Poslovni broj: UsI-505/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 24. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/863, URBROJ: 338- 01-06-05-22-03 od 25. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/863, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 25. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/21-02/2166, URBROJ: 338-21-02-02-21-06 od 22. studenog 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem (ispravljeno rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-502-03/21-02/2166, URBROJ: 338-21-02-02-21-08 od 3. prosinca 2021. u odnosu na vrijeme nastanka ozljede) ne priznaje se tužitelju, ozljeda nastala dana 9. lipnja 2021. godine pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0, ozljedom na radu te mu se u svezi navedene ozljede ne priznaju niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu (točke I. i II. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da je rješenje doneseno uz bitne povrede pravila postupka, posebno načela iz članka 8. i 11. Zakona o općem upravnom postupku, uz nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da izreka rješenja proturječi obrazloženju i činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije spisa. Smatra nedovoljno obrazloženim stajališta tuženika iznesena u osporenom rješenju, posebno zaključak o skrivljenom ponašanju tužitelja prilikom ozljeđivanja. Tužitelj navodi da je sukladno radno pravnim propisima i obvezama, 9. lipnja 2021. godine krenuo na radno mjesto sa sobom noseći "doznake", kako bi obavijestio poslodavca o prestanku bolovanja te dobio upute za nove radne zadatke, smatra da nije propustio izvršiti bilo kakvu radno pravnu obvezu. Napominje da nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva od 30.12.2021. kojim se potvrđuje dijagnoza S30.0 – Contusio dorsi, u smislu postojanja uzročno- posljedične veze s predmetnom nezgodom, a koja dijagnoza se navodi u medicinskoj dokumentaciji koju je priložio u spis, potvrđuje da se radi o ozljedi na radu. Tužitelj predlaže da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmet upravnog postupka bilo utvrđivanje može li se tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 - Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice priznati kao ozljeda na radu za događaj od 9. lipnja 2021. godine. Tuženik navodi kako je u tijeku postupka bilo utvrđeno: da je tužitelj zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, Z. H. d.o.o, od 11. kolovoza 2013. godine, da je radno mjesto tužitelja portir kod poslodavca na Z. V. (N. Z.), te da se rad na tom radnom mjestu obavlja u dvije smjene od ponedjeljka do nedjelje od 6:00 do 22:00 sata, da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 1. travnja 2021. godine i to prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23 - Unutrašnje ozljede koljena u razdoblju od 1. travnja 2021. do 8. lipnja 2021. godine, prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S30.0 - Kontuzija donjeg dijela leđa i zdjelice u razdoblju od 9. lipnja 2021. do 31. srpnja 2021. godine, s time da je prema očitovanju izabranog doktora na vlastiti zahtjev tužitelja dana 8. lipnja 2021. zaključena privremena nesposobnost za rad u dekompenziranom statusu, da je prema navodima tužitelja ozljeđivanje doživio dana 9. lipnja 2021., nakon što se toga dana u 7:30 sati uputio, navodno, kod poslodavca na adresu Š. 40/III, Z., kada mu je tijekom hoda pješke od stana, R. ulicom, kod kućnog broja 142, štaka upala u rupu oštećenog šahta te je tom prilikom zapeo za istu i pao na pod, da poslodavac Z. H. d.o.o., P. Z., Z., nije imao saznanja da bi tužitelj dana 9. lipnja 2021. dolazio na posao radi obavljanja rada, da nije raspoređen za obavljanje rada za koje je imao sklopljen ugovor o radu, kao i da nije imao saznanja za nastanak ozljede. Uvažavajući sve navedeno, a koje okolnosti s obzirom na sadržaj tužbe nisu sporne, tuženik smatra da se može zaključiti da tužitelju ozljeđivanje od 9. lipnja 2021. godine nije vezano u redovni put od mjesta stana do mjesta rada niti je u uzročno-posljedičnoj vezi s radom za koji je osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju, a isto tako, način na koji mu je nastala ozljeda ukazuje da je ozljeda nastala njegovim skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem jer ne bi nastala da je tužitelj uložio dužnu pažnju prilikom hoda. Tuženik primjećuje da tužitelj u tužbi ne osporava utvrđeno činjenično stanje već samo paušalno i općenito ističe prigovore u odnosu na zaključke tuženika koji se odnose na pravno relevantne okolnosti. Također, to što je u tijeku postupka od strane Liječničkog povjerenstva Direkcije utvrđeno da se tražena dijagnoza može uzročno-posljedično povezati s događajem od 9. ožujka 2021. godine ne znači ujedno da se ista može priznati ozljedom na radu; za navedeno nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

Tuženik predlaže da sud tužbu odbije.

5. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu – poslodavac tužitelja Z. H. d.o.o., P. Z. nije se uključila u ovaj upravni spor.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje u tekstu: ZUS) sud je na ročištu 17. veljače 2023. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, a svoj izostanak je opravdao podneskom od 10. veljače 2023.

8. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Potražuje troškove upravnog spora za sastav tužbe, podnesak od 19.5.2022. te pristup ročištu 17.2.2023. prema Tar.br. 23/1 i Tar.br. 23/2 Tarife, odnosno 250 bodova po svakoj radnji uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV). Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak njegovim saslušanjem, te saslušanjem predloženih svjedoka.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

10. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Prvostupanjsko rješenje doneseno je u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 15. lipnja 2021. za utvrđivanjem i priznavanjem ozljede na radu zadobivene dana 9. lipnja 2021. godine, a nakon provedenog dokaznog postupka u kojemu je pribavljena relevantna medicinska i druga dokumentacija (zahtjev tužitelja, očitovanje poslodavca, očitovanje izabranog liječnika) te provedeno vještačenje, odnosno pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Z., KLASA:UP/I-502-03/21-02/2166 od 16. studenog 2021. kojim se utvrđuje da se dijagnoza šifre prema MKB-10: S30.0 nastala dana 09.06.2021. ne može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede jer je postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, obzirom na prisutne komorbiditetne bolesti lokomotornog sustava (kralježnice i koljena). Prvostupanjsko tijelo zahtjev odbija jer nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., Zakon).

13. Tuženik je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja navodeći detaljno kronologiju postupanja i donesenih odluka u predmetnom postupku priznavanja tužitelju ozljede na radu, analizom dokaznog postupka i spisu priležeće dokumentacije uz obrazloženje da je nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/863, URBROJ: 338-01-10-04-21- 02 od 30. prosinca 2021. utvrđeno da se predmetna dijagnoza može uzročno- posljedično povezati s opisanim načinom nastanka predmetne ozljede u događaju od 09. lipnja 2021., jer je ista verificirana u nalazu kirurga iz K. M. na dan ozljede, međutim, da se ozljeda ne može smatrati ozljedom nastalom na redovitom putu od stana do mjesta rada na osnovi koje je tužitelj osiguran u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao niti da bi uopće bila povezana s odlaskom na posao. Tuženik obrazlaže da je tužitelj zaposlen kod poslodavca Z. H. d.o.o., Podružnica Z. na radnom mjestu portira na deponiju s mjestom rada V. Z. (N. Z.), da je radno vrijeme kod poslodavca za to radno mjesto organizirano od ponedjeljka do nedjelje u dvije smjene od 6:00 do 22:00 sata te da tužitelj prethodno nije obavijestio poslodavca o svom dolasku na mjesto rada iako bi dan ranije bila zaključena privremena nesposobnost za rad, već se javio nakon nastanka ozljede. Pored navedenog, tuženik smatra da je ozljeda nastala u okolnostima njegovog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, jer se navedeno moglo dogoditi na način kako opisuje tužitelj („pao jer mu je štaka upala u rupu šahta“), ako nije uložio dužnu pažnju prilikom hodanja, a koja okolnost po sebi predstavlja skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje. Tuženik se poziva na odredbe članka 66. i 67. Zakona, a žalbu odbija u skladu s odredbom članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

14. Prema članku 66. Zakona ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

15. Prema članku 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti,

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje. Pored navedenog, nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, a na koje ukazuje tužitelj.

17. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je na taj način postupio u cijelosti prema odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

18. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

19. Prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu tuženik je imao osnova odbiti žalbu kao neosnovanu. Ovo zato, jer je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, a zaključak tuženika da je do ozljeđivanja tužitelja došlo u okolnostima koje se ne mogu dovesti u vezu sa redovnim putem od stana do mjesta rada, na način kako je odredbom članka 66. točke 3. Zakona propisano, prihvaća i ovaj Sud.

20. Naime, da bi se određena dijagnoza iz određenog događaja mogla priznati ozljedom na radu, potrebno je da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. Zakona, te da ne postoje razlozi iz članka 67. Zakona, zbog kojih se ozljeda ne može priznati. U konkretnom slučaju za situaciju tužitelja, obzirom na navode da se ozljeda dogodila na putu na posao, primjenjiva je odredba članka 66. točke 3. Zakona prema kojoj osim utvrđenja činjenice redovitog puta na posao u smislu smjera i načina kretanja, za priznavanje ozljede na radu, mora biti ispunjen i vremenski uvjet, odnosno vrijeme prije (u slučaju odlaska na posao) ili poslije (u slučaju odlaska s posla), kako bi se utvrdilo da se ozljeda dogodila u okolnostima koje su Zakonom propisane, a radi priznavanja traženog prava.

