Poslovni broj: 79 Pn-891/2022-65

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice N. A. iz I., (kao pravne sljednice Đ. A. iz V. G., OIB: …), koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. u. z. o. iz Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika Ž. H., dipl. pravnice, dana 27. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.08.2013. god. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Ovaj parnični postupak je započeo prednik tužiteljice Đ. A. tužbom od dana 24.3.2015. u kojoj navodi da je 5.2.2013. na prilaznom kolniku u V. G., na parkirališnom prostoru, stradao u prometnoj nezgodi kao pješak. Za nezgodu je odgovoran vozač nepoznatog vozila koji je na njega naletio te se udaljio sa mjesta nezgode. Pokušao je zapamtiti informacije potrebne za identifikaciju vozača i samog vozila što mu, zbog stanja šoka u kojem se nalazio, nije pošlo za rukom. U štetnom je događaju zadobio ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a imao je i potrebu za tuđom pomoći i njegom pa specificiranim tužbenim zahtjevom od 5.12.2016. (list 89 spisa) za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 20.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu 3.000,00 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu i štetni događaj, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja, smatra da se isti, protivno čl. 124 st 1 i 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kretao i zadržavao na kolniku iako se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

3. Sud je proveo po strankama predložene dokaze i to čitanje potvrde MUP-a (list 5 spisa) kojom se potvrđuje da se dana 5.2.2013. na prilaznom kolniku T. k. T:, parkirališnom prostoru sa istočne strane tržnog centra uz sjeverni rub, u smjeru jugoistoka dogodila prometna nesreća u kojoj je kao pješak sudjelovao tužitelj i nepoznati vozač sa nepoznatim vozilom, medicinsku dokumentaciju (list 6-16 i 26- 27 spisa), izvješća MUP-a, PP V. G. iz spisa broj … (list 32-50 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. A. M. (list 83- 84 spisa) te su saslušani tužitelj Đ. A. (list 69-70 spisa) i svjedok P. Ć. (list 70-71 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je presudom poslovni broj Pn-1052/2015-33 od dana 31.3.2017. odbio tužbeni zahtjev i naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Rješenjem poslovni broj Pn-1052/2015-40 od dana 22.3.2019. određen je prekid postupka zbog smrti Đ. A. Nastavak postupka određen je rješenjem od dana 19.11.2021. kojim je sud pozvao N. A. da kao nasljednica iz pokojnog Đ. A. preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-3170/2017-10 od dana 21.2.2022. ukinuo presudu poslovni broj Pn-1052/2015-34 od 31.3.2017. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju svog rješenja drugostupanjski sud ističe da je, cijeneći po tužitelju opisanu dinamiku štetnog događaja, logično i životno da je tužitelj nakon pretrpljenog udarca bio zatečen te da nije odmah bio svjestan posljedica udarca na svoje zdravlje, pa time niti potrebe da pribavi podatke o vozaču i vozilu koje ga je udarilo, a čiji vozač se udaljio navodeći da se žuri. Pri tom treba imati na umu i činjenicu da policija nije uspjela identificirati vozilo niti vozača, usprkos provedenim brojnim istražnim radnjama te da je nadležno Općinsko državno odvjetništvo podnijelo prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Radi navedenoga, kada iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj doista stradao u prometnoj nesreći koju je uzrokovalo nepoznato vozilo, nije prihvatljiv zaključak da je isto bilo moguće identificirati, pa da se ne bi radilo o nepoznatom vozilu u smislu čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zbog pogrešnog zaključka da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetni događaj iz navedene odredbe, sud nije ocijenio ostale prigovore tuženika koji se odnose na odgovornost samog oštećenika za štetni događaj zbog nepravilnog kretanja u prometu u smislu čl. 124. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13), važećeg u vrijeme štetnog događaja te dokaze provedene radi utvrđenja visine štete. Stoga će sud utvrditi odlučne okolnosti za ocjenu odgovornosti tuženika za štetni događaj te ukoliko utvrdi da ista postoji, ocijenit će provedene dokaze (nalaz i mišljenje vještaka kirurga) radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade štete.

