Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 43 Gž-819/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnice Č., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & Partneri u Z., protiv tuženika D. K. iz Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 2359/2020-16 od 3. prosinca 2021., dana 24. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnice Č., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2359/2020-16 od 3. prosinca 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. J., javnog bilježnika u Z., poslovni broj: Ovrv-53424/19 od 31. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku D. K. naloženo naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnici Č., nastale i predvidive troškove postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2359/2020-16 od 3. prosinca 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. J., javnog bilježnika u Z., poslovni broj: Ovrv-53424/19 od 31. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku D. K. naloženo isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnici Č., iznos od 388,92 kune/51,62 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. J., javnog bilježnika u Z., poslovni broj: Ovrv-53424/19 od 31. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku D. K. naloženo isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnici Č., iznos od 51,62 EUR/388,92 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR/64,82 kune od 16. srpnja 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku D. K. naknaditi tužitelju Z. h.

d.o.o., Podružnici Č., trošak parničnog postupka u iznosu od 106,18 EUR/800,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku D. K. naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnici Č., trošak žalbenog postupka u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnice Č., za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem zatraženom iznosu od 28,62 EUR/215,63 kune kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 2359/2020-16 od 3. prosinca 2021. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. J., javnog bilježnika u Z., poslovni broj: Ovrv- 53424/19 od 31. prosinca 2019., te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 590,63 kune/78,39 EUR, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 388,92 kune/51,62 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za usluge odvoza komunalnog otpada u razdoblju od siječnja do lipnja 2019., za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi …, Z., sistemski broj: ...

5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Naime, u predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvoda iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), registra matičnih podataka - podaci o naknadama (list 13 spisa), pregleda obveznika na objektu (list 14 spisa), matične evidencije - bilješke (list 15 spisa) te preslika računa (list 16-39 spisa), utvrdio sljedeće:

- da je u izvodu iz poslovnih knjiga i na računima tužitelja kao obveznik plaćanja naznačen tuženik,

- da je tuženik tijekom postupka osporavao da je usluga odvoza komunalnog otpada na predmetnoj adresi uopće izvršena jer objekt nije pogodan za stanovanje i u njemu nitko ne stanuje,

- da je tužitelj, sukladno odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje: ZOGO) dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. istog zakona, odnosno usluge odvoza komunalnog otpada, primjenom načela »onečišćivač plaća«, dok je sukladno st. 2. istog članka dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika,

- da je odredbom iz čl. 33. st. 3. ZOGO-a propisano da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a,

- da tužitelj u spis nije dostavio nikakvu relevantnu dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv raspored odvoza otpada koji bi se odnosio na utuženo razdoblje niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju iz koje bi proizlazilo da je uslugu obračunavao prema kriteriju količine otpada,

- da tužitelj nije predočio sudu relevantan dokaz na okolnost da je usluga odvoza otpada zaista i pružena, sukladno odredbi iz čl. 219. ZPP-a, u svezi čl. 33. st. 3. ZOGO-a, slijedom čega nije dokazano da je ispunjena pretpostavka iz čl. 33. st. 2. ZOGO-a,

- da je, slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. 7. Međutim, tužitelj u žalbi osnovano ističe da je nejasan i proturječan stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je uslugu tuženiku doista izvršavao, s obzirom da je tužitelj u spis dostavio izvadak iz matičnih evidencija (list 13-15 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je tuženik kao vlasnik nekretnine na adresi …, Z., korisnik usluge odvoza komunalnog otpada na utuženoj lokaciji, i to korisnik spremnika volumena 80 litara, te da je tužitelj izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada dva puta tjedno, i to srijedom i subotom (list 13 spisa).

8. S druge strane, valja istaknuti da iz predmetnog spisa proizlazi da je tuženik u predmetnom postupku samo prigovorio da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio jer u navedenoj nekretnini nitko ne stanuje, dok navedeno nije dokazao, niti je uopće predlagao odgovarajuće dokaze za svoje navode, a što je isti bio dužan učiniti da bi se mogao uvažiti njegov prigovor da nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine kojemu ta usluga stvarno nije pružena (o tome Zaključak broj 2 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017. poslovni broj: Su-IV-204/2017-5).

9. S obzirom na navedeno, valja reći da tužitelj osnovano od tuženika potražuje iznos od 51,62 EUR/388,92 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve sukladno odredbama iz čl. 30. st. 1. i 5., te čl. 33. ZOGO-a, i čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 183. st. 1. te čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 156/22).

10. Nadalje, u odnosu na trošak postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

11. Tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna/7,96 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 15,00 kuna/1,99 EUR, troška jednokratne nagrade zastupanja u predmetnom postupku u iznosu od 500,00 kuna/66,36 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna/16,59 EUR, te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna/13,27 EUR, odnosno ukupno 800,00 kuna/106,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2023. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), Tbr. 7. toč. 8, Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 156/22), čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

12. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna/19,91 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 37,50 kuna/4,98 EUR, budući da je navedeni trošak obuhvaćen jednokratnom nagradom za cijeli prvostupanjski postupak, a koja je tužitelju priznata sukladno odredbi iz Tbr. 7. toč. 8. Tarife. Također, tužitelj nema pravo na naknadu troška javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kuna/3,98 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 7,50 kuna/1,00 EUR, budući da isti u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao. Isto tako, tužitelj nema pravo na naknadu predvidivih troškova postupka u ukupnom iznosu od 243,75 kuna/32,35 EUR, s obzirom da je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

14. Tužitelj, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 3., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem zatraženom iznosu od 28,62 EUR/215,63 kune (pri čemu valja istaknuti da tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu), slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. veljače 2023.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.