15. P-649/2022-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz O., OIB: zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika
R. A. d.d., Z., OIB: zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & G., iz Z., radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. veljače 2023. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika T. P. i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika M. S., iz O., uz javnu objavu od dana 24. veljače 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.2. st.1. Ugovora kreditu br. sklopljenog dana godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana. godine po javnom
bilježniku Z. P.-M. iz O. pod brojem u dijelu odredbe koji
glasi:
„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
- iz čl.7. st.1. Ugovora kreditu br. sklopljenog dana
između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana po javnom
bilježniku Z. P.-M. iz O. pod brojem u dijelu odredbe koji
glasi:
”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 2.428,55 € / 18.297,94 kuna[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos: 7,49 EUR / 56,42 kn tekućom od 16.12.2007.
7,37 EUR / 55,50 kn tekućom od 16.01.2008.
7,42 EUR / 55,87 kn tekućom od 16.02.2008.
7,40 EUR / 55,76 kn tekućom od 16.03.2008.
7,43 EUR / 56,01 kn tekućom od 16.04.2008.
7,16 EUR / 53,97 kn tekućom od 16.05.2008.
9,19 EUR / 69,23 kn tekućom od 16.06.2008.
9,18 EUR / 69,20 kn tekućom od 16.07.2008.
8,90 EUR / 67,08 kn tekućom od 16.08.2008.
8,79 EUR / 66,25 kn tekućom od 16.09.2008.
8,77 EUR / 66,06 kn tekućom od 16.10.2008.
10,32 EUR / 77,74 kn tekućom od 16.11.2008.
8,75 EUR / 65,94 kn tekućom od 16.12.2008.
12,95 EUR / 97,58 kn tekućom od 16.01.2009.
14,85 EUR / 111,87 kn tekućom od 16.02.2009.
15,71 EUR / 118,33 kn tekućom od 16.03.2009.
17,16 EUR / 129,32 kn tekućom od 16.04.2009.
17,62 EUR / 132,79 kn tekućom od 16.05.2009.
14,90 EUR / 112,27 kn tekućom od 16.06.2009.
14,45 EUR / 108,86 kn tekućom od 16.07.2009.
14,25 EUR / 107,38 kn tekućom od 16.08.2009.
14,10 EUR / 106,25 kn tekućom od 16.09.2009.
13,84 EUR / 104,25 kn tekućom od 16.10.2009.
13,48 EUR / 101,53 kn tekućom od 16.11.2009.
14,52 EUR / 109,41 kn tekućom od 16.12.2009.
16,70 EUR / 125,80 kn tekućom od 16.01.2010.
19,79 EUR / 149,10 kn tekućom od 16.02.2010.
19,08 EUR / 143,76 kn tekućom od 16.03.2010.
23,28 EUR / 175,38 kn tekućom od 16.04.2010.
22,48 EUR / 169,39 kn tekućom od 16.05.2010.
24,03 EUR / 181,08 kn tekućom od 16.06.2010.
37,47 EUR / 282,30 kn tekućom od 16.07.2010.
34,70 EUR / 261,46 kn tekućom od 16.08.2010.
43,15 EUR / 325,12 kn tekućom od 16.09.2010.
40,23 EUR / 303,13 kn tekućom od 16.10.2010.
35,54 EUR / 267,75 kn tekućom od 16.11.2010.
45,44 EUR / 342,39 kn tekućom od 16.12.2010.
58,05 EUR / 437,36 kn tekućom od 16.01.2011.
49,12 EUR / 370,12 kn tekućom od 17.02.2011.
52,25 EUR / 393,70 kn tekućom od 16.03.2011.
48,27 EUR / 363,71 kn tekućom od 16.04.2011.
48,99 EUR / 369,09 kn tekućom od 16.05.2011.
65,88 EUR / 496,39 kn tekućom od 16.06.2011.
67,53 EUR / 508,79 kn tekućom od 16.07.2011.
81,07 EUR / 610,85 kn tekućom od 16.08.2011.
73,84 EUR / 556,34 kn tekućom od 16.09.2011.
65,92 EUR / 496,66 kn tekućom od 16.10.2011.
64,62 EUR / 486,89 kn tekućom od 16.11.2011.
64,01 EUR / 482,30 kn tekućom od 16.12.2011.
67,78 EUR / 510,72 kn tekućom od 16.01.2012.
71,07 EUR / 535,49 kn tekućom od 16.02.2012.
71,51 EUR / 538,81 kn tekućom od 16.03.2012.
69,24 EUR / 521,67 kn tekućom od 16.04.2012.
70,77 EUR / 533,24 kn tekućom od 16.05.2012.
71,82 EUR / 541,16 kn tekućom od 16.06.2012.
70,06 EUR / 527,84 kn tekućom od 16.07.2012.
70,52 EUR / 531,34 kn tekućom od 16.08.2012.
69,20 EUR / 521,36 kn tekućom od 16.09.2012.
66,33 EUR / 499,78 kn tekućom od 16.10.2012.
69,38 EUR / 522,78 kn tekućom od 16.11.2012.
70,85 EUR / 533,82 kn tekućom od 16.12.2012.
69,82 EUR / 526,08 kn tekućom od 16.01.2013.
64,07 EUR / 482,70 kn tekućom od 16.02.2013.
