Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: 15 P-312/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sucu Siniši Rajnoviću, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ive Kontak Savić, u parničnom predmetu prvo tužitelja M. Š., OIB: …, Đ., … i drugo tužitelja M. H., OIB: … , … , Ž., oboje zastupani po punomoćniku K. V., odvjetnik iz K., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: … , … , Z., zastupan po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 1. veljače 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja T. K., odvjetničke vježbenice u OD L. i R. i zamjenika punomoćnika tuženika L. K., odvjetničkog vježbenika u ZOU B. i B., 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik R. A. d.d., OIB: …, Z., …, dužan je tužiteljima Š. M., OIB: … , Đ., … i H. M., OIB: … , Ž.,

… ,  isplatiti  iznos  od  643,81  eura (šestočetrdesettrieuraosmadesetjedancent)

/

4.850,81

kunu

(četiritisućeosamstopedestkunaosamdesetjednulipu), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15% a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1.1.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena,

- na iznos od 8,49 eura / 63,96 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2007. pa do plaćanja

- na iznos od 8,35 eura / 62,92 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 8,41 eura / 63,39 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 8,39 eura / 63,24 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 8,44 eura / 63,56 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 8,13 eura / 61,27 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 10,43 eura / 78,61 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 11,04 eura / 83,15 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 10,12 eura / 76,25 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 10,00 eura / 75,34 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 9,97 eura / 75,13 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 10,64 eura / 80,13 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 9,96 eura / 75,03 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2008. pa do plaćanja

- na iznos od 10,48 eura / 78,97 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 10,43 eura / 78,55 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2009. pa do plaćanja

- na iznos od10,32 eura / 77,74 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 17,82 eura / 134,29 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2009. pa do plaćanja

- na iznos od17,59 eura / 132,53 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2009. pa do plaćanja

- na iznos od17,00 eura / 128,05 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 16,49 eura / 124,23 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 16,27 eura / 122,59 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 16,11 eura / 121,41 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 15,81 eura / 119,12 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 15,41 eura / 116,13 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 15,33 eura / 115,52 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2009. pa do plaćanja

- na iznos od 15,20 eura / 114,54 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 15,13 eura / 113,97 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,76 eura / 111,24 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,75 eura / 111,14 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2010. pa do plaćanja

- na iznos od14,37 eura / 108,27 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,15 eura / 106,62 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,71 eura / 110,83 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,17 eura / 106,75 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 14,34 eura / 108,08 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 13,79 eura / 103,93 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 13,13 eura / 98,94 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 13,34 eura / 100,52 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2010. pa do plaćanja

- na iznos od 13,66 eura / 102,94 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 12,75 eura / 96,04 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 12,51 eura / 94,27 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 11,88 eura / 89,54 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 11,50 eura / 86,68 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 11,89 eura / 89,58 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 11,50 eura / 86,67 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 10,46 eura / 78,80 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 9,74 eura / 73,41 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 9,01 eura / 67,88 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 5,61 eura / 42,26 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 5,30 eura / 39,96 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2011. pa do plaćanja

- na iznos od 5,10 eura / 38,41 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 4,86 eura / 36,65 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 4,56 eura / 34,39 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 4,23 eura / 31,84 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 3,94 eura / 29,71 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.5.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 3,64 eura / 27,45 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.6.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 3,30 eura / 24,88 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 3,00 eura / 22,61 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 2,65 eura / 20,00 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 2,31 eura / 17,43 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 2,01 eura / 15,15 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 1,70 eura / 12,79 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2012. pa do plaćanja

- na iznos od 1,35 eura / 10,18 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2013. pa do plaćanja

- na iznos od 1,00 eura / 7,57 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2013.pa do plaćanja

- na iznos od 0,68 eura / 5,10 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2013. pa do plaćanja

- na iznos od 0,36 eura / 2,68 kn zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2013. pa do plaćanja

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: … , Z., … da tužiteljima Š. M., OIB: … , Đ.,… i H. M., OIB: … , Ž.,

… plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.168,99 eura / 16.342,26 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 109,58 eura / 825,63 kune.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

Obrazloženje

1.Tužitelji M. Š. i M. H. podnijeli su 10. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika R. A. d.d. u kojoj navode da je tuženik kao trgovac sa pravnom prethodnicom tužitelja kao potrošačem sklopio Ugovor o kreditu br. … dana 5.listopada 2005. u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 22.598,17 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Člankom 2. navedenog ugovora da je ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,50% godišnje te da je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom Odlukom tuženika, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelji se pozivaju na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br.P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. te ističu da je točkom 4. presude utvrđeno da takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope je nepošten, odnosno da je tuženik takvim načinom ugovaranja promjenjive kamatne stope povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer su povrijeđene odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske da je presudom br.Pž-7129/13 potvrdio točku 4. prvostupanjske presude, u odnosu na koju je tuženik uložio žalbu no da je istu Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio presudom br.Revt-249/14 od 9.travnja 2015. Ističe da navedene odluke su obvezujuće za sve sudove u Republici Hrvatskoj temeljem čl.502.a. Zakona o parničnom postupku.

1.1. Navodi da je tuženik primjenom nepoštene ugovorne odredbe u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu radi čega je bez valjane pravne osnove stekao iznos od 643,81 eura / 4.850,81 kunu, te da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti cjelokupni iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa.

1.2. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja sredio svoj tužbeni zahtjev na način da je uskladio tijek zakonske zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. … (dalje:Ugovor o kreditu) a u članku 12.Ugovora o kreditu da je navedeno da u slučaju spora nadležan je sud mjesta sjedišta Kreditora, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu, i da nema mjesta derogaciji sporazuma o nadležnosti.

2.1. Tuženik navodi da u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu da su kriteriji bili jasno definirani, da su isti utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada Tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja i na taj način obvezuju ugovorne strane. Tuženik ističe da izreka presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P- 1401/12 se ne može automatski i izravno primijeniti na Ugovor o kreditu jer je izreka apstraktna i ne može se izravno odnositi na sve ugovore koji su sklapani u tom vremenskom razdoblju. Nadalje, navedenom presudom da nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi već ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja kriterija za promjenu stope, stoga da je potrebno utvrditi da li je promjena kamatne stope od strane tuženika bila opravdana i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne. Ističe da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu da tužitelj i tuženik nisu imali namjeru sklapanja fiksne kamatne stope, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj bi imao pravo na fiksnu kamatnu stopu koja bi bila uvelike povoljnija od fiksne kamatne stope koju su u tom razdoblju imali drugi klijenti sa inicijalno ugovorenom fiksnom kamatnom stopom.

2.2. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu iz opravdanih razloga u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Navodi da se prilikom promjene kamatnih stopa iz Ugovora o kreditu vodio jasnim i preciznim kriterijima, uzimajući u obzir promjene tržišta troškova financiranja banaka a koje su u potpunosti neovisne o odlukama samog tužitelja i njegovoj poslovnoj politici. Tuženik da je jasno i precizno odredio kriterije i parametre no ne u Ugovoru o kreditu već svojim općim aktima koji imaju istu pravnu snagu kao i sam ugovor.

2.3. Tuženi navodi da je tužba tužitelja neuredna jer traženi paušalni iznos nije ničim preciziran ili obrazložen, da tužitelj ne dostavlja nikakve isprave na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina i osnova predmetnog potraživanja niti je pravilno specificirana visina istog, da je propustio predložiti sve potrebne dokaze i činjenice koje su bitne, te da je na tužitelju teret dokaza visine tužbenog zahtjeva a što je tužitelj propustio učiniti.

