Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-841/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: ..., kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. T., OIB: …,

Č., 2. K. J., OIB:…, Z., 3. A. J., OIB: …, Z., J. P., OIB:…, Sv. F. i J., 5. G. P., OIB:…, Sv. F. i J., 6. A. L., OIB:…, Z., 7. J. S., OIB:…, V. G., D. L., 8. P. T.-Đ., OIB:…, S. b., 9. A. P. M., OIB:…, Z., 10. I. S., OIB:…, S., 11. D. S., OIB:…, P., 12. K. F., OIB:…, V., 13. M. T., OIB:…, Z., 14. E. S., OIB:…, B., Nj., 15. R. S., OIB:…, B., Nj., 16. M. Z., OIB:…, Sv. F. i J., 17. B. Z., OIB:…, Sv. F. i J., 18. K. M., OIB:…, Z., 19. M. R., OIB:…, P. T., 20. M. M., OIB:…, Sv. F. i J., 21. F. U., OIB:…, S., 22. H. R., OIB:…, S., 23. J. P., OIB:…, Z., i 24. D. C., OIB:…, P., svi zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., protiv tužene Š. K. zv. Š., OIB:…, Sv. F. i J., zastupana po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj: P-1529/2018. od 2. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj: P-1529/2018. od 2. studenoga 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj: P- 1529/2018. od 2. studenoga 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da su tužitelji stakli pravo služnosti kolnika u korist čest. zem. ., ., ., ., ., . i . sve u k.o. …

FORMTEXT nove izmjere, a na teret čest. zem. . stare izmjere koja odgovara dijelu čest. zem. . nove izmjere koji dio je označen točkama D-C-F-E-D površine 17 m2 na skici lica mjesta očevida od 4. studenoga 2021. koja skica je sastavni dio presude, a što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelji pravo služnosti uknjiže u zemljišnim knjigama kao i da se tuženoj zabrani da tužiteljima ometa korištenje prava stvarne služnosti kolnog puta.

Istom presudom tužitelji su obvezani tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna odnosno 663,61 EUR-a, dok je preostali zahtjev tužene za naknadom troška odbijen.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužena je navela da je prvostupanjski sud i trebao odbiti tužbeni zahtjev ali iz drugih razloga jer se radi o nekretnini u vlasništvu tužene, pa je predložila da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba tužitelja nije osnovana jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu odnosno odbiti ga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako su dosjelošću stekli pravo služnosti kolnika na teret čest. zem. . u k.o. … koja je u vlasništvu tužene i da se tuženoj zabrani da ih ometa u korištenju prava služnosti kolnog puta preko čest. zem. . a jer su oni vlasnici stanova u zgradama sagrađenim na k.č. u čiju korist zahtijevaju služnost i preko k.č. tužene na teret koje zahtijevaju služnost a koja je u naravi put prolaze već dugi niz godina kojim imaju prolaz sa svojih nekretnina do centra mjesta čemu se tužena protivi i šalje im opomene.

6. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio pozivajući se na odredbe članka 35. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) i odredbu članka 59. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18., 110/18., 32/20.), pa da na javnom dobru ne može postojati pravo vlasništva i svi korisnici ovaj put su koristili kao javni, a prolaženjem javnim putem ne može se steći služnost.

7. Tužbeni zahtjev trebalo je i po mišljenju ovog suda odbiti ali iz drugih razloga.

Prema stanju spisa dana 29. rujna 2021. proveden je u ovom predmetu očevid uz sudjelovanje vještaka geodetske struke kao i nekoliko svjedoka koji su tu i saslušani te utvrđeno da je predmet očevida čest. zem. . koja je u naravi parking i da se radi o k.č. pravilnog oblika koja je u vlasništvu tužene, a da tužitelji na ovaj sporni dio prema katastarskom planu dolaze preko čest. zem. . širine 80-tak cm koja je u katastru evidentirana kao javno dobro u općoj uporabi i dalje onda idu preko čest. zem. . i . koje su vlasništvo tužene.

Tužitelji ovim putem prolaze pješice preko nekretnine u vlasništvu tužene bez njezinog odobrenja da bi brže i jednostavnije stigli do centra mjesta i na plažu a sa sjeverne strane imaju kolni pristup.

8. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude: ima li pravo progoniti

FORMTEXT

stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima, a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom ili biciklom. Tužitelji se pozivaju na služnost kolnika što bi značilo da se spornim dijelom nekretnine u vlasništvu tužene koriste na način da se po njoj voze motornim vozilom ili biciklom, a već je na očevidu utvrđeno da takvo kretanje nije moguće, pa bi tužbeni zahtjev kojim traže služnost kolnika već i zbog toga bio neosnovan.

Nadalje, prema odredbi članka 175. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a stavkom 2. je propisano da ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna a inače je osobna.

U ovom slučaju služnost čije utvrđenje tužitelji traže ne bi imala nikakvu razumnu svrhu jer ne radi se niti o boljem niti o korisnijem gospodarenju nekretninom u vlasništvu tužitelja.

Nekretnine u vlasništvu tužitelja (apartmani) imaju prikladnu vezu s javnim putem što je vidljivo iz katastarskog plana.

Odredbom članka 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, dok je stavkom 2. propisano da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

Dakle, za stjecanje prava služnosti dosjelošću potreban je neprekidan posjed od 20 godina.

9. Prema stanju spisa tužitelji su postali vlasnici svojih nekretnina (stanova) prije nešto više od 10 godina, a parcele na kojima su isti sagrađeni bile su vlasništvo više fizičkih osoba, pa stoga nije ispunjen uvjet za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću.

Osim toga, posjednik stvarne služnosti mora biti pošten posjednik i posjedovati takvu služnost bez protivljenja vlasnika poslužne nekretnine 20 godina.

U ovom slučaju iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužena branila tužiteljima prolaz spornim dijelom nekretnine, pa čak istu pokušavala i ograditi što bi značilo da su tužitelji znali da im ne pripada pravo na posjed predmeta spora odnosno da su nepošteni posjednici.

10. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 27. veljače 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin,v.r.