REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-392/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja INFOART d.o.o., Zagreb, Lastovska 23, OIB 88255578438, kojeg zastupa punomoćnik Vanja Vargec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika AURO DOMUS d.o.o., Kastav, Tometići 1/d, OIB 46688992812, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, radi isplate iznosa od 42.271,19 kn / 5.610,46 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022., 23. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 352,37 EUR / 2.654,93 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1955/2017 od 21. prosinca 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-8151/2016 od 29. kolovoza 2016. kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 42.271,19 kn / 5.610,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.215,89 kn /294,01 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.393,75 kn /184,98 EUR i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.648,48 kn / 2.342,36 EUR (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj ispunio ugovornu obvezu, odnosno implementirao aplikativni sustav za upravljanje maloprodajom, dok tuženik sve do početka ovog postupka nije obavijestio tužitelja o nedostacima tog sustava, slijedom čega je obvezao tuženika da plati tužitelju iznos ugovorene naknade na temelju odredaba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08: dalje: ZOO).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis. Prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio iskaz svjedoka Berisa Oštarića i izjavu Lorisa Dessarda iz kojih je razvidno da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze određene u čl. 2., 2a., 2b., i 2c. Ugovora, te nije tuženiku pružao podršku niti je adekvatno implementirao u sustav sukladno Ugovoru. Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno jer sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 597. ZOO-a, kao ni odredbu čl. 613. st. 3. ZOO-a. Predložio je uvažiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

8. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), dok se, u tom postupku povodom žalbe, ne primjenjuju odredbe čl. 370. tog Zakona. Slijedom navedenog, u sporovima male vrijednosti, drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja svog novčanog potraživanja s osnove Ugovora o korištenju infoart aplikativnog sustava od 3. ožujka 2016. predmet kojeg je implementacija i mjesečni najam (smještaj i mjesečna uporaba licenci) aplikativnog sustava za upravljanje maloprodajom kojeg na korištenje daje isporučitelj (tužitelj), a koristi naručitelj (tuženik) za svoje potrebe. Točkom 2. tog Ugovora stranke su odredile sadržaj i opseg suradnje prema kojem se isporučitelj u okviru najma sustava obvezao za naručitelja izvršiti implementaciju (uvođenje) sustava, hosting (smještaj) i nesmetano korištenje implementiranog sustava za vrijeme trajanja Ugovora, te pružiti uslugu održavanja sustava za vrijeme trajanja Ugovora (čl. 2. Ugovora).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio implementaciju aplikativnog sustava, da se tuženik koristio tim sustavom, odnosno da je tužitelj ispunio sve ugovorne obveze, dok tuženik nije dokazao da je tužitelja obavijestio o bilo kakvim nedostacima nedostacima, već je tvrdnju o postojanju poteškoća prilikom korištenja sustava tuženik prvi put istaknuo nakon započinjanja ovog parničnog postupka, odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Prvostupanjski sud je stoga na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa od 5.610,46 EUR / 42.271,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavio Ugovor o korištenju infoart aplikativnog sustava od 3. ožujka 2016., račune i e-mail prepisku između ugovornih strana, te je detaljno opisao i obrazložio poslovni odnos s tuženikom. S druge strane tuženik nije osporavao da je tužitelj izvršio ugovorne obveze, nego je isticao prigovore vezano za nedostatke izvršenog djela. U pogledu takvih tuženikovih tvrdnji, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je pravovremeno obavijestio tužitelja o bilo kakvim nedostacima u smislu odredaba čl. 604. i 605. ZOO-a, slijedom čega mu ne pripadaju ni prava koja zakon propisuje u slučaju postojanja nedostataka izvršenog djela. Neosnovano tuženik upire da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 597. ZOO-a prema kojoj odredbi je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Upravo suprotno, iz spisa proizlazi da je tužitelj ispunio ugovorne obveze u cijelosti i u svemu kako je ugovoreno. Nije osnovan ni žalbeni navod glede primjene odredbe čl. 613. st. 3. ZOO-a prema kojoj naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno. To iz razloga što ni sam tuženik nije osporavao da se koristio implementiranim sustavom iz čega proizlazi da je djelo zapravo (prešutno) odobrio.

12. Kako iz spisa i cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi osnova i visina tužbenog zahtjeva, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 590. ZOO-a prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog za utuženo potraživanje sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

13. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

14. Pravilna je i odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka koju tuženik posebno ni ne osporava.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točkama I. i III. izreke.

16. Tuženik nema pravni interes za pobijanje točke II. izreke prvostupanjske odluke jer je njome odbijen zahtjev za dio troškova ovršnog postupka, a takva je odluka povoljna za tuženika. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

17. Odluka iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 23. veljače 2023.

Sutkinja

Kamelija Parać

Broj zapisa: 9-30855-5eb19

Kontrolni broj: 061a4-9f311-80321

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kamelija Parać, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.