REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5259/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …, iz S., zastupanog po punomoćnici D. T., dipl. iur. u Županijskom uredu H.-a. u S., protiv tuženika T. l. S. d.d., OIB …, sa sjedištem u S., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-465/2019-2 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 213/2016 od 15. travnja 2019., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

''I/ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju- protutuženiku od 4. ožujka 2016. nedopuštena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika kao neosnovan, a koji glasi:

Nalaže se tuženiku T. l. S. d.d. da tužitelju-protutuženiku omogući rad na radnom mjestu vozača osobnog automobila-privezivač-voditelj privezivačke brodice prema njegovom ugovoru o radu 1392-2000 od 1. prosinca 2000., aneksa I. ugovora o radu broj 115-2000 od 3. srpnja 2001. i aneksa II. ugovora o radu broj 115-2000 od 29. ožujka 2002. odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto i to u roku od 8 dana.

III/ Određuje se s danom 3. kolovoza 2016. prestanak (raskid) radnog odnosa tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, a koji radni odnos je zasnovan temeljem ugovora o radu 1392-2000 od 1. prosinca 2000., aneksa I. ugovora o radu broj 115-2000 od 3. srpnja 2001. i aneksa II. ugovora o radu broj 115-2000 od 29. ožujka 2002.

IV/ Odbija se dio protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja i to u dijelu kojim isti neosnovano potražuje da se prestanak (raskid) radnog odnosa tužitelja- protutuženika utvrdi s danom podnošenja protutužbe 7. studenog 2016.

V/ Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.''.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. i V. izreke (toč. 1. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. 2. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude (točke 1. izreke) reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

7.1. Prema ocjeni revizijskog suda, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, kako to navodi revident. Naime, odluke su donijete na temelju odredbe čl. 8. ZPP kojom je propisano koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kako su sudovi u konkretnom slučaju i odlučili.

7.2. Isto tako prema ocjeni revizijskog suda nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220., 221. i 221.a ZPP jer je sud izveo dokaze i ocijenio izvedene dokaze, a revident u reviziji iznosi svoju ocjenu dokaza, smatrajući da sudovi nisu valjano izveli i ocijenili dokaze. Revidentu valja naglasiti da je ocjena dokaza pridržana za prvostupanjski sud, koji je ocjenu dokaza i proveo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, na način da je ocijenio svaki dokaz zasebno, odnosno sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kako je već naprijed navedeno.

7.3. Odredbom čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je sud u tijeku postupka presudom prekoračio tužbeni zahtjev, što po ocjeni revizijskog suda evidentno nije počinjeno, tj. tužbeni zahtjev nije prekoračen obzirom je sud odlučio u granicama tužbenog zahtjeva.

7.4. Nadalje, u reviziji se navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 288.a, 292. i 299. ZPP jer su sudovi izveli dokaze koje stranke nisu predložile i na tim dokazima utemeljili svoje odluke, te da je sud pribavio i čitao spis Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odjela za rad, zdravstvo i socijalnu skrb a da to nitko nije predložio. Međutim, navodi revidenta nisu osnovani te sud nije počinio navedene bitne povrede. To iz razloga što je sud na pripremnom ročištu na kojem je zaključio prethodni postupak odlučio o dokazima koje će izvesti, a navedeni spis Ureda državne uprave zatražio je na prijedlog tuženika na ročištu održanom 16. listopada 2018. Prema tome, sud nije izvodio dokaze koje stranke nisu predložile.

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj bio sindikalni povjerenik, stoga navodi revidenta u reviziji koji se tiču činjeničnih utvrđenja, čime se zapravo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja, nisu dopušteni jer to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2016. nedopuštena, omogućavanje tužitelju rada na radnom mjestu vozača osobnog automobila-privezivača-voditelja privezivačke brodice prema njegovom ugovoru o radu i pripadajućim aneksima odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto. Predmet protutužbenog zahtjeva je sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja protutužbe 7. studenog 2016. U revizijskom stupnju postupka sporno je, je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2016. dopuštena.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik 4. ožujka 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju navodeći da je tužitelj u razdoblju od 26.-28. veljače 2016. vršio radnje kojima je ponašanjem i izjavama stvorio animozitet prema Upravi poslodavca i djelatnicima istog, te da je u istom razdoblju iznosio podatke o financijskim izvješćima poslodavca i tumačio ih na način koji je neistinit te da je navedenim postupanjem i iznošenjem netočnih podataka o donošenju odluka poslodavca nanesena šteta poslodavcu; u tom smislu da je tužitelj postupio protivno odredbama Pravilnika o radu tuženika,

