Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1892/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice D. D.-Š. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva D. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika bolnice "dr. T. B." iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnici A. J., odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. & p. iz Z., radi isplate razlike u plaći, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 8 Pr-602/2021-11 od 12. listopada 2021., 24. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 8 Pr-602/2021-11 od 12. listopada 2021. u točki I izreke i točki III izreke u dosuđujućem dijelu.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se ista presuda u točki III izreke u odbijajućem dijelu na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji iznos parničnog troška od 31,10 eura[1] / 234,37 kuna (slovima: tridesetjedaneuridesetcenta / dvjestotridesetčetirikuneitridesetsedamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 12. listopada 2021. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,74 eura / 156,25 kuna (slovima: dvadeseteurisedamdesetčetiricenta / stopedesetšestkunaidvadesetpetlipa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.215,31 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, u točki II. izreke je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.593,75 kn u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom od 12. listopada 2021. do isplate.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke i to tužiteljica protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu točke III izreke, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik protiv presude u dosuđujućem dijelu (točka I i III izreke) pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle sve razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

3. Tužiteljica u žalbi navodi da joj sud nije priznao trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podnesaka od 31. svibnja i 2. srpnja 2021., iako se radi o podnescima koji su bili potrebni, jer je tužbeni zahtjev koji je postavljen u podnesku u konačnici usvojen u cijelosti. Smatra da joj se na takav način onemogućuje koristiti jedan od dozvoljenih načina komunikacije sa sudom. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i dosuditi daljnji iznos parničnog troška od 1.875,00 kuna uz trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kuna.

4. Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, budući da tužitelj nije dokazao da žalitelj predstavlja javnu službu. Navodi da je osnivač tuženika županija, međutim, da je zakonom propisan dodatni kriterij da bi se neki subjekt mogao smatrati javnom službom, a taj je da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, koju pretpostavku da tužitelj nije dokazao. Nadalje, ističe da Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici plaće iz 2011. nisu pravno valjane jer da je na jednoj pregovaračkoj strani, strani sindikata, bilo nedostataka u pogledu potpisa, budući da taj dokument nisu potpisali svi potpisnici prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Osporava i valjanost Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., budući da u donošenju te Odluke nije sudjelovao sindikat. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, navodeći da tužiteljici ne pripada pravo na nagradu odvjetnika za sastav podneska jer da nije pravodobno predan te da nije bio potreban, budući da se radi o sporu male vrijednosti pa je tužitelj već u tužbi dužan iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze za utvrđivanje činjenica.

5. Predlaže stoga pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, odnosno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

8. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), već isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

10. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati1 i to Sindikat , sindikat , sindikat , Sindikat , sindikat6 , sindikat , sindikat te sindikat sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

-da su Vlada RH i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao sindikat, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

-da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji zavoda ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

12. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) kojim je u čl. 51. st. 4. određeno da su Dodatak Sporazumu/2009 te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s plaćom za prosinac 2015. koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. te su trajali do siječnja 2017., što znači da je zadnja povećana plaća trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u čl. IV. i V. istog dokumenta.

14. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 3.593,75 kn.

16. Tuženik u žalbi prije svega ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije tvrdeći da tužiteljica u postupku nije dokazala da je žalitelj javna služba. Treba istaći da se pasivna legitimacija tuženika zasniva na činjenici da tužiteljica zahtijeva razliku u plaći kao zaposlenica tuženika pa je u odnosu na takav zahtjev pasivno legitimiran upravo tuženik. Glede primjene propisa na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev, sud prvog stupnja je osnovano otklonio narečeni prigovor primjenom odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama kojim je propisano da su javne službe, između ostalog, javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu. Prema odredbi čl. 6. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) ustanova se osniva kao javna ustanova ako je djelatnost koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Ovu odredbu treba povezati s mjerodavnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18, 125/19, 147/20) kojima je propisano da je zdravstvena djelatnost djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba (čl. 28.). Utoliko je bez osnove tvrdnja tuženika koju ponavlja u žalbi, da se na njega ne primjenjuju propisi na kojima tužiteljica zasniva svoj zahtjev.

17. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10 – dalje TKU/2010).

18. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije mogao postupiti u skladu s narečenim Sporazumom prije nego li je Vlada RH donijela novu odluku o visini osnovice za isplatu plaće.

19. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije odgođeno primjenom odredbe čl.

VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da su uvjeti za primjenu odredbe o načinu povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto ispunjeni u studenom 2015., s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice za obračun plaća u javnim službama.

20. Još treba dodati da je pravilna ocjena suda prvog stupnja glede valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011., unatoč tome što taj dokument nije potpisao sindikat, pri čemu se u svemu prihvaća argumentacija koja je u tom dijelu iznesena u razlozima pobijane presude.

21. Prema odredbi čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje ZR) poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).

22. Tuženik bez osnove osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu. Tužiteljica je uspjela u parnici pa joj pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, uz napomenu da joj nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podnesaka pa tuženik bez osnove elaborira svoje stajalište o tome da podnesak nije bio potreban.

23. Glede žalbe tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, treba reći da je tužiteljica samo djelomično u pravu kada tvrdi da joj pripada pravo na nadoknadu parničnog troška u višem iznosu od dosuđenog. Naime, tužiteljica smatra da joj je sud prvog stupnja neosnovano odbio priznati nagradu odvjetnika za sastav podnesaka od 31. svibnja i 2. srpnja 2021., a što je samo djelomično točno. Glede podneska od 31. svibnja 2021., treba reći da se tim podneskom tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika kojim je osporio pravo tužiteljice na isplatu razlike u plaći. U tom dijelu je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo na taj trošak, budući da je ovo spor male vrijednosti za vođenje kojeg su propisana posebna pravila. Tako prema odredbi čl. 461. a st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Iako prema tbr. 8. toč. 1. Tarife odvjetniku pripada pravo na nagradu za sastavljanje obrazloženog podneska kojim se odgovara na navode odgovora na tužbu, to se u sporovima male vrijednosti može primijeniti kada se radi o sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a), jer je u tom slučaju za tužitelja propisan rok za iznošenje svih činjenica i dokaza, a koji rok teče od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog. Međutim, kada se parnični postupak pokreće tužbom, kao u ovom slučaju, takva ovlaštenja tužitelja nisu propisana, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio narečene odredbe ZPP-a, kada je ocijenio da taj podnesak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Međutim, prema stajalištu ovog suda, podnesak tužiteljice od 2. srpnja 2021. je bio potreban za vođenje postupka, jer je tim podneskom tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev u skladu sa odredbom čl. 325.a ZPP-a, budući da je podnijela stupnjevitu tužbu. Za sastav tog podneska tužiteljici pripada pravo na nagradu odvjetnika prema tbr. 8. toč. 3. Tarife, što znači da se radi kategoriji "ostalih podnesaka", s obzirom na činjenicu da je tim podneskom specificiran tužbeni zahtjev, a da je tužiteljici za sastav tužbe već priznat trošak prema tbr. 8. toč. 1. Tarife. Stoga tužiteljici pripada pravo na daljnji trošak u iznosu od 31,10 eura/234,37 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

24. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalbu tužiteljice djelomično uvažiti i istu presudu u odbijajućem dijelu točke III preinačiti primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

25. Tužiteljica je djelomično uspjela u žalbenom postupku, s tim što je za obračun troška tog postupka mjerodavna vrijednost pobijanog dijela (1.875,00 kuna). Prema tbr. 10. toč. 5. Tarife za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz tbr. 7. toč. 1. Tarife, odnosno u ovom slučaju iznos od 20,74 eura/156,25 kuna, koji trošak je tužiteljici odmjeren odgovarajućom primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci 24. veljače 2023.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan, v.r.