Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-3954/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz J., S. potok, S. 3 OIB:...., zastupane po

punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1. R. K. iz M., M. ... OIB:.... i pod 2. T. K. iz P.,

I. ... OIB:...., obiju zastupanih po punomoćnici I.

K., odvjetnici u M., zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2023., u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju „U M., ....“, u kojem je navedeno da je zaključen između tužiteljice M. T., zastupane po T.

K., iz I., temeljem G. punomoći od 30. svibnja 2016. koja

je ovjerena od strane Generalnog konzulata pod brojem klasa: ...., s jedne strane kao darovateljice i tužene R. K., s druge strane kao daroprimaca, nije ni nastao i da ne proizvodi pravne posljedice.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica M. T., J., S. potok, .. 3, OIB: 50868465228, vlasnica za cijelo (za 1/1 dijela) posebnih dijelova nekretnine označene kao čest.zem. 4351/70 Z.U. 3203 K.O. Rogoznica i to:

- suvlasničkog dijela: 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-4, koji je povezan s stanom na II. (drugom) katu, oznake “G” istok, ukupne korisne površine 64,07 m2,

- suvlasničkog dijela 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-5, koji je povezan s stanom u potkrovlju oznake “H”, istok, ukupne korisne površine 64,07 m2, pa je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na ovim posebnim dijelovima na svoje ime za cijelo (za 1/1 dijela) uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene pod 1/ R. K., M. ..., M., OIB: ....,

za cijelo (za 1/1 dijela), a što je tužena pod 1/ dužna trpjeti.

III. Dužne su tužene u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici u zakoniti i neposredni posjed, slobodne od osoba i svojih stvari, posebne dijelove nekretnine označene kao čest.zem. 4351/70 Z.U. 3203 K.O. Rogoznica i to:

- suvlasnički dio: 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-4, koji je povezan s stanom na II. (drugom) katu, oznake “G” istok, ukupne korisne površine 64,07 m2,

- suvlasnički dio 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-5, koji je povezan s stanom u potkrovlju oznake “H”, istok, ukupne korisne površine 64,07 m2, te se ubuduće kaniti ovakvog ili sličnog uznemiravanja tužiteljice u vlasničkim pravima na posebnim dijelovima predmetne nekretnine.

IV. Nalaže se tuženicama da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici isplate parnični trošak u iznosu od 3.247,73 € (ranije 24.470,00 kuna) zajedno sa zakonskom kamatom koja na taj iznos teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 9. studenog 2020. ustala tužbom u kojoj je navela da su posebni dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 4351/70 ZU 3203 KO Rogoznica (suvlasnički dio 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-4, koji je povezan sa stanom na II. katu, oznake G istok, ukupne korisne površine 64,07 m2 i suvlasnički dio 64/369 dijela, etažno vlasništvo E-5, koji je povezan sa stanom u potkrovlju, oznake H istok, ukupne korisne površine 64,07 m2) u zemljišnoj knjizi suda uknjiženi na ime tužene pod 1 R. K. za 1/1 dijela. Međutim, upis prava vlasništva ovih posebnih dijelova tužena pod 1 ishodila je temeljem ugovora o darovanju nekretnine koji je dana 13. srpnja 2016., navodno sklopljen, između tužiteljice, kao darovateljice i osobe zastupane po punomoćnici, tuženoj pod 2 T. K., a

koja je ujedno majka tužene pod 1. Ugovor o darovanju, međutim, sklopljen je mimo znanja i volje tužiteljice, bez njezinog naloga i njezine volje, jer generalna punomoć temeljem koje je izvršen prijenos prava vlasništva nije sadržala i ovlaštenje na raspolaganje nekretninom darovanjem, bilo kome, a kamoli svojoj kćeri. Tužiteljica smatra da je ugovor nepostojeći pa kao takav ne može proizvesti nikakve pravne učinke. Stoga je tužiteljica predložila da prije svega bude utvrđeno, nakon što sud provede postupak, da ugovor o darovanju, koji je predmet ovog postupka, nije niti nastao i da time ne proizvodi pravne posljedice. Dodatno je tužiteljica predložila da se utvrdi da je ona vlasnica upravo ovih posebnih dijelova koji su bili predmetom ugovaranja nepostojećim ugovorom. Opreza radi, tužiteljica je, ako sud ipak pronađe da bi se radilo o pravnom poslu koji je nastao no protivan je kogentnim normama i moralu društva, da se utvrdi da je on ništetan. Tužiteljica je, drugim riječima rečeno, na taj način postavila i podredni zahtjev. U svakom slučaju tužiteljica je tražila da joj tužene naknade parnični trošak koji joj je nastao zbog pokretanja ove parnice.

2. U odgovoru na tužbu tužene su navele da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i podrednom, jer one ne spore da je R. K.,

tužena pod 1 ishodila upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem ugovora o darovanju nekretnine koji je sklopljen s tužiteljicom kao darovateljicom temeljem punomoći. Nadalje su tužene ustvrdile da je nekretnina u naravi kuća koja se sastoji od četiri stana, od kojih su dva stana predmet spora i predstavljaju zajedničku investiciju sestara, odnosno tužiteljice i tužene pod 2 T. K.. Sestre su sklopile usmeni sporazum o diobi nekretnine i osporavani ugovor predstavlja realizaciju usmeno sklopljenog sporazuma o diobi nekretnine. Kada je tužiteljica otišla iz RH opunomoćila je svoju sestru, tuženu pod 2, da poduzima sve radnje vezane za nekretninu, slijedom čega je ona obavljala sve potrebne radnje i ulaganja, od podizanja kredita, kupnje kuće, adaptiranja i uređenja. Tužene smatraju da je punomoć pravno valjana, da opseg punomoći nije prekoračen i da je osporen ZK upis zakonit, a ugovor o darovanju pravno valjan. Tužene su predložile da zahtjev tužiteljice bude odbijen.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o darovanju nekretnine nadnevka "U M., ....... godine", Generalnu punomoć tužiteljice ispuštenu tuženoj pod 2 uz ovjeru od strane Generalnog konzulata u Stuttgartu od 30. svibnja 2016. i izvadak iz zemljišne knjige (povijesni prikaz), ZK uloška 3203 KO Rogoznica.

4. Tužiteljica je popisala parnični trošak. 5.

Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako pravni posao Ugovor o darovanju nekretnine "U M., ...... godine" nije niti

nastao pa time niti ne proizvodi pravne posljedice, čime je izravna posljedica utvrđenje da je upravo tužiteljica vlasnica posebnih dijelova nekretnine koji su bili predmetom takvog nepostojećeg ugovora, kao i predaja u zakonit i neposredan posjed tih istih posebnih dijelova nekretnine koje su bile predmetom istog tog nepostojećeg ugovora. Jedan od zahtjeva je i da se tužene obveže na snašanje parničnog troška.

7. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica je bila suočena s dvojbom radi li se u ovom slučaju o nepostojećem pravnom poslu ili ništetnom pravnom poslu. Nakon što je sud zaprimio odgovor na tužbu tuženih kao i njihovo dodatno očitovanje na ročištu od 16. veljače 2023., sud je zaključio da se ipak radi o nepostojećem pravnom poslu. Naime, pregledom pravnog posla – Ugovora o darovanju nekretnine "U M.,

...... godine" kao i pregledom Generalne punomoći, prvenstveno je uočeno da nositeljica navodnog pravnog posla, darovateljica Mara Türk, od strane svoje punomoćnice, tužene pod 2 T. K. i tužene pod 1 R. K. biva suglasno njihovom voljom utvrđena zemljišno-knjižnim vlasnikom. Dakle, tužene u trenutku sklapanja pravnog posla, Ugovora o darovanju nekretnine, kojeg ovaj sud smatra nepostojećim, znaju itekako da je tužiteljica vlasnica nekretnina, točnije posebnih dijelova nekretnine koja je upisana u ZK ulošku 3203 KO Rogoznica. Unatoč tome, unatoč takvom utvrđenju ostale odredbe Ugovora o darovanju nekretnine imaju identičan sadržaj koji je propisan za darovanje, a ne sadržaj kako su one to u odgovoru na tužbu pokušale predstaviti: pisana realizacija usmeno sklopljenog sporazuma o diobi nekretnina. I doista bi, kada bi sud smatrao da je pravni posao sklopljen, već sama ova činjenica učinila da se predmetni pravni posao utvrdi ništetnim jer bi se radilo o simuliranom pravnom poslu. Stoga je sud, iako su tužene predložile izvođenje dokaza velikim brojem saslušanja raznih svjedoka, pa tako: A. J., V. B., M. K., A. Š., D. T.,

M. J., N. M., M. Ž., M. Z., B. S.,

V. K. i M. K., kao i razne dokumentacije: procjene vrijednosti nekretnine, projektne dokumentacije, zemljišno-knjižne predmete, spis porezne uprave i sl., odbio izvođenje takvih dokaza, jer u parnici koja je ovdje pokrenuta zbog utvrđenja da određeni pravni posao nije nastao (nepostojeći je), ili podredno da je isti ništetan, jer je suprotan kogentnim normama i moralu, nije bilo mjesta ispitivati tvrdnju tuženih da se u konkretnom slučaju radilo o realizaciji usmeno sklopljenog sporazuma o diobi nekretnine.

8. Ovaj sud smatra da se u ovom slučaju ipak radi o nepostojećem pravnom poslu jer je pregledana i pročitana generalna punomoć koju je tužiteljica dala tuženoj pod 2 30. svibnja 2016. i koja punomoć je ovjerena u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu. Naime, u toj punomoći tužiteljica je opunomoćila tuženu pod 2 da poduzima sve pravne radnje, uključivo potpisivanje izjava, ugovora i sl. kod svih javnih i upravnih tijela, javnih bilježnika, ustanova i sudova u Republici Hrvatskoj, posebno u odnosu na sve suvlasničke dijelove i etaže koje se nalaze u ZK ulošku 3203 KO Rogoznica. U Generalnoj punomoći također stoji da punomoćnica te radnje može poduzimati, kao vlasnica predmetne nekretnine s naglaskom na riječ "kao". Dakle, da je tužiteljica htjela poduzimanje pravnog posla provođenja sporazuma o diobi nekretnine, onda bi takav sporazum ona prije svega poduzela sa svojom sestrom, tuženom pod 2, a ne bi istoj davala punomoć jer punomoć podrazumijeva poduzimanje radnje u ime i za račun opunomoćitelja. Međutim, ovu Generalnu punomoć valja čitati u cijelosti onako kako ona glasi sa svim njenim stavkama jer ona u naravi predstavlja specijalnu punomoć u kojoj stoji da je punomoćnica ovlaštena poduzimati i sve pravne radnje koje se odnose na iznajmljivanje iste, kategorizaciju, prihvat i smještaj gostiju, prijavu boravka i primanje uplata, kao i raspolaganje istim te posebno za zatvaranje kredita kojim je predmetna nekretnina opterećena. Da je tužiteljica htjela da tužena u njezino ime i za njen račun obdari svoju nećakinju, tuženu pod 1, onda bi takva vrsta punomoći bila dio narečene Generalne punomoći.

9. Darovanje je besplatan pravni posao i stoga je upravo zbog svoje naravi spomenuta generalna punomoć trebala sadržavati jasno izraženu volju tužiteljice da predmetne nekretnine daruje baš svojoj nećakinji. Obzirom na sadržaj opisane Generalne punomoći jasno je vidljivo da je tužena pod 2 od strane tužiteljice bila opunomoćena da sa predmetnim dijelovima nekretnine raspolaže, odnosno obavlja one poslove koji bi tužiteljici donijeli korist, odnosno kojima bi se povećala njezina imovina (upravljanje stvarju). Činjenica da u punomoći stoji da se punomoćnica opunomoćuje radi obavljanja poslova gospodarskog iskorištavanja nekretnine, također govori u prilog činjenici da tužiteljica nije imala nikakvu namjeru ovlastiti svoju sestru, punomoćnicu, tuženu pod 2, da njezinu nekretninu daruje bilo kome, pa tako i njezinoj kćeri, odnosno tužiteljičinoj nećakinji.

10. Zbog svega naprijed navedenog ovaj sud smatra da se doista radi o nepostojećem ugovoru, a u prilog tome sud se poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 14. studenog 2013. koje upućuje da se ne može osnovano tražiti utvrđenje ništavosti nepostojećeg ugovora. Ugovor o darovanju nekretnine "U M., ..... godine" ne predstavlja valjani

pravni posao jer tužiteljica ustvari u njemu nije niti sudjelovala pa se nju ne može na ništa ni obvezivati. Kada je tome tako, onda je jasno da je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje da je upravo ona vlasnica ovih posebnih dijelova nekretnine na kojima je sada pogrešno i nezakonito upisana kao vlasnica upravo tužena pod 1 R. K. jer nisu niti postojale pretpostavke da bi se narečena uopće mogla upisati kao vlasnica obzirom na činjenicu da je ugovor na kojem je temeljila svoje pravo nepostojeći. Navedeno je u skladu s odredbom čl. 129 st.1./čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96 i 163/19).

Nepostojeći ugovori uopće ne nastaju budući da ne postoje bitne pretpostavke za nastanak ugovora. Ako ugovor niti ne postoji onda se ne može niti utvrditi njegova ništavost.

11. Obzirom da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Ugovor o darovanju nekretnine "U M., ..... godine", utvrđenje da je upravo tužiteljica vlasnica tih nekretnina, odnosno posebnih dijelova nekretnine, pobliže opisanih pod točkom II. izreke ove presude i obvezivanje tuženih na predaju u zakonit i neposredan posjed istih tih dijelova nekretnine izostala je potreba dodatno navoditi razloge zbog kojih bi, za slučaj da sud nije utvrdio da je ovaj pravni posao nepostojeći, on ipak bio ništetan, jer i same tužiteljice, opravdavajući razloge zbog kojih su se odlučile na ovaj pravni posao, priznaju da se radilo o simuliranom pravnom poslu i to prema njihovoj tvrdnji o realizaciji međusobne diobe nekretnine.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. ZPP-a, a tužiteljici je isti trošak obistinjen pozivom na Tbr.7. toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) kod vrijednosti spora od 251.000,00 kuna. Sukladno izvršenom popisu tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe i pristup na ročište od 16. veljače 2023. – svaka radnja po 500 bodova. Ukupan zbir od 1000 bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 15.000,00 kuna uvećan za 3.750,00 kuna na ime 25% PDV-a i troškove sudskih pristojbi na tužbu i sudsku odluku u visini od po 2.860,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos parničnog troška od 24.470,00, odnosno 3.247,73 €, a sve sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), što će ga tužene morati platiti tužiteljici jer su postupak izgubile u cijelosti.

13.Na iznos parničnog troška tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate, koja joj, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

14.Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

15.Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao izreci ove presude.

U Splitu, 28. veljače 2023.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženih

- u spis