Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-12/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice B. K. d.d. V., OIB: … , koju zastupa punomoćnik

T. Š., odvjetnik iz I. G., protiv ovršenika M. Š. iz

R., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici iz

Z. o. u. P. i dr., odvjetnici iz R., radi ovrhe, odlučujući

o žalbama ovrhovoditeljice i ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1426/2022 od 25. listopada 2022. i rješenja o ovrsi broj Ovr-667/2013 od 29. srpnja 2013., 24. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditeljice se uvažava, dok se žalba ovršenika odbija kao neosnovana, pa se rješenje rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1426/2022 od 25. listopada 2022. preinačava i rješava:

"1.Odbija se zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti izdane od strane javnog bilježnika V. P. u R., poslovni broj OV-46003/2008 od 18. listopada 2012.

2. Odbija se žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-667/2013 od 29. srpnja 2013. i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-667/2013 od 29. srpnja 2013.

3. Ukida dio rješenja prvostupanjskog suda broj Ovr-1426/2022 od 25. listopada 2022. u točkama III. i V.

4. Odluku o daljnjim troškovima postupka, osim onih određenih rješenjem o ovrsi, kao i troškova žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud."

II. Točka VI. prvostupanjskog rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1426/2022 od 25. listopada 2022. odlučeno je tako da izreka glasi:

"I. Prihvaća se Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-667/2013 od 29. 07. 2013., zaprimljena kod ovog suda dana 10. 9. 2013. u kojoj je podnijet zahtjev za ukidanjem potvrde ovršnosti Ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 22. 12. 2008. g. i Anexa broj 1

uz Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001696 (31108001696) sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 23. 04. 2010., oba sa ovjerenim potvrdama od strane Javnog bilježnika V. P. iz R., posl. br. Ov-46003/2008 od

22.12. 2008.god. i Ov-1596/10 od 06.05. 2010.god., te se Rješenje o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr- 667/2013 od 29. 07. 2013. godine preinačava, na način da se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja zaprimljen kod ovog suda dana 24. 01. 2013.god. odbija.

II. Ukida se Potvrda ovršnosti izdana od strane Javnog bilježnika V. P. u R. kako slijedi:

- posl. br. Ov-46003/2008 od 18.10. 2012.god. u cijelosti III.

Ukidaju se sve do sada provedene ovršne radnje.

IV. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku isplati na ime troškova ovog ovršnog postupka iznos od 22.198,75 kuna (PDV uključen), u roku od osam (8) dana.

V. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda, po pravomoćnosti ovog rješenja brisanje upisa zabilježbe ovrhe posl.br. Z-10760/13 određene rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-667/2013, kao i brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka posl.br. Z- 1656/13 temeljem ovosudne naredbe poslovni broj Ovr-667/2013.

VI. Odluka o podnijetoj žalbi treće osobe i prijedlogu za odgodu ovrhe od 31 03 2022 ukazuje se za sada preuranjenom, odnosno bespredmetnom."

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i ovršnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje, a predmet vrati na daljnji postupak.

3. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

4. U ovom predmetu ovrhovoditeljica B. K. podnijela je dana 24. siječnja 2013. prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – javnobilježničkog akta protiv ovršenika M. Š. kao založnog dužnika radi namirenja novčane tražbine u

iznosu od 1.228.120,33 eura u protuvrijednosti u kunama zajedno sa zateznim kamata i troškovima postupka na nekretninama ovršenika. Prvostupanjski sud je usvojio prijedlog ovrhovoditeljice i donio rješenje o ovrsi broj Ovr-667/2013-2 od 29. srpnja 2013. (list 49 spisa).

5. Protiv rješenja o ovrsi žalbu je podnio ovršenik, a istovremeno sa žalbom, odnosno u okviru iste i zahtjev za ukidanje ovršnosti (list 52-57 spisa).

6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud je ukinuo potvrdu ovršnosti izdane od javnog bilježnika ocjenjujući da postupak izdavanja predmetne potvrde ovršnosti nije bio sukladan odredbama članka 14., 18. i 19. predmetnog ugovora o dugoročnom kreditu, pa je obzirom na to i prihvatio žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi te svoje rješenje o ovrsi broj Ovr-667/2013 od 29. srpnja 2013. preinačio i odbio prijedlog ovrhovoditeljice za ovrhu te ukinuo sve provedene ovršne radnje i naložio zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka, a ovrhovoditeljici naložio da ovršeniku plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 22.198,75 kn.

