REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-65/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M. iz Z., V., OIB:..., koju zastupa odvjetnica J. D. M., odvjetnica iz Z., protiv ovršenika, I. M. d.o.o., Z., I., OIB:.., kojeg zastupa punomoćenik D. Đ., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2932/2022- 4 od 16. studenog 2022., 24. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice te se potvrđuju toč. I. i II. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2932/2022-4 od 16. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja

I. Utvrđuje se da je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate od 18. listopada 2022., povučen.

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna / 622,14 eura1, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja, njegove toč. I. i II., pravovremenu žalbu podnijela je ovrhovoditeljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali isključivo protiv odluke o trošku sadržane u toč. II. izreke rješenja. Smatra, u bitnome, kako nije bilo uvjeta za dosuđivanje troškova ovršnog postupka ovršeniku jer nije niti bilo uvjeta za udovoljavanje njegovom prijedlogu. Naime, ovrhovoditeljica nije povukla prijedlog za izravnu naplatu kod Fine iz razloga što bi ovrhovoditelj uspio u postupku, nego iz drugih procesnih dispozicija, nedostatnosti sredstava na računu. U ovom postupku nije bilo uvjeta za udovoljavanje prijedlogu obzirom da osnova na temelju koje je pokrenut ovršni postupak nije otpala, nije ukinuta presuda za isplatu plaće niti je ovršenik tražio, odnosno pokrenuo postupak za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga, u odnosu na stranke i dalje egzistira presuda kojom žaliteljica i dalje može nesmetano ići u izravnu naplatu, odnosno pokrenuti ovršni postupak radi naplate potraživanja jer je odluka donijeta i pravomoćna je te ovršna. Da bi postojali uvjeti za dosudu troška, mora postojati opravdanost podnošenja prijedloga, odnosno pokretanje takvog postupka, a što ovdje nije slučaj. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je, nakon što je ovršenik 8. studenog 2022. povukao prijedlog za odgodu ovrhe od 18. listopada 2022. (što je učinio nakon obavijesti ovrhovoditeljice od 27. listopada 2022. o opozivu zahtjeva za izravnu naplatu uslijed zaprimanja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1174/2019 od 13. srpnja 2022.), utvrdio da je prijedlog ovršenika za odgodu od 18. listopada 2022. povučen, sve prema odredbi čl.349. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) u vezi s čl. 210. st.1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 73/2017. i 131/2000. dalje: OZ) te čl. 21. st.1. OZ-a. Ocjenjuje, pritom, kako je ovršenik slobodno mogao disponirati svojim zahtjevom, a očito s obzirom na razlog takvog disponiranja, ovrhovoditeljica da mu je dužna nadoknaditi i trošak postupka prema odredbi čl. 14. st.5. OZ-a.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a.

7. Žaliteljica se određeno ne poziva na počinjenje neke od bitnih povreda odredaba postupka, već samo ističe taj žalbeni razlog, pa tako i njene žalbene navode ovaj sud nije mogao ni ispitivati.

8. Protivno žalbi žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio povlačenje prijedloga za odgodu ovršenika (toč.I.) jer je ovršenik doista povukao taj prijedlog, što proizlazi iz njegovog podneska od 8. studenog 2022. U pravu je prvostupanjski sud kako je prijedlog povučen upravo zbog činjenice što je ovrhovoditeljica 27. listopada 2022. opozvala zahtjev za izravnu naplatu (nakon što je zaprimila odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1174/2019 od 13. srpnja 2022.) koju je punomoćnik ovršenika primio 14. listopada 2022. i kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-147/2017-3 od 20. studenog 2018.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj: Rev-1174/2019-2 od 13. srpnja 2022. uslijed prihvaćanja revizije tuženika, ovdje ovršenika, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-147/2017-3 od 20. studenog 2018. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prethodno je prvostupanjskom presudom utvrđena nedopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu od 1. studenog 2009. što ga je tuženik dao tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) odlukom od 22. studenog 2013., a koju odluku je drugostupanjski sud preinačio presudom poslovni broj: Pr- 1934/2015-27 od 10. studenog 2016. utvrdivši nedopuštenost istog tog otkaza ugovora o radu od 1. studenog 2009. kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 22. studenog 2013. Nije sporno niti da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5112/2020-23 od 25. travnja 2022. tuženiku (ovdje ovršeniku) naloženo da tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) isplati iznos od 473.233,30 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, sve prema odredbi čl.95. st.3. Zakona o radu prema kojoj da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada dok kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, pozivom na ranije pravomoćnu odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-147/2017-3 od 20. studenog 2018. kojom je tada bila utvrđena nedopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu od 1. studenog 2009. kojeg je tuženik dao tužiteljici od 22. studenog 2013.

