- 1 -              Revd 3895/2023-4

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3895/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., iz S. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda Rijeci poslovni broj Gž R-72/2021-2 od 31. kolovoza 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o troškovima postupka Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-575/2018 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-72/2021-2 od 31. kolovoza 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o troškovima postupka Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-575/2018 od 30. listopada 2020.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja za koje navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

 

„1. Predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe odnosno pripada li tuženiku u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a?

 

2. Je li sud nakon priznanja dijela tužbenog zahtjeva dužan donijeti djelomičnu presudu na temelju priznanja, obzirom da zbog nedonošenja takve odluke tuženik trpi štetu u vidu kamata koja bi bila isplaćena na nesporan dio glavnice?

 

3. Je li tužena u cijelosti ili djelomično uspjela u sporu u pogledu osnove, a koje u dokazivanju osnove, načina obračuna troškova (koji predstavlja sporno pitanje) sud izračun sačinjen prema primjedbama tužene prihvatio kao zakonit?“.

 

2.1. Kao razloge važnosti navedenih pitanja tuženica se pozvala na presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-887/2021-2 od 22. prosinca 2021. te na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1121/2021-2 od 4. lipnja 2021., Gž R-740/2021 od 5. svibnja 2021. i Gž R-478/2021 od 26. ožujka 2021.

 

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prvo i drugo postavljenim pitanjima tuženica polazi od okolnosti koje nisu utvrđene u postupku.

 

4.1. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj djelomično povukao tužbu, te s obzirom da iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu kojom je podnio nenovčani-manifestacijski zahtjev (za dostavu isprava i podataka) i drugi kondemnatorni zahtjev na isplatu utuženog iznosa 1.902,07 kn kojeg je podnio u podnesku od 13. kolovoza 2020. nakon provedenog vještačenja, o kojem zahtjevu je sud i odlučivao, te s obzirom da tužitelj u postupku nije niti djelomično povukao tužbu, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, slijedom čega prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.2. Također niti drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku o ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer i drugo postavljenim pitanjem tuženica polazi od okolnosti koje nisu utvrđene u postupku. Naime, s obzirom da u postupku nije utvrđeno da je tuženica izričito ili djelomično priznala tužbeni zahtjev tužitelja, te s obzirom da iz pobijane odluke proizlazi da tuženica u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora te tijekom parnice nije izričito izjavila da tužitelju, barem djelomično priznaje tužbeni zahtjev, niti u kojem iznosu, to niti o odgovoru na drugo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.

 

4.3. Nadalje, ni treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju koje je preopćenito i nedovoljno konkretizirano, pa isto ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

4.4. Osim toga, iz odluka na koje ukazuje tuženica kao razlog važnosti, proizlazi da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom postupku.

 

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.