Poslovni broj: UsI-2200/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja D. F. iz Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: ... uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Z., Z., OIB: ..., radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 17. veljače 2023. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 24. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-04/72, URBROJ: 531- 07-1-03/04-22-3 od 20. svibnja 2022. godine.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonite izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/530, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-3KSP od 9. veljače 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.036,90 eura/ 7.812,50 kn, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 27. srpnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-04/72, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-3 od 20. svibnja 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonite izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/530, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-3KSP od 9. veljače 2021. godine. Potonjim rješenjem pod točkom 1. izreke utvrđuje se da je D. F. iz Z., dužan za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade, u Z., na kč.br. 3704 k.o. T., razlike obujma 149,02 m3 platiti komunalni doprinos u iznosu 14.305,92 kuna, utvrđenog Proračunom troškova komunalnog doprinosa, KLASA: 363-02/16-008/530, URBROJ: 251-13-32-2/030-20- 2-IH od 3. kolovoza 2020. godine, koji čini sastavni dio ovog rješenja. Pod točkom 2. izreke određeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem razlike obujma zgrade od 149,02 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u prvoj zoni od 96,00 kn/m3, te iznosi 14.305,92 kn. Točkom 3. izreke određeno je da komunalni doprinos s popustom od 25% iznosi 10.729,44 kn, ako ga obveznik plati u roku od 15 dana od izvršnosti toga rješenja. Ukoliko ne uplati navedeni iznos u roku od 15 dana, dužan je odjednom platiti puni iznos od 14.305,92 kn koji dospijeva šesnaestog dana od izvršnosti toga rješenja. Obveznik je dužan uplatiti iznos komunalnog doprinosa na navedeni račun proračuna Grada Zagreba. U slučaju zakašnjenja obveznik je dužan platiti zakonske zatezne kamate.

2. Tužitelj u zakonskom roku podnosi upravnu tužbu protiv citiranog rješenja kojega osporava u cijelosti, i to iz razloga jer je isto nezakonito, odnosno konkretno iz razloga: pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Temeljem članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu Grada Zagreba, za odluku o zakonitosti pobijanog upravnog akta, odlučne su dvije činjenice: a) u kojem je trenutku rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, te b) da li je ovdje tužitelj kao obveznik komunalnog doprinosa, predmetnu nekretninu (stambenu zgradu u Z.) koristio za vlastite potrebe. Naime, činjenica trenutka izvršnosti rješenja o izvedenom stanju, može se utvrditi iz spisa predmeta koji je vodilo prvostupanjsko tijelo (Grad Zagreb, Odsjek za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru), koje u svom rješenju o utvrđenju komunalnog doprinosa od 9. veljače 2021., (KLASA: UP/I-363-02/16- 008/530), izrijekom utvrđuje da je rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350- 05/2013-007/22749 od 28. studenog 2014. godine postalo pravomoćno 27. prosinca 2014. godine. Prema tome, taj se datum može zasigurno uzeti kao dan od kojega je to isto rješenje i izvršno. Tužitelj navodi da je na dan izvršnosti rješenja o izvedenom stanju - 27. prosinca 2014. godine predmetnu nekretninu koristio za svoje potrebe, te je na toj adresi imao prijavljeno prebivalište (op.a. sve do dana 5. ožujka 2018.)

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-04/72, URBROJ: 531-07-1-03/04-22-3 od 20. svibnja 2022. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonite izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/530, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-3 KSP od 9. veljače 2021. godine. Isti potražuje naknadu troškova upravnog spora.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ista je suglasna s pobijanim rješenjem od 20. svibnja 2022. godine, jer je istim pravilno odlučeno da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju postupka u kojemu je činjenično stanje potpuno utvrđeno, a materijalno i procesno pravo pravilno primijenjeno, te je isto zakonito.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-04/72, URBROJ: 531- 07-1-03/04-22-3 od 20. svibnja 2022. godine (stranica 5-7 spisa), elektronički zapis o prebivalištu (stranica 8 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonite izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/530, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-3 KSP od 9. veljače 2021. godine, rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/22749, URBROJ: 251-13-21/122-2014-8 od 28. studenog 2014. godine, te zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 26. svibnja 2013. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 20. svibnja 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonite izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/530, URBROJ: 251-13-32-1/018-21-3 KSP od 9. veljače 2021. godine. Tako je pobijano rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12, 143/13. i 65/17.), kojim je u stavku 1. propisano da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, te pozivom na odredbu članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.) i članka 8. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu ("SIužbeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/13. - pročišćeni tekst i 22/14.) - u daljnjem tekstu: Odluka. Prema članku 31. stavku 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalni doprinos plaća vlasnik građevinske čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. U postupku je nesporno utvrđeno da je žalitelj, ovdje tužitelj podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene stambene zgrade, u Z., na kč.br. 3704 k.o. T. Prema članku 11. stavku 17. Odluke, obvezniku komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je pokrenula postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu ili stambeno- poslovnu zgradu koju koristi za vlastite potrebe, ili stan u višestambenoj zgradi, odnosno stambeno-poslovnoj zgradi, umanjit će se utvrđeni iznos komunalnog doprinosa za 300 m[3] pri ozakonjenju stana u višestambenoj zgradi ili stambeno- poslovnoj zgradi, odnosno za 600 m[3] pri ozakonjenju zgrade. Prema stajalištu Visokog upravnog suda iznesenog u presudi, Poslovni broj: Usž-811/20- 2 od 18. rujna 2020. godine, korištenje nekretnine za vlastite potrebe, u smislu odredbe članka 1. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu, podrazumijeva stanovanje u predmetnoj nekretnini. Nadalje, sukladno upravnosudskoj praksi rješenje o komunalnom doprinosu donosi se na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u trenutku donošenja rješenja. Kako iz spisa proizlazi, žalitelj u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije imao prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi niti spisu prileži dokaz da je na istoj živio, evidentno je da žalitelj ne ispunjava uvjete za umanjenje utvrđenog iznosa komunalnog doprinosa sukladno odredbi članka 11. stavka 17. Odluke. U odnosu na prigovor zastare ukazuje se da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisana zastara u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. U prilog tome govori i upravnosudska praksa (odluke Upravnog suda RH, Presuda Visokog upravnog suda RH Poslovni broj: Usž- 715/14-4 od 14. listopada 2015.) prema kojoj nema zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, i to iz razloga jer Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan prekluzivni rok nakon kojeg se ne bi mogla utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa koja nije bila utvrđena.

9. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u trenutku donošenja rješenja. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije imao prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi, niti spisu prileži dokaz da je na istoj živio, pa je evidentno po tuženiku da tužitelj ne ispunjava uvjete za umanjenje utvrđenog iznosa komunalnog doprinosa sukladno odredbi članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu Grada Zagreba. U svezi s tim potrebito je uputiti na presudu Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž-972/22-2 od 8. srpnja 2022. godine, prema kojoj je za utvrđenje visine komunalnog doprinosa, pa tako i za prosudbu uvjeta za oslobođenje/umanjenje od plaćanja ove obveze, relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, a ne trenutak u kojem nadležno tijelo utvrđuje obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu zgradu. Stoga je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi stambene zgrade koja je predmet ozakonjenja, tj. u trenutku izvršnosti rješenja o ozakonjenju istu je koristio za vlastite potrebe. Tako iz priležeće evidencije MUP-a proizlazi da je tužitelj imao prebivalište u Z. od 12. srpnja 1999. do 5. ožujka 2018. godine, a u navedenom razdoblju je imao boravište u Z. od 20. siječnja 2016. do 11. siječnja 2018. godine, s time da je rješenje o izvedenom stanju od 28. studenog 2014. godine postalo pravomoćno i izvršno 27. prosinca 2014. godine. Dakle, ispunjeni su uvjeti za primjenu članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu, jer je tužitelj koristio za vlastite potrebe ozakonjenu nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na kč.br. 3704 k.o. T., u Z., u relevantnom trenutku kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Osim toga, proračunom troškova komunalnog doprinosa je utvrđena razlika obujma na ime komunalnog doprinosa za predmetnu stambenu zgradu od 149,02 m3.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

11. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.036,90 eura/ 7.812,50 kn, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe - 2.500,00 kn/331,81 eura, zastupanja na ročištu dana 17. veljače 2023. godine – 497,71 eura/3.750,00 kn, te PDV-a – 207,38 eura/1.562,50 kn. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 79. stavku 1. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 2. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 23. točke 1. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu, 24. veljače 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).