Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

Poslovni broj: 5. Pn-85/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz Đ., koga zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika N. Lj., OIB: …, iz Đ., koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik iz Đ., radi naknade štete, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 14. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2023. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku N. Lj. iz Đ., da tužitelju M. B. iz Đ., na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplati novčani iznos od 2.521,72 EUR / 19.000,00 kn[1] , zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2019. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku N. Lj. iz Đ., da tužitelju M. B. iz Đ., na ime imovinske štete isplati iznos od 22,88 EUR / 172,41 kn[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 27. veljače 2023. godine kao dana presuđenja pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III S tužbenim zahtjevom preko dosuđenoga tužitelj se odbija kao neosnovanim. IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 1.288,07 EUR / 9.704,96 kn[2] , sve u roku od 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadom troška preko dosuđenoga tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja koji se dogodio 28. siječnja 2018. godine u 06,45 sati u Đ., ispred kbr. … kada je došlo do narušavanja javnog reda i mira na osobito drzak i bezobziran način i kada je tuženik N. Lj. bez razloga i povoda fizički napao tužitelja M. B. udarivši ga svojom glavom u predjelu njegove glave i to lijeve strane lica od kojeg udarca je tužitelj zadobio tjelesne ozljede od kojih se dugo vrijeme liječio, a osim toga, tužitelju je povrijeđeno i pravo osobnosti u vidu smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenog straha i povrede časti i ugleda te imovinske štete u vidu novčanih izdataka za plaćanje lijekova i medicinskih usluga i uništene nove kožne jakne i razbijenog mobitela. Tužbu je podnio na način da nije potraživao točno označeni iznos na ime neimovinske štete, već je tužbu podnio u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, odnosno da će tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog medicinskog vještačenja, a tužbeni zahtjev na ime imovinske štete postavio je u iznosu od 1.000,00 kn. U tužbi se pozivao i na prekršajni postupak koji se vodio kod Prekršajnog suda u Đakovu posl. br. Pp J- …, kasnije posl. br. Pp- … koji je okončan odbijanjem optužbe protiv tuženika kao okrivljenika zbog zastare prekršajnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prije svega osnovanosti, a potom i visini, smatrajući, da je tuženik dužan naznačiti vrijednost predmeta spora što u konkretnom slučaju nije učinio, protivio se odgovornosti tuženika za nastalu štetu ističući da je na tužitelju teret dokazivanja pogotovo što je prekršajni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Đakovu, Prekršajni odjel, nije pravomoćno okončan u trenutku podnošenja odgovora na tužbu. Valja napomenuti da je naknadno sud pribavio prekršajni spis posl. br. Pp- … (ranije posl. br. Pp J- …, a kojom presudom je odbijena optužba podnesena protiv okrivljenika N. Lj., ovdje tuženika, da bi počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno činjenično opisano kao narušavanje javnog reda i mira te da je bez razloga i povoda fizički napao tužitelja M. B. udarivši ga svojom glavom u predjelu njegove glave (lijeve strane lica) zbog zastare prekršajnog progona.

3. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je prihvatio prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u svu priležeću, prije svega, medicinsku dokumentaciju za tužitelja koja prileži u spisu, da se saslušaju stranke na okolnosti štetnog događaja, kao i prijedlog tuženika da se na okolnosti štetnog događaja saslušaju tuženik i svjedoci E. G., A. B. i A. B., također na okolnosti štetnog događaja te da se provede i medicinsko vještačenje na okolnosti mehanizma nastanka zadobivenih povreda kod tužitelja i posljedica istih. Naknadno tijekom postupka, tužiteljevo zdravstveno stanje nije dopuštalo njegovo saslušanje na okolnosti štetnog događaja (na raspravi na koju je pristupio tužitelj, dana 26. svibnja 2022. godine tužitelj nije bio ni psihički ni fizički sposoban za saslušanje - list spisa 75) pa je sud, a nakon što tužitelj nije pristupio ni na sljedeće ročište radi saslušanja odbio taj prijedlog da ga se sasluša jer je drugim provedenim dokazima utvrdio činjenično stanje u svezi sa štetnim događajem, a nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka A. K. od kojeg je tuženik tijekom postupka i odustao, a potom je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. L., dr. med.

