REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 3 Kž-290/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nenada Vlašića kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Predraga Dragičevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog B. D. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3,. Kaznenog zakona (NN 125/11, NN 144/12, 56/15, u daljnjem tekstu KZ/11)., odlučujući o žalbi ODO u Zagrebu i žalbama I. optuženog B. D. po branitelju F. L., odvjetniku iz Z. i II. optuženog M. K. po branitelju K. Š. podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 34 K- 132/2018-108 od 13. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti branitelja I. optuženog B. D. i branitelja III. optuženog M. K. optuženog dana 17. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, I. optuženika B. D. i II. optuženika M. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim I. optuženog B. D. i III. optuženog M. K. zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 243. stavak 1. i 3. u vezi sa člankom 34. KZ/11 pa su temeljem članka 243. stavak 3. KZ-a/11 u svezi sa člankom 34. KZ/11 I. optuženi B. D. i III. optuženi M. K. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine svaki. Temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora I. optuženom B. D. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. rujna 2017. do 21. 06. 2018., a II. optuženom M. K. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 06. rujna 2017. do 06. travnja 2018. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 I. i II. optuženi su dužni snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 2.000,00 kuna svaki.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da II. optužena E. K. nije počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Žalbu podnosi i zbog odluke suda o kaznenim sankcijama izrečenim I. optuženiku B. D. i II. optuženiku M. K. te smatra da su iste preblage. Predlaže žalbu uvažiti i ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalbu je podnio i I. optuženik B. D. po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni. Smatra kako nije dokazano da je I. optuženi zaprijetio oštećeniku /žrtvi da će izravno napasti na njegov život i tijelo, presuda se temelji samo na iskazu oštećenika koji iskaz smatra nije logičan, jer oštećenik nije objasnio na što se odnosi iznos od 400.000,00 eura niti je postavio imovinsko-pravni zahtjev za oduzete stvari. Žalba se podnosi i zbog odluke o kazni, jer smatra da je ista prestroga. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i I. optuženika osloboditi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz prijedlog da se I. optuženika i branitelja obavijesti o terminu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća.
4. Žalbu je podnio i II. optuženik M. K. po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Smatra da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama tako da se ista ne može ispitati, te kako nema dokaza da je III. optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti te da nije nikoga iznuđivao, a iskaz oštećenika smatra nevjerodostojnim. Žali se i zbog odluke o kazni i smatra da je ista prestroga. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i III. optuženika osloboditi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske sjednice vijeća, ali na istu su pristupili branitelji I. optuženika F. L. i III. optuženika K. Š., a sjednica je održana bez nazočnosti I. i III. optuženik i predstavnika ŽDO.
6. 1. Branitelj I. optuženika je na sjednici ostao kod svih navoda iz žalbe jer smatra da nije dokazana prijetnja za napad na život i tijelo u svrhu ostvarivanja kaznenog djela, a da je od kaznenog djela prošao dugi vremenski period u kojem se I. optuženik zaposlio i radi u N.. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i I. optuženika osloboditi od optužbe.
6.2. Branitelj III. optuženik je ostao kod navoda žalbe te dodao da nisu ispunjena obilježja kaznenog djela za koje se III. optuženi tereti te je predložio preinačiti pobijanu presudu i III. optuženika osloboditi od optužbe.
7. Žalbe ODO-a u Zagrebu i I. optuženika B. D. i III. optuženika M. K. su neosnovane.
O žalbi ODO u Zagrebu
8. Nisu osnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a potom i pogrešno zaključio da II. optužena E. K. nije počinila kazneno djelo za koje se tereti. Prvostupanjski sud je opravdano prihvatio obranu II. optužene u dijelu kad osporava poznanstvo sa I. optuženim B. D. kao i u dijelu da se tu večer dogovorila sa oštećenikom sastati isključivo radi prodaje deviza, a njezinu obranu potvrđuju I. optuženi i III. optuženi kao i oštećenik koji je iskazao da ga je II. optužena pozvala radi prodaje deviza u Hotel. Obrana II. optužene i iskaz oštećenika su suglasni u djelu kad navode da se poznaju zbog poslovne suradnje radi trgovine nekretninama za što je oštećenik bio zainteresiran, a to su potvrdili i svjedoci Ž. E., I. V. i G. U.. Činjenica što je II. optužena E. K. dala svoj mobitel III. optuženom da pošalje poruku oštećeniku nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da se radi o kazneno pravnoj odgovornosti II. optužene E. K.. Naime, da bi se počinilo kazneno djelo pomaganjem, pomaganje mora biti poduzeto s namjerom, a ta namjera mora obuhvatiti znanje da se pomaže u počinjenju kaznenog djela te htjenje ili pristajanje na to kao i znanje o kaznenom djelu glavnog počinitelja. Pri tome pomagač mora biti svjestan da glavnog počinitelja podupire u njegovoj radnji, mora to htjeti ili barem pristati na to te mora svojom sviješću u glavnim crtama obuhvatiti sva obilježja kaznenog djela glavnog počinitelja (VSRH Kž-25/2008).