21. U ovom predmetu, nedvojbeno je da je tužitelj sa danom 08. lipnja 2021. zaključio privremenu nesposobnost za rad. Tužitelj tvrdi da je 09. lipnja 2021. kada se dogodila ozljeda krenuo na posao u 07,30 sati. Tijekom postupka pred upravnim tijelom nedvojbeno je utvrđeno da se tužitelj prije odlaska na posao 09. lipnja 2021. nije javio poslodavcu radi informacije o tome kada bi na posao trebao doći, odnosno radi li u prvoj ili drugoj smjeni, imajući u vidu navode poslodavca da je radno vrijeme na radnom mjestu tužitelja organizirano u dvije smjene u vremenu od 06,00 do 22,00 sati, a da je tužitelj obzirom na činjenicu prethodnog dugotrajnog bolovanja u evidenciji radnika za mjesec lipanj evidentiran s oznakom bo-bolovanje.

22. Imajući u vidu da je tužitelj iz stana na posao krenuo oko 7,30 sati (izjava o okolnostima nastanka ozljede od 13.07.2021.), prema ocjeni suda ne može se zaključiti da je tužitelj krenuo na posao radi obavljanja posla osnovom kojeg je osiguran. Tužitelj je moguće krenuo na posao radi toga da odnese dokumentaciju o zaključenom bolovanju s danom 08. lipnja 2021., te da od nadređenog službenika dobije informaciju kada i u koje vrijeme se treba pojaviti na radnom mjestu, međutim, time ne dovodi u pitanje zaključak poslodavca i upravnih tijela da na dan nastanka ozljede nije imao mjesto rada, jer se nije javio poslodavcu nakon zaključenja bolovanja, radi informacije o tome kada se treba javiti na posao (u koju smjenu), a rasporedom rada za lipanj 2021. koje se radi za mjesec dana isti je vođen da je na bolovanju. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kada tvrdi da nije propustio izvršiti bilo kakvu radnopravnu obvezu, te da je predmetnog dana krenuo na radno mjesto sa sobom noseći „doznake“ kako bi obavijestio poslodavca o prestanku bolovanja te dobio nove upute za nove radne zadatke.

23. Povrede odredaba članka 8. i 11. ZUP-a kojima su propisana načela upravnog postupka i to: utvrđivanja materijalne istine i pristupa podacima i zaštite podataka, sud nije našao. Tužitelj u tom smislu ne iznosi konkretne razloge niti dokaze, pa se isti cijene paušalnima i neutemeljenima. Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio ovom sporu kao i mogućnost očitovanja na navode poslodavca („očitovanje na navode poslodavca vezano za okolnosti nastanka ozljede od dana 09.06.2021.“, u spisu). Obrazloženje sadrži sve propisane dijelove, a izneseni razlozi upućuju na odluku kakva je donesena, stoga nisu nađene niti povrede odredaba ZUP-a koje se odnose na valjanost obrazloženja, niti je utvrđena kontradiktornost izreke i obrazloženja.

24. Kako je utvrđeno da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz odredbe članka 66. točke 3. Zakona, to je pravilno tuženik odbio žalbu protiv rješenja kojim se tužitelju predmetna ozljeda ne priznaje ozljedom na radu. S tim u vezi napominje se da prema ocjeni ovog suda ne stoji navod tuženika da bi do ozljeđivanja došlo skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem osiguranika tužitelja. Za navedeni zaključak nema uporišta u dokumentaciji spisa, niti su u tom smislu izvođeni kakvi dokazi, međutim, obzirom na to da u konkretnom predmetu nije ispunjen uvjet iz odredbe članka 66. točke 3. Zakona za utvrđenje ozljede ozljedom na radu, to navedeno kao zapreka priznanju prava, ne dovodi do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

25. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložio tužitelj, njegovim saslušanjem te saslušanjem svjedoka Ž. B., B. F., M. K. i I. B. radi utvrđivanja činjenice da se predmetnog dana uputio na radno mjesto te radi dokazivanja okolnosti ozljeđivanja, sud cijenio opravdanim. Ovo zato, jer su u postupku utvrđene pravilno i potpuno činjenice od kojih ovisi primjena prava, stoga je izvođenje dokaza sud odbio raspravnim rješenjem vodeći računa o odredbi članka 8. ZUS-a kojom je propisano načelo učinkovitosti spora.

26. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

27. Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora nije osnovan. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova spora neosnovan, stoga je odlučeno kao u izreci (točka II).

U Zagrebu 24. veljače 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).