Poslovni broj: 10 UsI-1159/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda, Danijeli Čipčić Buzov, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja J. T., …, OIB: … zastupan po opunomoćeniku D. D.,

odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o., …, protiv

tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16.

veljače 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 24. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-122-07/22-01/116, Urbroj: 566-01/15-22-2 od 30. ožujka 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-122-07/22-01/116, Urbroj: 566- 01/15-22-2 od 30. ožujka 2022. poništeno je rješenje o rasporedu na radno mjesto Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/20-01/1221, Urbroj: 443-01-02-02-22-7 od 8. veljače 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

2. Prvostupanjskim rješenjem se pod točkom 1. izreke državni službenik J.

T., ovdje tužitelj, sanitarni inženjer, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom … na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u

Službi nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Područni ured S.,

Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 647. sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme.

Točkama 2. 3. i 4. izreke određena je plaća imenovanog, uvećanje plaće te dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Točkom 5. određen je početak isplate plaće po navedenom rješenju, a točkom 6. utvrđeno je da je tužitelj dužan položiti državni stručni ispit za tržišnog inspektora II. vrste sukladno rješenju tog tijela Klasa: UP/I-112-02/20-01/108, Urbroj: 443-01-02-0222-11 od 8. veljače 2022. i točkom 7. izreke određeno je da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi da tuženik pobijanim rješenjem usvaja žalbu tužitelja kao osnovanu, međutim po mišljenju tužitelja tuženik unatoč tome, a sve na štetu tužitelja, propušta donijeti na zakonu utemeljenu i nadasve potrebnu odluku u ovom predmetu sukladno svojim ovlastima iz članka 115. i 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21, dalje: ZUP), te „samo" po još jedanput poništava prvostupanjsko rješenje i vraća predmet na prvostupanjsko postupanje, a da za to u obrazloženju pobijanog rješenja nije dao valjane i obrazložene razloge. Pobijano drugostupanjsko rješenje tuženika da je već drugo drugostupanjsko rješenje u ovom predmetu koji se vodi radi donošenja rasporednog rješenja tužitelja na radno mjesto u Državnom inspektoratu, a kojim svim rješenjima (dakle uključujući i ono pobijano ovom tužbom) je tuženik prvostupanjsko rješenje o rasporedu Državnog inspektorata poništio i vratio predmet na ponovno prvostupanjsko postupanje Državnom inspektoratu. Međutim, u ponovljenim prvostupanjskim postupcima da prvostupanjsko upravno tijelo (Državni inspektorat) nije niti postupilo po uputi i pravnom shvaćanju tuženika

, već da u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo izrekom istovjetno rješenje poput ranijeg i bez ikakvog novog obrazloženja. Dakle, da je takvim postupanjem prvostupanjskog tijela tužitelj bio onemogućen žalbom ostvariti svoja zakonska prava u predmetu njegovog rasporeda. Naime, da po poništenju prvostupanjskih rješenja i vraćanjem predmeta na ponovljeno prvostupanjsko postupanje to tijelo postupa po danoj uputi i shvaćanju drugostupanjskog tijela iz drugostupanjskog rješenja, a koji pristup da je u konkretnom slučaju od strane prvostupanjskog tijela u potpunosti izostao. U konkretnom slučaju da bi se imao, prije svega, primjenjivati Zakon o državnom inspektoratu (NN 115/2018, dalje: ZDI) koji da u pogledu prava i obveza radnika zaposlenih na poslovima unutar Državnog inspektorata predstavlja lex specialis u odnosu na primjerice Zakon o državnim službenicima pri čemu je citirao odredbu čl. 132. ZDI. Drugim riječima rečeno da to znači da ovaj službenik u cijelosti ispunjava sve zakonske preduvjete zbog kojih bi čak i unatoč nekakvoj novoj sistematizaciji prije svega trebao nastaviti obavljati posao na svom dosadašnjem radnom mjestu, tj. unutar sanitarne inspekcije te da apsolutno nije bilo nikakve zakonske zapreke za rasporedom tužitelja na radno mjesto unutar sanitarne inspekcije Državnog inspektorata, odnosno konkretnije na radno mjesto sanitarnog inspektora. To što je Državni inspektorat svojim Pravilnikom o unutarnjem redu (kao propisu nižeg ranga) Državnog inspektorata eventualno propustio normirati i status službenika obuhvaćenih odredbom čl. 132. ZDI-a da ni u kom slučaju ne znači kako bi se odredbe takvog Pravilnika smjelo tumačiti nauštrb prava službenika Državnog inspektorata. Ujedno je potrebno istaknuti i kako prvostupanjsko tijelo pobijanim prvostupanjskim rješenjem nezakonito raspoređuje tužitelja samo za razdoblje od … pa nadalje i temeljem Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod poslovnim brojem KLASA: 011-01/20-