8.1. Kako u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije utvrdio da je II. optužena bila svjesna da podupire glavne počinitelje u njihovoj namjeri počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju time što je nazvala oštećenika da radi prodaje deviza dođe u Hotel i što je dala mobitel III. optuženom da pošalje poruku oštećeniku. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kad zaključuje kako nema dokaza da je II. optužena E. K. počinila kazneno djelo za koje ju se tereti odnosno da je bila svjesna da navedenim radnjama pomaže u počinjenju kaznenog djela.
O žalbi I. optuženog
9. Iako I. optuženi u žalbi navodi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu povredu ne obrazlaže, a iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica.
10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja I. optuženi ističe kako iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da je I. optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te kako nije dokazano da je zaprijetio oštećeniku/žrtvi da će izravno napasti na njegov život i tijelo. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je ispravno prihvatio kao vjerodostojan i istinit iskaz oštećenika iz kojeg je utvrdio da je I. optuženi B. D. uhvatio oštećenika za jaknu i u predjelu vrata te ga odgurao u automobil R. R. S. govoreći mu "e sad imaš posla sa mnom", natjerao oštećenika da sjedne na vozačko sjedalo, a I. optuženik sjeo iza njega držeći u ruci predmet nalik na pištolj i rekao mu "sad vozi kud ja kažem, ne radi gluposti jer ću te ubiti", a kad su se autom dovezli do nasipa istjerao oštećenika van iz auta i natjerao ga da skine odjeću te tražio od njega da sutra donese 400.000,00 eura i preda mu ključeve vozila R. R. S. te rekao oštećeniku da će mu automobil vratiti kad im donese novac predao predmet nalik na pištolj NN osobi koja je bila s njima u autu govoreći "upucaj ga ako se mrdne" te nakon toga oštećenika ostavili u gradu, a oštećenikom automobil zadržali sebi.
10.1. Žalbenim navodima kojima osporava vjerodostojnost iskaza oštećenika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer I. optuženik i ne poriče da je odgurao oštećenika u auto navodeći da ga je "zagrlio", a kao razlog za to navodi da se bojao da će oštećenik pobjeći, iako ga do tada nije uopće poznavao. Opravdano prvostupanjski sud takvu obranu I. optuženika nije prihvatio ocjenjujući je nesuvislom, neživotnom i neuvjerljivom kao i u dijelu kad je naveo da se oštećenik sam skinuo u donje rublje i dobrovoljno mu dao ključeve auta te pristao platiti 400.000,00 eura. Prvostupanjski sud je svoju odluku u odnosu na počinjeno kazneno djelo temeljio prije svega na detaljnom i uvjerljivom iskaz oštećenika/žrtve koji je u svom iskazu pojasnio za što su I. i III. oputženik tražili 400.000,00 erura, a činjenica što oštećenik nije postavio imovinsko pravni zahtjev za otuđene stvari nije od utjecaja na utvrđenje je li kazneno djelo počinjeno. Iskaz oštećenika Z. P. je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te snimkom i fotografijama video-nadzora ispred Hotela te izvještaja policije iz kojeg proizlazi da je vozilo oštećenika R. R. S. njemačkih reg. oznaka M-P… po raspisanoj objavi zatečeno na adresi u Z. koje vozilo je 6. rujna 2017. oko 15,50 sati pristupio I. optuženi B. D. s ključevima vozila.
11. Prema tome, prvostupanjski sud je savjesnom i pravilnom ocjenom svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi pravilno utvrdio činjenično stanje upravo onakvo kako je navedeno u izreci pobijane presude. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da je I. optuženik ponašanjem navedenim u izreci pobijane presude, počinio kazneno djelo iznude u pokušaju za koje kazneno djelo je proglašen krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. Stoga, nije osnovana žalba I. optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pogrešne primjene materijalnog prava.
O žalbi III. optuženika
13. III. optuženi u žalbi navodi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, jer da se presuda temelji samo na iskazu oštećenika koji je neuvjerljiv, navodeći kako III. optuženik nije primijenio nikakvu silu niti prijetnju prema oštećeniku da bi od njega iznudio novac.
14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica.
15. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja III. optuženik neosnovano ističe kako oštećeniku nije prijetio nikakvim zlom, jer iz iskaza oštećenika proizlazi da je III. optuženik u više navrata povišenim tonom najprije u Hotelu, a potom i u automobilu, dok je I. optuženi prijetio oštećeniku da ne radi gluposti da će ga ubiti, III. optuženi u više navrata je rekao oštećeniku da sutradan mora donijeti 400.000,00 eura jer su zbog njega imali troškove, ako to ne učini da će mu smjestiti silovanje dvije ženske osobe.
15.1. Naime, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da su I. optuženik B. D. i III. optuženik M. K. postupali kao suizvršitelji, na temelju zajedničkog dogovora u ostvarenju zajedničkog cilja te su imali zajedničku namjeru za počinjenje kaznenog djela. To proizlazi iz okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela, jer iako III. optuženik nije izrekao prijetnju niti primijenio izravnu silu, već je to učinio I. optuženik na prethodno opisan način koji je detaljno opisan u izreci presude, niti jedna od tih radnji koju je poduzeo I. optuženik nije bila izvan prethodnog dogovora o ostvarenju zajedničkog cilja. Naime, iz obrane I. optuženika, a koju je prihvatio i III. optuženi proizlazi da je III. optuženi pozvao I. optuženog da dođe u Hotel i da će mu tamo vratiti dug, jer mu tamo jedna osoba treba dati novce. III. optuženi M. K. je bio nazočan kada je I. optuženi B. D. ugurao silom oštećenika u automobil, kad mu je govorio da ne radi gluposti, jer će ga ubiti i pri tome držao u ruci predmet nalik na pištolj te kad je I. optuženik predao predmet nalik na pištolj NN osobi koja je bila s njima u autu govoreći "upucaj ga ako se mrdne". Znači svega toga je III. optuženi bio svjestan, aktivo je sudjelovao u izvršenju kaznenog djela time što je govorio oštećeniku da mora donijeti 400.000,00 eura jer su radi njega imali troškove, a ako to ne učini da će mu namjestiti silovanje dvije ženske osobe te mu pri tome pokazao slike tih ženskih osoba. Time što je III. optuženi M. K. bio prisutan radnjama koje je poduzeo I. optuženi B. D., III. optuženi ih je prihvatio kao svoje, te iste prijetnje još pojačao svojim radnjama i prijetnjama što će se oštećeniku dogoditi ako novac ne donese pa je na taj način III. optuženi pristao na sve posljedice koje iz takvog ponašanja proizađu. Iz naprijed navedenog se može zaključiti da je III. optuženik svojim djelovanjem bitno pridonio počinjenu kaznenog djela. Naime, u subjektivnom i objektivnom smislu radilo o međusobno povezanom doprinosu obojice optuženika pri ostvarenju kaznenog djela koje predstavlja cjelinu pa su to kazneno djelo i počinili kao supočinitelji (tako i u presudi VSRH Kž-848/2003).
16. Stoga, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kad je I. optuženika i III. optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 243. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11.
17. Zbog odluke o kazni žali se ODO u Zagrebu navodeći da je obojici optuženika trebalo izreći kazne zatvora u duljem trajanju, a I. optuženik i III. optuženik se žale zbog odluke o kazni navodeći da je kazna zatvora na koju su osuđeni prestroga te bi se i blažom kaznom mogla ostvariti svrha kažnjavanja.
18. Razmatrajući olakotne i otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio prilikom odabira kaznene sankcije, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i mjere kazne. Od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno cijenio dosadašnju osuđivanost I. optuženika koji je specijalni povratnik i koji je u više navrata osuđivan za kaznena djela protiv imovine i kaznena djela s elementima nasilja pri čemu su mu izricane i kazne zatvora no iz ponašanja I. optuženika proizlazi da ove kazne nisu dovoljno utjecale na njega da prestane činiti kaznena djela. Uvažavajući olakotne okolnosti na strani I. optuženika i to njegovo korektno ponašanje na sudu, njegovo djelomično činjenično priznanje počinjenja kaznenog djela, protek vremena od zadnje osude (2012.), njegove skromne imovne prilike, te činjenicu da je otac mlt. djeteta o kojem skrbi te činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena te razmjerna stupnju krivnje i kaznene odgovornosti I. optuženika kao i načinu i težini počinjenog kaznenog djela te se sa visokim stupnjem vjerojatnosti može očekivati da će se tom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11.
18.1. Prilikom odabira vrste i mjere kazne za III. optuženika prvostupanjski sud je opravdano kao otegotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost i zatvorskim kaznama, a koje kazne očito nisu dovoljno utjecale na III. optuženika da promijeni ponašanje, dok je od olakotnih okolnosti pravilno vrednovana činjenica korektnog ponašanja tijekom kaznenog postupka, III. optuženikova osobna svojstva i osobine, osobito da je mlađe životne dobi, skromnih imovnih prilika te činjenicu da je kazneno djelo počinjeno u pokušaju. Zbog naprijed navedenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena te razmjerna stupnju krivnje i kaznene odgovornosti III. optuženika kao i načinu i težini počinjenog kaznenog djela te se po ocijeni ovog suda opravdano može očekivati da će se tom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11.
19. Zbog naprijed navedenih razloga žalba ODO u Zagrebu i žalba optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.
20. Kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to su na temelju članka 482. ZKP/08 podnesene žalbe odbijene kao neosnovane.
U Požegi 17. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Nenad Vlašić