- da je tužitelj u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu bio izabrani sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata T. l. S.,

- da je kod tuženika kao registrirani sindikat koji je bio registriran u Odjelu za rad, zdravstvo, socijalnu skrb, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji bio Nezavisni sindikat radnika Trajektne luke S. čiji je povjerenik bio upravo tužitelj, te je u tom smislu tužitelj bio sindikalni povjerenik i u trenutku kad mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu 4. ožujka 2016., obzirom je isti u registru u tom trenutku bio upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje navedenog sindikata u svojstvu povjerenika, a koja činjenica je razvidna iz svih rješenja Ureda državne uprave kao i pregledanih zapisnika sa skupština sindikata koje su se održavale,

- da je tuženik navedeno znao i surađivao s tužiteljem, tj. svojim postupcima je pokazao da zna za postojanje sindikalnog povjerenika i tko je ta osoba, te se prema njemu i odnosio kao prema sindikalnom povjereniku,

- da su inače u vrijeme otkazivanja ugovora o radu kod tuženika djelovala dva sindikata,

- da je tužitelj uživao zaštitu iz čl. 188. Zakona o radu,

- da je u postupku koji je prethodio donošenju sporne odluke o otkazu povrijeđena odredba čl. 188. Zakona o radu jer tuženik nije tražio suglasnost od sindikata prije davanja otkazivanja ugovora o radu tužitelju,

- da je tužitelj od 4. kolovoza 2016. zaposlen kod drugog poslodavca.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2016. nedopuštena ocjenjujući da ne postoje opravdani razlozi za davanje izvanrednog otkaza tužitelju kao sindikalnom povjereniku, niti je tuženik poštivao zakonski određenu proceduru vezano za postupak otkazivanja ugovora o radu tužitelju kao sindikalnom povjereniku budući nije postupio sukladno odredbi čl. 188. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, dalje u tekstu: ZR) i zatražio suglasnost sindikata na odluku o otkazu tužitelju. Sud je ocijenio da tuženik nije sudu predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak o nastupanju bilo kakve štete na strani tuženika kao poslodavca kao ni dokaz iz kojeg bi proizlazilo u čemu bi se ta šteta sastojala.

12. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu suda prvog stupnja smatrajući da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije postupio prema odredbi čl. 188. st. 1. ZR kada nije zatražio suglasnog sindikata prije donošenja pobijane odluke o otkazu tužitelju kao zaštićenom sindikalnom povjereniku te da je već zbog te činjenice predmetni otkaz nedopušten. Također ocjenjuje da se sporno postupanja tužitelja ne može okarakterizirati neprimjerenim i neprofesionalnim, već isključivo u svrhu zaštite prava i interesa članova sindikata, što ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja po svojoj težini i karakteru opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Prema ocjeni revizijskog suda, u konkretnom slučaju pravilno su sudovi ocijenili da tuženik nije dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, niti je dokazao da ima suglasnost sindikata (čl. 188. ZR) za otkazivanje ugovora o radu sindikalnom povjereniku. Slijedom navedenog, tuženik nije postupio sukladno odredbama ZR stoga je predmetni otkaz nedopušten.

15. Prema ocjeni revizijskog suda, nije osnovano pozivanje tuženika na odredbu čl. 153. st. 4. ZR, obzirom se ta odredba nalazi u ZR u glavi III koja glasi ''Sudjelovanje radnika u odlučivanju 1. radničko vijeće'' i propisuje odnos radničkog vijeća i sindikata, odnosno koji će sindikalni povjerenik imati prava i obveze radničkog vijeća, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće.

15.1. Odredbom čl. 187. st. 2. ZR propisano je da sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika.

15.2. Odredbom čl. 165. st. 1. ZR propisano je da radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata.

15.3. Tako je, između ostalih, na temelju čl. 165. ZR usvojen Statut Nezavisnog sindikata radnika Trajektne luke S., u kojem je čl. 25. propisano da se povjerenik Sindikata bira između članova Sindikata na Skupštini, natpolovičnom većinom nazočnih zastupnika, mandat mu traje četiri godine i može biti ponovno biran.

15.4. Navedene odredbe ZR nisu pogrešno primijenjene.

16. Slijedom navedenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnijeta, valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.