4. Dakle, na temelju gore navedenih dokaza koje je sud proveo tijekom postupka, cijeneći iste prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Naime, radi utvrđenja odgovornosti tuženika za štetni događaj, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka A. B., E. G., A. B. i tuženika N. Lj. te pročitao priležeću medicinsku dokumentaciju u spisu prije svega nalaz - protokol broj: … od 28. siječnja 2018. godine (list spisa 10).

6. Iz protokola broj: … od 28. siječnja 2018. godine, sud je utvrdio, da je tužitelj pregledan u K. B. C. O. – C. o. h. p. dana 28. siječnja 2018. godine u 11,50 sati gdje su mu konstatirane ozljede lijeve strane glave i to zigomatične kosti gdje je vidljiv kontuzijski otisak, oteklina i crvenilo te krvni podljev donjeg očnog kapka i infraorbitalno lijevo uz palpatornu bolnost lijeve zigomatične kosti, na istom dokumentu je konstatirano da je napadnut od nepoznate osobe kada je kao taksist čekao ispred disko kluba Y. kad je nepoznata mlađa osoba izašla iz disko kluba i počela udarati po automobilu u kojem je on sjedio kao taksi vozač pa kada je izašao iz automobila dobio je udarac "glavom o glavu".

7. Svjedok A. B. je iskazao da je on vlasnik taksi obrta i da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja radio kao njegov vozač, da je upravo radio na dan 28. siječnja 2018. godine pa o samom događaju nema neposrednog saznanja, osim što je vidio da mu je razbijeno prednje vjetrobransko staklo na taksi vozilu kojim je kritične zgode taksirao M. B. Također je iskazao da je nakon samog štetnog događaja M. B. bio određeno vrijeme na bolovanju, a nakon toga prestao je raditi kod njega.

8. Svjedok E. G. je iskazao da je kritične zgode u ranim jutarnjim satima, radeći kao taksi vozač sjedio u svom kombi vozilu u … ispred, odnosno u blizini ugostiteljskog objekta Y. u Đ. te je vidio da se ispred tog ugostiteljskog objekta skupilo puno ljudi i da je došlo do komešanja ispred samog objekta, da je uočio da M. B. priča s jednom osobom koju tada nije poznavao, a sada zna, da je to tuženik N. Lj. te je vidio da njih dvojica nešto razgovaraju, ali da nije vidio da se fizički naguravaju ili da bi tuženik tužitelja udario, međutim, napomenuo je da u trenutku kada je učio komešanje ispred ovog ugostiteljskog objekta napustio je mjesto gdje je do tada bio parkiran upravo zato da ne bude očevidac bilo kakvog događaja, a kada se kasnije vratio na tom mjestu je već došla policija i vršila očevid.

9. Svjedok A. B. je iskazao da je kritične zgode bio ispred ugostiteljskog objekta Y. u ranim jutarnjim satima, negdje između 05,00 - 06,00 sati ujutro te je vidio ispred tog ugostiteljskog objekta tuženika N. Lj. u alkoholiziranom stanju i vidio je da je on u jednom trenutku nekim predmetom, nije siguran kojim, možda bocom, udario po taksi vozilu, odnosno vjetrobranskom staklu taksi vozila iz kojeg je nakon toga izašao M. B. sa vozačevog sjedišta i vidio je da su njih dvojica nešto verbalno raspravljali, ali nije vidio da bi N. Lj. udario M. B., nakon toga je došla policija i više se ništa nije događalo.

