor i da nije vidio da dolazi vozilo iza njega, ali da nije pogledao u mrtvi kut. Nekih 300-400 metara prije nego što je započeo radnju skretanja da je primijetio da se iza njega velikom brzinom kreće neko vozilo, a to je zamijetio gledajući u središnji retrovizor ali se kasnije nije obazirao.

21. U dokaznom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za djelatnost cestovnog prometa i procjene vozila i to prometno tehničko vještačenje na okolnost nastanka prometne nesreće i omjera odgovornosti za nastali štetni događaj u osobi L. K.d.o.o., D..

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da situacijski plan u spisu ima nedostatke i to da je u istome pogrešno navedeno da se kolnik nalazi u padu do 5% iako da je ta dionica državne ceste D-8 horizontalna, što detaljno pojašnjava u točki 1.3.2. Nadalje u situacijskom planu da je pogrešno ucrtano mjesto prvog kontakta između dvaju osobnih vozila V. G. i V. S. (oznaka 6). Što pojašnjava u točki 1.3.2. Nadalje na Situacijskom planu da su ucrtani tragovi kočenja obaju osobnih vozila koji pokazuju da je, prostorno gledano, početak traga kočenja osobnog vozila V. S. čak 15 metara iza početka traga kočenja osobnog vozila V. G.gledajući u smjeru vožnje. Na temelju tragova kočenja i deformacija nastalih na vozilima vještak da je tehničkim putem izračunao brzine tih dvaju vozila kojima su se kretali neposredno prije prvog kontakta: Iz kojeg tehničkog izračuna temeljenom na podacima iz spisa proizlazi da se osobno vozilo V. G. kretalo većom brzinom (94,13 km/h) od osobnog vozila V. (61,06 km/h) koje ga je u tom trenutku pretjecalo. Vještak zaključuje da tehnički, a i zdravorazumski gledano, to nije moguće. Vještak navodi da se već na prvi pogled na Situacijski plan može uočiti da se tragovi kočenja osobnog vozila V. G. uglavnom (oko 35 metara) nalaze na lijevoj kolničkoj traci gledajući u smjeru vožnje. Da nije moguće tehničkim putem utvrditi zašto vozač osobnog vozila V. G. nije svoje vozilo vratio u desnu kolničku traku, gledajući u smjeru vožnje, tehničkim putem. Iz priloženih fotografija da je razvidno da na vozilu V. G. nije došlo do oštećenja stražnjeg dijela vozila (F-11) nego da je oštećena samo bočna, lijeva strana vozila iz čega da se nedvojbeno može zaključiti da je osobno vozilo V. S. već bilo u fazi pretjecanja i da se cijelim svojim volumenom nalazilo u lijevoj kolničkoj traci, gledajući u smjeru vožnje, u trenutku kad je vozač osobnog vozila VW Golf odlučio započeti pretjecanje nepoznatog vozila ispred sebe. U svom iskazu (Službena zabilježba – l.s. 119) vozač osobnog vozila V. G. da je i sam potvrdio da u trenutku kad je odlučio započeti pretjecanje nepoznatog vozila ispred sebe nije provjerio pretječe li ga već neko drugo vozilo i može li obaviti planiranu radnju bez da ugrozi druge sudionike u prometu U odnosu na visinu štete na osobnom vozilu V. S. vještak navodi da je odredio istu prema računu tvrtke O. a. iz Č. br. 51/00195 od 30.03.2012. godine (l.s. 17,18). Istu da procjenjuje na iznos od 41.161,32 kn (5.463,05 EUR) što da uvećano za pripadajući iznos PDV-a (10.290,33 kn) daje ukupnu cijenu od 51.451,65 kn odnosno 6.828,81 EUR (1EUR = 7,5345 kn). U odnosu na oštećenja vozila V. S80, DU … vještak navodi da je iz fotografije F-15 do F21 (radi se o fotodokumentaciji očevida na l.s. 335-346) vidljivo da je na predmetnom vozilu došlo do oštećenja i lijeve i desne strane vozila i to: prednji branik: oštećen i s lijeve i s desne strane, lijeva strana: prednji kotač, blatobran, prednja i zadnja vrata, retrovizor, te desna strana: prednji kotač, blatobran, prednja i zadnja vrata. U spisu da se nalazi račun tvrtke O. - a. iz Č. br. 51/00195 od 30.03.2012. godine (l.s. 17,18) iz kojeg da je razvidno da je u tom servisu obavljen popravak osobnog vozila V. S. reg. oznaka DU … . Iznos spomenutog računa, bez PDV-a, da iznosi 41.602,32 kn, a popis dijelova i rada koji su obuhvaćeni ovim računom da odgovara oštećenjima na vozilu pa vještak navodi da račun i po sadržaju i po iznosu smatram istinitim i vjerodostojnim. Vještak nadalje navodi kako je opravdano umanjenje cijene pneumatika zbog amortiziranosti u visini od 50%:stavka 20. Auto-guma 225/50-17: kom 1 x 882,00 x 50% = 441,00 kn za koliko treba umanjiti iznos računa: 41.602,32 kn – 441,00 kn = 41.161,32 kn. Stoga da visinu štete na osobnom vozilu V. S. (DU-2006DU) vještak procjenjuje na iznos od 41.161,32 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a (10.290,33 kn) daje ukupni iznos od 51.451,65 kn odnosno 6.828,81 EUR (1EUR = 7,5345 kn).

