- 1 -              Rev 1087/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1087/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz K., zastupanog po Odvjetničkom društvu L. i V., protiv tuženika 1) Grad S., S. i 2) V. i k. d.o.o., zastupanih po punomoćniku M. Š., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika L. d.d., OIB ..., S., zastupanog po punomoćniku M. B. odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji II. tuženika i reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-717/2021-3 od 28. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2931/16 od 11. siječnja 2021., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća revizija II. tuženika i revizija umješača na strani tuženika te se preinačavaju presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-717/2021-3 od 28. prosinca 2021., i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2931/16 od 11. siječnja 2021., u odnosu na II. tuženika i umješača na strani tuženika, u dijelu o tijeku zatezne kamate na iznos od 25.379,98 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2016. pa do donošenja prvostupanjske presude (11. siječnja 2021.) i sudi:

 

              Odbija se tužitelj sa zahtjevom na isplatu zakonske zatezne kamate za vrijeme od 1. lipnja 2016. pa do 11. siječnja 2021. (donošenja prvostupanjske presude) na iznos glavnice od 25.379,98 kuna.

 

              II. Dužan je tužitelj platiti II. tuženiku i umješaču na strani tuženika trošak revizijskog postupka, svakom u iznosu od po 746,25 eura, sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude (16. siječnja 2024.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke obvezani su tuženici solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 31.724,98 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2015., pa do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, te su u točki II. izreke tuženici obvezani solidarno i u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.000,00 kuna.

 

2. 1. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je žalba tuženika, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2931/16 od 11. siječnja 2021., u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) za iznos od 25.379,98 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2016. pa do isplate, a  preinačena u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) preko iznosa od 25.379,98 kuna do iznosa od 31.724,98 kuna (dakle, za razliku od 6.344,99 kuna) na način da je u tvom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, kao neosnovan, kao i za više dosuđenu zakonsku kamatu od 7. prosinca 2015. do 1. lipnja 2016. zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. 

 

2. 2. U točki II. izreke preinačena je citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu koji se odnosi na troškove postupka na način da su tuženici obvezani solidarno u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.200,00 kuna, dok je za razliku od 3.800,00 kuna od više dosuđenog iznosa troška (19.000,00 kuna), zahtjev tužitelja odbijen, kao neosnovan.

 

3. Ovaj sud je, rješenjem broj Revd-2183/2023-2 od 27. lipnja 2023. dopustio II. tuženiku i umješaču na strani tuženika reviziju u točki I. a) u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata u odnosu na pitanje:

 

              ''Od kada teku zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu s osnove štete na vozilu koja nije popravljena od strane oštećenika prije, a niti tijekom parnice odnosno kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a visinu koje sud utvrđuje svojom odlukom prema cijenama u vrijeme donošenja odluke?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju II. tuženik i umješač na strani tuženika su protiv drugostupanjske presude podnijeli zasebne revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP. Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. a) u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata, te da mu nadoknadi troškove revizijskog postupka sa zateznim kamatama.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na vozilu kao posljedicu štetnog događaja koji se dogodio dana 7. prosinca 2015. u S. na predjelu B. na kolniku ... u kojoj je oštećeno njegovo vozilo marke Š. O. reg. oznake broja IM-... a kojem je upravljala njegova supruga I. T., a predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 25.379,98 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2016. pa do isplate.

 

8. U postupku koji j prethodio reviziji utvrđeno je da su tuženici odgovorni za predmetnu štetu, ali i da postoji doprinos šteti na strani tužitelja u omjeru od 20% u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 25/13., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. dalje: ZOO), te su tužitelju dosuditi iznos od 25.379,98 kuna i na taj iznos su mu priznati zakonsku kamatu od dana podnošenja tužbe 1. lipnja 2016., kako je tužitelj zatražio preciziranim tužbenim zahtjevom od 20. siječnja 2020.

