Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:8 Kž-525/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P., zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-575/2017 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023. u prisutnosti oponumoćenika privatnog tužitelja S. J., odvjetnika iz Z., u zamjeni za odvjetnika M. B., optuženog Z. P. i branitelja optuženika M. P., odvjetnika iz Z., u zamjenu za odvjetnika H. G.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog Z. P., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi Z. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11. osuđen je na novčanu kaznu u iznosu stotinu dnevnih iznosa u visini od šest stotina kuna, u ukupnom iznosu od šezdeset tisuća kuna, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako što se novčana kazna u iznosu od šezdeset tisuća kuna neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude optuženi Z. P. je dužan novčanu kaznu platiti u roku šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08. optuženi Z. P. je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 1000,00 kuna, a u svezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/089. dužan je platiti troškove nagrade opunomoćenika 1. i 2. privatnih tužitelja o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje.

3. Protiv presude pravodobno je podnio žalbu optuženi Z. P. putem branitelja H. G., odvjetnika u O., pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da županijski sud na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08. prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, ili podredno, da na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženika oslobodi optužbe prema članku 453. točka 1. ZKP/08.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., na zahtjev optuženika, o sjednici vijeća drugostupanjskog suda izvješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik H. G., iz O. te opunomoćenik privatnog tužitelja M. B. odvjetnik iz O.. Sjednici su pristupili optuženik osobno te odvjetnik M. P. iz Z. u zamjeni za odvjetnika H. G. te odvjetnik S. J. u zamjeni za odvjetnika M. B..

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude nerazumljiva, razlozi prvostupanjske presude su u znatnoj mjeri nejasni i međusobno proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

8. Osnovano žalitelj ukazuje da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude jer iz izreke presude nije jasno radi li se o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, odnosno je li optuženi Z. P. znao da je tvrdnja neistinita, dok iz razloga presude proizlazi da je optuženi P. znao da je inkriminirana tvrdnja neistinita. Neistinitost činjenične tvrdnje je bitno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11., a kako taj element nije opisan u činjeničnom opisu izreke presude, ostvarena je istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Svijest počinitelja da je tvrdnja neistinita je isto tako bitna sastavnica kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11., koja mora biti opisana, a iz izreke presude ne proizlazi da bi optuženi P. znao da je tvrdnja neistinita pa slijedom iznesenog izreka pobijane presude ne sadrži opis krivnje počinitelja, što čini izreku presude nerazumljivom zbog čega se presuda ne može ispitati.

10. Nadalje, ispravno žalitelj u žalbi navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnoj činjenici u odnosu na privatnu tužiteljicu K. Z.. Iz obrazloženja presude proizlaze objektivna obilježja djela koja se odnose na privatnog tužitelja S. Z. "prebacivao novce na svoj račun", dok je izostalo nejasno koja je to činjenična tvrdnja naškodila časti i ugledu privatne tužiteljice K. Z., odnosno nije razgraničeno koja je točno činjenična tvrdnja naškodila časti i ugledu privatnog tužitelja S. Z., a koja časti i ugledu privatne tužiteljice K. Z..

11. Dalju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. je prvostupanjski sud ostvario jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Tako iz obrazloženja (odlomak 13.) presude proizlazi da nije istina da je privatni tužitelj S. Z. prebacivao novce s računa NK M. na svoj privatni račun, dok iz njegovog iskaza citiranog u točki 7. obrazloženja presude proizlazi da je rekao "…tu gotovinu koju je podigao s računa kluba uplatio na svoj tekući račun…". Dakle, u odnosu na navodno neistinitu tvrdnju, koja predstavlja bitno obilježje kaznenog djela klevete, a odnosi se na prebacivanje novca s računa NK M. na račun privatnog tužitelja S. Z. postoji znatno proturječje u obrazloženju presude.

12. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o sukobu dva prava, s jedne strane prava optuženika - kandidata za načelnika jedinice lokalne samouprave na slobodu izražavanja, zajamčenog člankom 38. stavkom 1. i 2. Ustava RH i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i s tim povezan opći interes za zaštitu slobode izražavanja, a s druge strane je pravo privatnog tužitelja S. Z. kao protukandidata i K. Z. kao kandidatkinje na lokalnim izborima, na zaštitu ugleda. Kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika treba voditi računa postoji li prijeka društvena potreba da se pravu privatnog tužitelja da prednost pred pravom optuženika, odnosno je li to nužno u demokratskom društvu. Europski sud za ljudska prava je u predmetu A. S. A. protiv Njemačke postavio mjerila kojima se pri toj ocjeni trebaju rukovoditi sudovi te da je kod ocjene pravične ravnoteže sukobljenih prava potrebno imati u vidu radi li se o doprinosu raspravi u javnom interesu, u kojoj mjeri je osoba (privatni tužitelj) poznat javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost, sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak. Ova mjerila je u više svojih odluka prihvatio i primijenio Ustavni sud RH (U-III-1084/2015 od 10. prosinca 2019., broj: U- III-4336/2017 od 26. lipnja 2019., broj: U-III-2944/2018 od 26. lipnja 2019., broj: U-III- 2806/2019 od 6. svibnja 2020., sve na www.usud.hr).

13. Prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti te ocijenio je li u konkretnom slučaju pravo na poštovanje časti i ugleda preteže nad pravom na slobodu izražavanja misli, odnosno je li ograničenje slobode izražavanja misli prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju. S tim u vezi treba napomenuti da je optuženi Z. P. kao kandidat za načelnika općine Č., prilikom javnog sučeljavanja, ukazao na anomalije u financijskom poslovanju NK M. Č. koja se financira iz proračuna općine Č. pa je, doista, upitno ostvaruje li time bitno obilježje kaznenog djela klevete ili je širenje takvih informacija u javnom interesu. Optuženik je s obzirom na opisane tijekove kretanja financijskih sredstava N. M. Č., gdje je privatni tužitelj S. Z. obavljao dužnost blagajnika kluba, imao osnova sumnjati na legalnost funkcioniranja nogometnog kluba jer je opisani način plaćanja troškova kluba neuobičajen način transferiranja novca pa je stoga upitna i namjera optuženog Z. P., odnosno je li postupao s ciljem da šteti časti i ugledu privatnog tužitelja S. Z. ili javno ukazujući na uočene dubioze u načinima plaćanja jer plaćanje obveza nogometnog kluba na način kako je to opisao privatni tužitelj S. Z. te gotovinske uplate sa osobnih računa, podizanje gotovine sa računa kluba i sl., doista odstupa od uobičajenih načina podmirivanja obveza sportske udruge financirane javnim sredstvima.

14. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud propustio cijeniti i da je privatna tužiteljica K. Z. isto sudjelovala na lokalnim izborima i isto javno poznata osoba, kao i privatni tužitelj S. Z. koji je osim dužnosti blagajnika NK M. Č., bio i član političke stranke i predsjednik vijeća MO Č. te da takve osobe moraju pokazati visoki stupanj tolerancije na izjave koju politički oponenti iznose na njihov teret u javnom sučeljavanju, granice kritike koje javna osoba mora podnijeti znatno su šire nego granice drugih osoba.

15. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je činjenična tvrdnja "plaćanja vršio kod supruge u PBZ", a s obzirom na iskaz privatnog tužitelja S. Z. istinita činjenična tvrdnja. Isto tako i tvrdnja "onda on plaća obveze Mladosti kada se on sjeti", odnosno da je bilo slučajeva kada bi obveze plaćao izvan roka dospjelosti, je istinita, a kako je to u iskazu naveo privatni tužitelj. Stoga ostaje nerazjašnjeno jesu li, ako jesu, na temelju čega je to prvostupanjski sud zaključio, istaknute činjenične tvrdnje neistinite, što je odlučno jer samo neistinite činjenične tvrdnje mogu biti predmet kaznenog djela klevete.

16. S obzirom na izloženo u ponovljenom će postupku prvostupanjski sud imati u vidu razloge ovog rješenja te će svaki činjenični navod, za koji se u činjeničnom opisu optužnog akta tvrdi da je klevetnički analizirati te izričito navesti radi li se o činjeničnoj tvrdnji koja predstavlja bitno obilježje kaznenog djela klevete pa za svaki izričaj iz činjeničnog opisa za koji zaključi da je činjenična tvrdnja, potrebno je utvrditi, a u odnosu na svakog od privatnih tužitelja, radi li se o istinitom navodu ili ne. Mogućnost dokazivanja istinitosti činjenične tvrdnje razlikuje ovaj pojam od pojma vrijednosnog suda, čija istinitost se ne može dokazati, a što je potrebno razjasniti da bi se utvrdilo je li optuženik počinio kazneno djelo klevete. Nakon toga će utvrditi radi li se o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, mogu li naznačene tvrdnje škoditi časti i ugledu osobe za koju se takve izjave iznose ili prenose kao i je li počinitelj znao da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita, je li postupao s ciljem šteti časti i ugledu privatnih tužitelja, a tek potom zaključiti je li, pored ovih, ostvaren i kvalifikatorni element iz članka 149. stavka 2. KZ/11. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11. pa time i kvalificirani oblik ovog kaznenog djela ne može biti ostvareno kada počinitelj nije znao da su činjenične tvrdnje koje iznosi ili prenosi za drugoga neistinite, pa tako niti u situaciji kada nije imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost.

17. Imajući u vidu istaknute okolnosti na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski će sud izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a o kojim utvrđenjima ovisi je li optuženik počinio terećena kaznena djela, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu.

18. Isto tako, vodit će računa, u slučaju potrebe, a s obzirom na istaknuta mjerila, kojem od dva sukobljena prava – pravu na zaštitu časti i ugleda privatnih tužitelja kao politički izloženih osobe kod kojih su granice prihvatljive kritike daleko šire nego kod privatnih osoba, u odnosu na pravo optuženika na slobodu izražavanja mišljenja i govora, dati prednost u konkretnoj situaciji te za svoju odluku dati dostatne i jasne razloge.

19. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi opstojnost kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, a razlozi koje je iznio prvostupanjski sud su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, to se presuda ne može ispitati pa prihvaćanjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. ZKP/08. je ista ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.