REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 830/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., Lj., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., protiv tuženika N. S. iz O. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-114/15 od 25. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-662/12 od 24. listopada 2014. ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja i datuma, na sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-114/15 od 25. veljače 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-662/12 od 24. listopada 2014. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pnš-662/12 od 24. listopada 2014. u t. I, II i IV izreke i predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I – Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 271.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24.listopada 2014.g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

II – Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u posjed drveni dio (trup, paluba i nadgrađe) broda imena S. (ex T.), znaka raspoznavanja: ..., kao i pripadajući mu brodski motor marke i tipa Perkins IMT, snage 68,3 kW.

III – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 271.000,00 kuna za razdoblje od 11.prosinca 2006.g. do 23.listopada 2014.g.

IV – Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja te se utvrđuje da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju na ime naknade nužnih i korisnih troškova radi posjedovanja broda imena S. znaka raspoznavanja: ..., u iznosu od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5.ožujka 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

V – Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 87.591,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 24.listopada 2014.g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.“.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se da su počinjene bitne postupovne povrede te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP) jer je vrijednost predmeta spora pobijane odluke iznad 200.000,00 kuna.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za predaju ostataka broda i naknada štete za vrijednost uništena broda iznad vrijednosti ostataka.

8. Tužitelj u tužbi tvrdi da je on vlasnik broda „T.“ (kasnije imena „S.“), a da je tuženik otuđio navedeni brod i koristio ga kao svoje vlasništvo te da je tijekom takvog korištenja došlo do havarije broda te njegova znatnog oštećenja. Tuženik tvrdi da on brod nije otuđio, već da je pazio na njega, sukladno dogovoru gospodarski ga iskorištavao te da je za vrijeme dok je brod bio usidren u lučici R. potopljen uslijed olujnog juga, te da je on potom odveo brod na popravak, platio radove, te je izjavio prigovor radi prebijanja u iznosu od 20.000,00 EUR protuvrijednost u kunama na ime plaćenih radova te prigovor retencije.

9. Prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev, a u odnosu na prigovor radi prebijanja utvrđuje da ne postoji tuženikovo potraživanje.

10.1. Tužbeni zahtjev je prihvaćen uz obrazloženje da nije sporno da je tužitelj vlasnik broda iako je tuženik upisan kao vlasnik, da je tuženik u posrednom posjedu broda jer da je istog smjestio u lučicu Z. na temelju ugovora kojeg je tuženik sklopio, kao i brodskog motora, pa nalaže predaju ostataka broda i motora broda tužitelju kao vlasniku, pozivom na odredbu čl. 161. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. i 152/14., dalje ZV.).

10.2. U odnosu na zahtjev za naknadu štete taj sud polazeći od utvrđenja da je tuženik prodao brod tužitelju, da je tužitelju brod predan u posjed, da je svjedoku S. P. tužitelj dao ključ broda da ga čuva, koji ključ je taj svjedok dao tuženiku, taj sud zaključuje da je između stranaka sklopljen ugovor o ostavi. Za taj zaključak daje razloge koji se svode da je u kaznenoj prijavi tužitelj naveo da je 2002. S. P. dozvolio da preda plovidbenu dozvolu tuženiku budući da ga je tuženik telefonski nazvao i obećao da će popraviti brod i skrbiti o njemu, te da je brod tuženik još ranije odvezao iz lučice u K. u O. G. i izvadio ga na suho. Taj sud zaključuje da nema nikakvih dokaza da je tužitelj tuženiku dopustio da upotrebljava brod, a ne vjeruje iskazu tuženika da je dogovor bio da će se sa brodom nastaviti ploviti i baviti turističkom djelatnošću te da će stranke dijeliti prihod. Svoju odluku temelji na zaključku da nakon prodaje broda 17. rujna 2001. tuženika tužitelju nije uspostavljen poslovni odnos glede iskorištavanja broda koji bi ovlastio tuženika na upotrebu istog. Premještanje broda u lučicu R. cijeni nedopuštenom upotrebom u smislu odredbe čl. 716. st. 2., s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO). Stoga da tuženik odgovara i za slučajnu propast, a što da ovdje predstavlja jako jugo. Također da i prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV tuženik kao nepošteni posjednik odgovara za sve štete, pa tako i one nastale slučajno. Pritom da je tuženik bio pošten posjednik dok je brod bio na suhom vezu u O. G. jer da ga je na temelju ugovora o ostavi ima ovlast na posjed, ali da onog trenutka kad je bez dopuštenja tužitelja zaplovio iz O. G. prema R. da je postao nepošten posjednik jer da je znao da nema pravo posjedovati brod na takav način. Kako da je on bio nepošten posjednik da prema odredbi čl. 165. st. 3. ZV imao pravo na one troškove koji su bili nužni i vlasniku, ali u situaciji kada je nastala totalna šteta na brodu da se ne radi o objektivno nužnim troškovima, pa utvrđuje da ne postoji tražbina tuženika iz prigovora radi prebijanja.

11. Drugostupanjski sud prihvaća u bitnome navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i materijalno pravna polazišta.

12. Podnositelj revizije ističe da nema jasnih, neproturječnih te dostatnih razloga u nižestupanjskim odlukama o odlučnoj činjenici zaključenog ugovora o ostavi u situaciji kada to ne tvrde ni svjedoci ni stranke niti bilo kakvi materijalni dokazi, a da se tužitelj nije nikada u činjeničnim navodima pozivao da je sklopljen ugovor o ostavi, već da je tvrdio da mu je brod otuđen i u tom smislu da je i iskazivao. Nadalje, da sud nije naznačio iz kojih to dokaza je utvrdio da je sklopljen ugovor o ostavi, a niti da je naveo utvrđeni sadržaj tog ugovora. Pored toga da je tužitelj nazočio radovima u lučici Z. i da je brod mogao preuzeti u svakom trenutku, kao i brodski motor, te, zatim, da ako je tužitelj potvrdio da je tuženiku predao plovidbenu dozvolu da je očito da je tuženik onda bio ovlašten na plovidbu i vezivanje broda. U ovom slučaju da se nije dogodila pučinska havarija, kada bi to značilo neovlaštenu uporabu stvari, a da je sam brod stradao u lučici R., dakle mjestu predviđenom za ostavu brodova.

13. Osnovano podnositelj revizije ističe da ako je zaključeno da je između stranaka sklopljen ugovor o ostavi da je onda trebalo utvrditi sadržaj tog ugovora i o tome dati potrebne razloge.

13.1. Prema odredbi čl. 712. st. 1. ZOO ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. 13.2. Odredba čl. 714. st. 2. ZOO određuje da ako su ugovoreni mjesto ili način čuvanja stvari, ostavoprimac ih može promijeniti samo ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, inače odgovara i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari.

13.3. Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome da je čuva, inače odgovara i za njezinu slučajnu propast ili oštećenje, prema odredbi čl. 715. ZOO.

13.4. Nadalje, ostavoprimac nema pravo upotrebljavati stvar povjerenu mu na čuvanje. U slučaju nedopuštene upotrebe stvari ostavoprimac duguje ostavodavcu odgovarajuću naknadu i odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari koji bi se dogodili tom prilikom. Kad je u ostavu dana neka nepotrošna stvar i ostavoprimcu dopušteno da je upotrebljava, onda se na odnose ugovaratelja primjenjuju pravila o ugovoru o posluzi, a samo o pitanjima vremena i mjesta vraćanja stvari sudi se po pravilima o ugovoru o ostavi, ako ugovaratelji nisu što drugo odredili u tom pogledu, sukladno čl. 716. st. 1. 2. i 3. ZOO.

13.5. Kada ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde suprotno ugovoru upotrebljava stvar, mijenja mjesto ili način njezina čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugoj osobi, on ne odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu s ugovorom, sukladno odredbi čl. 717. ZOO. 13.6. Prema odredbi čl. 723. ZOO kome je stvar povjerenja u slučaju kakve nevolje (npr. požara, potresa, poplave) dužan ju je čuvati s povećanom pažnjom.

14. Imajući u vidu revizijske prigovore podnositelja revizije, sadržaj materijalnih odredbi o ostavi, te razloge nižestupanjskih odluka, osnovano podnositelj ističe da su u nižestupanjskim odlukama izostali dostatni razlozi na temelju kojih bi se ispitala pravilnost zaključka da je sklopljen ugovor o ostavi te posljedično odgovornost tuženika po toj osnovi. Osim što se prvostupanjski sud poziva na sadržaj kaznene prijave tužitelja protiv tuženika, on ne daje razloge iz kojih to utvrđenja, dobivenih odgovarajućom ocjenom dokaza, utvrđuje da su stranke sklopile ugovor o ostavi. To osobito kraj činjeničnih tvrdnji tužitelja da mu je tuženik otuđio brod, što bi upućivalo na izvanugovornu odgovornost tuženika i kraj izostanka iskazivanja, prilikom njegova saslušanja kao stranke u ovom postupku, o sadržaju ugovornog odnosa između stranaka.

