Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ovr-49/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-A. d.o.o., OIB: …, iz Z., protiv I. ovršenika I. K., OIB: …, iz O., i II. ovršenice M. K., OIB: …, iz O., zastupane po punomoćniku Ž. Z., odvjetniku iz O., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenice M. K. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 34 Ovr-2931/2021-21 od 30. studenog 2022., 27. veljače 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice M. K., izvan žalbenog razloga iz odredbe čl.50.st.1.t.7. Ovršnog zakona, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 34 Ovr-2931/2021-21 od 30. studenog 2022. godine.
Obrazloženje
1.) Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 34 Ovr-2931/2021-21 od 30. studenog 2022. godine, na temelju ovršne isprave – zadužnice izdane od strane I. ovršenika I. K. ovjerene od strane javnog bilježnika M. B. iz O. pod brojem OV-26643/10, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja H-A. d.o.o., Z., u ukupnom iznosu od 1.658.604,62 kuna / 220.134.66 EUR, i to s osnova glavnice u iznosu od 754.829,62 kune / 100.183,11 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno čl.22.st.4. i čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 28. rujna 2021. godine pa do naplate, s osnova obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 903.035,84 kuna / 119.853,45 EUR, i s osnova troškova u iznosu od 739,16 kuna / 98,10 EUR, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.590,00 kuna / 343,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od donošenja rješenja o ovrsi pa do naplate, određena je ovrha protiv ovršenice M. K. na ½ suvlasnička dijela nekretnine upisane u zk.ul.br.13485, k.o. O., čk.br.9894/38, u naravi kuća br.33 i dvor u … ulici, površine 234 m2, zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz ostvarene prodajne cijene.
2.) Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu izjavljuje ovršenica M. K. temeljem odredbe čl.50.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ/12), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje o ovrsi ukine a prijedlog za ovrhu odbaci.
3.) Žalba ovršenice, izvan žalbenog razloga iz odredbe čl.50.st.1.t.7. Ovršnog zakona, nje osnovana.
4.) Prije svega valja reći da ovršenica, između ostalog, u žalbi iznosi tvrdnju da je sud prvog stupnja, prilikom određivanja ovrhe na predmetnoj nekretnini, koja je njeno suvlasništvo u ½ dijela, potpuno zanemario činjenicu da se radi o nekretnini koja predstavlja njenu bračnu stečevinu, da je navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i u vrijeme kada je ista u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasništvo njenog supruga te kada je on njome u cijelosti raspolagao izdavanjem zadužnice, slijedom čega i upis založnog prava nije bio dopušten jer je riječ o raspolaganju koje je protivno odredbama i Zakona o braku i porodičnim odnosima i odredbama kasnije važećeg Obiteljskog Zakona.
4.1.) Vezano za navedene tvrdnje temeljem spisa predmeta valja primijetiti, a na što se i ukazuje ovršenici, da njen suprug I. K. (inače I. ovršenik u ovom predmetu u odnosu na kojeg je već pravomoćno određena ovrha na njegovom suvlasničkom dijelu iste nekretnine) nije predmetnom ovršnom nekretninom raspolagao izdanom zadužnicom iz 2010. godine, jer uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini nije dobrovoljno založno pravo, već je riječ o prisilnom založnom pravu koje je uknjiženo temeljem rješenja o osiguranju Ovr-71/2022-2 od 17. siječnja 2011. godine koje je bilo doneseno na temelju navedene zadužnice kao ovršne isprave, a u kojem predmetu ovršenica, kao treća osoba koja ima pravo koje bi sprečavalo provedbu navedenog osiguranja, nije isticala prigovor nedopustivosti navedenog osiguranja.
4.2.) Međutim, neovisno o navedenom, iznošenjem navedenih tvrdnji u žalbi ovršenica zapravo tvrdi da ovrhovoditelj temeljem ovršne isprave (zadužnice) nije ovlašten protiv nje zahtijevati ovrhu, a takva tvrdnja u suštini predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl.50.st.1.t.7. OZ/12, a o tom žalbenom razlogu nije ovlašten odlučivati ovaj drugostupanjski sud, već o njemu treba odluku donijeti prvostupanjski ovršni sud u skladu sa odredbom čl.52. OZ/12 te na način kako je to tom odredbom propisano.
5.) U preostalom dijelu žalbe ovršenica u biti ukazuje na to da nije bilo mjesta određivanju ovrhe u odnosu na nju kao ovršenicu, a sve to s obzirom na nespornu činjenicu da predmetnu ovršnu ispravu – zadužnicu OV-26643/10 od 20. listopada 2010. godine ona nije niti izdala niti ju je potpisala, odnosno da je istu potpisao samo I. K., iz čega proizlazi da navedenom ovršnom ispravom nije utvrđeno postojanje predmetne tražbine prema njoj.
5.1.) Navedene žalbene tvrdnje ovršenice ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene i to zbog razloga koji će biti iznesene u nastavku obrazloženja ove odluke.
6.) Naime, nije sporno da je naprijed navedenu zadužnicu potpisao i izdao samo I. K., ne i M. K., i to sa svrhom osiguranja novčane tražbine H. A. A.-B. d.d. Z., po Ugovoru o limitu za izdavanje garancija sklopljenog između S. b. d.d. i K.T. T. d.o.o. O., a ovjerenog dana 24. veljače 2009. godine po javnom bilježniku M. B. iz O. pod
7.) Navedena zadužnica izdana dana 20. listopada 2010. godine, u smislu odredbe čl.183. Ovršnog zakona (NN broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. – dalje: OZ/12), važećeg u vrijeme njenog izdavanja, ima učinak ovršne isprave kada se ovrha na temelju nje traži drugim sredstvom ovrhe različitim od ovrhe na tražbini po računu banaka, dakle, i kada se traži ovrha na nekretnini kao u ovom predmetu.
8.) Nije sporno da su na nekretnini, na kojoj je predložena ovrha ovršnim prijedlogom, u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, kao suvlasnici bili upisani I. K. i M. K., svaki od njih u ½ suvlasničkog dijela.
8.1.) Predlažući određivanje ovrhe temeljem naprijed navedene ovršne isprave i protiv M. K., ovrhovoditelj se je pozvao na činjenicu da je na nekretnini, na kojoj je predloženo određivanje ovrhe, izvršen upis prisilnog založnog prava radi osiguranja predmetne tražbine, a nakon čega je I. K. ½ suvlasničkog dijela te nekretnine prenio na M. K..
9.) Iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 43-46) priloženog uz prijedlog za ovrhu, izvjesno proizlazi da su I. K. i M. K. u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici predmetne ovršne nekretnine svaki u ½ dijela, s tim da se je M. K. kao suvlasnik iste upisala 29. srpnja 2011. godine u predmetu Z-7517/11 temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj P-192/11 od 29. lipnja 2011. godine.
9.1.) Iz navedenog zemljišnoknjižnog izvatka i iz predmetnom spisu priloženog spisa Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-71/11 proizlazi da je na predmetnoj nekretnini, kada je na istoj kao jedini vlasnik bio upisan I. K., temeljem iste ovršne isprave (zadužnice) kao i iz predmetnog ovršnog predmeta, a radi osiguranja iste ovršne tražbine, rješenjem od 17. siječnja 2011. godine određeno zasnivanje prisilnog založnog prava, da je to rješenje postalo pravomoćno i da je temeljem njega u zemljišnoj knjizi izvršen upis tog založnog prava dana 25. siječnja 2011. godine u
10.) Odredbom čl. 83. OZ/12 propisano je da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.
10.1.) Nadalje, odredbom čl.298. OZ/12 je propisano da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla (st.1.); i da će se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ovrha na nekretnini odrediti protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti (st.2.).
11.) Stoga, cijeneći sadržaj zakonskih odredbi citiranih u točki 10. i 10.1., kao i činjenice navedene u točkama 9. do 9.1., odnosno da je ovrhovoditelj na predmetnim nekretninama upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom prije nego je II. ovršenica M. K. stekla i u zemljišnoj knjizi upisala pravo vlasništva na tim nekretninama, ovrhovoditelj je na temelju ovršne isprave protiv osobe (I. ovršenik I. K.), koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno i protiv II. ovršenice M. K. kao novog suvlasnika te nekretnine.
11.1.) S obzirom na naprijed navedeno neosnovane su protivne žalbene tvrdnje II. ovršenice M. K..
12.) Zbog svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP) u svezi čl.21.st.1. OZ/12, odbiti žalbu II. ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
Bjelovar, 27. veljače 2023.
Sudac
Antun Dominko v. r.
