- 1 -              Revd 76/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 76/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. radiotelevizije, javne ustanove, iz Z., OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & Partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. M. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1081/2019-2 od 17. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7852/17-9 od 22. svibnja 2019., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1081/2019-2 od 17. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-7852/17-9 od 22. svibnja 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno postavljeno ni jedno pravno pitanje niti su navedeni razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se tuženik u prijedlogu ne poziva ni na jednu konkretnu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, s tim da u privitku prijedlogu dostavlja "popis pravomoćno okončanih parničnih predmeta" i "popis parničnih postupaka u kojima je povučena tužba".

 

4. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud rješenjem broj Rev-1045/202-2 od 2. lipnja 2020. odbacio navedeni prijedlog tuženika pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a u svezi čl. 378. st. 3. ZPP-a, uz obrazloženje da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno postavljeno ni jedno pravno pitanje niti su navedeni razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

5. Ustavni sud RH je odlukom broj U-III-5141/2020 od 19. prosinca 2023. ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da je navedenim shvaćanjem, temeljenim na strogoj primjeni postupovnih pravila kojima se neopravdano ograničava pravo podnositelja na pristup Vrhovnom sudu i na očitom propustu suda "jer je podnositelj, iako nije formulirao pravno pitanje, jasno uputio na postojanje različitog pristupa županijskih sudova u odlučivanju o njegovoj obvezi, zbog čega su pitanja "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava", u okolnostima konkretnog slučaja nalagala fleksibilniji pristup sadržaju podnositeljevog prijedloga za dopuštenje revizije.''

 

6. Pravno uređenje instituta revizije kao izvanrednog pravnog lijeka i pretpostavke za njezinu dopuštenost s vremenom su višekratno mijenjani, čime se bitno utjecalo na postupanje Vrhovnog suda kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i na njegovu ustavnu zadaću da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Jedna od ključnih izmjena predviđenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o paničnom postupku iz  2019. odnosi se na uređenje revizije. Odredbe navedene Novele o reviziji se primjenjuju na sve postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon 1. rujna 2019. (čl. 117. st. 4. ZIDZPP-a/19), dakle i na konkretni predmet.

 

7. 1. Prema odredbi čl. 385 st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije može se podnijeti zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. 2. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

– ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije – trebalo preispitati sudsku praksu, a prema st. 2. te odredbe revizija iz članka 382. toga Zakona može se podnijeti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. 3. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije, a prema st. 3. te odredbe u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti. U rješenju kojim se dopušta revizija revizijski sud navodi u kojem dijelu i u odnosu na koje određeno pravno pitanje dopušta podnošenje revizije (st. 6. čl. 387. ZPP-a.) Prema navedenom, u citiranoj odredbi ZPP-a propisane su dvije  kumulativne pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se prijedlog za dopuštenje revizije smatrao dopuštenim i da ne bi podlijegao sankciji odbacivanjem prijedloga temeljem odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a ukoliko ne bi bila ispunjena bilo koja od tih pretpostavki.

 

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a Vijeće revizijskog suda odbacit će nepotpun i nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, a i nepravodoban ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud, a prijedlog za dopuštenje revizije je, prema st. 6. te odredbe nedopušten i ako ne sadrži pretpostavke iz članka 387. stavka 3. ovoga Zakona.

 

9. 1. Prema navedenom, predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije mora određeno naznačiti bilo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje, a revizijski sud prema odredbi čl. 387. st. 1. i 3. ZPP-a nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni, a postojanje kojih pitanja reviziju po dopuštenju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a razlikuje od revizije na temelju zakona iz odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP-a, a nije dužan ni istraživati kriju li se takva pitanja moguće u iznesenim navodima revidenata u pogledu pogrešne primjene materijalnog ili postupovnog prava budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po reviziji po dopuštenju izgubila granica između revizije po dopuštenju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a i revizije na temelju zakona iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a i redovite revizije i time, ne samo narušavao novi koncept revizije po dopuštenju, nego bi se sud doveo i u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta (što se u praksi ovoga suda i događalo), a čime bi se ujedno eventualno i pogodovalo jednoj strani (pomaganjem u formuliranju ili formuliranjem pitanja) na štetu druge strane.

 

9. 2. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP-a stranka može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije samo preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prema st. 2. te odredbe, stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit.

 

10. Prema iznesenom, u konkretnom slučaju, podnositelj prijedloga, iako je pravno kvalificirana osoba koju ne treba poučavati o pravu, u prijedlogu nije formulirao ni jedno pravno pitanje u odnosu na koje bi mu bilo moguće dopustiti podnošenje revizije, a što je morao, prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, neovisno o tome što je u prijedlogu uputio na postojanje različitog pristupa županijskih sudova u odlučivanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima, (iako se konkretno u samom prijedlogu nije pozvao ni na jednu konkretnu odluku županijskog suda). Stoga ovaj sud smatra da u tim i takvim okolnostima pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava" ne nalaže toliko fleksibilan pristup sadržaju podnositeljevog prijedloga za dopuštenje revizije na način da sud formulira pravno pitanje jer bi se takvim pristupom narušavao cijeli sustav revizije po dopuštenju, sud bi se doveo i u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta, te bi se moguće eventualno i pogodovalo jednoj strani (pomaganjem u formuliranju ili formuliranjem pitanja) na štetu druge strane.

 

10. 2. Stoga kada predlagatelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije u kojem, po procesnim pravilima mora postaviti konkretno pravno pitanje za koje smatra da je važno u smislu čl. 385.a. st. 1. ZPP-a i kada takvu pravnu radnju može poduzeti sam o kvalificirana osoba (odvjetnik), revidentu se po shvaćanju ovoga suda ne nameće prekomjeran teret, niti se revidentu ograničava pravo na pristup sudu jer nije nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu ako sud od stranke zahtijeva da konkretno postavi pravno pitanje zbog kojeg se obraća sudu i zbog traži da mu se dopusti podnijeti reviziju, tim više ako u toj fazi postupka radnju pred revizijskim sudom može podnijeti samo pravno kvalificirana osoba.

 

11. Uz navedeno je važno istaći da izneseno pravno shvaćanje o nužnom sadržaju prijedloga za dopuštenje revizije i neograničavanju prava na pristup sudu ima podlogu i u odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP-a, koja propisuje tko je sve ovlašten i kvalificiran podnijeti navedeni prijedlog, a iz te odredbe je više nego jasno da takav prijedlog može podnijeti samo pravno kvalificirana osoba koja je vična pravu i koja ima dovoljno pravnog znanja i iskustva, dakle odvjetnik ili opunomoćenik, osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu, iako nije odvjetnik, pod uvjetom da ima položen pravosudni ispit.

 

12. Prema tome, revizija po dopuštenju koncipirana je kao pravni lijek kojemu je primarna funkcija osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i putem ovog pravnog lijeka Vrhovni sud treba ostvarivati svoju ustavnu zadaću, a ujedno i javnu funkciju, da kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. To znači da je svrha revizije po dopuštenju u donošenju odluka s precedentnim učinkom koje u činjenično i pravno istovjetnim predmetima nižim sudovima služe kao vodilja. Kada prijedlog za dopuštenje revizije uopće ne sadrži pravno pitanje, koje prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a mora biti određeno postavljeno, kao što konkretni prijedlog ne sadrži, tada takav prijedlog, prema jedinstvenoj i čvrstoj praksi ovoga suda ne ispunjava temeljne pretpostavke dopuštenosti.

 

13. Slijedom iznesenog, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o strogoj primjeni postupovnih pravila kojima se neopravdano ograničava pravo podnositelja na pristup Vrhovnom sudu i na očitom propustu suda, niti da bi okolnosti konkretnog slučaja nalagala fleksibilniji pristup sadržaju podnositeljevog prijedloga za dopuštenje revizije, slijedom čega u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.