10. Tuženik N. Lj. je u svom iskazu naveo da je kritične zgode bio sam u ugostiteljskom objektu Y. u Đ., u …, da je u tim ranim jutarnjim satima bio u vidno alkoholiziranom stanju, odnosno pod velikim utjecajem alkohola te da je vjerojatno bio neugodan jer ga je zaštitar iz tog ugostiteljskog objekta zamolio da izađe van, što je on i učinio, ali vidno ljut pa kada je izašao na ulicu u toj ljutnji je bocom od Coca- Cole koju je imao u ruci udario po vjetrobranskom staklu automobila kojemu je prvo bilo pri ruci ne gledajući ni koji je to automobil ni da li nekog ima unutra te je nastavio hodati, da bi ga sustigao vozač iz tog automobila za kojeg je naknadno saznao da je tužitelj jer su mu to rekli ljudi koji su vidjeli događaj, da je ta osoba počela galamiti na njega, međutim, da se on tog događaja slabo sjeća, ali zna da nikoga nije udario i da nitko nije njega udario. Iskazao je da tada nije poznavao tužitelja M. B. i nije znao tko je on, ali da sada dopušta da je u ovom štetnom događaju on žustro raspravljao upravo sa M. B. koji je galamio na njega jer je razbio vjetrobransko staklo automobila, da je isti bio ljut, ali da se fizički nisu obračunavali, odnosno da je njega netko s leđa zadržao tako da ne dođe do fizičkog obračuna s M. B. te da je on napustio mjesto događaja prije nego je došla policija koja je tek sutradan došla do njega.

11. Na temelju ovih provedenih dokaza, sud smatra, da je tuženik kritične zgode udario glavom tužitelja u lijevi predio glave, kako to tužitelj u tužbi i tvrdi i kako proizlazi iz priležeće materijalne dokumentacije, prije svega, protokola broj: … sačinjenog svega nakon 3 - 4 sata nakon samog štetnog događaja gdje su konstatirane ozljede lijeve strane glave tužitelja i to zigomatične kosti sa vidljivim većim kontuzijskim otiskom, oteklinom i crvenilom, krvnog podljeva donjeg očnog kapka i infraorbitalno lijevo sa palpatornom bolesti lijeve zigomatične kosti, a koju povredu je po mišljenju ovog suda tužitelj zadobio upravo u ovom štetnom događaju kojeg je opisao i sam tuženik i svjedoci A. B. i E. G. koji identično iskazuju, da je u tim ranim jutarnjim satima, dana 28. siječnja 2018. godine tuženik u vidno alkoholiziranom stanju bez ikakvog razloga bocom udario u vjetrobransko staklo automobila, taksi vozila vlasništvo A. B. koji kao svjedok nije imao neposrednog saznanja o nastanku štetnog događaja koje se i razbilo i da je došlo do komešanja i verbalnog obračuna između tužitelja i tuženika, no svjedok A. B. koji je bio neposredni očevidac u samom ovom događaju (svjedok E. G. je sjedio u svom automobilu malo udaljen od mjesta događaja) nije vidio da bi tuženik udario tužitelja, a sam tuženik tvrdi da ga nije udario glavom, no sud ovakav iskaz tuženika ne može prihvatiti kao osnovanim i uvjerljivim, tim više, što u svom iskazu dalje kontradiktorno ističe da se događaja ne sjeća, ali zna da nije udario tužitelja i zna da ga je netko s leđa zadržao da ne dođe do fizičkog obračuna sa tužiteljem što čini ovaj dio iskaza tuženika da nije udario glavom tužitelja potpuno neuvjerljivim i neživotnim jer suprotno proizlazi iz medicinske dokumentacije sačinjene u K. B. C. O., u C. o. h. p. svega 3 - 4 sata poslije štetnog događaja i gdje se tužitelj javio radi pružanja medicinske pomoći zbog zadobivenih ozljeda i gdje je i sam tužitelj naveo da je iste zadobio u ovom štetnom događaju upravo od strane tuženika koji ga je glavom udario u lijevu stranu glave. Naime, kada sam tuženik navodi da ga je netko zadržao da ne dođe do fizičkog obračuna sa tužiteljem očito je da isto tako je do fizičkog obračuna došlo upravo na način kako to tvrdi tužitelj i da je tuženika netko od tamo prisutnih zadržao da ne dođe do daljnje eskalacije fizičkog obračuna jer nema logičnog i životnog obrazloženja zašto je tužitelj zadobio upravo takve povrede lijeve strane glave osim udarca glave o glavu kako je to konstatirano u medicinskoj dokumentaciji sačinjenoj u kratkom vremenu od štetnog događaja, tim više, što sud procjenjuje da tužitelj nije imao razloga, a ni vremena, smisliti bilo kakvu "drugu priču" osim one kako se stvarno ovaj događaj i dogodio pa stoga u cijelosti vjeruje priležećoj medicinskoj dokumentaciji u spisu, vjeruje i iskazima i saslušanih svjedoka i samog tuženika koji opisuju štetni događaj identično sve do dijela kada je došlo do fizičkog obračuna, odnosno kada je tuženik lupio glavom o glavu tužitelja što je po dosadašnjem iskustvu suda kratki trzaj glavom za mnoge u tom trenutku komešanja i neprimjetan, a moguće da u svom iskazu o tome nisu htjeli iskazivati upravo radi otklanjanja odgovornosti tuženika za ovaj štetni događaj, međutim, jedino životno i logično obrazloženje nastalih povreda tužitelja u ovom štetnom događaju je udarac glavom o glavu, kako to inače tvrdi tužitelj.