7. Osnovano ovrhovoditeljica ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti.

8. Sukladno članku 36. stavak 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13. – dalje: OZ) javni bilježnici sami daju potvrde o ovršnosti svojih isprava te u povodu pravnog lijeka ovršenika sud koji vodi ovršni postupak ispitati će jesu li bili ispunjeni uvjeti za davanje takve potvrde.

9. Naime, odredbom članka 18. ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koja odredba nije izmijenjena aneksom broj 1 uz taj ugovor, ugovoreno je da ovrhovoditeljica može raskinuti ugovor prije isteka njegovog redovnog trajanja čime tražbina iz tog ugovora dospijeva u cijelosti, između ostaloga ako korisnik kredita usprkos opomene kasni s plaćanjem jednog anuiteta odnosno bilo koje druge dospjele obveze više od 30 dana, a ugovor se smatra raskinutim danom otpremanja obavijesti o raskidu preporučenom pošiljku na posljednju adresu koju je korisnik kredita dostavio banci. Odredbom članka 19 stranke su ugovorile da ovrhovoditeljica visinu i dospjelost tražbina iz tog ugovora dokazuje izvodom iz svojih poslovnih knjiga sa pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te da javni bilježnik na temelju takve isprave stavi na ovaj predmetni ugovor klauzulu ovršnosti. Predmetni ugovor ovršenik je potpisao kao založni dužnik i jamac platac te se kao jamac platac obvezao da preuzima i odgovora za sve obveze korisnika kredita preuzete tim ugovorom uz uvjete i način kao i sam korisnik kredita te da banka može zahtijevati njihovo ispunjenje bilo od korisnika kredita, bilo od jamca platca ili od oba u isto vrijeme (članak 11. ugovora). Ovršenik kao založni dužnik je izjavio da je suglasan da se temeljem tog ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe radi potpune naplate osigurane tražbine (članak 11. i 14. ugovora).

10. Ovrhovoditeljica tvrdi da korisnik kredita, a koji je zaključen 2008. godine, nije podmirio dospjele obveze po glavnici i kamatama, te je stoga i otkazala predmetni ugovor o kreditu s danom 20. lipnja 2012., a koju obavijest o otkazu ugovora da je preporučenom pošiljkom poslala i korisniku kredita i ovdje ovršeniku, te uz izvadak iz poslovnih knjiga od 20. lipnja 2012. i povratnice o obavijesti o otkazu zatražio od javnog bilježnika potvrdu ovršnosti.

11. Istina je da se u javnobilježničkom spisu koji je dostavljen prvostupanjskom sudu ne nalaze povratnice o slanju obavijesti o otkazu ugovora, ali u dopisu javnom bilježniku od 26. rujna 2012. navodi da prilaže preslike obavijesti o otkazu ugovora o kreditu i povratnicu. Istina je također da se prisjednik javnog bilježnika V. P., S. H. P., a koja je i sačinila potvrdu o ovršnosti, više ne

sjeća detalja obzirom na protek vremena, ali je načelno opisala da je procedura izdavanja ovršnosti bila takova da bi imaoc ovršne isprave došao sa istom u javnobilježnički ured i predočio original isprave, te predočio potvrdu o postojanju duga kao i dokaz o tome da su uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti ispunjeni. Činjenica što se u javnobilježničkom spisu ne nalaze povratnice i obavijest o otkazu ugovora same za sebe ne znače da isto nije bilo predočeno javnom bilježniku prije izdavanja potvrde ovršnosti. U javnobilježničkom spisu primjerice nema dostavnice kako to konstatira i prvostupanjski sud da bi potvrda ovršnosti bila uručena ovrhovoditeljici, a očito joj je ista uručena, obzirom da je istu potvrdu ovršnosti ovrhovoditeljica priložila u ovršni spis prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu (list 35 spisa).

12. Ovrhovoditeljica je u ovršni postupak dostavila i preslike obavijesti o otkazu ugovora i aneksa upućene korisniku kredita i ovršeniku založnom dužniku (list 168 i 169 spisa), kao i preslike povratnica (list 63 spisa) za koje tvrdi da se upravo odnose na dostavu obavijesti o otkazu ugovora, a originale je predočila na ročištu kod prvostupanjskog suda dana 4. svibnja 2021. (list 165-166 spisa). Izvod iz poslovnih knjiga od 20. lipnja 2012. prileži i u javnobilježničkom spisu, ali i u ovršnom predmetu, a koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu (list 4 spisa).

13. Po ocjeni ovoga suda, a obzirom na činjenicu da je ugovor otkazan 20 lipnja 2012., je uvjerljiva tvrdnja ovrhovoditeljice da se povratnice koje su preporučenim pošiljkama upućene 21. lipnja 2012. korisniku kredita i ovršeniku upravo i odnose na dostavu otkaza ugovora, jer je to doista životno i logično, obzirom da u situaciji kada ovrhovoditeljica otkazuje ugovor iz razloga neredovitog plaćanja duga o kreditu da više ništa drugo dužnicima iz tog ugovora niti nema dostavljati. Stoga ovaj sud prihvaća navode ovrhovoditeljice da je obavijest o otkazu ugovora dostavljena u skladu sa člankom 18. Ugovora.

14. Obzirom da iz navedenih povratnica proizlazi da je obavijest o otkazu ugovora korisniku kredita uručena 27. lipnja 2012., a ovršeniku 3. srpnja 2012., te obzirom da nakon otpremanja obavijesti o otkazu ugovora od 21. lipnja 2012. ovršenik nije u roku od 15 dana platio cjelokupni dug prema dostavljenom izvodu, to je pravilno javni bilježnik utvrdio da je ovaj javnobilježničke akt ovršan 7. srpnja 2012. budući da je dospjelost tražbine nastupila 6. srpnja 2012. Stoga je po ocjeni ovoga suda neosnovan zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti pa je istu trebalo odbiti, a radi čega je i povodom žalbe ovrhovoditelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje u točki II. 15. Budući da je prvostupanjski sud neosnovano ukinuo potvrdu ovršnosti to je neosnovano prihvatio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovr.667/2103 od 29. srpnja 2013., te odbio prijedlog za ovrhu (točka I. prvostupanjskog rješenja), ukinuo sve provedene ovršne radnje (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja) i naložio zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka (točka V. prvostupanjskog rješenja) pa je i u tom dijelu žalba ovrhovoditeljice osnovana. Radi navedenog ovaj sud je usvojio žalbu ovrhovoditeljice i preinačio prvostupanjsko pobijano rješenje na način kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke, a sukladno članku 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) u svezi sa člankom 21. st. 1. OZ-a.

16. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda nije osnovana.

17. Ovršenik je žalbu protiv rješenja o ovrsi podnio i zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a navodeći da je dio tražbine prestao plaćanjem u periodu od travnja 2012. pa do svibnja 2013., te prijebojom, a o tim žalbenim razlozima ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud, već prvostupanjski u smislu članka 52. OZ-a, pa će o tim žalbenim razlozima u nastavku postupka i odlučiti prvostupanjski sud.

18. Ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, a prema podacima u spisu nije ukinuta, niti poništena, niti preinačena, a niti je na bilo koji drugi način stavljena izvan snage ili izgubila svoju djelotvornost, niti je utvrđeno da je bez učinka, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. toč. 3. OZ-a na koju se u žalbi ovršenika protiv rješenja o ovsi ukazuje.

19. Kao što je već naprijed rečeno, stranke su člankom 19. Ugovora ugovorile da će ovrhovoditeljica visinu i dospjelost tražbine iz predmetnog ugovora dokazati izvodom iz svojih poslovnih knjiga, te je prijedlog za ovrhu sačinjen u skladu sa izvatkom iz ovjerenih poslovnih knjiga od 20. lipnja 2012., a odnosi se na glavnicu u iznosu od 1.028.597,90 eura protuvrijednosti u kunama zajedno sa zateznim kamatama počev od 21. lipnja 2012. na dospjelu redovnu kamatu u iznosu od 164.423,49 eura protuvrijednosti u kunama, dospjele zatezne kamate u iznosu od 34.972,23 eura protuvrijednosti u kunama, te dospjelih troškova od 126,71 euro protuvrijednosti u kunama.

20. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi sukladno članku 50. stavak 5. OZ-a ovaj sud ne nalazi da bi bili ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

21. S obzirom na naprijed izloženo valjalo je odbiti žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi broj Ovr-667/2013 od 29. srpnja 2013. sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.

22. O svim troškovima postupka, kako prvostupanjskog tako i žalbenog, osim troškova koji su već određeni rješenjem o ovrsi, odlučit će prvostupanjski sud.

23. U nepobijanom dijelu (točka VI. izreke prvostupanjskog rješenja) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Bjelovar, 24. veljače 2023.

Sutkinja

Smiljka Premužić, v.r.