7. Nakon zaprimanja drugostupanjske odluke tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Ostao je i kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o nepoznatom vozilu pa makar tužiteljica dokazala da je njen prednik ozlijeđen na način kako on to opisuje. Sukladno izjavi prednika tužiteljice koju je dao djelatnicima MUP-a, vozač vozila kojim je navodno došlo do naleta nije napustio mjesto događaja već je zaustavio vozilo, ponudio mu pomoć, platio mu 80,00 kn te se udaljio nakon što je utvrdio da isti ne osjeća bolove. Proizlazi da se vozač za kojeg se tvrdi da bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja udaljio s mjesta događaja tek nakon što je utvrdio da prednik tužiteljice nije ozlijeđen. Prema tome, prednik tužiteljice je imao mogućnost registracije podataka o vozaču i vozilu za kojeg sada u tužbi tvrdi da je nepoznat, kao i mogućnost da o nesreći izvijesti policiju koja bi utvrdila sve podatke o vozilu i vozaču. Nastavno, do nesreće nije došlo uporabom nepoznatog vozila u smislu čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) koji “nepoznato vozilo” definira kao vozilo:- “koje nije bilo moguće definirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja”. Propust prednika tužiteljice da utvrdi podatke o vozilu i vozaču, ne može pasti na teret tuženika. Budući prednik tužiteljice nije poduzeo niti jednu radnju u cilju utvrđenja vozila i vozača, a imao je mogućnost utvrditi isto, nisu ispunjeni uvjeti predviđeni čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (odgovornost tuženika za slučaj štete od nepoznatog vozila).

8. Sud je u nastavku postupka pročitao sve ranije provedene dokaze. Prema suglasnom prijedlogu stranaka određeno je provođenje prometnog vještačenja. Sud je rješenjem poslovni broj Pn-891/2022-57 od dana 15.9.2022. za vještaka imenovao N. E., dipl ing., kojem je dano u zadatak utvrditi dinamiku štetnog događaja. Vještak je, nakon pregleda spisa, izjavio da nalaz i mišljenje može dati usmeno na raspravi, prema stanju spisa, budući da provođenje očevida na licu mjesta bez prisutnosti prednika tužiteljice i svjedoka ne bi imalo smisla.

9. Prednik tužiteljice Đ. A. je u svom iskazu danom sudu dana 2.5.2016. tvrdio da se dobro sjeća događaja od 5.2.2013. Tog je dana u jutarnjim satima bio na zelenoj tržnici u V. G. Išao je prema rampi parkirališta, namjeravao je preći preko ceste do dućana u kojem se prodavala kompjutorska oprema. Negdje 10 m lijevo od rampe, unutar zatvorenog parkirališta gdje se ne nalazi naplatna kućica, je sa parkirališta u rikverc naglo izletio automobil marke Hyundai terenac koji je bio je parkiran prema S. Dobro je vidio vozača koji nije gledao ni lijevo ni desno, a zavrtio je volan u lijevo. Mislio je da ga je vozač vidio, nije očekivao da će krenuti ravno na njega. U odnosu na njega je vozilo bilo bočno, sa lijeve strane, i udarilo ga je u desnu nogu kojom je iskoračio, sa unutarnje strane. Udario ga je zadnjim desnim branikom. Od udarca je završio na zemlji, bila je voda, zima. U blizini su bili neki ljudi koji su vikali:" Pogazi čovjeka!" Vozač je izašao iz auta, rekao mu:"Oprosti". Sjeća se da je bio nizak i proćelav, imao je žutu kosu, bio je neobrijan i neuredan. Udario ga je u desnu stranu tijela. Krenuo ga je potezati za desnu ruku, no rekao mu je da ga boli pa ga je podigao za lijevu ruku. Vozaču se žurilo te mu je dao 80,00 kn da se ide osvježiti i popiti čaj. U tom je trenutku bio zatečen, iznenađen, nije se uspio snaći jer je teški invalid. Nije razmišljao o ozljedi. Bolove je osjetio tek predvečer kad je otišao u Traumatološku. Tamo su mu rekli da je zadobio frakturu desne nadlaktice i ramena, no budući boluje od visokog šećera nisu ga htjeli operirati već su mu samo stavili longetu koju je nosio sedam dana. Nikada prije nije imao sličnih ozljeda. Oporavak još uvijek traje i težak je. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega koji su mu pružali susjedi i to pokojna susjeda J. i B. M., to je trajalo mjesecima, a pomoć mu je bila potrebna oko svih dnevnih aktivnosti. Policija ga je pozvala da vidim slike vlasnika automobila marke Hyundai terenac, nije uspio nikoga identificirati. Susjed iz zgrade, za kojeg se ne može sjetiti kako se zove, mu je osam mjeseci nakon stradavanja rekao da netko iz K. p. vozi Hyundai, a naknadno mu je rekao i da je taj netko tko se vozikao u Hyundai taj auto prodao i kupio Golfa 4. Nije pitao susjeda kako se zove čovjek koji ga je udario. Policija je sve ovo znala, ali nikoga nisu ispitali.