12. S obzirom na gore sve obrazloženo, sud smatra, da je tuženik tužitelju u ovom štetnom događaju prouzročio povrede glave navedene u medicinskoj dokumentaciji pa kako mu je, dakle, prouzročio štetu, to mu je temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) štetu dužan i naknaditi i to sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a i kao štetu povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu) i materijalnu štetu u vidu umanjenja tužiteljeve imovine.

13. Dakle, po mišljenju ovog suda, tuženik je isključivi krivac za ovu nastalu štetu tužitelju i stoga ju je istom dužan i naknaditi.

14. Kako je tužitelj u tužbi potraživao i imovinsku i neimovinsku štetu, radi utvrđenja neimovinske štete - povrede prava osobnosti, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. I. L., prim. dr. med., koji je u svom nalazu i mišljenju, a na koji nalaz i mišljenje niti jedna strana nije imala primjedbi niti je predlagala dopunsko vještačenje ili saslušanje vještaka na raspravi pred ovim sudom, je utvrdio, a nakon što je i osobno pregledao tužitelja 19. prosinca 2022. godine, da je uz svu priležeću materijalnu medicinsku dokumentaciju u spisu od zadobivenih ozljeda u ovom štetnom događaju koje glase: contusio capitis regio zygomatici lat.sin. natučenje glave u području lijeve jagodične regije gdje je u predjelu lijeve zigomatične kosti vidljiv veći kontuzijski otisak, oteklina i crvenilo te krvni podljev donjeg očnog kapka i infraorbitalno lijevo s palpatornom bolnosti lijeve zigomatične kosti trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i lakog intenziteta u trajanju od 14 dana uz nelagode tijekom liječenja, kliničke i dijagnostičke obrade te kontrolnih pregleda zbog čega sud smatra da je pravedna i pravična naknada za ovaj vid neimovinske štete iznos od 464,53 EUR, odnosno 3.500,00 kn, upravo kako to tužitelj i potražuje u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa mu je taj iznos u cijelosti i dosuđen.