2.4. Tuženik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3 godine od podnošenja predmetne tužbe, a podredno prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje prije 5 godina od podnošenja predmetne tužbe.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao tužbu (str.1 do 2), izvršio uvid u presliku ugovora o kreditu br. … od 7.3.2006. (str. 4 do 9), rješenje o nasljeđivanju br. O-808/14-7 (str. 12–13), izračun preplaćenih kamata (str 14-16), otplatni plan (str. 17–22), obavijest banke (str. 23-27), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 28-33), odštetni zahtjev (str. 34-36), obavijest banke (str. 37), pročitao odgovor na tužbu (str. 38-44), opće uvjete poslovanja tuženika (str. 45- 87), nalaz stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo Na. J. od 23.1.2020. (str. 106-117), dopunu nalaza sudske vještakinje N. J. od 23.12.2020. (str. 137-144), drugu dopunu nalaza sudske vještakinje N. J. od 22.2.2021. (str. 148-154), te saslušao tužitelja M. H. kao stranku (str. 205).

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti općinskog suda u Koprivnici, no isti nije osnovan.

4.1. Naime, nije sporno da je Ugovor zaključen u Varaždinu 7.ožujka 2006. između pravne prednice tužitelja pok.E. H. kao Korisnika kredita i tuženika R. d.d, Podružnice V., kao Kreditora, te je isti potpisan otiskom prsta od strane pravne prednice tužitelja E. H. i punomoćnika tuženika. Nadalje, da je solemniziran od strane javnog bilježnika N. B. iz K. poslovni broj OU-175-2006 od 9. ožujka 2006. Nije sporno da je odredbom čl. 12. Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora iz predmetnog Ugovora nadležan sud prema mjestu sjedišta Kreditora.

4.2. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP) je propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa

4.3. Nesporno je da u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu je tipski ugovor o kojem stranke nisu pojedinačno pregovarale, odnosno da je ugovoreno da u slučaju spora će biti mjesno nadležan sud prema mjestu sjedišta Kreditora i to u Zagrebu, stoga prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu otežava se pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

4.4. Slijedom navedenog, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu (čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje:ZZP)) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača.

4.5. Kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti sud nadležan prema prebivalištu tužitelja te je riječ o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti sukladno čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009.

4.6. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu posl.br. Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom.

4.7. S obzirom da je prorogacijska klauzula ništetna, te kako se radi o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti, na tužitelju je pravo izbora suda pred kojim će se od dva ili više nadležnih sudova voditi postupak, a tužitelj je odabrao kao mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetnu Općinski sud u Koprivnici, stoga je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija. Između stranaka nije sporno da je prednica tužitelja sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br.320-50-3316404 dana 5.listopada 2005., da je istim u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa u iznosu od 5,50% godišnje, a ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja u skladu sa Odlukom o kamatni stopama tuženika.

7. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija odnosno da li se prednica tužitelja može smatrati potrošačem a time i pozvati na odluke iz kolektivnog spora. Zatim je sporno da li je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna pa stoga ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane, odnosno da li se utvrđenja iz odluke Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. a kojom je potvrđen dio izreke prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 mogu primijeniti u ovom parničnom postupku. Sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari, te je sporna visina utuženog potraživanja.

8. U tijeku postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja M. H. koji je naveo da je njegova majka sklapala kredit koja je bila kućanica i nikada nije imala obrt niti se bavila poduzetničkom djelatnošću, a on je sve odrađivao za nju jer je ona bila slijepa. Ugovor o kreditu da je sklopljen radi kupnje novog auta te se isti sklapao u V. jer je tamo bila najbliža poslovnica banke u kojoj je on sve odradio a njegova majka je išla k javnom bilježniku radi solemnizacije i koji joj je objašnjavao odredbe ugovora o kreditu o veličini kredita, vremenu otplate, odnosno osnovnim podacima. O promjenjivoj kamatnoj stopi da je bilo riječi no ne o tome kako će se ona mijenjati, te da nije znao da će se tako mijenjati.

8.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan, te temeljem istog utvrđuje da tuženik sa prednicom tužitelja nije pojedinačno pregovarao prilikom sklapanja ugovora, nisu joj objašnjeni parametri i kriteriji koji utječu na promjenu kamatne stope te ista nije bila svjesna mogućnosti promjene kamatne stope i mogućih posljedica, odnosno mogućeg rasta iznosa pojedine rate kredita.

