Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1629/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-D. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M. & B., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1755/2018-23 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

l. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, žalba tuženika se prihvaća pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1755/2018-23 od 28. listopada 2021.,

- potvrđuje u točki III. izreke,

- preinačuje u točki l. i Il. izreke i sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2021. do isplate i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.187,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2021. do isplate ."

- preinačuje u točki IV. izreke i sudi:

„Nalaže se tužitelju B.-D. B. da tuženiku H. parnični trošak u iznosu od 1.161,32 eur[1] / 8.750,00 kuna u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju B.-D. B. da tuženiku H. naknadi trošak žalbe u iznosu od 155,53 eur/1.171,00 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1755/2018-23 od 28. listopada 2021. presuđeno je tako da izreka glasi:

„l Nalaže se tuženiku H. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju B.-D. B. iz Z., OIB …, iznos od 10.000,00 kuna (slovima: desettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 28. listopada 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana.

Il Nalaže se tuženiku H. iz Z., OIB: …, nadoknaditi parnični trošak tužitelju B.-D. B. iz Z.,

OIB:…,

u

iznosu

4.187,50

kuna

(slovima:

četritisućestoosamdesetsedamkunaipedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, dana 28. listopada 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja B.-D. B. iz Z., OIB: …, u iznosu od 20.000,00 kuna ( slovima: dvadesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 28. listopada 2021. do isplate.

IV Nalaže se tužitelju B.-D. B. iz Z., OIB:…, nadoknaditi parnični trošak tuženiku H. iz Z.,

OIB:…

u

iznosu

5.862,50

kuna

kuna

(slovima:pettisućaosamstošezdesetdvijekuneipedesetlipa), u roku 15 dana.„

2. Protiv presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 20.000,00 kuna i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.862,50 kuna (točka III. i IV. izreke presude) žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25113., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu na način da se tužitelju dosudi zatraženi iznos ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražuje trošak žalbe. Tužitelj se u žalbi poziva i na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, međutim ne navodi u čemu se sastoji povreda.

3. Protiv presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke presude), a prema sadržaju žalbe i u odnosu na odluku o parničnom trošku žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlaže prihvatiti žalbu, preinačit presudu i naložit tužitelju da tuženiku plati zatraženi parnični trošak, potražuje trošak izjavljivanja žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, jer su mu povrijeđeni čast i ugled zbog objave tuženika informacija u elektroničkoj komunikaciji w... od 16. ožujka 2018. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjenicama da su u članku pod naslovom „Racionalizacija poslovanja na H.-u, prvi na udaru savjetnici i novinari mentori sa 16.000,00 kn plaće” objavljene netočne informacije o tužitelju, da je najviše plaćeni H.-ovac, da je koeficijent plaće koji ima „famozan", da su tužitelja angažirale bivše uprave - uglavnom u vrijeme ravnateljskih mandata V. S., G. R. i B. M., da tužitelj gotovo uopće ne sudjeluje u proizvodnji programa, niti donošenju važnih odluka u poslovanju H.-a, da tužitelj ne sudjeluje u proizvodnji programa.

7. Tužitelj se obratio nakladniku sa zahtjevom za objavu ispravka objavljene informacije, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 22. stavak 2. Zakona o medijima („Narodne novine” broj 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM). Točni su žalbeni navodi stranaka da prvostupanjski sud pogrešno navodi da je tuženik na zahtjev tužitelja objavio ispravak informacije, već je tuženik objavio ispravak po zahtjevu H… od 21. ožujka 2018.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u spornom tekstu nigdje ne spominje tužitelj kao najviše plaćeni H.-ovac, nego su kao najviše plaćeni H.-ovci navedeni novinari mentori i savjetnici s oko 16,000,00 kuna neto plaće. P. je zaključak prvostupanjskog suda da je H. javna ustanova pa je opravdan interes javnosti da su poznate visine plaće zaposlenika na H.-u, a kako tužitelj ima sklopljen ugovor o radu za poslove novinara – mentora prevladava interes javnosti nad zaštitom privatnosti te stoga nema povrede prava osobnosti sukladno članku 8. ZM-a.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da dio teksta od 20-tak najviše plaćenih H.- ovaca sa famoznim koeficijentom 16 ne spominje se tužitelj eksplicitno, a izraz "famozan" je tvrdnja samog autora i predstavlja njegov vrijednosti sud.