68,67 EUR / 517,42 kn tekućom od 16.03.2013.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.026,26 EUR / 22.801,36 kn[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 24. veljače 2023. godine, pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“
IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 3.026,26 EUR / 22.801,36 kn[3] tužitelj se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio
Ugovor o kreditu broj kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa
od 5,50 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana sklopio
Ugovor o kreditu broj, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, kao i prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke F. j.d.o.o. za usluge, B.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Rješenjem Ž. s. u K. broj od godine ovosudna presuda broj od ukinuta uz uputu prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka otkloni uočene nedostatke u obrazloženju presude tako da navede jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, pozove vještakinju L. B. radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore tuženika, te da raspravi i sve ostale navode žalbe.
6. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
7. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.
8. Budući da tužitelj ima prebivalište u O., zatim da je glavni ugovor zaključen u O., te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred O. g. s. u Z. trebao putovati na sud u Z., te bi time za
tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 27. siječnja 2006. godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.
9. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je rata otplate kredita početno bila u visini od 1.300,00 kn, te da tijekom otplate ta rata kredita raste sve do iznosa od 1.900,00 kn, da pregovora oko uvjeta kreditiranja s tuženikom nije bilo, već da je tužitelja za potpis dočekao obrazac kredita, da tužitelju nije ništa objašnjeno oko eventualnih parametara za promjenu kamatne stope, kao i oko promjene tečaja, a nije mu od strane tuženika objašnjeno niti to da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, već to čini samo u odnosu na euro, a tužitelju da je rečeno kako je CHF stabilna valuta i da mu je takav kredit trenutno najpovoljniji. Saslušanjem tužitelja, sud utvrđuje i to da je predmetnim kreditom kupio osobno vozilo za svoje potrebe i nije ga koristio za poslovne potrebe. Tužitelj u svome iskazu navodi i to da je pročitao ugovor o kreditu, no samo djelomično i to u onom dijelu što je vezano za podatke, te da nije bio svjestan da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a glede eventualnih pojašnjenja vezanih za kredit, tužitelj iskazuje da takva pojašnjenja nije tražio budući da mu je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji. Tužitelj iskazuje i to da je on taj koji je plaćao rate kredita, kao i to da u ovaj kreditni odnos ne bi ušao da je znao kako će rata otplate kredita doći čak do iznosa od 1.900,00 kn.
10. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka F. j.d.o.o. za usluge, B., od 3. veljače 2021. godine, kao i očitovanja na podnesak tuženika na financijsko – knjigovodstveno vještačenje od 17. siječnja 2023. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i mijenjao tečaj CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 18.297,96 kn, od čega se na preplaćenost kredita po osnovi jednostrano povećane kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu odnosi 4.311,89 kn, a na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita odnosi 13.986,07 kn.
11. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF, kao i preplaćenost kredita po osnovi jednostrano povećane kamatne stope, to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.
12. Za istaći je i to da je rješenjem Ž. s. u K. broj od godine dana uputa ovome sudu da pozove financijsko
knjigovodstvenog vještaka L. B. na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore tuženika, što je ovaj sud i učinio, te istu pozvao na raspravno ročište od 18. siječnja 2023. godine, međutim nakon što je financijsko knjigovodstveni vještak L. B. pristupila na navedeno ročište tuženik je izjavio da odustaje od prijedloga za saslušanjem vještaka, odnosno da za istu nema pitanja.
13. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od
4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
14. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
15. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R.H. broj od dana i
presudom V. t. s. R. H. broj od
godine.
16. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
17. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke
V. t. s. R. H. donio odluku broj od
3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
18. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,50 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.
19. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,50 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.373,00 kn.
20. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.373,00 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
21. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).
22. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
24. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,
nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
25. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, kao i vezivanje valute otplate kredita uz CHF također ništetan jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
26. Iznos od 18.297,96 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku promjene kamatne stope, kao i anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od prosinca 2007. do zaključno do ožujka 2013. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
27. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 18.297,96 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
28. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje javnog bilježnika Z. P.-M., kao nepodobnim i nepotrebnim.
29. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t. s.
R. H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom V. s. R. H.) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo
na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe U. F. pred T. s. u Z.
Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu F. S obzirom da je tužba u ovosudnom postupku podnesena danom 10. lipnja 2019. godine, to je evidentno da u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nema zastare budući da je zastarni rok za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari istekao danom 14. lipnja 2019. godine, pa stoga kako je tužba dakle podnesena prije 14. lipnja 2019. godine, to je evidentno tuženikov prigovor zastare neosnovan iz gore obrazloženih razloga.
30. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. s. R. H. na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 199,08 eura, sastav podnesaka od 25. studenog 2019., 13. srpnja 2020., 12. veljače 2021., 3. ožujka 2021. svaki po 199,08 eura, sastav podneska od 18. prosinca 2020. 49,77 eura, zastupanje na ročištima od 8. prosinca 2020., 29. rujna 2021., 18. siječnja 2023. i 6. veljače 2023. svako po 199,08 eura, pristup ročištu za objavu presude od 3. prosinca 2021. i 24. veljače 2023. svako po 99,54 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 euro, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,74 eura, daje konačni iznos troška od 3.026,26 eura.
33. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 6. rujna 2022. i 3. veljače 2023. u iznosu od 199,08 eura iz toga razloga što tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 37/22) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod IV. izreke presude.
U Osijeku 24. veljače 2023. godine
SUDAC
DAVOR LIŠČIĆ
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
Broj zapisa: 9-30855-644e0
Kontrolni broj: 09a76-daca4-6971f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
