- 1 -              Revd 3900/2023-2

Broj: Revd 3900/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. A., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-191/2023-2 od 29. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-64/2019-36 od 4. siječnja 2023., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-191/2023-2 od 29. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-64/2019-36 od 4. siječnja 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koje tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Jesu li uvredljive, a onda i objektivno podobne prouzročiti štetu, objavljene neistinite informacije i komentari kojima se pojedinca (tužitelja) omalovažava kao oca, partnera i osobu, odnosno koje se odnose na privatni i obiteljski život pojedinca, imajući u vidu tradicionalne društvene vrijednosti sredine u kojoj živi tužitelj?

2. Je li tužitelj dovoljno konkretizirao pretrpljenu štetu u predmetima povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo, iskazujući o narušenim obiteljskim i poslovnim odnosima, propuštenim poslovnim prilikama te narušenom emocionalnom stanju kao izravnim posljedicama objavljenih neistinitih informacija i uvredljivih komentara?

3. Je li u situaciji kada drugostupanjski sud preinačuje presudu u kojoj odbija tužbeni zahtjev za naknadu štete nastale objavom neistinitih informacija i komentara, dajući prednost interesu javnosti pred pravom zaštite privatnosti i prava na čast, ugled i dostojanstvo, bilo nužno provesti test razmjernosti?“.

2.1. U prijedlogu je tužitelj naveo da su mu zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena čl. 35. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te prava iz čl. 8. st. 1. i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima 1. i 2. nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga jer se postavljena pitanja odnose isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, odnosno riječ je o pitanjima činjenične prirode i odgovor na iste ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.

5. Trećim postavljenim pitanjem tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke jer je u postupku pred drugostupanjskim sudom proveden test razmjernosti (točka 22-25 drugostupanjske presude).

6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva tužitelj u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Slijedom navedenoga, postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.

9. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 11. siječnja 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Đuro Sessa, v.r.