01/26, URBROJ: 443-01- 02/1-20-11 od dana 15. prosinca 2020. koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2021. , budući da u vrijeme donošenja tog prvostupanjskog rješenja još nije postojalo niti pravomoćno rješenje o ranijem tj. prvom rasporedu tužitelja unutar Državnog inspektorata nakon preuzimanja tužitelja, tako da je trebalo istom odlukom donijeti jedno objedinjeno rasporedno rješenje kojim će se odmah odlučiti i o ranijem - prvom rasporedu tužitelja za razdoblje važenja ranijeg Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10- 19-5 i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11 za razdoblje do 31. prosinca 2020. do kada je taj Pravilnik o radu vrijedio, a potom ujedno istim rješenjem odlučiti i o rasporedu tužitelja za daljnje razdoblje od 1. siječnja 2021. pa na neodređeno vrijeme na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod poslovnim brojem KLASA: 011-01/20-01/26, URBROJ: 443-01-02/1-20-11. Citirajući odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu (koji da se podredno primjenjuje i na službeničke odnose) naveo je da je za ovog tužitelja najpovoljnije pravo ono koje mu je omogućeno odredbom čl. 132. ZDI, a ne bi trebalo biti sporno da su i Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata i Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata ujedno i propisi niže razine od samog ZDI. Primjenom takvog po službenika najpovoljnijeg prava da je trebalo u konkretnom slučaju donijeti rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto unutar inspekcije Državnog inspektorata u okviru koje je do sada obavljao svoj rad, ti. sanitarne inspekcije, i to na radno mjesto sanitarnog inspektora (za koje mjesto ie kao jedno od područja stručne spreme upravo propisano sanitarno inženjerstvo, dok za radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen takvo područje stručne spreme nije uopće propisano). Dakle, ovaj tužitelj još jednom mora istaknuti kako je, a pored činjenice što je takvo što zapravo već bilo i regulirano odredbom čl. 132. ZDI, u svakom slučaju bilo logičnije, pravednije, svrsishodnije i korisnije po Državni inspektorat, a i manje otegotno po tužitelja (za novo radno mjesto da formalno nema izrijekom predviđene stručne spreme) ostaviti ga na dotadašnjem radnom mjestu, na kojem je de facto radio neprekidno od svog prijema u državnu službu pa do dan danas. Konačno, da tužitelj do danas već ima i položen državni stručni ispit za sanitarnog inspektora. Za tužitelja koji je po vrsti i stupnju stručnog obrazovanja sanitarni inženjer - VŠS, koji ima položen državni ispit za sanitarnog inspektora kao i položen vozački ispit, te koji je neprekidno od početka svoje službe radio na poslovima sanitarnog inspektora, te koji je na dan stupanja na snagu ZDI-a

zatečen u obavljanju poslova u odgovarajućem području, teleološkim tumačenjem odredbe čl. 132. st. 1. ZDI-a i primjenom iste na konkretni slučaj da se obavljanje poslova na mjestu tržišnog inspektora II. vrste (a na koje ga mjesto raspoređuje prvostupanjsko tijelo) ni u kojem slučaju ne bi moglo smatrati obavljanjem poslova u odgovarajućem području u duhu odredbi čl. 132. ZDI. Dakle, da je intencija zakonodavca kod donošenja ZDI-a i odredbe čl. 132. bila upravo da ti službenici nastave obavljati poslove u službama i radnim mjestima koje su obavljali do stupanja na snagu tog zakona. Tužitelj da je na svom dosadašnjem radu unutar sanitarne inspekcije proveo više od … godina, tijekom koje da na njegov rad nije bilo niti najmanje mrlje u postupanju kao i da je za … godinu za svoj

rad ocijenjen s najvišom ocjenom „primjeran". Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje o rasporedu na radno mjesto te donese rješenje o rasporedu na radno mjesto na način kako to detaljno navodi u tužbi kao i da naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je osporeno rješenje tuženika tužitelj zaprimio dana …, a iz

priložene tužbe nije razvidno kada je ista predana sudu, a iz navoda iste da proizlazi da je ista pisana …, pa da je stoga podnesena izvan roka. Nadalje,

nakon uvida u tužbu i ponovnog razmatranja osporavanog akta da tuženik ostaje u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja i tužbu smatra u potpunosti neosnovanom te ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju tuženika. Navodi da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj suprotno čl. 23. Zakona o upravnim sporovima, ne prilaže činjenice i dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, a opis poslova koje je obavljao i mišljenje na koje se poziva u tužbi da se ne mogu smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Nadalje, ni opis postupanja prvostupanjskog tijela, konkretno poslodavca tužitelja, da se ne može smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a upravo da se veći dio tužbenih navoda odnosi na opis postupanja prvostupanjskog tijela i stavove istog odnosno na ukazivanje na praksu sudova, koja da praksa nije primjenjiva u konkretnom sporu. Mišljenje tužitelja kako je tuženik sam trebao riješiti upravnu stvar da je neosnovano. Naime, za donošenje novog rješenja o rasporedu s obzirom na prirodu upravne stvari da je nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela iz kojeg razloga da je temeljem čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku tuženik prvostupanjsko rješenje poništio i vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Slijedom navedenog da je postupanje tuženika u cijelosti na zakonu osnovano, a drugačija očekivanja tužitelja o načinu postupanja tuženika da ne čine utuženo rješenje nezakonitim. Pri tome da se ističe kako se prema Zakonu o državnim službenicima rješenje o rasporedu donosi, između ostalog, kod donošenja novog

Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela, a Pravilnikom o unutarnjem redu da se utvrđuju radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. Stoga da se, ponovno naglašava, da je u konkretnom slučaju, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Pri tome da jedino prvostupanjsko tijelo raspolaže nedvojbenim saznanjima o slobodnim radnim mjestima na koje se službenici, uz zadovoljavanje propisanih uvjeta, mogu rasporediti.

Nadalje, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, da se državni službenici raspoređuju prilikom svakog donošenja Pravilnika o unutarnjem redu, stoga da je potpuno neutemeljen, i nezakonit, stav tužitelja kojim smatra da bi prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti jedno objedinjeno rasporedno rješenje, prema različitim Pravilnicima o unutarnjem redu. Stoga, da ni predloženo poništavanje različitih rješenja o rasporedu prvostupanjskog tijela, na način na koji to predlaže tužitelj, a koja nisu poništena rješenjem tuženika koje se pobija u ovom upravnom sporu, da nije na zakonu osnovano. Također, da se prema čl. 115. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, poništavanjem rješenja poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, a prvostupanjsko tijelo da prilikom donošenja novog rješenja o rasporedu treba uzeti u obzir sve činjenice koje je tuženik utvrdio u pobijanom rješenju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužba odbaci kao nepravodobna, a podredno da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu su održane rasprave …, a čime

je, kao i dostavom podnesaka, strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa su iste u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. u svezi članka 37. stavka 4. ZUS-a održane u njegovoj odsutnosti, a na kojima je opunomoćenik tužitelja predložio da obzirom da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj tužbi protiv rješenja kojim se odlučuje o rasporedu tužitelja za razdoblje od … pa nadalje, dok isti tužitelj pred ovim sudom ustao upravnom tužbom naspram tuženika radi osporavanja rješenja kojim se odlučuje o rasporedu tužitelja za razdoblje od …, a koji predmet se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Usl-

1158/22, pa smatra kako bi rješenje tog drugog predmeta predstavljalo prethodno pitanje za rješavanje ovog postupka, slijedom čega se predlaže ili zastati s postupanjem ili utvrditi prekid do pravomoćnog okončanja tog drugog predmeta, jer se u konačnici zapravo radi o situaciji da tužitelj do dan danas nema niti jedno pravomoćno rasporedno rješenje nakon preuzimanja istog kao službenika u državni inspektorat i to još od 2019. pa smatra kako bi ovakav način rješavanja bio svrsishodan u konkretnom slučaju.