23. Na ročištu glavne rasprave održanom 12. siječnja 2023. godine vještak je usmeno izložio o vještvu na način da je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja i to unatoč primjedbama tuženika na nalaz i mišljenje iz podneska istoga od 21. prosinca 2022. godine. Na navedenom ročištu tuženik je tražio pojašnjenje svojih primjedbi na predmetno vještvo iz podneska istoga od 21. prosinca 2022. godine. Tako je na pitanje da li je postojao nagib kolnika vještak odgovorio kako u zapisniku o očevidu stoji da je nagib kolnika od 0-5 % pojašnjavajući dodatno da oni nemaju točno određen nagib kolnika već da to procjenjuju vizualno i u pravilu uvijek da stave od 0-5 %. Vještak navodi da je on tom dionicom osobno prolazio bezbroj puta i da je ona praktički horizontalna i nagib da se ne bi mogao prostim okom ocijeniti već samo uz tehnička pomagala budući je nagib toliko neznatan. Stoga da nagib nije uzet u obzir jer da ne bi uopće utjecao na obračun.

23.1. Na pitanje zbog čega je u formuli prilikom izračuna brzine osobnog vozila V. uvršten put kočenja 11,40, a prethodno je naveden 41 m, vještak odgovara da je krivo prepisano jer da je put kočenja G. 41 m. Dakle, da je trebao napisati 11,40 koliko je i pisalo u formuli, ali da je konačni izračun koji iznosi 49,8 km/h točan. Upitan kako objašnjava činjenicu da se vozilo G. kretalo većom brzinom od vozila V. koje je pretjecalo vozilo G., vještak odgovara da izračuni temeljem podataka u spisu, a prvenstveno u situacijskom planu, dovode upravo do takvih rezultata koji su zdravo razumski potpuno neprihvatljivi u nastavku navodeći da prema njegovoj procjeni u situacijskom planu postoji mnogo grešaka i to greška vezano za nagib i greška vezano za procjenu da se vozilo G. kretalo većom brzinom od vozila V.. Isto tako izračuni koji daju podatak o tragovima kočenja da su neupotrebljivi. Međutim, brzina kretanja vozila da se mogla utvrditi na temelju oštećenja vozila energetskom metodom kojom da je moguće procijeniti brzinu oba vozila neposredno prije kontakta. Vještak nadalje pojašnjava da je energetskom metodom dobio da bi brzina kretanja Volva bila 55,7-59,7, a brzina kretanja G. 94,13. Vještak navodi da je nesporna činjenica u predmetnom slučaju ta što je u situacijskom planu ucrtano da se trag kočenja desnog kotača vozila V. nalazi na lijevoj kolničkoj traci, a to da korespondira s oštećenjima cijele lijeve strane V. i obaju parkiranih vozila kojima je oštećena strana prema cesti. Ako je trag kočenja desnog kotača automobila V. na lijevoj kolničkoj traci to da znači da je V. cijelim volumenom bio na lijevoj prometnoj traci gledajući u smjeru vožnje. Iz navedenog da bi se moglo zaključiti da je prije počeo V. pretjecati G., jer da je bio cijeli na lijevoj kolničkoj traci, nego je G. započeo radnju pretjecanja vozila ispred sebe. Na pitanje može li objasniti zbog čega je zaključio da je brzina kretanja vozila V.bila između 59,06 i 63,06 km/h, vještak odgovara da je bila greška u izračunu, da je brzina kretanja vozila V. bila 2 km/h manja. Pojašnjava nadalje da na situacijskom planu nema ucrtano mjesto gdje bi se zaustavio automobil V. nakon smirivanja. A vezano za podatak zaustavljanja za vozilo G. vještak