10. Nije sporno također da je ovrhovoditelja protiv ovršenika podnijela 6. listopada 2022. Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5112/2020, kao i da je 27. studenog 2022. Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu po istoj odluci i to u cijelosti.

11. Cijeneći navedene odlučne činjenice, ovršenik je, nakon što je ovrhovoditeljica 27. listopada 2022. obavijestila sud o opozivu svog zahtjeva za izravnu naplatu uslijed odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovršenik je povukao prijedlog za odgodu, čim je saznao da je ovrhovoditeljica opozvala svoj zahtjev za izravnu naplatu uslijed ukidanja odluke drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž R-147/2017 o utvrđenju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu ovrhovoditeljici (u tom predmetu tužiteljici). Tvrdnja žaliteljice kako je opozvala zahtjev za izravnu naplatu zbog nepostojanja sredstava na računima ovrhovoditelja u suprotnosti su s njezinim podneskom od 27. listopada 2022. iz kojeg jasno proizlazi da je opoziv uslijedio upravo zbog odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinuta odluka o utvrđenju nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu ovdje ovrhovoditeljici (koja je ujedno bila temelj donošenja pravomoćne i ovršne presude o naknadi plaće poslovni broj: P-5112/2020 od 25. travnja 2022. po kojoj je ovrhovoditeljica pokrenula izravnu naplatu).

12. Stoga je u trenutku podnošenja prijedloga za odgodu ovršenik upravo imao interes podnošenja takvog prijedloga i osnovano je, prilažući odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mogao očekivati povoljnu odluku suda o traženoj odgodi. Utjecaj spomenutog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske očito je na taj način percipirala i tužiteljica koja, po zaprimanju te odluke Vrhovnog suda i prijedlogu ovršenika, zahtjev za izravnu ovrhu i opoziva u cijelosti.

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je do povlačenja prijedloga za odgodu došlo upravo zbog opozivanja zahtjeva za izravnu naplatu po ovrhovoditeljici, a ovršenik je imao pravo prema odredbi čl.349. st.2. ZPP- a u vezi s čl. 210. st.2. OZ-a i 21. st.1. OZ-a na povlačenje prijedloga i bez suglasnosti ovrhovoditeljice o tome.

14. Pravilno je zato i odluka prvostupanjskog suda da ovršenik ima pravo na naknadu potrebnih troškova koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno ih odmjerio prema odredbi čl.14. st.5. Ovršnog zakona i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022 - dalje: Tarifa). Ovršeniku je pravilno priznat trošak sastava prijedloga za odgodu od 18. listopada 2022. po Tbr.11. toč.4. u vezi s Tbr. 7. toč.1. i trošak sastava podneska od 8. studenog 2022. u iznosu od 125 bodova po Tbr.11. toč.8. u vezi s Tbr.7.1. Tarife, odnosno utvrdio trošak u iznosu od 4.687,50 kuna.

15. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba ovrhovoditeljice i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja (pobijane toč. I. i II. rješenja), sve prema odredbi čl. 380. toč.2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st.1. OZ-a.

U Puli, 24. veljače 2023.

Sutkinja:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.