10. U odnosu na tvrdnju tužitelja, da je netočna informacija o tužitelju da su B.-D. B. angažirale bivše uprave, uglavnom u vrijeme ravnateljskih mandata V. S., G. R. i B. M., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio zaposlen na H.-u vrijeme bivših uprava, ravnateljskog mandata V. S., G. R. i B. M., pa je ta informacija točna. Žalbeni navodi tužitelja da je angažiran na H.-u 2000. godine, osam godina prije mandata ravnatelja V. S., ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na objavljenu informaciju. Osim toga, takvom informacijom nije ni povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo koje bi opravdavalo novčanu naknadu.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije točna objavljena informacija da tužitelj ne sudjeluje u proizvodnji programa, niti donošenju važnih odluka u poslovanju H.-a te da tužitelj ne sudjeluje izravno u proizvodnji programa, jer tužitelj obavlja poslove scenarista, redatelja, skladatelja, autora i urednika nagrađivanih serija: L…., T…, H.

.., R., D… i bio je na rukovodećim funkcijama, direktor programa H.-a, ravnatelj programa H.-a i odgovorni urednik programa za kulturu, znanost i obrazovanje. Stoga prvostupanjski sud izvodi zaključak da tuženik nije dokazao da postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti u smislu članka 21. stavak 4. alineja 3. i 6. ZM-a glede tvrdnje da tužitelj ne sudjeluje u proizvodnji programa niti donošenju važnih odluka u poslovanju H.-a.

12. Prvostupanjski sud je zaključio da je objavom te informacije tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti vezano uz njegov dosadašnji život, karijeru, kao i ugled koji je tužitelj uživao u svojoj sredini, a koji je trajno i teško narušen i tužitelju dosuđuje na ime neimovinske štete primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05., 41/08„ 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO) iznos od 10.000,00 kuna.

13. Zakonom o medijima člankom 21. stavak 1. je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, a prema stavku 2. šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Prema članku 21. stavak 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako informacija kojom je šteta učinjena je utemeljena na točnim činjenicama.

14. Prema članku 21. stavak 6. ZM-a postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovog članka dokazuje tuženik.

15. Tuženik u žalbi ističe, da se sporni tekst odnosi na osobe koje na H.-u obavljaju poslove radnog mjesta savjetnik i novinar-mentor i sve informacije koje se u tekstu navode se odnose na radno mjesto novinar-mentor na kojem je zaposlen tužitelj.

16. Nadalje, tuženik u žalbi navodi da poslovi koje obavlja tuženik nisu poslovi novinara-mentora, na koje se odnosi sporni članak, a prvostupanjski sud je propustio cijeniti te činjenice i Dodatke Ugovora o radu tužitelja.

17. Prema priloženim u spisu Dodatku Ugovora o radu od 7. srpnja 2010., Dodatku Ugovora o radu od 31. svibnja 2012. i od 19. lipnja 2015. tužitelj je sa H.-om 7. srpnja 2010. sklopio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta novinar-mentor, počevši od 8. srpnja 2010. (članak 1. Dodatka Ugovoru o radu), a prema članku 2. ugovoreno je da je B.-D. B. redatelj, autor scenarija i glazbe serijala u produkciji H. televizije „H…" od najmanje 8 epizoda, a koja djela se obavljaju u sklopu radnog odnosa, ali premašuju obveze poslova radnog mjesta tužitelja, a na temelju članka 20. Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika H.-a ovim Dodatkom Ugovoru o radu utvrđuje se da će B.-D. B. privremeno na ime naknade za autorska djela koja premašuju obveze poslova radnog mjesta primiti naknadu kroz povećanu mjesečnu plaću i ta naknada utvrđuje se za dodatni koeficijent K-6,00 mjesečno te će B.- D. B. primati plaću s osnova koeficijenta utvrđenog za novinara-mentora plus ovu dodatnu naknadu u visini koeficijenta K-6,00.