odgovara da niti za G. nema taj podatak, međutim s obzirom na tragove kočenja koji su u cijeloj dužini ucrtani u situacijskom planu, za pretpostaviti je da se nakon smirivanja nalazio na završetku tragova kočenja, koji su po vještaku nerealno dugi. Na pitanje može li pokušati pojasniti zbog čega vozač vozila G. nije dovršio pretjecanje vozila ispred sebe, vještak odgovara kako je ta činjenica neobjašnjiva, a sam vozač vozila G. na stranici spisa 119 da je dao izjavu da nije provjerio može li započeti pretjecanje što znači da je započeo pretjecanje ne znajući da ga lijevom kolničkom trakom, gledajući u smjeru vožnje, već pretječe osobno vozilo V., pa je isto mogao uočiti tek kada je došlo do prvog kontakta. Na pitanje može izjasniti o razlogu zašto je vozač G. ranije poduzeo radnju kočenja vještak odgovara kako se uopće ne može izjasniti zašto je vozač G.uopće kočio. Na pitanje da li se moglo na temelju situacijskog plana i dokumentacije policije utvrditi dinamika nastanka prometne nesreće vještak odgovara da je on utvrdio sve ono što se moglo utvrditi na temelju raspoloživih parametara i eliminacijom onih činjenica koje nisu životno logične, odnosno koje su tehnički neprihvatljive, a na što je vještak ukazao u svom nalazu i mišljenju. Na pitanje može li utvrditi da je vozilo V. bilo u fazi pretjecanja prije nego što je G. započeo s pretjecanjem automobila ispred sebe, vještak odgovara na temelju činjenice da je na lijevoj prometnoj traci bio trag kočenja desnog kotača, što je oznaka broj 5 na situacijskom planu, pa ako je bio desni kotač na lijevoj prometnoj traci, onda je bio i lijevi. To bi značilo da je V. cijelim svojim volumenom bio na lijevoj prometnoj traci, gledajući u smjeru vožnje u trenutku kada je G. započeo s pretjecanjem. To znači da je V. prvi počeo sa pretjecanjem, a nakon toga G.započeo pretjecanje bez da je provjerio stanje na kolniku.

25. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

27. U odnosu na navode tuženika da je V. L. d.o.o. potpisao Izjavu o namirenju od 6. kolovoza 2012 u kojoj je izjavio da su primitkom navedenog iznosa namireni svi njegovi zahtjevi u svezi sa štetom iz štetnog događaja, te da neće imati nikakvih daljnjih potraživanja ni prema osiguraniku niti prema B. o. Z. d.d. (sada U. O. d.d.), ni prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi pa da je na taj način V. L. d.o.o. onemogućio prijelaz prava na tužitelja – osiguratelja za istaknuti je sljedeće;

28. Iz podataka u spisu proizlazi da je B. o. Z. d.d. (sada U. o. d.d, Z.) dopisom od 6. kolovoza 2012. (list 16. spisa) obavijestio V. L. d.o.o. da su pregledom dokumentacije utvrdili ukupni iznos štete od 39.564,40 kn, a koji je umanjen sukladno doprinosu „njihovog“ vozača u nastaloj šteti za 50%. Uz navedeno, pozvan je A. L. d.o.o., u slučaju suglasnosti, da potpiše dostavljenu Izjavu i dostavi je natrag tuženiku. Sama Izjava od 6. kolovoza 2012. (list 41. spisa), po načinu na koji je sastavljena predstavlja tipizirani obrazac koji je sastavio tuženik i pozvao A. L. d.o.o. (umješača) da mu nakon što tu Izjavu potpiše, vrati jedan primjerak. Ujedno, tuženik je naveden na kraju Izjave, zastupan po voditelju tima za obradu šteta B.P. .

28.1. S obzirom na ovakvu dokumentaciju u spisu, vidljivo je da je tuženik u cijelosti pripremio sadržaj Izjave koju je potpisao umješač te ona stvara pravni učinak između umješača i tuženika. Međutim, tom Izjavom nije onemogućen prijelaz prava na osiguratelja koja je osiguranik V. L. d.o.o. imao prema osobi koja je odgovorna za štetu. Naime, do onemogućavanja prijelaza prava došlo bi da je npr. V. L. d.o.o. oprostio dug štetniku, da se odrekao prava na naknadu štete ili pak da je sklopio nagodbu sa štetnikom bez odobrenja osiguratelja, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Tuženik je u konkretnom slučaju priznao odgovornost svojeg osiguranika u omjeru od 50% i u tom omjeru isplatio je umješaču štetu, te se i sama Izjava odnosi na 50% nastale štete, odnosno umješač je dao Izjavu u odnosu na polovicu nastale štete, dok je preostalih 50% naplatio temeljem police kasko osiguranja izdane od strane tužitelja. Time što je umješač potpisao Izjavu koja se odnosi na 50% nastale štete, ne znači da se on odrekao prava da nastalu štetu namiri u cijelosti, odnosno ne znači da tužitelj ne može zahtijevati regresnu isplatu preostalih isplaćenih 50% štete umješaču, a time i da je onemogućen prijelaz prava na tužitelja koja je V. L. d.o.o. imao prema osobi koja je odgovorna za štetu.

29. Sud je izrađeno vještvo ocijenio stručnim i kvalitetnim i temeljem istoga je utvrđena pravno relevantna činjenica koju je u ovom postupku trebalo utvrditi, a to je omjer odgovornosti tuženikovog osiguranika za nastali štetni događaj. Tako iz vještva proizlazi da je tuženik taj koji je skrivio predmetnu prometnu nesreću jer da je prema procjeni vještaka vozilo marke V. reg.ozn. DU … cijelim svojim volumenom bio na lijevoj prometnoj traci, gledajući u smjeru vožnje u trenutku kada je G. započeo s pretjecanjem. To znači da je V. prvi počeo sa pretjecanjem, a nakon toga G. započeo pretjecanje bez da je provjerio stanje na kolniku. Isto tako vještak je usmeno izlažući o svome vještvu na ročištu glavne rasprave održanom 12. siječnja 2023. godine uspješno osporio prigovore tuženika koje je isti imao na vještvo, te nije bilo potrebe za dopunskim vještačenjem odnosno da se grafičkim putem pojasni dinamika nastanka predmetne prometne nezgode odnosno da se izvede novo vještačenje po novom vještaku, kako je to predložio tuženik. Na ročištu glavne rasprave održanom 13. prosinca 2021. godine tužitelj je odustao od dokaza saslušanjem svjedoka A. K. .

30. Nadalje, vještak je u svom vještvu utvrdio koja su oštećenja nastala na osobnom vozilu marke V. reg.oznake DU … u predmetnoj prometnoj nezgodi pa je uzimajući u obzir nastala oštećenja (Fotografije F-15 do F21 iz fotodokumentacije očevida na l.s. 335-346, sadržaj računa O.-a. iz Č. br. 51/00195 od 30. ožujka 2012.g. u spisu (l.s. 17-18), te ukalkulirano umanjenje cijene pneumatika zbog amortiziranosti u visini od 50% (stavka 20 – 441,00 kn) utvrdio da visina štete na osobnom vozilu V. S. (DU …) iznosi 41.161,32 kn što uvećano za pripadajući iznos PDV-a (10.290,33 kn) daje ukupni iznos od 51.451,65 kn odnosno 6.828,81 EUR (1EUR = 7,5345 kn), što je u odnosu na utvrđenu neto visinu štete (41.161,32 kn) nešto više od utuženog iznosa .

31. Propisano je člankom 963. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011, dalje: ZOO) da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

32. Budući da je u trenutku prometne nezgode vlasnik automobila V. reg.oznake DU … imao s tuženikom sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, to je tužitelj, na temelju članka 963. stavak 1. ZOO-a, u vezi s člankom 1072. stavak 1. i stavak 4. ZOO-a, s pravom od tuženika potraživao ispunjenje novčane obveze, odnosno isplatu onog iznosa koji odgovara iznosu potrebnom za otklanjanje štete za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Sud je utvrdio da je popravak oštećenja koja su nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu marke V.reg.oznake DU … iznosio više od osigurnine koju je tužitelj, kao osiguratelj, isplatio osiguraniku. S obzirom na navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

33. Propisano je člankom 29. stavkom 1. ZOO-a, da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelju su zatezne kamate priznate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.), koja se primjenjuje u ostalim odnosima, s obzirom da tražbina tužitelja ne predstavlja potraživanje iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

34. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Dubrovniku, dana 28. veljače 2023. godine

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.