REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 47 Pž-3224/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika CITY BREAK d.o.o. Zagreb, Zadarska ulica 77, OIB 51772995017 (pravni sljednik društva A.Lo d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Gajeva 2a, OIB 59871895743), radi isplate iznosa od 766,87 EUR / 5.778,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2228/2020 od 4. ožujka 2020., 24. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2228/2020 od 4. ožujka 2020. u pobijanim točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.778,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do plaćanja kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn s kamatama (točka I.). Odbijen je tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 420,00 kn s kamatama i dio troška postupka (točka II.) te tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 kn (točka III.).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da tužitelj kao osiguratelj potražuje od tuženika plaćanje neplaćene premije osiguranja. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da tuženikov prigovor plaćanja utuženog iznosa nije osnovan, pa je odluku donio primjenom odredaba čl. 921. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik isticanjem dopuštenih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik i u žalbi tvrdi da na njegovom plovilu koje je bilo predmet osiguranja, postoji šteta utvrđena 10. svibnja 2017. Tužitelj mu je kao osiguratelj isplatio manji iznos od priznate, odnosno stvarne štete. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tuženikov navod kojim ukazuje na preplaćeni dio iz čega se tužitelj trebao namiriti; tvrdi da je sve obveze prema tužitelju ispunio uzimajući u obzir iznos koji je plaćen po polici osiguranja, jer je tužitelj kao osiguratelj morao sudjelovati u namirenju štete. Protivi se i odluci o trošku.
4. Odgovor na tuženikovu žalbu nije dostavljen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.
2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.
7. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom se naglašava da je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., što znači da se ne primjenjuje izmijenjena odredba čl. 467. st. 1. ZPP-a (čl. 96. i 117. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019.).
8. Prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost tužbenog zahtjeva čemu se tuženik u žalbi, jednako kao niti tijekom prvostupanjskog postupka, uspješno nije usprotivio. Okolnost koju tuženik u žalbi ističe kao osnovu njegovog osporavanja pravilnosti pobijane presude, sadržan je isključivo u tvrdnji da je prvostupanjski sud propustio ispitati njegov prigovor ispunjenja utužene tražbine. Međutim, taj je prigovor prvostupanjski sud ispitao pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i iznošenjem valjanih razloga te o tužbenom zahtjevu pravilno odlučio.
9. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje neplaćenih obroka premije osiguranja po ugovoru o osiguranju plovila. Nije sporno da su tužitelj kao osiguratelj te tuženik (njegov prednik) kao osiguranik i ugovaratelj osiguranja, sklopili ugovor o osiguranju tuženikove motorne jahte naziva „Sigma“. Tužitelj se obvezao osigurati trup, stroj i opremu jahte sukladno uvjetima osiguranja, za razdoblje od 18. siječnja 2016. do 17. siječnja 2017., s ugovorenom godišnjom premijom osiguranja u iznosu od 17.333,97 kn. Na temelju tog ugovora, tužitelj je tuženiku izdao policu osiguranja po kojoj je tuženik izvršio određena plaćanja.
10. Tuženik se usprotivio utuženoj tražbini tvrdnjom da je dug prema tužitelju podmirio. U prilog toj tvrdnji tuženik se pozvao na to da mu je tužitelj kao osiguratelj priznao naknadu s osnove štetnog događaja, ali da mu je platio manji iznos od priznate štete, te da je razlika između isplaćene i priznate štete veća od utužene tražbine. U očitovanju na tuženikov prigovor tužitelj je tvrdio da je tuženiku platio naknadu štete po tom ugovoru o osiguranju u iznosu od 23.229,11 kn, nakon što je od utvrđenog iznosa štete na plovilu u visini 51.209,00 kn odbio ugovorenu odbitnu franšizu (udio osiguranika u šteti) u iznosu 27.980,00 kn, o čemu je tuženikovog prednika obavijestio, slijedom čega smatra da prigovor nije osnovan.
11. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tuženikove obveze tužitelju platiti preostalu neplaćenu premiju osiguranja u dosuđenom iznosu, s obzirom na to da tuženik nije dokazao (čl. 219. i 221.a ZPP-a) njegovu odlučnu prigovornu tvrdnju o nepostojanju duga uslijed njegovog ispunjenja. Tuženik nepravilno smatra da se oslobađa obveze plaćanja premije samim time što mu po njegovom mišljenju, osiguratelj nije isplatio osigurninu u cijelosti, odnosno u iznosu za kojeg tuženik smatra da je trebao biti isplaćen. Ako se ostvari osigurani slučaj ugovaratelj osiguranja ima pravo na isplatu osigurnine sukladno ugovoru i zakonu, ali samim time ne oslobađa se obveze plaćanja premije osiguranja. Uz navedeno, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj kao osiguratelj isplatio tuženiku osigurninu sukladno utvrđenom iznosu štete uz odbijanje ugovorene franšize; njegove drugačije tvrdnje tuženik ničim nije dokazao.
12. Posebno međutim, valja naglasiti da je prvostupanjski sud propustio da je u konkretnom slučaju riječ o pomorskom osiguranju jahte, što znači da je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11, 56/13 i 26/15; dalje: PZ), koje uređuju taj ugovor. Osnovom odredbe čl. 923. ZOO-a, odredbe Odsjeka 27 tog Zakona koje uređuju ugovor o osiguranju, neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju. To znači da je isključena primjena odredaba općeg obveznog prava u pomorskom osiguranju koje je uređeno Pomorskim zakonikom. U konkretnom je slučaju, također i s obzirom na predmet osiguranja, PZ-om izričito propisana njegova primjena (čl. 684. st. 5. PZ-a).
13. Unatoč tome što je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe PZ-a, o tužbenom zahtjevu je valjalo donijeti jednaku odluku i pravilnom primjenom materijalnog prava. Obveza plaćanja premije osiguranja ugovaratelja osiguranja izričito je propisana i odredbom čl. 700. st. 1. PZ-a. Pritom, u kontekstu tuženikovih tvrdnji, valja dodati i to da pri likvidaciji štete osiguratelj može (dakle, ne mora) od naknade iz osiguranja odbiti svotu premije koja se još duguje (čl. 700. st. 3. PZ-a). U konkretnom slučaju, iz obračuna likvidacije štete ne proizlazi da je osiguratelj iskoristio to njegovo zakonom ustanovljeno pravo, niti je on tijekom postupka to tvrdio; osiguratelj je sukladno ugovoru, procijenjeni opseg štete umanjio za osiguranikov udio tj. franšizu.
14. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, navođenjem radnji za koje trošak dosuđuje, u kojem iznosu i po kojoj osnovi (čl. 154. i 155. ZPP-a).
15. Slijedom navedenog, odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe, pobijana je presuda potvrđena (čl. 368. st. 2. ZPP-a).
Zagreb, 24. veljače 2023.
Sudac Kristina
Saganić
Broj zapisa: 9-30855-643e1
Kontrolni broj: 099a0-cb154-83978
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