 

9. Drugotuženik i umješač na strani tuženika u podnesenim revizijama smatraju da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno kada je odbijajući žalbu tuženika i umješača na strani tuženika potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu zatražene zakonske zatezne kamate, na način da su tuženici obvezani platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 25.379,98 kuna koja teče od dana utuženja tj. od 1. lipnja 2016. pa do isplate. Navode da su tijekom postupka i u žalbi protiv prvostupanjske presude isticali da tužitelju ne mogu propadati zakonske zatezne kamate na iznos štete na vozilu koja nije popravljena od strane tužitelja kao oštećenika prije, a niti tijekom parnice, počev od dana nastanka štete ili od dana utuženja, već od dana presuđenja, budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čiju visinu sud utvrđuje svojom odlukom prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, obzirom da tužitelj u postupku nije tvrdio, a niti dokazao da je štetu sam popravio, a visina štete je utvrđena vještačenjem prema cijenama u vrijeme donošenja odluke (radi čega je tužitelj u konačnici nakon vještačenja i povećao tužbeni zahtjev).

 

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

11. Sporno je dakle, od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate u situaciji kada nije popravio štetu na svom vozilu i kada je visina štete na vozilu procijenjen u sudskom postupku prema cijenama popravka u vrijeme suđenja.

 

12. Pogrešno je navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskog suda, a suprotno je i ustaljenoj sudskoj praksi.

 

13. 1. Tko je u odluci broj: Rev-x 224/17-2 od 14. ožujka 2017., navedeno:

 

              "Zatezne kamate po svojoj pravnoj naravi su sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju obveza tužene na isplatu dosuđene naknade štete tužitelju određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada tek počinje obveza tužene na isplatu zatezne kamate.

 

              Svako drugo tumačenje početka tijeka zatezne kamate na dosuđenu naknadu nenovčane imovinske štete bilo bi suprotno smislu i svrsi postojanja zatezne kamate.

 

              Nije u pravu tužiteljica kada argumentirajući osnovanost svojeg zahtjeva za priznanje zatezne kamate na dosuđenu štetu od dana donošenja tužbe ukazuje na               nemogućnost korištenja svog novca od nastanka joj štete (podnošenja tužbe), a kod činjenice da se u ovom slučaju nije radilo o novčanoj šteti već naprotiv o nenovčanoj imovinskoj šteti, a koja se pak naknađuju u novčanom obliku, ali u cijenama na dan presuđenja, zbog čega na ovu teče zatezna kamata od dana presuđenja. Druga bi pak bila situacija da je tužiteljici određena naknada ove nenovčane imovinske štete prema cijenama u vrijeme njezinog nastanka, a što ovdje međutim nije slučaj".

 

13, 2. U odluci Rev 1963/13-2 od 10. siječnja 2016. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:

              "(...) pravilno tuženik ističe da tužitelju u ovakvoj pravnoj situaciji, kada se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanja tzv. nenovčane imovinske štete i kada je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju pripada zatezna kamata na utvrđeni iznos štete od dana donošenja presude suda prvog stupnja (tako i ovaj sud primjerice u Rev-1193/2010 od 18. siječnja 2012., Rev 702/2022-2 od 6. srpnja 2022. idr.).

 

14. Ostajući dosljedan čvrstoj praksi revizijskog suda o navedenom pravnom pitanju  odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

              Zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu s osnove štete na vozilu koja nije popravljena od strane oštećenika prije, a niti tijekom parnice odnosno kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a visinu koje sud utvrđuje svojom odlukom prema cijenama u vrijeme donošenja odluke teku od donošenja presude suda prvog stupnja.

 

15. Temeljem izloženog ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava vezano za dosuđenu zateznu kamatu pa je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a, reviziju II. tuženika i umješača na strani tuženika valjalo prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude u tom dijelu.

 

16. Preinačenjem nižestupanjskih presuda je, sukladno odredbi čl. 166. st.2. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo je revidentima dosuditi zatražene troškove revizijskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/14, 118/14 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 - dalje OT) i to trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. toč. 6. OT – 150 bodova uz vrijednost boda od po1,99 eura) u iznosu od po 298,50 eura, sastava revizije (Tbr. 10. toč. 6. OT – 150 bodova) u iznosu od po 298,50 eura (VPS 5.000,00 kn), trošak PDV-a na navedene iznose od po 149,25 eura, odnosno ukupno od po 746,25 eura svakome od revidenata, te je iz tih razloga odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. siječnja 2024.