5.1. Nadalje, tužitelj je na ročištu za raspravu u odnosu na odgovor na tužbu naveo kako se istom protivi u cijelosti kao neosnovanom, te dodatno navodi kako je iz sadržaja samog odgovora na tužbu očito kako tuženik primjećuje i sam da prvostupanjsko tijelo nije voljno riješiti upravnu stvar sukladno brojnim ukidnim odlukama tuženika u ovom predmetu, pa stoga sam institut žalbe za tužitelja gubi svoj smisao te još jedno rješenje tuženika poput ovog pobijanog bi zapravo predstavljalo povredu zakonskog i ustavnog prava tužitelja na učinkoviti pravni lijek. Tužitelj navodi kako sukladno zakonskim odredbama tuženik upravo suprotno svojim navodima ima sve ovlasti te ih je prema mišljenju tužitelja kao i svim okolnostima baš ovog konkretnog slučaja bio u mogućnosti primijeniti te meritorno riješiti sam ovu stvar po žalbi tužitelja, a što je uostalom tužitelj i zahtijevao svojom žalbom, dok s druge strane same razloge za odbijanje takvog postupanja po žalbenim prijedlozima tužitelja tuženik u svom ovdje pobijanom rješenju zapravo nije ni dao. Tužitelj pored već istaknutih dokaznih prijedloga, a sve na okolnost utvrđivanja odlučnih činjenica pri rješavanju ove pravne stvari onako kako je to tužbenim zahtjevom zatraženo ujedno predlaže i da se od

Državnog inspektorata, Područnog ureda S. zatraže i podaci o broju nepopunjenih radnih mjesta, te popisu i opisu tih radnih mjesta sve u službi sanitarne inspekcije i to kako na dan … tako i na dan … a ujedno se predlaže i od

istog tijela zatražiti dostavu očitovanja i podataka o tome na kojem je radnom mjestu tužitelj radio počevši od … s kojim danom je došlo do preuzimanja

tužitelja kao bivšeg djelatnika Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat pa sve do dana … s kojim danom je doneseno prvo od niza osporenih prvostupanjskih rješenja o rasporedu ovdje tužitelja u državnom inspektoratu. Konačno tužitelj drži nužnim za ukazati na činjenicu kako je ranijim rješenjem tuženika pod brojem Klasa: UP/II-112-07/20-01/491 od 13. srpnja 2020. a koje se prilaže u dokazne svrhe upravo na stranici 3. istoga rješenja konstatirano kako spisu prileži i rješenje Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/19-01/1308 od 15. studenog 2019. a kojim rješenjem je tužitelj upravo bio raspoređen na radno mjesto sanitarnog inspektora,

međutim takvo rješenje tužitelju nije dostavljeno pa se stoga predlaže isto rješenje kako od tuženika tako i od Državnog inspektorata službenim putem zatražiti i pribaviti za potrebe ovog spisa jer iz istog rješenja proizlazi kao očito nije bilo zapreke da se tužitelja rasporedi na radno mjesto na koje i sam tužitelj u svojoj tužbi i prije žalbi upire da ga se rasporedi tj. upravo u službi sanitarne inspekcije a na kojem radnom mjestu te je tužitelj suštinski i radio svoj čitavi vijek do preuzimanja u državni inspektorat pa čak i nakon toga s tim što do danas nije dobio nikakvo rješenje kojim ga se u tu službu raspoređuje. Također predlaže se od Državnog inspektorata zatražiti cjelokupni spis – osobni dosje tužitelja sa svom prilazećom dokumentacijom.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka N. T. i saslušanjem tužitelja kao stranke, te za pribavljanjem podataka od Državnog inspektorata, Područnog ureda S. o broju nepopunjenih radnih mjesta, te popisu i opisu tih radnih mjesta sve u službi sanitarne inspekcije i to kako na dan … tako i na dan … te dostavu očitovanja i