10. Svjedok P. Ć., policijski službenik u svom iskazu od 2.5.2016. ističe da su u MUP-u tjedan dana nakon predmetnog događaja zaprimili bolničku prijavu. On je bio zadužen stupiti u kontakt sa tužiteljem, što je i učinio. Zajedno su došli na navodno mjesto događaja, to je bilo parkiralište na kojem je stradao kao pješak. Na parkiralištu se nalazi i rampa i naplatna kućica. Naplatna kućica je u sklopu tržnog centra dok se pored mjesta navodnog predmetnog događaja nalazi rampa. Tužitelj mu je pokazao gdje se na parkiralištu nalazilo vozilo koje je kretnjom unazad naletjelo na njega. Nalazilo se sa njegove lijeve strane. Tužitelj je pao, vozač automobila je izašao van, pomogao tužitelju budući mu je amputirana desna potkoljenica, posjeo ga je kod sebe u auto i odvezao ga doma. Također mu je u košulju dao neki novčani iznos. To je naveo u svojem izvješću u koje je napisao da je nepoznati vozač tužitelju ponudio 80,00 kn, što je on i uzeo te su se razišli jer mu je tužitelj tako rekao. Ne može objasniti zašto je iskazao i da je nepoznati vozač tužitelja posjeo kod sebe u auto i odvezao ga doma. Da mu je to tužitelj rekao prilikom sastavljanja izvješća, to bi unio u izvješće, no siguran je da mu je vozač dao 80,00 kn. Tužitelj je iskazivao i da se radilo o crnom vozilu, SUV-u, da se na zadnjem kraju nalazilo slovo H. Zaključio je da je riječ o automobilu marke Hyundai, što mu je tužitelj i potvrdio pa stoga nije pregledavao vozila marke Honda. Izvršio je uvid u informatički sustav MUP-a, utvrdio određeni broj vozila marke Hyundai crne boje te obavio razgovor sa vlasnicima vozila koji su porekli bilo kakvu povezanost sa predmetnim događajem. Tražio je i video nadzor parkirališta, no snimka se zbog proteka vremena nije više čuvala. Također je razgovarao sa djelatnicima na naplatnoj kućici koje se nisu sjećale tog događaja. I tužitelj je pregledavao fotografije vlasnika vozila, nikoga nije prepoznao. Nakon nekoga vremena mu je rekao da je vlasnik vozila neki čovjek iz komunalnog poduzeća, da ima svoje veze i da će pribaviti njegovo ime i prezime. To nije učinio pa je sam vršio pregled parkirališta V. K., V. Č. i V. V., no nikada nije primijetio crno SUV vozilo marke Hyundai. Djelatnike komunalnih poduzeća nije ispitivao. O svemu je obavijestio nadležne. Zaključak je bio da nisu sigurni je li se predmetni događaj desio na način, vrijeme i mjestu kako je to opisao tužitelj. Zaključili su predmet i ODO-u poslali obavijest. Zna da je ODO na kraju podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja.

