Poslovni broj: 10 UsI-2917/2022-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja B. Ž., O.
Š., S., U. V. br. …, OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku D. G. (generalna punomoć pohranjena u
Uredu predsjednika suda), radi priznanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2023. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja, 24. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 551-08/22- 01/03130479121, Urbroj: 341-99-01/1-22-6830 od 9. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 551-08/22-01/03130479121, Urbroj: 341-99-01/1-22-6830 od 9. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: 551-08/22-01/03130479121, Urbroj: 341-18-01/1-22-31541 od 11. kolovoza 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da činjenična i prava utvrđenja osporenog rješenja nisu pravilna i zakonita zbog toga što na neprijeporno činjenično stanje nije pravilno primjenjeno materijalno pravo, tj. uzrok je pogrešna primjena materijalnog prava. Osporenim rješenjem da je odbijen predmetni zahtjev tužitelja iz razloga jer da tužitelj nema prebivalište u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj, a na što da je tužitelj dao argumentirani odgovor u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje pri čemu u cijelosti ostaje. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, te navodi da tužba nije osnovana. Prvostupanjskim rješenjem da je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije s obrazloženjem da podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz članka 4. i 5. Zakona jer nema prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. Protiv navedenog rješenja da je tužitelj izjavio žalbu u kojoj navodi da rješenje nije pravilno i zakonito, te da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da je došlo do bitne povrede odredba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naveo je da je rođen u S. ….. gdje je živio sve do 1979. kada se preselio u
R. S. gdje je boravio do 1991., kada se vratio u S., a da sada ima prebivalište u mjestu S., otok Š.. Kada se vratio u S. 1991. iz R.
S. pokrenuo je postupak kod PU splitsko-dalmatinske županije, Područne službe u Splitu za izdavanje domovnice te da mu je u dugotrajnom postupku priznato pravo na izdavanje iste. Napominje da je iz svega navedenog vidljivo da je od 1951. do 1979. neprekidno boravio u S., a da je od 1991. također neprekidno boravio u S., a sada u S.. Smatra da je potrebno zatražiti spis od PU splitsko-
dalmatinske županije. Područne službe u S. i izvršiti uvid u isti te po potrebi izvesti i druge dokaze, kao na primjer saslušati određene svjedoke i dr. Nadalje da je u žalbenom postupku pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je tužitelj rođen …. i da je do dana 17.6.2022. navršio 70 godina, 11 mjeseci i 22 dana života,
da je hrvatski državljanin i da ima prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 5 godina, 6 mjeseci i 11 dana neposredno prije podnošenja zahtjeva. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 4. i članka 5. stavka 1. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (NN broj 62/20), te odredbu članak 3. stavka 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12 i 158/13) i članak 159. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, te navodi da je u postupku povodom žalbe pribavljeno uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, u S., URBROJ:
511-12-43-193/150-2022 od 9.9.2022., prema kojem je tužitelj Ž. B.,
rođen …., državljanstvo S., imao sljedeće boravište (privremeni boravak) na području Republike Hrvatske: od 25.5.2015. do 28.4.2016. S., P. s. … i od 28.4.2016. do 29.11.2016. S., R.-P. …. Nadalje, prema uvjerenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove, u S., broj: 511-12-19-202-4370/2022 od 9.9.2022. tužitelj ima sljedeće prebivalište na području Republike Hrvatske: od 6.12.2016, do 3.4.2017. S., S., R.-
P. … i od 3.4.2017., Š., S., V. …. Prema navedenoj potvrdi
Ministarstva unutarnjih poslova URBROJ: 511-12-43-193/150-2022 od 9.9.2022., tužitelj je u razdoblju od 25.5.2015. do 29.11.2016. u Republici Hrvatskoj imao boravište (privremeni boravak), a prema potvrdi istog tijela broj: 511-12-19-202- 4370/2022 od 9.9.2022, ima prebivalište u Republici Hrvatskoj od 6.12.2016. Prema navedenom, tužitelj da u Republici Hrvatskoj ima prebivalište u neprekidnom trajanju od 5 godina, 6 mjeseci i 11 dana (od 06.12.2016.) neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, što je pravilno, na temelju podataka preuzetih putem WEB-servisa iz Ministarstva unutarnjih poslova, utvrđeno i pobijanim rješenjem. Slijedom iznijetog, tužitelj ne ispunjava uvjet za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz članka 4. Zakona jer nema prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo sve činjenice i okolnosti koje su bitne za pravilno rješavanje upravne stvari te smatra da je pobijano prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.
5. U sporu je održana rasprava 16. veljače 2023., a čime je strankama, kao i dostavom podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 4. ZUS-a održana u odsutnosti tužitelja, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza pribavljanjem spisa Policijske uprave splitsko-dalamatinske, Područne službe u S. koji se odnosi na postupak izdavanja domovnice tužitelju, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom. Pored toga, tužitelj je naveo da po potrebi predlaže saslušati određene svjedoke, međutim tužitelj tijekom ovog spora (na ročište održano 16. veljače 2023. nije pristupio) do zaključenja rasprave u ovom sporu nije naveo koje svjedoke (ime i prezime, adresu) predlaže saslušati pa sud cijeni navedeni dokazni prijedlog nepotpunim, te je isti kao takav odbijen.
8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije.
11. Među strankama je sporno je li tužitelj ima neprekidno prebivalište na području Republike Hrvatske u trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja predmetnog zahtjeva za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije, a time i je li ispunjava uvjete za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
12. Odredbom članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (Narodne novine, br. 62/20, dalje: Zakon) propisano je da pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području Republike Hrvatske u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za ostvarivanje prava na nacionlanu naknadu za starije osobe podensenog dana 17. lipnja 2022., da je tužitelj hrvatski državljanin, da je rođen …. te da je u trenutku podnošenja zahtjeva navršio 70 godina, 11
mjeseci i 22 dana.
14. Spisu predmeta prileži uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca, u S., URBROJ: 511-12-43-193/150-2022 od 9.9.2022., prema kojem je tužitelj rođen 26.06.1951., državljanstvo Slovenija, imao sljedeće boravište (privremeni boravak) na području Republike Hrvatske: od 25.5.2015. do 28.4.2016. S., P. s. … i od
28.4.2016. do 29.11.2016. S., R.-P. ...
15. Nadalje, prema spisu priležećem uvjerenju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove, u Splitu, broj: 511-12-19-202-4370/2022 od 9.9.2022. tužitelj ima sljedeće prebivalište na području Republike Hrvatske: od 6.12.2016. do 3.4.2017. Š., S., R.-P. … i od 3.4.2017. Š.,
S., V. ...
16. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
17. Naime, kako je iz spisu priležećih uvjerenja Ministatstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske razvidno da je tužitelj u razdoblju od 25.5.2015. do 29.11.2016. u Republici Hrvatskoj imao boravište (privremeni boravak), te da ima prebivalište u Republici Hrvatskoj od 6.12.2016., to tužitelj u Republici Hrvatskoj ima prebivalište u neprekidnom trajanju od 5 godina, 6 mjeseci i 11 dana (od 06.12.2016.) neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, slijedom čega tužitelj ne ispunjava uvjet za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz članka 4. Zakona jer nema prebivalište u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva, a kako su to pravilno utvrdila i javnopravna tijela tijekom provedenog upravnog postupka.
18. Stoga, prema ocjeni ovog suda, pravilno i potpuno je u provedenom upravnom postupku utvrđeno činjenično stanje glede među strankma sporne činjenice neprekidnog prebivališta tužitelja u Republici Hrvatskoj u trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva, upravno suprotno paušalnim prigovorima tužitelja, i to na temelju isprava izdanih na temelju odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP).
19. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je istim dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
20. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu 24. veljače 2023.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS- a).
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti
- u spis.
RJ./
1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).
2. Spis u kalendar 30 dana.