podataka o tome na kojem je radnom mjestu tužitelj radio počevši od …

s kojim danom je došlo do preuzimanja tužitelja kao bivšeg djelatnika Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat pa sve do dana … s kojim danom je

doneseno prvo od niza osporenih prvostupanjskih rješenja o rasporedu tužitelja u

Državnom inspektoratu, te prijedlog za pribavom rješenja Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/19-01/1308 od 15. studenog 20,19. kao i za pribavom osobnog dosjea tužitelja sa svom prilazećom dokumentacijom obzirom da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza i pribave traženih podataka na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Opunomoćenik tužitelja je priložio u spis pisani popis troška dok tuženik nije popisao troškove upravnog spora.

10. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

12. Među strankama je sporno je li donošenjem osporenog rješenja tuženika kojim se poništava prvostupanjsko rješenje o rasporedu tužitelja na radno mjesto i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, povrijeđen zakon na njegovu štetu.

13. Prije svega u odnosnu na istaknuti prigovor nepravodobnosti tužbe od strane tuženika, za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo stoga, jer kako je među strankama nesporno da je tužitelj dana … zaprimio osporeno rješenje tuženika, a tužbu prema podacima spisa ovog spora tužitelj je podnio dana … elektronskim putem, to je ista izjavljena u zakonskom roku propisanom odredbom članka 24. ZUS-a, pa stoga ne stoji navedeni prigovor tužitelja.

14. Sud nije našao osnovanim niti prijedlog tužitelja za prekidom ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi pred ovim sudom pod poslovni brojem UsI-1158/22 u pogledu ocjene zakonitosti rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto koje se odnosni na razdoblje od …,

dakle prije ovog rješenja, jer prema ocjeni ovog suda isto ne predstavlja prethodno pitanje, te je ovaj sud odbio takav prijedlog tužitelja rješenjem donesenim na ročištu od … 15. Nadalje, člankom 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12,

38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: Zakona o državnim službenicima) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, dok je stavkom 3. istog članka propisano ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

16. Odredbom članka 3. stavka 1. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi (Narodne novine, broj 77/07, 13/08 i 81/08; dalje: Uredbe) propisano je da potrebno stručno znanje obuhvaća stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva,

sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta. Stavkom 2. istog članka propisano je da složenost poslova odražava razinu složenosti zadataka koji se obavljaju u okviru radnog mjesta i složenost postupaka koji se u njihovu rješavanju primjenjuju, razinu traženog osobnog doprinosa državnog službenika te opseg poslova radnog mjesta. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalnost u radu odražava opseg u kojem se zadaci obavljaju u skladu s općim ili specifičnim smjernicama i uputama nadređenih te opseg nadzora nadređenih potreban u obavljanju poslova određenoga radnog mjesta. Stavkom 4. istog članka propisano je da stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama odražava vrstu i učestalost kontakata koji se ostvaruju prilikom obavljanja poslova određenoga radnog mjesta te njihov značaj za rad državnog tijela. Stavkom 5. istog članka propisano je da stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka izražava opseg u kojem poslovi koji se obavljaju u okviru radnog mjesta imaju utjecaj na provedbu programskih ciljeva državnog tijela, uključujući odgovornost za obavljanje vlastitih zadataka i odgovornost vezanu uz određivanje zadataka drugim državnim službenicima te provođenje nadzora nad njihovom provedbom.

17. Prema odredbi članka 132. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu toga Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz članaka 5. - 28. ovoga Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz članaka 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama ovoga Zakona.

18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-12-02/17- 02/239, URBROJ: 534-02-2-1/5-17-1 od dana 18. svibnja 2017. prije preuzimanja u prvostupanjsko tijelo, s danom …, bio raspoređen na radno

mjesto sanitarnog inspektora u Ispostavu K., Službu za južnu D., Sektor županijske sanitarne inspekcije, Uprava za sanitarnu inspekciju te da je tužitelj bio sanitarni inženjer;

- da je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku , nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/II- 112-07/21-01/374, URBROJ: 566-01/15- 21-2 od 7. travnja 2021. poništio rješenje o rasporedu Državnog inspektorata KLASA: UP/I-112-02/20-01/1221, URBROJ: 443-01-02-01-02-21 od dana 21. veljače 2021. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

19. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP), jer se iz obrazloženja istog nije moguće utvrditi okolnosti zbog kojih je tužitelj raspoređen na predmetno radno mjesto, te se pritom ponovno kao i u prethodnim postupcima rasporeda tužitelja na radno mjesto, ukazuje da je kriterij potrebnog stručnog znanja definiran u članku 3. Uredbe kao stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta. Prvostupanjsko tijelo da ponovno nije navelo činjenice zbog kojih je tužitelj raspoređen na navedeno radno mjesto i zašto je to radno mjesto za njega odgovarajuće, posebice imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u trenutku stupanja na snagu Zakona o državnom inspektoratu, a samim time i preuzimanja u navedeno tijelo,

bio raspoređen, prema pravomoćnom i izvršenom rješenju o rasporedu Ministarstva zdravstva, na radno mjesto sanitarnog inspektora, a to je nedvojbeno utvrđeno u prethodnom postupku. Nadalje, da je upravo prethodni raspored tužitelja u tijelu iz kojeg je preuzet, odnosno prethodni raspored u prvostupanjskom tijelu, jedan od kriterija rasporeda službenika na radna mjesta u novom tijelu, jer se prilikom raspoređivanja službenika uzimaju u obzir i stručna znanja, koja obuhvaćaju stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina. Nadalje,

ponovno se kao i u svim postupcima koji se odnose na raspored tužitelja ističe kako je nesporno da je tužitelj tijekom rada, odnosno do preuzimanja u prvostupanjsko tijelo bio raspoređen na radnom mjestu sanitarnog inspektora, dok je pobijanim rješenjem,

kao i prijašnjim rješenjem koje je tuženo tijelo poništilo i vratilo na ponovno rješavanje, raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II vrste. Imajući u vidu činjenicu da je jedna od pretpostavki za raspored na radno mjesto službenika i stručno znanje, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno na koji je način prvostupanjsko tijelo cijenilo dotadašnji rad i stručno znanje tužitelja pri donošenju pobijanog rješenja. Pri tome se posebno napominje kako prvostupanjsko tijelo, ponovno, u obrazloženju pobijanog rješenja, navodi kako tužitelj ispunjava stručne uvjete propisane Pravilnikom o unutarnjem redu, iako je u prethodnom postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjet struke da bi bio raspoređen na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenje. Stoga valja ponovno istaknuti kako službenici ne mogu biti raspoređeni na radna mjesta u drugom inspekcijskom području, ako ne ispunjavaju uvjete tog radnog mjesta propisane Pravilnikom o unutarnjem redu. Budući da je tužitelj, kako i navodi u žalbi, u Ministarstvu zdravstva obavljao poslove sanitarnog inspektora, isti nije mogao biti raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, jer za isto ne ispunjava uvjet u pogledu vrste obrazovanja. Nastavno na izneseno, nesporno je da je citiranim

Pravilnikom za radno mjesto tržišni inspektor II. vrste kao je jedan od uvjeta navedeno da službenik mora imati odgovarajuću struku, između ostalog i iz područja biomedicine, međutim navedeno je izričito polje veterinarska medicina pa je u konkretnom slučaju osnovan žalbeni navod kako za radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja ne ispunjava uvjet struke. Prilikom raspored državnih službenika na radna mjesta potrebna je obrazložiti potrebu službu u odnosu na konkretnog službenika, a obrazloženje potreba službe ne može, niti smije biti općenito i primjenjivo na bilo koju osobu, već točno konkretizirano i mora jasno upućivati na nužnost rasporeda upravo tog službenika posebice imajući u vidu članak 132. ZDI. Tom je prijelaznom odredbom regulirana je mogućnost nastavka obavljanja poslova inspektorima koji su zatečeni u obavljanju poslova, i to u odgovarajućem području u kojem su obavljali inspekcijske poslove do stupanja na snagu toga Zakona, a u situacijama kada isti ne ispunjavaju uvjete prema odredbama toga Zakona. Nadalje, glede obveze polaganja državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora II. vrste napominje se da je rješenjem tuženika od … poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od … i

predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pri tome, ponovno se,

kao i u prethodnim rješenjima o rasporedu tužitelja, napominje kako je obveza polaganja državnog ispita propisana člankom 56. stavkom 1. i 2. Zakona o državnim službenicima, te da navedeni Zakon razlikuje državni ispit za I. ili II. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored na radno mjesto. S obzirom na to da je tužitelj položio državni stručni ispit za sanitarnog inspektora … prema

tada važećem propisima te da je u tijelu iz kojeg je preuzet bio raspoređen na radno mjesto za koje je propisana viša razina obrazovanja nego za radno mjesto na koje je raspoređen pobijanim rješenjem, nejasno je temeljem čega mu prvostupanjsko tijelo nalaže obvezu ponovnog polaganja državnog ispita. S obzirom na sve navedeno,

razvidno je da se u konkretnom predmetu ne može primijeniti odredba članka 56. stavka 2. Zakona o državnim službenicima, na koju se prvostupanjsko tijelo pozivalo u obrazloženjima prethodnih rješenja o rasporedu tužitelja, a koje obrazloženje kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

20. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim temeljem članka 117. stavku 2.

Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 470/9, 110/21; dalje: ZUP)

pobijano prvostupanjsko rješenje je poništeno i predmet je vraćen na ponovni postupak, uz uputu da prvostupanjsko tijelo otkloni navedene nedostatke, te potpuno i pravilno utvrdi sve činjenice koje su prema Zakonu o državnim službenicima bitne za donošenje odluke o rasporedu na radno mjesto, te da utvrđene činjenice navede u obrazloženju rješenja i da iznese razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu na zakonu utemeljena. Ujedno je ukazano tužitelju i prvostupanjskom tijelu da s obzirom na prirodu upravne stvari, konkretno raspored državnog službenika na radno mjesto, da je o istom nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, te da tuženik nije mogao sam riješiti predmetnu upravnu stvar, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

21. S tim u svezi neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu odredbe članka 117. stavka 1. ZUP, kojom je propisano da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Stavkom 2. istog članka propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

22. Tužiteljevi navodi izneseni u tužbi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, a imajući u vidu da je tužitelj, kako to proizlazi iz sadržaja tužbe, u načelu suglasan s razlozima zbog kojih je tuženik poništio osporeno rješenje, ali se ne slaže s tuženikom u dijelu u kojem smatra da je on sam trebao donijeti meritornu odluku pa isto traži u ovom upravnom sporu. Međutim, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju drugostupanjsko tijelo nije moglo samo riješiti predmetnu upravnu stvar obzirom da je u istoj nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, pa se stoga svi navodi tužitelja i njegove primjedbe iznesene u tom smislu ukazuju u cijelosti neosnovanima. Naime, upravo je prvostupanjsko upravno tijelo dužno pridržavati se uputa i pravnih shvaćanja drugostupanjskog upravnog tijela, koje mora postupiti u skladu s tim uputama te nije dopustivo da postupa drugačije od onog što mu je izričito navedeno kao kršenje tužiteljevih prava i u konačnici kršenje zakona na štetu tužitelja.

23. Slijedom navedenog, predmet je vraćen u nadležnost prvostupanjskom upravnom tijelu, temeljem valjane zakonske osnove, odnosno primjenom odredbe članka 117. stavka 2. ZUP-a, jer tuženiku prilikom odlučivanja povodom žalbe protiv rješenja o rasporedu, na raspolaganju stoji primjena članka 117. stavka 2. ZUP-a, koja je pravilno primijenjena, a što je sukladno i ustaljenoj sudskoj praksi, pa tako primjerice i sukladno odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 4118/21 -2 od 2. prosinca 2021.

24. U izloženom, osporeno rješenje tuženika je zakonito, te nisu ostvareni niti razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

26. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. veljače 2023.

S U T K I N J A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- Tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.