Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-917/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari L. D., OIB: ..., iz P., koju zastupa O. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & A. j.t.d. iz Z., protiv tuženika G. H. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa M. G., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-772/2019- 69 od 22. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-772/2019-69 od 22. veljače 2022. u pobijanom dijelu točke III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i preinačuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-772/2019-69 od 22. veljače 2022. u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 850,00 kuna/112,81 eura i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici pored pravomoćno dosuđenoga parničnog troška u iznosu od 17.376,00 kuna, parnični trošak u daljnjem iznosu od 850,00 kuna / 112,81 eura u roku od 15 dana sa zakonskim zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 22.614,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2018. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), i da tuženik isplati tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 15.870,00 kuna za razdoblje od 20. rujna 2017. pa do 16. studenog 2018., u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za više zatraženu štetu u iznosu od 10.633,50 kuna i za zatražene troškove prijevoza u iznosu od 681,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.376,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući presudu u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.633,50 kuna te u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu troškova prijevoza u iznosu od 681,50 kuna, te u odluci o troškovima postupka kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 17.376,00 kuna zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene razloge kao neosnovane te je predložio da se žalba odbije.

2.2. Žalba tužiteljice nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima postupka.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila 4. rujna 2017. u Pregradi u kojoj su sudjelovali M. H., vozač osobnog automobila reg. oznake KR-..., i ona kao putnik na radnom stroju (motokultivatoru) kojim je upravljao B. D., a koju prometnu nezgodu je uzrokovao vozač osobnog automobila, kao osiguranik tuženika, na način da je zbog nedržanja potrebitog razmaka između vozila prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio radnog stroja na kojem se ona nalazila kao putnik.

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, međutim, sporna je visina naknade štete i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da se predmetna nezgoda dogodila na način da je osiguranik tuženika upravljao kombi vozilom nizbrdicom kolnika kroz mjesto Vrh Pregradski prema ulazu u Pregradu središnjim dijelom svoje desne vozne trake, dok se ispred njega u istom smjeru više sredinom desne trake kretao motokultivator s prikolicom koji straga nije imao pozicijska svjetla niti su mu katadiopteri crvene boje mogli reflektirati svjetlost vozila odostraga jer su bili prebojani, a kada je sustigao prikolicu na bliskom razmaku snažno je zakočio i pri tome prednjim dijelom kombi vozila naletio na stražnji dio prikolice

- da je u predmetu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-411/17 donesena presuda 19. veljače 2018. kojom se prihvaća zahtjev Općinskoga državnog odvjetništva u Zlataru te je na temelju članka 541. stavka 1 i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 –Odluka i rješenje USRH 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08) izdan kazneni nalog kojim se M. H. proglašava krivim što 4. rujna 2017. oko 05,50 sati u Pregradi, upravljajući osobnim vozilom marke "FIAT" tip "SCUDO" 1.9 TD, reg. oznake KR-... iz smjera Sopota u smjeru Pregrade tj. iz smjera juga u smjeru sjevera protivno odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, nije prilagodio brzinu kretanja vidljivosti i atmosferskim prilikama, obzirom je bila noć i magla, uslijed čega je prednjim dijelom osobnog automobila kojim je upravljao udario u stražnji dio prikolice, koja je bila priključena na motokultivator, kojim je u istom smjeru po istoj kolničkoj traci ispred njega upravljao B. D., uslijed kojeg udarca se motokultivator s prikolicom prevrnuo na bok, te su vozač B. D. i putnica u prikolici L. D. pali na kolnik ceste, kojom prilikom je putnica L. D. zadobila ozljede u vidu natučenja lijevog ramena i prijeloma lijeve ključne kosti s pomakom, natučenje glave s krvarenjem iz lijevog uha i razdorom bubnjića, natučenja nosa u dvije rane razderotine i prijeloma nosnih kostiju, natučenje s oguljotinama oba koljena, koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je, počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 227 stavak 2 KZ/11, pa mu je na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na dvije godine, a koja presuda kazneni nalog je postala pravomoćna 14. ožujka 2018.

- da su se stranke ovog postupka usuglasile da je suodgovornost tužiteljice zbog vožnje na prikolici 15 %

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, lacerokontuznu ranu korijena nosa, krvarenje iz lijevog uha i suspektnu perforaciju lijevog bubnjića, potres mozga, trzajnu ozljedu vrata i prijelom lijeve ključne kosti s dislokacijom

- da je kod tužiteljice došlo do tjelesnog oštećenja koje se očitovalo u smanjenju kvalitete života tijekom tri mjeseca za koje vrijeme je bila teže sposobna za rad i životne aktivnosti zbog ograničenja pokreta lijeve ruke koja je bila operirana u ramenom zglobu, konkretno ključne kosti uslijed imobilizacije lijeve ruke, učestalih glavobolja i vrtoglavica te nesanice te da je bila izvrgnuta nelagodi u vidu nošenja imobilizacije na lijevoj ruci kroz tri tjedna što joj je bitno reduciralo hvatove