9. Tuženik je osporio da prednica tužitelja se može smatrati potrošačem, stoga da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju.

9.1. Iz iskaza tužitelja M. H., a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje osobnog automobila, da je njegova majka sklapala kredit koja je bila kućanica i nikada nije imala obrt niti se bavila poduzetničkom djelatnošću

9.2. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna. U konkretnom slučaju sklopljen je ugovor o namjenskom kreditu - za kupnju vozila, kako to proizlazi iz čl. 6. Ugovora o kreditu, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ugovor sklopljen u okviru tužiteljeve poslovne djelatnosti.

9.3. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da prednica tužitelja je sklopila Ugovor o kreditu kao potrošač, stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan.

10. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J., C. p. a. d.o.o., na okolnost utvrđenja koliki iznos su tužitelji više platili tuženoj zbog promjene kamatne stope sukladno svojoj Odluci i to tako da se za cijeli period računa prema kamatnoj stopi koja je bila ugovorena između stranaka u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, da se izračun napravi na način da se za cijeli period otplate kredita računa tečaj CHF koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Po prigovoru tužitelja sudska vještakinja je izradila dopunu Nalaza od 23.siječnja 2020. na način da je izvršila izračun samo u odnosu na ništetnost odredbe o promjeni kamatne stope te dopunom Nalaza od 22.veljače 2021. izvršila preračun u valutu Hrvatske kune (HRK).

8.1. Nakon druge dopune Nalaza od 23.siječnja 2020. tužitelj se očitovao da prihvaća Nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti, dok tuženik nije istaknuo primjedbe na obračun vještakinje već istaknuo da je nalaz izrađen kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa što nije bila namjera stranaka.

8.1. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje sudske vještakinje te dopunu Nalaza od 23.prosinca 2020. i dopunu nalaza od 23.siječnja 2021. jer smatra da je iste izradila u skladu s nalogom suda i to pravilno i u skladu sa pravilima struke.

8.2. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijske vještakinje proizlazi da je temeljem Ugovora o kreditu br. … sklopljenog 7.ožujka 2006. prednici tužitelja pok.E. H. odobren kredit u iznosu od 22.598,17 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora, uz redovnu kamatnu stopu 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora uz otplatu u 84 mjesečna anuiteta u iznosu od 324,74 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan dospijeća obveze. Sudska vještakinja je utvrdila da su tužitelji tuženoj zbog promjene kamatne stope sukladno odlukama tuženika u razdoblju od 30.travnja 2006. do 31.ožujka 2013. godine više platili 4.850,81 kuna.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik (tamo kao IV. tuženik) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što sve je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 10. runa 2003. do 6. kolovoza 2007. postupio suprotno odredbama tada čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama ZOO.

9.1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. je potvrdio prethodno navedenu odluku Trgovačkog suda u Z., a protiv koje je tuženik podnio reviziju koja je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena u dijelu u kojem je potvrđena označena presuda Trgovačkog suda u Z. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva.

9.2. U navedenoj odluci Revt-249/14-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske je obrazložio u odnosu na ugovaranje kamatnih stopa, pa i promjenjivih, da se tuženik koristi terminologijom koja je za prosječnog potrošača nerazumljiva pa tako i odluke banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (iako su odluke potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu mogle biti razumljive. Dakle, takvo postupanje banaka, odnosno tuženika je suprotan načelima obveznog prava jer je korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Stoga, kako je u ugovoru o kreditu jedino bila točno određena kamatna stopa u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba je promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužitelj na istu nije mogao utjecati pa je doveden u neravnopravan položaj. Nadalje, kako su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim odredbama s potrošačem se nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza, stoga takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku, a što je protivno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

9.3. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (a time i prava tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja tog postupka, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, stoga je neosnovan prigovor tuženika da se na ovaj konkretni predmet ne može primijeniti zaštita pružena potrošačima u prethodno navedenim odlukama.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, stoga je primjenom navedene odredbe ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate.

13. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je utvrdio da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u smislu odredbe čl. 270. ZOO jer je činidba u predmetnoj stvari neodrediva budući da ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti niti su strane ostavile trećoj osobi da je odredi, stoga se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju tih odredbi, slijedom čega je isti na temelju odredbe čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim.

13.1. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između visine mjesečnog anuiteta koji bi se plaćao da je kamatna stopa ostala nepromijenjena (324,74 CHF) i mjesečnog anuiteta koji je uz promjenu kamatne stope obračunao tuženik a tužitelji platili, u ukupnom iznosu od 643,81 euro / 4.850,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a kako je to određeno u Nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

14. Prigovor tuženika da je potraživanja tužitelja u zastari nije osnovan. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). S obzirom da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od toga dana počinje teći zastarni rok, a kako se u konkretnom slučaju, jer se radi o stjecanju bez osnove, ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10.lipnja 2019. proizlazi da zastara nije nastupila.

15. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO jer je tuženik kao sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, tj. isključivo je on predložio da se prema unificiranom unaprijed pripremljenom sadržaju zaključi predmetni Ugovor, stoga je tuženik nepošteni stjecatelj zbog čega je isti dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

16. Slijedom svega prethodno navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

17. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, valjalo je tužitelju priznati troškove u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022: dalje: OT) u ukupnom iznosu od 2.168,99 eura / 16.342,26 kn, a koji čini trošak sastava opomene od 27.5.2020. (3 stranice) u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kuna (Tbr.33.1.OT, sastav tužbe u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.7.1.OT), sastav podneska od 05.09.2019. iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.8.1.OT), sastav podneska od 19.08.2020. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.8.1.OT), sastav podneska od 19.03.2021. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.8.1.OT), sastav podneska od 29.09.2022. u iznosu od 23,89 eura / 180,00 kn (Tbr.8.3.OT), sastav podneska od 21.12.2022. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.8.1.OT), zastupanje na ročištu 16.10.2019. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT), zastupanje na ročištu 10.12.2019. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT), zastupanje na ročištu 22.09.2020. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT), zastupanje na ročištu 26.10.2022. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT), zastupanje na ročištu 07.11.2022. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT) - zastupanje na ročištu 01.02.2023. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn (Tbr.9.1.OT), pristup na ročište radi objave i uručenja odluke u iznosu od 44,77 eura / 350,00 kn (Tbr.9.3.OT), uvećano za iznos PDV-a od 328 eura / 2.474,93 kn, zatim 10% za zastupanje drugotužitelja u iznosu od 131,36 eura / 989,73 kn (Tbr.36.1.OT) uvećano za iznos PDV-a od 32,84 eura / 247,43 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,41 eura / 400,00 kn, te plaćeni predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kn.

17.1. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za sastav podneska od 29.9.2022. preko iznosa od 23,89 eura / 180,00 kn do traženih 99,54 eura / 750,00 kn jer istim tužitelj se ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka već konačno postavljeni tužbeni zahtjev iskazuje i u valuti Euro. Stoga isti ne predstavlja podnesak iz Tbr.8.1. već podnesak iz Tbr.8.3. OT. Sud je odbio zahtjev za naknadu troška za zastupanje drugotužitelja preko iznosa od 131,36 eura / 989,73 kn do traženih 139,35 eura / 1.050,00 kn jer sukladno Tbr.36.t.1. odvjetnik ima pravo na povišenje tarifnih stavka za drugu osobu za 10%, a kako je prihvaćen traženi trošak za zastupanje prvotužitelja u iznosu od 1.313,91 eura / 9.899,65 kn valjalo je tužitelju prihvatiti povišenje 10% od prethodno navedenog iznosa.

18. Radi gore navedenog presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 23. veljače 2022.

Sudac

Siniša Rajnović v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Odvj. K., K.,

2. Odvj. B. I., Z.