18. Dodaci Ugovora o radu od 31. svibnja 2012., 19. lipnja 2015. i 31. prosinca 2015. (list spisa 229 do 240) sadržajno su isti, osim u dijelu gdje su navedeni drugi projekti kojih je tužitelj redatelj, skladatelj, kompozitor glazbe, izvođač glazbe, scenarist. 19. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sklopljene Dodatke Ugovora o radu, pa ih je primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 1. i 2. ZPP-a cijenio ovaj drugostupanjski sud.

20. Iz Dodatka Ugovora o radu proizlazi da je tužitelj sklopio Ugovor o radu sa H.-om za poslove radnog mjesta novinar-mentor, a Dodacima Ugovora o radu ugovorena je naknada za poslove koje je tužitelj obavljao kao redatelj, autor scenarija i glazbe serijala u produkciji H.-a koji poslovi ne spadaju u opis poslova radnog mjesta novinar-mentor, za što mu je utvrđena dodatna naknada u visini koeficijenta K-6,00, odnosno koeficijent utvrđen za radno mjesto novinara-mentora uvećava se za dodatnu naknadu u visini koeficijenta K-6,00.

21. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da poslovi redatelja, autora scenarija i glazbe serijala u produkciji H.-a nemaju nikakve veze sa poslovima radnog mjesta novinar - mentor na koje se odnosi članak kojeg je objavio tuženik. Tužitelj nije ni tvrdio da u stvaranju programa H.-a sudjeluje kao novinar mentor, već se poziva na poslove redatelja, autora scenarija i glazbe serijala u produkciji HRT-a T…, L. .., H…, R., D. U..

22. Sporni članak se odnosi na racionalizaciju poslovanja na H.-u, a prvi na udaru su savjetnici i novinari mentori sa 16.000,00 kuna plaće, kako je to navedeno u naslovu članka. Nadalje, u dijelu teksta u kojem se spominje ime tužitelja je navedeno da na zadnjem ažuriranom popisu novinara mentora desetak je vrlo zvučnih imena koji ne sudjeluju izravno u proizvodnji programa, a među kojima su i M. N., G. M., T. Š., B. B., G. R., potom J. i D. B. B., sportski komentator D. Ć., dugogodišnja glavna urednica H. radija I. L., te bivši čelnik T. I. H. N. K.. Dakle, tužiteljevo ime se spominje u odnosu na poslove novinara mentora koji ne sudjeluje izravno u proizvodnji programa. Da je tužitelj zaposlenik H.-a na poslovima radnog mjesta novinar mentor proizlazi iz članka 1. priloženih u spisu Dodataka ugovor radu kojim je navedeno da su tužitelj i poslodavac H. sklopili dana 7. srpnja 2010. ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta novinar mentor. Poslovi za koje tužitelj tvrdi da njihovim obavljanjem sudjeluje u stvaranju programa H.-a, a to su redatelj, autor scenarija i glazbe serijala u produkciji H.-a ne spadaju u opis poslova novinara mentora proizlazi iz članka 2. Dodatka ugovora o radu gdje je navedeno da poslovi tužitelja kao skladatelja glazbe, scenarista, redatelja serijala premašuju obveze poslova radnog mjesta tužitelja, novinara mentora. Tužitelj nije ni tvrdio da obavljanjem poslova novinara mentora sudjeluje u stvaranju programa H.-a, već sudjeluje u stvaranju programa kao redatelj, scenarist, autor glazbe najnagrađivanijih i najprodavanijih serija u povijesti H.-a. Tužitelj nije ni tvrdio da je u vrijeme objave članka obavljao rukovoditeljske funkcije na H.-u, a to niti ne proizlazi iz ugovora o radu. Ranije obavljanje rukovoditeljskih funkcija ne utječe na točnost objavljene informacije, jer iz dodatka ugovora o radu proizlazi da je tužitelj sklopio 7. listopada 2010. ugovor o radu za poslove novinara mentora.

23. Nije sporna činjenica da je tužitelj redatelj, autor scenarija i glazbe više serijala u produkciji H. …, da se radi o nagrađenim serijalima, niti se u spornom tekstu navodi da tužitelj kao redatelj, autor scenarija i glazbe nagrađivanih serijala ne sudjeluje u stvaranju programa H... Sadržaj teksta se odnosi, kako to pravilno ističe tuženik u žalbi na zaposlenike novinare mentore i savjetnike koji imaju najviši koeficijent plaće 16, a ne sudjeluju u proizvodnji programa kao novinari mentori. Dakle, sporni sadržaj teksta se ne odnosi na tužitelja kao redatelja, autora scenarija i glazbe serijala, već kao zaposlenika na radnom mjestu novinar mentor za koje poslove je i sklopio ugovor o radu, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da kao novinar mentor sudjeluje u stvaranju programa, već sudjeluje u stvaranju serijala kao scenarist, redatelj, autor glazbe. Prema sadržaju tužbe i iskazu tužitelja ne proizlazi da je tužitelj, kada mu je koeficijent plaće iznosio 16 obavljao poslove novinara mentora ili savjetnika.

24. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje u odnosu na sporni dio teksta u kojem se navodi, da na zadnjem ažuriranom popisu novinara-mentora desetak je vrlo zvučnih imena koji ne sudjeluju izravno u proizvodnji programa, i gdje je jedino navedeno ime tužitelja je točan, jer se odnosi na poslove novinara-mentora za koje tužitelj ima sklopljen ugovor o radu, a iz činjenica navedenih u tužbi i iskaza tužitelja ne proizlazi da obavljanjem tih poslova tužitelj sudjeluje u stvaranju programa.

25. Kako se radi o točnoj činjenici, da tužitelj kao novinar mentor ne sudjeluje izravno u proizvodnji programa, postoji razlog iz članka 21. stavak 4. ZM-a, pa je primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 1. i 2. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na točku I. i II. izreke presude. U odnosu na ostali dio teksta za koji je tužitelj tvrdio da mu je objavom povrijeđeno pravo na čast, ugled i dostojanstvo, žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud u odnosu na te informacije pravilno utvrdio činjenice i zaključio da objavom tih informacija tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete.

26. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda točki IlI. izreke.

27. Budući je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o parničnom trošku u točki IV. izreke presude. Primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 1.161,32 eur/8.750,00 kuna, koje je pravilno prvostupanjski sud utvrdio (točka 36. prvostupanjske presude). Međutim, kako je tuženik uspio u cijelosti u sporu, pripada mu navedeni iznos, a ne u omjeru od 67% (5.862,50 kuna). Žalbeni navodi tuženika u odnosu na nagradu za sastav podneska od 1. veljače 2019., kojima ističe da je sud pogrešno utvrdio da nije sastavljen po punomoćniku su točni. Međutim, prvostupanjski sud pravilno nije priznao trošak za sastav tog podneska, ali ne iz razloga kojeg je naveo prvostupanjski sud, već je razlog da tuženiku ne pripada trošak za taj podnesak, jer u istom sadržajno ponavlja već iznijeto u ranijim podnescima.

28. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu primjenom Tbr. 10. točka l. Tarife pripada trošak u visini od 155,53 eur/1.171,88 kuna (sadržan i PDV-e).

29. Tužitelj nije uspio sa žalbom, pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe.

Bjelovar, 23. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković v.r.