- da je tužiteljica obavljala ambulantnu fizikalnu terapiju u kući u 15 navrata a potom stacionarno

- da poradi zadobivenih ozljeda tužiteljica otežano diše kroz nos, ima sekreciju iz nosa i bolove u području frakture kao i postkomocijski sindrom s povremenim glavoboljama i mučninama te vrtoglavice jednom do dva puta tjedno, uslijed čega mora uzimati analgetike

- da je prema ocjeni sudskih vještaka kod tužiteljice nastupio invaliditet u omjeru od 17%, da je strah kod tužiteljice trajao jakog intenziteta tri dana, srednjeg 14 dana te blažeg do tri mjeseca po stradavanju; da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta pet dana, srednje jake bolove osam dana, te slabe bolove deset dana dok su povremeni bolovi uključeni u invaliditet; da je kod tužiteljice, a s obzirom na ožiljka koji se nalazi ispod lijeve ključne kosti, nastupilo naruženje lakšeg oblika, vidljivo pri nošenju lagane ljetne odjeće, u ljetnim mjesecima

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tri tjedna dva sata dnevno, a nakon toga jedan sat dnevno kroz dva mjeseca

- da je tuženik već isplatio tužiteljici nesporni iznos od 26.720,00 kuna.

5.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je imajući u vidu sve okolnosti predmetne nezgode u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), tužiteljici zbog opisanih teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći dosudio iznos od 22.614,00 kuna jer je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje zbog čega joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o smanjenju životnih aktivnosti, jačini i trajanju fizičkih boli i straha te stupnja naruženosti tužiteljice kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužiteljici na ime naknade štete isplati daljnji iznos od 22.614,00 kuna, pa neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da joj pripada i više zatraženi iznos po ovoj osnovi, koji je pravilno prvostupanjski sud odbio.

6. Isto tako, tužiteljica žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o visini naknade materijalne štete koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu koja je trebala tužiteljici. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 223. ZPP-a utvrdio visinu štete nastale tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, u situaciji kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć, pripada joj naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu. U konkretnom slučaju tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije priložila dokaze na okolnost visine tuđe pomoći i njege, pa je prvostupanjski sud utvrdio visinu te naknade, slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz članka 223. ZPP-a, u iznosu od 20,00 kuna po satu, a što prihvaća i ovaj sud.

7. Vezano za žalbene prigovore tužiteljice o troškovima putovanja na liječničke preglede i rehabilitaciju nedvojbeno je da tužiteljica tijekom postupka nije predlagala dokaze na okolnost nastalih troškova i visine tih troškova, a što je bila dužna u skladu s člankom 219. stavkom 1. ZPP-a, dok pozivanje tužiteljice da je dostavila podatka o udaljenosti i potrošnji goriva nisu dokazi jer se radi o javnim podacima kojima sud raspolaže, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužbeno potraživanje tužiteljice s te osnove u cijelosti neosnovano.

8. Slijedom iznesenog trebalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kako je i navedeno u izreci ove presude.

9. U odnosu na troškove postupka osnovano tužiteljica prigovara da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije dosudio zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva koje je tužiteljica zatražila u visini od 1.000,00 kuna jer je riječ o parničnom trošku po odredbi članka 151. stavka 2. ZPP tj. izdatku učinjenom u tijeku ili u povodu postupka. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda tj. u povodu i radi izbjegavanja postupka pa je taj parnični trošak bio potreban za vođenje ovog postupka a i odredba članka 1103. ZOO-a dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva (uz ispunjenje određenih pretpostavki). Stoga, radi se o trošku koji je bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a i to u visini od 1.000,00 kuna / 132,72 eura pa tužiteljici sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 149/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), pripada 100 bodova s pripadajućim PDV-om, što daje iznos od 1.250,00 kuna / 165,90 eura, koji po odbitku uspjeha tužiteljice od 68 % čini iznos od 850,00 HRK / 112,81 eura, pa je tuženika valjalo obvezati i za taj trošak. Međutim, u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 1. prosinca 2020. ovaj sud je pregledom spisa utvrdio da spisu ne prileži podnesak tužiteljice od 1. prosinca 2020., a niti se nalazi u eSpisu, pa prvostupanjski sud nije ni mogao obistiniti taj trošak, pa su takvi navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani.

9.1. Slijedom navedenog žalbu tužiteljice na odluku o parničnom trošku iz točke IV. izreke prvostupanjske presude trebalo je djelomično prihvatiti, te tuženika obvezati na daljnji parnični trošak u iznosu od 850,00 kuna / 112,81 eura, a sve na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

10. Tužiteljica i tuženik su odbijeni sa zahtjevima za nadoknadu troška žalbenog postupka i to tužiteljica jer je uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, a tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna sukladno članku 155. stavkom 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i 166. stavku 3. člankom ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Split, 24. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.