11. Iskaz svjedoka P. Ć. u većem je dijelu prihvaćen kao objektivan i nepristran, u skladu sa priležećim izvješćima MUP-a. Sud nije posebno cijenio dio iskaza svjedoka u kojem niti sam ne može objasniti zašto je iskazao da je nepoznati vozač tužitelja posjeo kod sebe u auto i odvezao ga doma, budući takvo što ne proizlazi niti iz jednog ranijeg izvješća, a i sam se svjedok od toga ograđuje.

12. Iskaz tužitelja sud prihvaća u dijelu u kojem opisuje mjesto, vrijeme i nastanak štetnog događaja jer u tom dijelu iskazuje dosljedno i uvjerljivo, sukladno prvom iskazu koji je dao policiji. Ne može se prihvatiti kao iskren dio iskaza u kojem navodi da su štetni događaj vidjeli neki ljudi koji su vikali: "Pogazi čovjeka!" jer nije životno niti logično da barem netko od tih ljudi, potencijalnih svjedoka, ne bi pritrčao u pomoć ili se barem približio mjestu nesreće ne bi li otklonio svoje sumnje. Također sud ne može prihvatiti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je nepoznatom vozaču, koji ga je htio podići za desnu ruku, rekao da ga ista boli, budući dalje tvrdi, a što je sukladno i izjavio koju je dao policiji, da je bol počeo osjećati tek u popodnevnim satima nakon čega je i primljen u Traumatološkoj bolnici.

13. Dana 23.11.2022. održano je ročište radi usmenog davanja nalaza i mišljenja, na temelju dokumentacije koja prileži spisu. Vještak N. E. je analizirao potrebnu dokumentaciju te naveo da se na listu 33 spisa nalazi posebno izvješće policije iz kojega u bitnom proizlazi da je po postupanju po bolničkoj prijavi obavljen razgovor sa prednikom tužitelja koji je iskazao da je na njega naletjelo nepoznato vozilo marke Hyundai zagrebačkih registarskih oznaka sa početnim brojčanim oznakama …. Nadalje se navodi da operativnim radom nisu prikupljena nikakva korisna saznanja kojima bi se mogla utvrditi istinitost navoda prednika tužitelja pa stoga nisu niti obavljali očevid. Na listu 34 spisa se nalazi izvješće policije u kojem se, osim onoga što je već navedeno u ranijem posebnom izvješću, navodi i da na području PU Z. ima četiri vozila koja odgovaraju iskazanim oznakama, dok na području PP V. G. ima dva takva vozila. Obavljen je razgovor sa svjedokinjom D. B. koja je navela da je tog dana radila, ali o samoj nesreći nije imala nikakvih saznanja pa je u konačnici zaključeno da ne postoji nikakvi materijalni ili personalni dokazi kojima bi se moglo utvrditi istinitost navoda prednika tužitelja. Na listu 33 spisa nalazi se bolnička prijava prema kojoj je prednik tužitelja iskazao da ga je kritičnog dana oko 10 sati kao pješaka udario automobil u V. G. pri čemu je zadobio ozljedu desne ruke. Na listovima 36 - 50 spisa nalazi se različita dokumentacija policije iz koje je razvidno da su djelatnici policije na više načina pokušali doći do dodatnih saznanja o predmetnoj prometnoj nesreći odnosno štetnom događaju, ali takva istraga nije dala nikakvih konkretnih rezultata. Prednik tužiteljice je u svom iskazu na zapisniku od 2.5.2016. u bitnome iskazao da ga je 5.2.2013. u jutarnjim satima kada se kretao kao pješak na njega naletjelo nepoznato terensko vozilo marke Hyundai vožnjom unatrag zbog čega je izgubio ravnotežu i pao na tlo te zadobio prijelom desne nadlaktice. Posebno je naveo da se štetni događaj dogodio na prostoru zatvorenog parkirališta pri čemu je do naleta došlo stražnjom desnom stranom nepoznatog vozila u unutarnju stranu njegove naprijed iskoračene desne noge. Na istom zapisniku iskazivao je i svjedok P. Ć., djelatnik policije, koji je po zaprimljenoj bolničkoj prijavi stupio u kontakt s prednikom tužitelja koji mu je pokazao na mjestu štetnog događaja kako je došlo do naleta. Provedenim medicinskim vještačenjem proizlazi da je u trenutku štetnog događaja tužitelj zadobio ozljedu desne nadlaktične kosti u vidu prijeloma dok se u samom nalazu vještak nije posebno očitovao na mehanizam nastanka ove ozljede. Na temelju opisanog stanja spisa u tehničkom smislu vještak zaključuje da svi dokazi u spisu ukazuju da je nepoznato vozilo tijekom radnje kretanja unatrag svojim stražnjim dijelom naletjelo na prednika tužiteljice koji je uslijed takvog naleta izgubio ravnotežu i pao na tlo kada je zadobio utvrđenu ozljedu desne nadlaktične kosti. Točno je da kao posljedica ovog štetnog događaja nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi, ali kod ovakvog tipa naleta u pravilu niti nisu, nužno, na samom vozilu kao i na mjestu štetnog događaja morali ostati bilo kakvi materijalni tragovi. Naime, u pravilu se kod ovakve vrste naleta radi o relativno maloj brzini kretanja vozila pri kojoj u kontaktu s pješakom ne nastaju nikakve ozljede, a niti oštećenja na vozilu, dok je čak i minimalna brzina kretanja dovoljna kako bi pješak izgubio ravnotežu i pao na tlo. U konkretnom slučaju, prednik tužiteljice je bio star oko 61 godinu te imao amputiranu desnu nogu pa je samim time i mogućnost gubitka ravnoteže bila značajno veća nego kod prosječnog pješaka iste životne dobi. Vještak nadalje iskazuje da na temelju stanja spisa ne može zaključivati kakve su točno prometne površine bile na mjestu štetnog događaja te da li bi kretanje prednika tužitelja bilo u skladu pozitivnim zakonskim propisima. Prema stanju spisa se prednik tužiteljice neposredno prije i u trenutku štetnog događaja kretao kao pješak parkirališnog prostora što u tehničkom smislu ne bi bila neka protupravnost jer vozači i putnici, kada se parkiraju na nekom prostoru, moraju na neki način s njega i otići pa je u tom smislu i vozač nepoznatog vozila mogao očekivati pojavu pješaka iza njegovog vozila. Obzirom na iskazani način kretanja realno je za očekivati da je vozač nepoznatog vozila prije započinjanja radnje kretanja vožnje unatrag u svom lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti prednika tužiteljice. Nekakve konkretnije navode u smislu mogućnosti uočavanja nije moguće utvrđivati. Prema iskazu se prednik tužiteljice kretao kao pješak dok mu je nepoznato vozilo dolazilo s lijeve strane. Stoga je u jednom trenutku sasvim sigurno mogao uočiti to vozilo, no vještak ne može sa sigurnošću iskazati kada, kao što ne može iskazati koliko dugo je to nepoznato vozilo bilo u radnji kretanja vožnjom unatrag. U slučaju duže radnje kretanja vožnjom unatrag nepoznatog vozila prednik tužiteljice bi imao i veće mogućnosti uočavanja tog nepoznatog vozila pa samim time i veće mogućnosti izbjegavanja naleta zaustavljanjem ili čak kasnijim kretanjem. Iz iskaza prednika tužiteljice ne bi proizlazio da je nepoznato vozilo bilo duže vrijeme u radnji kretanja unatrag prije samog naleta, ali niti to vještak ne može sa sigurnošću reći, Ne može sa sigurnošću reći niti je li prednik tužiteljice, budući je u svom iskazu naveo da je vidio vozača nepoznatog vozila kako okreće volan, odustankom od prijelaza mogao izbjeći nalet vozila, kao niti mogućnost da bi moglo doći do naleta i da se prednik tužiteljice zaustavio.

14. Tuženik je prigovorio opisanom očitovanju vještaka u bitnome ističući da vještak na temelju stanja spisa nije mogao na pouzdan način utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja. To stoga što je nalaz i mišljenje dao isključivo na temelju iskaza prednika tužiteljice pretpostavljajući da je isti točan. Tuženik smatra da je iskaz tužiteljice nedorečen, a kako nema drugih personalnih niti materijalnih dokaza koji bi rasvijetlili ovaj događa, to se niti odgovornost za štetu ne može utvrditi jer se odgovornost za štetu nastalu uporabom nepoznatog vozila ne može temeljiti samo na iskazu oštećenika. U odnosu na spisu priloženu dokumentaciju na temelju koje je vještak dao svoj nalaz i mišljenje, tuženik ističe da iz raspoložive dokumentacije proizlazi da djelatnici policije nisu mogli obaviti radnje očevida jer su za događaj saznali tek po zaprimanju bolničke prijave, 7 dana nakon događaja; da zbog navedenog nije sačinjena skica mjesta nesreće i fotoelaborat; da djelatnici policije nisu mogli fiksirati materijalne dokaze na mjestu nesreće, a video zapis je unište te da ne postoje svjedoci očevici samog događaja već se na okolnost nastanka štetnog događaja i dinamike štetnog događaja može koristiti samo iskaz pokojnog prednika tužiteljice. Tuženik se poziva i na stav Vrhovnog suda RH, izražen u odluci broj Rev-608/07 kojom je određeno da se na temelju utvrđenih pretpostavki o mogućoj odgovornosti nepoznatog vozila, a bez bilo kakvih materijalnih dokaza, ne može temeljiti odluka suda, a iz razloga što se odluka suda može temeljiti samo na sa sigurnošću utvrđenim činjenicama, a ne mogućim pretpostavkama.

15. Sudski vještak N. E. se na opisane prigovore tuženika očitovao na ročištu održanom dana 18.1.2023. na način da je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja danog na raspravi održanoj 23.11.2022. Dodaje i da se načelno može složiti sa iznesenim zaključcima tuženika da u konkretnom slučaju nije bilo dovoljno materijalnih tragova kako bi se utvrdila točna dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja te izgled mjesta štetnog događaja. Obzirom na podatke u spisu dao je dinamiku i nekakve uvjetne mogućnosti izbjegavanja naleta te se preciznije od toga ne može očitovati.

16. Sud sa sigurnošću utvrđuje da je prednik tužiteljice Đ. A. dana je 5.2.2013. pretrpio štetni događaj u kojem je zadobio prijelom velikog tuberkuluma desne nadlaktične kosti s manjom dislokacijom frakturnih ulomaka. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak prof.dr.sc. A. M., spec. kirurgu utvrđuje da su zbog zadobivenih ozljeda preostale trajne posljedice koje su umanjile opću, životnu i radnu sposobnost prednika tužiteljice za 15% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 4 dana, a u manjem 15 dana. Potom se nastavlja tzv. kasni strah u trajanju od 60 dana a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 4 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko 30 dana. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore. Predniku tužiteljice je bila potrebna pomoć i njega druge osobe za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje i imobilizacija) kod kuće u punom obimu od 15 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 45 dana po 2 sata dnevno. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, nabavu i pripremu jela i drugih svakodnevnih potreba. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a sud ga u cijelosti prihvaća kao objektivan, nepristran i stručan.

17. Prednik tužiteljice je podnio tužbu protiv nepoznate osobe, sve temeljem čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) kojim je propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Prema odredbi čl. 3. st. 1. točke 13. istog Zakona nepoznato vozilo je vozilo koje nije bilo moguće identificirati kao ni njegovog odgovornog osiguravatelja. Budući iz provedenog dokaza saslušanjem tužitelja proizlazi da zbog zatečenosti nakon pretrpljenog udarca te nesvjestan težine ozljede nije pribavio podatke o vozaču niti vozilu koje ga je udarilo, a iste mu vozač, navodeći da se žuri, nije niti ponudio, neosnovan je navod tuženika da on nije pasivno legitimiran u ovom postupku

18. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

19. Odredbom čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13), važećeg u vrijeme štetnog događaja propisano je da se pješak se ne smije kretati ni zadržavati na kolniku (st. 1). Pješak se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka (st. 3 ). Iznimno od članka 124. stavka 1. i 3. na cesti na kojoj ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka, ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga, pješaci se mogu kretati kolnikom. Ako se pješak kreće kolnikom, mora se kretati što bliže rubu kolnika na način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila (čl. 125).

20. Sudski vještak N. E. u svom nalazu i mišljenju navodi kako nije bilo dovoljno materijalnih tragova da bi se utvrdila točna dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja te izgled mjesta štetnog događaja. No, ukoliko se prednik tužiteljice prije i u trenutku štetnog događaja kretao kao pješak parkirališnog prostora to u tehničkom smislu ne bi bila neka protupravnost jer vozači i putnici, kada se parkiraju na nekom prostoru, moraju na neki način s njega i otići pa je u tom smislu i vozač nepoznatog vozila mogao očekivati pojavu pješaka iza njegovog vozila. Budući se prema navodima tužbe i očitovanju vještaka sporni udarac dogodio na način da je nepoznato vozilo tijekom radnje kretanja unatrag svojim stražnjim dijelom naletjelo na prednika tužiteljice koji je uslijed takvog naleta izgubio ravnotežu i pao na tlo, jasno proizlazi da se prednik tužiteljice po ograđenom parkirališnom prostoru nije kretao sukladno naprijed citiranoj obvezi kretanja uz rub kolnika, na način kojim ne ometa i sprječava promet vozila. Je li vozač nepoznatog vozila prije započinjanja radnje kretanja vožnje unatrag u svom lijevom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti prednika tužiteljice, koliko dugo je to njegovo kretanje trajalo, je li prednik tužiteljice koji je naveo da je vidio vozača nepoznatog vozila kako okreće volan, odustankom od prijelaza mogao izbjeći nalet vozila, tijekom ovog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno. Prometni vještak svoje mišljenje temelji samo na vjerojatnosti te ostavlja otvorenu mogućnost za utvrđenje odgovornosti za nastanak štetnog događaja vozača nepoznatog vozila, ali i samog prednika tužiteljice. Sve navedeno, po stavu ovog suda ukazuje da je okolnost da je šteta predniku tužiteljice prouzročena zbog radnje kretanja unazad nepoznatog vozila na ograđenom parkirališnom prostoru samo hipotetična mogućnost na kojoj sud ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice (tako VSRH u odluci Rev-608/07 od 12.9.2007). Navedeno dalje znači da je prednik tužiteljice prilikom podnošenja tužbe sudu bio dužan ponuditi dokaze na temelju kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja, sve u smislu odredbe čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP. U suprotnom se izlaže riziku da tu činjenicu neće moći dokazati, a što je također dužan uzeti u obzir. Kako nije sporno da djelatnici policije nisu mogli obaviti očevid jer su za događaj saznali tek po zaprimanju bolničke prijave, sedam dana nakon očevida, zbog čega nije sačinjena skica mjesta nesreće i fotoelaborat, a ne postoje niti svjedoci, to je prometni vještak dinamiku nastanka štetnog događaja mogao utvrđivati samo na temelju iskaza prednika tužiteljice rezultat čega su naprijed opisane vjerojatnosti, moguće pretpostavke vještaka. Navedeno nije dovoljno niti su istima dokazane pretpostavke iz čl. 1045 ZOO-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen. U Zagrebu, 27. veljače 2023. godine

Sutkinja:

Ivana Markotić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku