Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-2608/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice T. J. G. J., B. N.-A., Nj., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici S. J. i V. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., G. i Partneri u D., protiv tuženika M. P. pok. S., iz M., OIB: …, pravnog sljednika iza pok. tuženice A. S., M., odlučujući o žalbi prednice tuženika A. S. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-723/16 od 9. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prednice tuženika A. S., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-723/16 od 9. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-723/16 od 9. travnja 2019., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici A. S. (ranije S.) uvesti tužiteljicu T. J., OIB: … u suposjed nekretnine oznake kat. čest. 792 z.ul 254 k.o. M. koja se sastoji od kuće, garaže, dvorišta, prilaznog puta i pripadajućeg zemljišta, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude (točka I. izreke) te je naloženo tuženici A. S. isplatiti tužiteljici T. J., OIB: … na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela od 1/4 prava vlasništva nekretnine oznake kat. čest. 792 z.ul 254 k.o. M. koje se sastoji od kuće, garaže, dvorišta, prilaznog puta i pripadajućeg zemljišta, iznos od 60.000,00 kuna za navedeno razdoblje od 12. srpnja 2011. od 12. srpnja 2016., uvećano za zatezne kamate koje za navedeno razdoblje teku od svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec na obrok od 1.000,00 kuna mjesečno sve do isplate, po stopi koje se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% za razdoblje od dospijeća pa do 31. srpnja 2015., a za razdoblje 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je tuženici nadoknaditi parnični trošak tužiteljici u roku od 15 dana, u iznosu od 8.150,00 kuna uvećanih za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobijala je žalbom prednica tuženika A. S. (pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-723/16 od 8. listopada 2020. utvrđen je da je u ovoj pravnoj stvari nastupio prekid postupka u odnosu na tuženicu A. S. jer je ista umrla te je postupak nastavljen te je pozvan slijednik tuženice A. S., M. P. preuzeti postupak), zbog svih žalbenih razloga prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predložila je drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode prednice tuženika u cijelosti te predložila žalbu odbiti, i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi predaje u suposjed nekretnine oznake kat. čest. 792 z.ul 254 k.o. M. koja se sastoji od kuće, garaže, dvorišta, prilaznog puta i pripadajućeg zemljišta te zahtjev za isplatu iznosa od 60.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od svakog 5-og u mjesecu za tekući mjesec na obrok od 1.000,00 kuna mjesečno sve do isplate, na ime naknade za korištenje ¼ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u razdoblju od 12. srpnja 2011. od 12. srpnja 2016.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su tužiteljica i prednica tuženika, sada pokojna A. S. (S.) suvlasnice predmetne nekretnine, i to tužiteljica u ¼ dijela, a prednica tuženika u ¾ dijela (izvadak iz zemljišnih knjiga, zk.ul. 254, k.o. M., kat. čest. br. 792);

- da je D. S. kao prodavatelj, na temelju ugovora o kupoprodaji, prodao kupcu, u ovom postupku, tužiteljici T. J., cjelinu suvlasničkog djela - ¼ čestice zemlje 792 k.o. M. sa svim objektima izgrađenim na predmetnoj čestici (članak 1. ugovora), da je člankom 4. ugovora naznačeno da je kupac upoznat da treće osobe nekretninu koja je predmet ugovora drže u posjedu, radi čega ga prodavatelj ugovorom ovlašćuje da o svom trošku pokrene parnice i druge postupke radi uvođenja u suposjed, diobe i ostvarivanja svih prava koja ima prodavatelj u odnosu na predmetne nekretnine prema ostalim suvlasnicima i trećim osobama, da su ugovorne strane suglasne da prodavatelj ustupa kupcu pravo na potraživanje naknade za korištenje suvlasničkog djela koji je predmet ugovora, za slučaj da se ostali suvlasnici nekretnine koriste i dijelom nekretnine koji je predmet ugovora kako je opisan u točki I. ugovora, kao i da je ugovor ovjeren 12. travnja 2016.;

- da su nasljednici iza pok. P. S. proglašeni A. S. i D. S., svaki u ½ dijela (preslika rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj O- 291/90 od 23. rujna 2003., listovi 13 i 14 spisa predmeta);

- da je iz dopisa od 10. lipnja 2014. koji je upućen A. S., utvrđeno da je tim dopisom punomoćnica D. S., u ime i po nalogu D. S., suvlasnika ¼ dijela predmetne nekretnine, pozvala A. S. da u roku od 10 dana od dana primitka tog dopisa uvede D. S. u suposjed predmetne nekretnine (dopis i povratnica, listovi 17 i 18 spisa predmeta);

- da je iz dopisa Porezne uprave D. klasa 410-01/18-001/116 od 18. lipnja 2018. razvidno je da je prosječna cijena najma po metru kvadratnom u M. 46,55 kuna (list 34 spisa predmeta);

- da je obustavljen postupak diobe suvlasničke zajednice između D. S. i A. S. radi osporavanja predmeta diobe (spis predmeta općinskog suda u D., poslovni broj R1-68/13)

- da tužiteljica nije u suposjedu predmetne nekretnine (stranke su navedenu činjenicu učinile nespornim na ročištu održanom 14. veljače 2019.).

7. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, u smislu odredbe čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 20/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV), prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Nadalje, u pogledu zahtjeva za predaju u suposjed predmetne nekretnine, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa u pogledu navedenog, nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žaliteljica u žalbi (čl. 355. ZPP).

10. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 42. st. 1. i čl. 46. st. 1. ZV, kada je prihvatio tužbeni zahtjev za predaju predmetne nekretnine u suposjed, a kraj nesporne činjenice da je tužiteljica suvlasnica u ¼ dijela predmetne nekretnine, i da nije u suposjedu predmetne nekretnine, da je u posjedu cijele nekretnine prednica tuženika te da je prednik tužiteljice D. S. pozvao prednicu tuženika na predaju u suposjed predmetne nekretnine, kao i da je u ugovoru o ugovora naznačeno da je kupac (tužitleljica) upoznat da treće osobe nekretninu koja je predmet ugovora drže u posjedu, radi čega ga prodavatelj (D. S.) ugovorom ovlašćuje da o svom trošku pokrene parnice i druge postupke radi uvođenja u suposjed, diobe i ostvarivanja svih prava koja ima prodavatelj u odnosu na predmetne nekretnine prema ostalim suvlasnicima i trećim osobama.

11. Međutim, osnovano u suštini žaliteljica u žalbi upire kako zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje njezina suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, valja razriješiti primjenom odredaba čl. 164. i čl. 165. ZV.

12. Naime, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009.).

13. Nadalje, u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici građanskog odjela 1. ožujka 2021.).

14. Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju, potrebno je, u smislu citiranih odredaba čl. 164. i čl. 165. u vezi s čl. 38. st. 2. ZV, imajući u vidu izloženo pravno shvaćanje, utvrditi odlučne, a između stranaka, sporne činjenice – (ne)poštenje posjeda prednice tuženika tužiteljičina suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u utuženom razdoblju te visinu tužbenog zahtjeva, imajući pritom u vidu osnovane žalbene navode kako iz potvrde Porezne uprave, područnog ureda D., Ispostave D., Klasa 410-01/18-001/116 proizlazi kako se cijena od 46,55 kn/m[2] , odnosi na kvadratni metar stambenog prostora, a ne na cijelu nekretninu koja je ukupne površine 468 m[2] , i koja ne predstavlja samo stambeni prostor, već i vrt, garažu, prilazni put i dr., a zbog čega je sud prvog stupnja nepravilno utvrdio kako u utuženom razdoblju mjesečna naknada za korištenje tužiteljičina suvlasničkog dijela predmetne nekretnine iznosi zahtijevani iznos od po 1.000,00 kn, odnosno ukupno za 5 godina 60.000,00 kn.

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi odlučne činjenice, koje se odnose na (ne)poštenje prednice tuženika i visinu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

16. Zbog navedenih razloga, žalbu tužiteljice je valjalo kao djelomično neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, u pogledu predaje predmetne nekretnine u suposjed, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi te, kao djelomično osnovanu uvažiti, i presudu suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, u pogledu zahtjeva za isplatu naknade za korištenje tužiteljičina suvlasničkog dijela nekretnine, na temelju odredbe čl. 370. ZPP, ukinuti zajedno s troškovima postupka, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti će imajući u vidu prethodno izloženo raspraviti i utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke tužbenom zahtjevu za isplatu naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, i tek potom će moći donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

18. Budući da je pobijana presuda suda prvog stupnja djelomično ukinuta, ostavljeno je, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.