15. Isto tako je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je proživljavajući ovaj štetni događaj tužitelj trpio i primarni strah jakog intenziteta u trenutku događaja koji je bio kratkotrajan te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana zbog zabrinutosti o posljedicama nakon ozljeđivanja te sud smatra da je pravedna i pravična naknada za pretrpljeni strah također iznos od 464,53 EUR, odnosno 3.500,00 kn, kako to tužitelj i potražuje pa mu je iz tog osnova neimovinske štete utuženi iznos u cijelosti i dosuđen.

16. Što se tiče pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti vještak je u svom nalazu konstatirao da su ozljede tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet, kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovali smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5%, s obzirom da tužiteljeva ozljeda se karakterizira kao laka tjelesna ozljeda i da je nakon ozljeđivanja zaostala psihička dekompenzacija blažeg stupnja (depresivna simptomatologija) kao akutna reakcija na stresnu situaciju pa je sud mišljenja da je utuženi iznos od 1.592,67 EUR, odnosno 12.000,00 kn, adekvatna, pravedna i pravična naknada za ovaj vid štete te mu je ovaj iznos u cijelosti i dosuđen što u konačnici znači da sud smatra da je pravedna i pravična naknada za nematerijalnu štetu koju tužitelj potražuje ovom tužbom iznos od 2.521,72 EUR, odnosno 19.000,00 kn kako to tužitelj i potražuje pa je ovom dijelu tužbenog zahtjeva u cijelosti udovoljeno i presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude, a sve sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

17. Što se tiče tužiteljeva potraživanja s osnova materijalne štete, sud smatra, da mu je tuženik dužan naknaditi troškove liječenja i druge troškove u vezi s tim, a temeljem dokumentacije koju je tužitelj i dostavio uz tužbu (list spisa 19 - 24), a koja dokumentacija u stvari dokazuje da je tužitelj imao troškove za lijekove i djelomično snašanje troška pregleda u K. B. C. O. zbog pretrpljenih povreda i to u iznosu od 172,41 kn, odnosno 22,88 EUR i stoga je tužitelju taj trošak i dosudio dok ga je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenoga do utuženog iznosa od 1.000,00 kn, odnosno 132,72 EUR odbio kao neosnovanim jer ničim nije dokazao preostali materijalni trošak, pogotovo ne trošak temeljem računa za pribavljeni novi mobitel po računu na listu spisa 25 u iznosu od 799,00 kn, s obzirom da nije dokazao da mu je u štetnom događaju uništen mobitel.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom s osnova neimovinske i imovinske štete (s neznatnim dijelom imovinske štete u iznosu oko 100,00 EUR tužitelj nije uspio), to mu je tuženik dužan naknaditi nastali parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn, troška pristupa na ročište dana 14. svibnja 2019. godine u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn, pristupa na ročište 21. travnja 2022. godine na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn, troška pristupa na ročište dana 26. svibnja 2022. godine koje je odgođeno prije samog početka u iznosu od 24,88 EUR / 187,50 kn i pristupa na ročište 4. listopada 2022. godine u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn, pristupa na ročište 14. veljače 2023. godine u iznosu od 248,86 EUR / 1.875,00 kn te sastava pisanog podneska od 1. veljače 2023. godine u iznosu od 248,86 EUR / 1.875,00 kn, što ukupno iznosi 870,99 EUR / 6.562,47 kn uvećano za trošak neophodnog medicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kn i uvećano za trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,00 EUR / 542,48 kn, što je ukupno 1.288,07 EUR / 9.704,96 kn koji trošak je tužitelju i dosuđen, a s preostalim zahtjevom za naknadom troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim, pri čemu valja napomenuti, da je trošak tužitelja obračunat po utuženoj i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 398,17 EUR / 3.000,00 kn sve do pisanog podneska od 1. veljače 2023. godine zbog čega je i dosuđen iznos parničnog troška različit od zahtijevanog, a sve kao pod točkom IV izreke ove presude.

19. Sukladno obrazloženom presuđeno je kao u izreci.

U Đakovu, 27. veljače 2023. godine

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku