REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 63 Pž-421/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĐURO ĐAKOVIĆ MONTAŽA d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108 brigade ZNG 94, OIB 59126265572, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri d.o.o., Branimirova 29, Zagreb, protiv protivnika osiguranja JCR CHRISTIOF SERVICES S.R.L. Str. Trandafirilor 49 A, Sat Brazii De Sus, Rumunjska, radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj R1-91/2022-8 od 17. siječnja 2023., 27. veljače 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj R1-91/2022-8 od 17. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj R1-91/2022-8 od 17. siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja na utvrđenje da ne postoji dužničko – vjerovnički odnos između njega i protivnika osiguranja, koji je osiguran bankarskom garancijom broj: 2224-0-00554 na iznos od 219.466,00 EUR za korist protivnika osiguranja, kao i na trpljenje protivnika osiguranja da ne može naplatiti novčanu tražbinu na temelju sredstva osiguranja za koju ne postoji pravna osnova - konkretno zabranu naplate po bankarskoj garanciji broj 2224-0-00554 od 21. rujna 2022., kojim prijedlogom je predlagatelj osiguranja zahtijevao da se zabrani Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, na zahtjev protivnika osiguranja isplatiti iznos od 219.466,00 EUR na temelju bankarske garancije broj 2224-0-005554 od 21. rujna 2022. Zatim da se privremena mjera smatra provedenom danom dostave Zagrebačkoj banci d.d. te da traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će predlagatelj osiguranja pokrenuti pred nadležnim sudom radi naplate svog potraživanja, kao i da privremena mjera ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.
2. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Podugovora nižeg razreda od 6. rujna 2022., kojim se predlagatelj osiguranja kao podizvođač nižeg razreda obvezao izvesti radove na montaži postrojenja u Rafineriji nafte Rijeka za korist protivnika osiguranja kao naručitelja i ujedno podizvođača višeg razreda. Radove je naručila INA – Industrija nafte d.d., a status glavnog izvođača imalo je talijansko društvo KT – Kinetics Tehnology s.p.a.
3. Zatim je utvrdio da je predlagatelj osiguranja izdao bankarsku garanciju protivniku osiguranja radi osiguranja njegovog novčanog potraživanja za povrat iznosa avansa od 219.466,00 EUR broj 2224-0-00554 od 21. rujna 2022. Iz izvoda iz poslovnih knjiga predlagatelja osiguranja utvrdio je da on prema protivniku osiguranja ima evidentirano novčano potraživanje u iznosu od 517.894,32 EUR.
4. Prvostupanjski sud je ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom prvu, opću pretpostavku za izdavanje privremene mjere propisanu odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), odnosno postojanje njegove nenovčane tražbina na utvrđenje da ne postoji vjerovničko – dužnički odnos. Predlagatelj osiguranja nije priložio dokaze u prilog istinitosti svoje tvrdnje o tome da je protivnik osiguranja raskinuo sporni ugovor. Predlagatelj osiguranja je isključivo dostavio dopis od 6. prosinca 2022. sastavljen na engleskom jeziku, te unatoč pozivu prvostupanjskog suda da dostavi tu ispravu prevedenu na hrvatski jezik, on to nije učinio.
5. Također, predlagatelj osiguranja je radi opravdanja predložene privremene mjere najavio pokretanje parnice radi naplate svoje novčane tražbine, zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio da je prijedlog proturječan, jer se njime traži osiguranje nenovčane tražbine.
6. U konačnici, prvostupanjski sud je ocijenio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom niti posebnu pretpostavku, propisanu u odredbi čl. 346. st. 1. t. 1. i 2. OZ-a, odnosno ugrožavajuću radnju protivnika osiguranja usmjerenu na osujećenje njegove tražbine ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Prvostupanjski sud je ocijenio da činjenica da je nad osnivačem i jedinim članom protivnika osiguranja – društvom Christof Industries Global Gmbh Austria otvoren stečajni postupak izravno ne utječe na solventnost i poslovanje protivnika osiguranja. Konačno, drži da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti okolnost da protivniku osiguranja ne bi nastala bilo kakva šteta u slučaju da sud odredi predloženu privremenu mjeru, u smislu odredaba čl. 346. st. 2. u vezi s čl. 344. st. 2. OZ-a.
7. Protiv pobijanog rješenja, predlagatelj osiguranja je podnio žalbu. U žalbi je naveo da on ima prema protivniku osiguranja novčanu tražbinu u iznosu od 517.894,32 EUR, zbog čega drži da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne postoji njegovo novčano potraživanje.
8. Predlagatelj osiguranja je naveo da prvostupanjski sud neosnovano nije cijenio ispravu od 6. prosinca 2022., samo iz razloga što je ona sastavljena na stranom jeziku. Smatra da je dužnost suda izvršiti uvid i u takvu ispravu. Konačno, smatra da je učinio vjerojatnim opasnost da će mu nastati teško nadoknadiva šteta, iz razloga što će protivnik osiguranja naplatiti iznos avansa po bankarskoj garanciji, a protiv njegova osnivača je pokrenut insolvencijski postupak koji će se odraziti i na ekonomski položaj protivnika osiguranja. Uz žalbu je dostavio i dopis protivnika osiguranja od 11. siječnja 2023. kojim on raskida sporni Ugovor.
9. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.
10. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 21. OZ-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. Zakona o parničnom postupku), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.
11. Prije svega, ovaj sud objašnjava da deklaratorni zahtjev kojim se traži utvrđenje da ne postoji vjerovničko-dužnički odnos (iz sadržaja prijedloga predlagatelja osiguranja proizlazi da on drži da je protivnik osiguranja jednostrano raskinuo Podugovor nižeg razreda od 6. rujna 2022.), ne predstavlja nenovčanu tražbinu u smislu odredbe čl. 2. t. 1. OZ-a, kako je to predlagatelj osiguranja pogrešno odredio u svom prijedlogu. Odredbom čl. 2. t. 1. OZ-a propisano je da izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje. Tražbina u naravi predstavlja skup subjektivnog prava i zahtjeva na ispunjenje, što znači da novčana tražbina predstavlja subjektivno pravo na naplatu određene svote novca, a sve ostale tražbine su nenovčane.
12. U povodu pokretanja parnice u kojoj se od suda zahtijeva deklaratorna pravna zaštita, može nastati potreba privremenog uređenja odnosa između stranaka. To je moguće, ako je između stranaka postoji sporni pravni odnos (sporno je njegovo postojanje ili njegova valjanost ili su sporne prava i obveza koja iz njega proizlaze). U takvoj situaciji, odredba čl. 347. st. 2. OZ-a dopušta (iznimno) donošenje privremene mjere kojom se uređuje sporni odnos među strankama, najčešće na način da se privremeno odrede prava i obveze za sudionike spornih odnosa (tzv. regulacijska privremena mjera).
13. Takvom vrstom privremene mjerom može se anticipirati konačna odluka te pružiti predlagatelju osiguranja ona zaštita koju bi ostvario na temelju za njega povoljne meritorne odluke u parnici. Time se vremenski ograničeno, supstituira meritorna sudska odluka.
14. Osim navedene opće pretpostavke da postoji sporni pravni odnos, potrebno je učiniti vjerojatnim postojanje daljnjih alternativno propisanih posebnih pretpostavki (čl. 347. st. 2. OZ-a), odnosno da je to nužno radi sprječavanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda.
15. Iz činjenica koje je predlagatelj osiguranja naveo u historijatu prijedloga za osiguranje, moguće je zaključiti da on smatra da je protivnik osiguranja jednostrano raskinuo Podugovor nižeg razreda od 6. rujna 2022., zbog čega drži da je nastala njegova nenovčana tražbina prema protivniku osiguranja na propuštanje - da protivnik osiguranja ne može podnijeti na naplatu sredstva osiguranja (bankarske garancije) koja su dana radi osiguranja njegovih novčanih potraživanja koja će nastati na temelju tog Ugovora.
16. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predlagatelj osiguranja u ovoj pravnoj stvari nije učinio vjerojatnim da je raskinut sporni Ugovor, iz razloga što nije dostavio ispravu koju predlagatelj osiguranja tumači kao izjavu o raskidu ugovora na hrvatskom jeziku, već samo na engleskom jeziku (dopis od 6. prosinca 2022. - list 20. spisa). Osim toga, bezuvjetnu izjavu o raskidu koju je protivnik osiguranja dao 11. siječnja 2023., predlagatelj osiguranja je dostavio u spis tek nakon što je prvostupanjski sud donio svoju odluku, kao prilog uz žalbu.
17. Iz toga slijedi da u trenutku kada je prvostupanjski sud donio svoju odluku, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da je pravni odnos između stranaka nastao na temelju Podugovora nižeg razreda od 6. rujna 2022., (na temelju kojeg ugovora se predlagatelj osiguranja obvezao osigurati izdavanje sporne bankarske garancije) bio sporan.
18. Sve i da je predlagatelj osiguranja na vrijeme priložio odgovarajući dokaz na okolnost da je pravni odnos sporan (sporno je njegovo (ne)postojanje uslijed izjave o raskidu protivnika osiguranja te prava i obveze koja iz njega proizlaze), niti tada ne bi bili ispunjeni uvjeti za izdavanje predložene privremene mjere, jer prema mišljenju ovoga suda, predlagatelj osiguranja nema nenovčanu tražbinu na propuštanje - zabranu protivniku osiguranja da naplati bankarsku garanciju broj 224- 0-00554 od 21. rujna 2022.
19. Naime, vrsta bankarske garancija koju je protivnik osiguranja dobio u ovoj pravnoj stvari (bankarska garancija na povrat avansa, na prvi poziv korisnika garancije) nema akcesorni karakter temeljnom pravnom poslu (ugovoru o djelu). Ona predstavlja samostanu obvezu banke koju je banka preuzela na sebe kao garant, neovisno o ispunjenju obveze predlagatelja osiguranja prema njegovom vjerovniku, u smislu odredbe čl. 1039. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Zato valjanost ili prestanak osnovnog ugovora nema utjecaj na valjanost same garancije upravo iz razloga što je garancija poseban i apstraktan pravni posao.
20. Iz klauzule o bankarskoj garanciji, sadržane u Podugovoru nižeg razreda od 6. rujna 2022., koji su sklopile stranke (list 147. spisa), nije određena svrha bankarske garancije radi povrata avansa, odnosno u kojem će slučaju nastati novčana tražbina protivnika osiguranja na povrat avansa – iznosa od 219.466,00 EUR, koja je osigurana spornom bankarskom garancijom broj 2224-0-00554 od 21. rujna 2022.
21. Naime, na temelju Podugovora nižeg razreda od 6. rujna 2022., koji po svom sadržaju predstavlja ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), protivnik osiguranja kao naručitelj radova stekao je od predlagatelja osiguranja kao podizvođača nižeg ranga nenovčano potraživanje - zahtijevati izvršenje građevinskih radova kao djela. Novčana tražbina protivnika osiguranja može nastati kao posljedica povrede ugovore obveze - njegovog neurednog ispunjenja, ali novčana tražbina može nastati i kao posljedica raskida ugovora.
22. Raskid ugovora ima za posljedicu vraćanje svega onog što je na temelju ugovora dano, kao i obvezu naknade štete (čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a). To podrazumijeva pravo protivnika osiguranja na povrat novčanog iznosa od 219.466,00 EUR koji je predan predlagatelju osiguranja na ime avansa.
23. Zato raskid ugovora u slučaju izdane bankarske garancije na prvi poziv za povrat avansa, nema za posljedicu obvezu vraćanja toga sredstva osiguranja, koji kao apstraktni, samostalni pravni poslao egzistira i dalje, neovisno o postojanju temeljnog ugovora na osnovu kojeg je bankarska garancija izdana. Iz sadržaja klauzule o bankarskoj garanciji za povrat avansa koju je protivnik osiguranja dobio kao sredstvo osiguranja, ne može se isključiti da je ona izdana upravo u svrhu osiguranja (buduće) novčane tražbine protivnika osiguranja koja nastaje kao posljedica raskida temeljnog pravnog posla.
24. Dodatno se predlagatelju osiguranja ukazuje da u slučaju da prema protivniku osiguranja ima novčano potraživanje, on može zahtijevati drugu vrstu privremenih mjera - usmjerenih na zabrane protivniku osiguranja na raspolaganje njegovom imovinom, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke propisane u odredbi čl. 344. OZ-a. Vrsta mjere koju predlagatelj osiguranja predlaže odrediti u ovoj pravnoj stvari (zabrana naplate po bankarskoj garanciji) nije podobna za osiguranje takve vrste tražbine.
25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 21. OZ-a).
Zagreb, 27. veljače 2023.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
Broj zapisa: 9-30855-8aae1
Kontrolni broj: 08c18-21a27-1aaee
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SRĐAN ŠIMAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