15. Ako je sud utvrdio postojanje određenog ugovornog odnosa on treba dati razloge o utvrđenom sadržaju tog odnosa, o pravima i obvezama stranaka i svim eventualnom sporazumjetim sporednim pravima i obvezama.

16. To znači u konkretnom slučaju i to da ako je sud zaključio da je između stranaka sklopljen ugovor o ostavi da je potrebno dati razloge o onim relevantnim činjenicama koje upućuju na prava i obveze iz tog ugovora, a sve imajući u vidu prethodno citirane odredbe ugovora o ostavi, da bi se moglo zaključiti je li postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

17. Sve to posebno imajući u vidu da se radi o brodu te da je brodu imanentno da je on kada ne plovi na vezu, i da ugovor o ostavi kod broda upravo obuhvaća i ugovor o vezu (u marini, lučici, na plutajućem vezu, suhom vezu, itd.). Je li je i koji sadržaj pravnog odnosa ugovoren između stranaka, za sada se, na temelju postojećih razloga nižestupanjskih odluka, ne može ispitati.

18. Sudovi su dužni obrazložiti na temelju kojih činjenica i okolnosti su utvrdili da su u okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke iz određenih propisa. Prethodno su sudovi dužni nakon ocjene dokaza naznačiti dobivena utvrđenja povezujući ih sa rezultatima dokazivanja te potom ih povezati sa odredbama materijalnog prava. Dakle, potrebno je povezati dokaze sa relevantnim činjenicama i utvrđenjima te objasniti sporni odnos prema odredbama materijalnog prava. U konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio reviziji nije se postupilo na opisan način, pa se pravilnost zaključaka, pa tako i pravilnost primijenjenog materijalnog prava ne može ispitati.

19. Kako su izostali pravilni i potpuni razlozi o zaključcima nižestupanjskih sudova za primjenu odredbi o odgovornosti tuženika te o sadržaju eventualno ugovorenog pravnog odnosa između stranaka, to je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP zbog čega je revizija osnovana te su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda, u pobijanim dijelovima, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

20. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi otklonit će ukazane postupovne povrede, imajući u vidu ovdje izloženo, te će dati potrebne razloge je li postoji tuženikova izvanugovorna odgovornost, je li između stranaka zasnovan pravni odnos kao ugovorni odnos i kakvog sadržaja (primjerice je li i tužitelj dao kakav nalog tuženiku i sadržaj istog, je li dogovoreno čuvanje broda i na koji način, primjerice - osigurati vez i kakav, pod kojim uvjetima, održavati brod u voznom stanju i na koji način, veći popravci i sl.), je li ugovoreno gospodarsko iskorištavanje broda, te je li došlo od strane tuženika do povrede ugovornih odredbi, prekoračenja naloga, vođenja poslova bez naloga ili neovlaštenog postupanja i sl. Pri tome će posebno imati u vidu od kakvog je značaja činjenica da je tuženik bio u javnom upisniku upisan kao vlasnik broda, te s timu vezi tuženikov iskaz da voljom tužitelja vlasništvo broda u javnom upisniku nije preneseno na njega, a da tuženiku to predstavlja teret i obaveze, zatim, njegove tvrdnje u odgovoru na tužbu da je tužitelj kupio brod upravo uz uvjet da tuženik pazi na brod, održava ga i radi izlete u svrhu nekog oblika zajedničkog privređivanja, da je on, tuženik, morao ukloniti brod iz lučice u O. i da je onu nuždi privremeno brod odvezao u lučicu u R. dok ne nađe rješenje za vez broda, o čemu da je informirao tužitelja, kao što da ga je informirao o problemima s vezom, da se je on za olujnog juga angažirao radi sprječavanja havarije, da je postignut dogovor o reparaciji broda. U tom smislu ocijenit će se dokazi, posebno personalni, posebno vezano za saznanje tužitelja da je brod na „divljem vezu“ u lučici R. O svemu tome dat će se pravilni i dostatni razlozi.

Zagreb, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.