Poslovni broj: 32 UsI-3347/2021-11
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice Lj. H. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja starosne mirovine, 23. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/21-01/03352527300, ur. broj: 341-99-05/3-21-3164 od 22. listopada 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa UP/I 140-02/20-01/OB 03352527300, ur. broj 341-25-05/3-20-140181 od 23. ožujka 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 140-02/21-01/03352527300, ur. broj: 341-99-05/3-21-3164 od 22. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa UP/I 140-02/20-01/OB 03352527300, ur. broj 341-25-05/3-20- 140181 od 23. ožujka 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanje starosne mirovine.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika kao nezakonito, predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak. Smatra da je izračun mirovine morao biti napravljen na temelju ranije utvrđenih osobnih bodova za deset najpovoljnijih godina, a ne na temelju cjelokupnog mirovinskog staža.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev pri čemu je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).
5. Opunomoćenik tuženika na ročištu je pojasnio da je u predmetnoj upravnoj stvari obračunata za tužitelja najpovoljnija mirovina, u skladu sa zahtjevom i odabirom tužiteljice. U spis predaje zahtjev tužiteljice od 10. studenog 2021. te požurnicu, odnosno dopunu zahtjeva iz kojeg je vidljivo da traži isplatu za nju povoljnije mirovine. Obrazlaže da je tužiteljici prethodno bila priznata invalidska mirovina radi profesionalne nesposobnosti za rad po ranije važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013, 157/2013), a da joj je sada priznata starosna mirovina i to u iznosu koje je za nju povoljniji, a koji se obračuna prema sada važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022, dalje ZOMO). Ističe da se, prema novom ZOMO-u, prilikom tog obračuna starosne mirovine uzima u obzir cjelokupan mirovinski staž, a ne samo deset najpovoljnijih godina. Posebno ističe da je ovaj obračun mirovine za tužiteljicu najpovoljniji.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. Odredbom članka 98. ZOMO-a propisano je da, ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine stekne pravo na dvije ili više mirovina prema ovome Zakonu ili nekom drugom zakonu Republike Hrvatske u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, može koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru.
9. Iz spisa tuženika i obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tužiteljici rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: IN- 681900 od 2. studenoga 1994., priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena počevši od 2. studenog 1994., prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, broj od 26/83 do 9/91, skraćeno ZOMIO).
Navedeno pravo je, po službenoj dužnosti, temeljem odredbi članka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98 koji je bio na snazi od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2013., skraćeno ZOMO) rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: 08984 od 20. studenog 2000., tužiteljici prevedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. siječnja 1999., i određena je svota invalidske mirovine na temelju najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova za deset godina (obračunsko razdoblje od 1988. do 1997.), sukladno odredbi članka 184. ZOMO-a koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013.
Nadalje, rješenjem Područne službe u Z., broj spisa: 89841 od 3. travnja 2007. tužiteljici je po prestanku radnog odnosa, primjenom mirovinskog faktora 0,8000, određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 28. ožujka 2007., a temeljem ranije utvrđenih osobnih bodova (deset najpovoljnijih godina), također temeljem ZOMO-a bio na snazi do 31. prosinca 2013.
Rješenjem Područne službe u Z., broj: 89841 od 27. lipnja 2018., tužiteljici je počevši od 14. svibnja 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 1.938,11 kn mjesečno prema ZOMO (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 na snazi od 1. siječnja 2014.) temeljem zahtjeva od 14. svibnja 2018. Mirovina je izračunata temeljem mirovinskog staža od 20 godina, 3 mjeseca i 24 dana, prosječnih vrijednosnih bodova od 1,1759 ostvarenih u razdoblju od 1986. do 2007.
Također je utvrđeno da je u smislu članka 98. ZOMO-a, tužiteljica imala mogućnost birati da li želi isplatu ranije priznate invalidske mirovine (ranije stečeno pravo) određene na temelju deset najpovoljnijih godina ili pak želi isplatu starosne mirovine, određene rješenjem od 27. lipnja 2018. na temelju cjelokupnog mirovinskog staža prema odredbama važećeg ZOMO-a.
Svojim zahtjevom od 25. ožujka 2020. tužiteljica je zatražila ponovni izračun mirovine na način da joj se prosječni vrijednosni bodovi utvrde za razdoblju od deset najpovoljnijih godina.
Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da je tužiteljici rješenjem Područne službe u Z. od 27. lipnja 2018. pravilno izračunata visina starosne mirovine što je potvrđeno rješenjem ove Središnje službe od 22. listopada 2018. i presudom Upravnog suda u Z., poslovni broj: 18.Usl- 4058/18-10 od 21. srpnja 2020., te je osporenim prvostupanjskim rješenjem, u skladu s člankom 126. stavkom 2. ZUP-a, odbijen tužiteljičin zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine.
10. Iz zahtjeva tužiteljice podnesenog 8. studenog 2021. i dopune zahtjeva (požurnice) od 21. travnja 2022. proizlazi da tužiteljica zahtjeva isplatu „za nju najpovoljnije mirovine“.
11. Prvostupanjsko tijelo postupilo je po zahtjevu tužiteljice te utvrdilo da joj se isplaćuje starosna mirovina kao za nju povoljnija od invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
Naime, utvrđeno je da starosna mirovina na dan 10. studenog 2021. iznosi 2.170,21 kn mjesečno, dok bi invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad određena od ranije utvrđenih osobnih bodova 32.9232, mirovinskog faktora 0,8 i aktualne vrijednosti mirovine od 71,53 kn, na dan 10. studenog 2021. iznosila 1.884,00 kn mjesečno (navedeno je razvidno iz rješenja tuženika klasa: UP/II 140- 02/22-01/03352527300, ur. broj: 341-99-05/3-22-3632 od 7. prosinca 2022., kojeg je tuženik dostavio u spis na ročištu održanom 15. veljače 2023.)
12. Sud utvrđuje da je iz navedenog razvidno da je tuženik pravilno izračunao visinu mirovine te da se tužiteljici isplaćuje za nju povoljnija mirovina.
13. Nadalje, tužiteljica nije u ovom sporu predložila nikakve daljnje dokaze (primjerice dokaz vještačenjem), kojim bi se mogla provjeriti matematička točnost predmetnog izračuna mirovine.
14. Na temelju svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik pravilno proveo postupak, da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega sud osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
U Zagrebu, 23. veljače 2023.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
