REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-200/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. za projektiranje, inženjering, trgovinu i poslovne usluge iz S., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda B. & B. d.o.o. iz S., protiv tuženika M. P. iz S., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-848/2020 od 27. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se :

- preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 848/2020 od 27. svibnja 2022. u točkama I., III. i IV. izreke na način da se sudi:

„I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 1.700,00 kn/225,63 eura (tisućusedamsto kuna/dvjestodvadesetpet eura i šezdesettri centa)[1] sa zateznim kamatama koje teku od 2. studenog 2013. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 (desettisuća kuna/tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa).

III. Utvrđene tražbine stranaka u točki I. izreke se prebijaju te se slijedom toga ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. - M. iz S., poslovni broj: Ovrv-878/14 od 7. kolovoza 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelja u iznosu 1.700,00 kn sa 1 Tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

zateznim kamatama od 2. studenog 2013. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na isplatu navedenog iznosa.

IV. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 11.796,88 kn/1.565,72 eura (jedanaesttisućasedamstodevedesetišest kuna i osamdesetosam lipa/tisućupetstošezdesetipet eura i sedamdesetdva centa) sa zateznim kamatama tekućim od 27. svibnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Odbacuje se žalba tužitelja kao nepotpuna.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 390,63 kn/51,81 euro (tristotinedevedeset kuna i šezdesettri lipe/pedesetijedan euro i osamdesetijedan cent) u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 859,37 kn/114,06 eura (osamstotinapedesetdevet kuna i tridesetsedam lipa/stočetrnaest eura i šest centi) odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. - M. iz S., poslovni broj: Ovrv-878/14 od 7. kolovoza 2014. kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 1.700,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 2. studenog 2013., pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (I); ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 12.675,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 2. studenog 2013., pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima te je tužbeni zahtjev odbijen (II); odbijen je prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan (III) i odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (IV).

2. Protiv te presude, točke II. i IV., žalbu iz svih žalbenih razloga podnio je tužitelj te ukazuje na navode žalbe od 7. veljače 2020. pri kojima ostaje, na provedeni tijek postupka u kojem je u više navrata preotvarana glavna rasprava, te ističe da je presuda nezakonita i neosnovana da je tužitelj ukazao na činjenice koje su od značaja za predmetnu pravnu stvar te predlaže održati na snazi platni nalog u cijelosti i naložiti tuženiku plaćanje parničnog troška. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Protiv presude, točke I., III. i IV., pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Ukazuje da je nesporno utvrđeno da je tužitelj obavio dio radova, da kamin nije ispravno funkcionirao, da je kamin dovršio svjedok I. J., da sud nije dao razloge glede odluke o prigovoru prijeboja. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinaku odluke. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 6/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužitelja nije potpuna. Žalba tuženika je osnovana.

5.1. Odredbom čl. 350. ZPP određeno je da pored podataka koje mora imati svaki podnesak (članak 106.), žalba treba sadržavati 1) oznaku presude protiv koje se podnosi, 2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, 3) razloge zbog kojih se žalba podnosi, 4) potpis podnositelja žalbe. Sukladno odredbi čl. 106.a st. 2. ZPP (koja se primjenjuje osnovom odredbe čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19) podnesak u elektroničkom obliku mora biti potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom u skladu s posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim.

5.2. Kako žalba tužitelja izjavljena protiv presude ne sadrži kvalificirani elektronički potpis, ne smatra se vlastoručno potpisanom od strane podnositelja žalbe te kako i nakon što je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-848/20 od 27. siječnja 2023. uz upozorenje po čl. 351. st. 1. i 2. ZPP, pozvan tužitelj da dostavi žalbu s elektroničkim potpisom, vratio žalbu nepotpisanu; to je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo odbaciti žalbu kao nepotpunu, budući to nije učinio sud prvog stupnja.

6. Predmetni postupak započeo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja kao ovrhovoditelja kojim je potraživao od tuženika kao ovršenika isplatu iznosa od 14.375,00 kn. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika T. K. - M. iz S. poslovni broj Ovrvr-878/14 od 7. kolovoza 2014. naloženo je tuženiku kao ovršeniku u roku osam dana namiriti tražbinu tužitelja. Po prigovoru tuženika kao ovršenika da ovrhovoditelj nije završio ugovoreni posao, osporavajući cijenu koja je dogovorena; rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u provodu prigovora protiv platnog naloga rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-3212/14 od 29. siječnja 2016.

6.1. Prvom prvostupanjskom presudom poslovni broj Povrv-3232/2014-35 od 28. siječnja 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ispatiti tužitelju iznos od 1.700,00 kn sa zateznim kamatama, a u preostalom dijelu je zahtjev odbijen. Ta je presuda ukinuta odlukom ovoga suda poslovni broj Gž- 719/2020-2 od 27. srpnja 2019. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. U ponovnom postupku sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu 1.700,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2013., a u preostalom dijelu je ukinut platni nalog te zahtjev odbijen; uz odbijanje prigovora prijeboja kao neosnovanog, a sve s obrazloženjem:

- da nije sporno da je tuženik djelomično platio tuženiku po računu za izradu otvorenog ložišta s materijalom iznos od 15.000,00 kn,

- da tužitelj potražuje još iznos od 14.375,00 kn za obavljene radove,

- da je s tužiteljem glede izvođenja radova u ime tuženika pregovarao E. Š.,

- da iz iskaza zz tužitelja V. Š. slijedi da je postigao usmeni dogovor s arhitektom E. Š., da je E. Š. radio vanjski dizajn, a tužitelj je izradio tehničku dokumentaciju radne skice za predmetni kamin; da je dimnjak bio krivo pozicioniran i nije imao potrebnu visinu za izgradnju kamina; da kako bi ispravno funkcionirao trebalo je napraviti dovod zraka u prostoriju, da to tuženiku nije estetski odgovaralo, pa je napravljen odvod zraka ispod kamina s poklopcem koji je uredno funkcionirao; da je rekao tuženiku da obzirom da dimnjak nije napravljen kako treba bit će problema u određenim situacijama kada puše južni vjetar, predložio je tuženiku da će mu podignuti, produžiti dimnjak, promijeniti kapu dimnjaka i to je učinjeno i ti radovi nisu naplaćeni; da je za sve izvršene radove ispostavio račun u iznosu od 23.500,00 uz PDV, a da J. nije imao što popravljati,

- da iz iskaza tuženika M. P. slijedi da je angažirao arhitekta E. Š. za izgradnju obiteljske kuće i prema projektnoj dokumentaciji trebao se izgraditi kamin u dnevnom boravku; da je dogovorena izrada kamina, da prilikom prvog paljenja kamin nije ispravno funkcionirao, da je tužitelj rekao da je problem u dimnjaku da treba promijeniti kapu dimnjaka, da je to napravio, ali je kamin i dalje vraćao dim u prostorije i izbacivao vatru kroz zid, na fasadu; da je ponovno pozvao tužitelja; da mu je predložio da u ekstremnim vremenskim prilikama ili neprilikama podigne poklopac, da ne pali kamin kad puše jugo; da se onda obratio gospodinu J. koji je rekao da nije dobro napravljen odvod zraka te je napravio novi sustav odvodnje, a što mu je platio cca 20.000,00 kn, nakon čega kamin ispravno funkcionira,

- da iz iskaza svjedoka E. Š. proizlazi da je projektirao kuću u kojoj živi tuženik; da je s tužiteljem dogovorena kompletna izrada kamina s ložištem, obloga šamotnim opekama i izrada obloge u kamenu, da je tuženik platio 15.000,00 kn, da kamin nije funkcionirao, da je dimio; da je pozvan izvođač koji je rekao da će to popraviti, ali nije uspješno riješen problem, pa je kamin dovršio J.,

- da svjedok I. J. navodi da je bio problem u funkcioniranju kamina, da je došao tužitelj, promijenjena je kapa fumara, ali kamin je radio kao i prije, nakon toga je on riješio problem na način da je zatvorio dovod zraka, odnosno doveo zrak s dvije strane na prednju i na bočnu stranu, a kada je kamin funkcionirao obložio ga je kamenom; da mu je tuženik za to platio cca 20.000,00 kn,

- da iz nalaza vještaka dipl. ing. D. S. slijedi da je vrijednost radova za izradu kamina od strane tužitelja 16.700,00 kn (utrošak materijala i vrijednost rada za izvedbu kamina s otvorenim ložištem),

a iz čega zaključuje da je, s obzirom na plaćeni iznos, tuženik dužan tužitelju još iznos od 1.700,00 kn za izvedene radove, čl. 613. u svezi sa čl. 610. i 611. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; ZOO), a da nema osnove za prihvaćanje prigovora prijeboja u iznosu 10.000,00 kn, da prijeboj ne nastane čim se ispune pretpostavke već izjavom o prijeboju, da tuženik ne može staviti u prijeboj potraživanje koje nema niti je išta platio tužitelju da bi to mogao potraživati, čl. 195. i čl. 197. u svezi sa čl. 196. ZOO.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu granicama žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava - čl. 365. st. 2. ZPP koji se primjenjuje osnovnom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju opisno ukazuje tuženik jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je jasna, a sadržano je obrazloženje i glede dijela odluke o prigovoru radi prijeboja. Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, kako je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu, primjenom čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

8. Odredbom čl. 590. ZOO propisano je da ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbi 597. st. 1. ZOO izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Odredbom čl. 603. st. 1. ZOO određeno je da je izvođač je dužan naručitelju predati izrađenu ili popravljenu stvar. Odredbom čl. 604 st. 1. ZOO propisano je da je naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Odredbom čl. 608. st. 1. ZOO propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. Odredbom čl. 609. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Odredbom čl. 610. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. (2) Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. (3) Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. (4) Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. (5) U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete. Odredbom čl. 611. ZOO propisano je da se naknada snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom. Člankom 619. ZOO propisano je da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

9. U predmetnom slučaju i po stavu ovoga suda slijedi da su stranke usmenim ugovorom dogovorile da tužitelj kao izvođač za tuženika kao naručitelja radova izradi otvoreno ložište (s materijalom), a što je prema računu tužitelja tuženik trebao platiti 29.375,00 kn. Nije sporno da je tuženik tužitelju platio 15.000,00 kn dok mu ostatak nije platio. Razlog neplaćanja po navodu tuženika je jer ložište, odnosno kamin nije ispravno funkcionirao, ni nakon što je tužitelj pokušao otkloniti taj nedostatak. Nije sporno niti da je tuženik pozvao tužitelja da otkloni nedostatak (i zz tužitelja V. Š. navodi da mu je rečeno da kamin ne funkcionira, pa je produžio dimnjak, promijenio kapu dimnjaka), da se tužitelj odazvao tom pozivu.

10. Sporno je, s obzirom na dio u kojem je platni nalog održan na snazi i odbijen prigovor radi prijeboja, je li tuženik dužan platiti preostali neplaćeni iznos računa tužitelja, odnosno dio iznosa od 14.375,00 kn tj. 1.700,00 kn te osnovanost prigovora radi prijeboja u iznosu 10.000,00 kn koji ističe tuženik.

11. Cijeneći da svjedok E. Š., a koji je u ime tuženika s tužiteljem dogovarao izvođenje kamina, iskazuje da je s tužiteljem dogovorena kompletna izrada kamina s ložištem, obloga šamotnim opekama, izrada obloge u kamenu; da prema računu tužitelja kao opis posla navodi se izrada otvorenog ložišta s materijalom, da i tuženik navodi da djelo nije završeno (rasprava 19. rujna 2016.), a da ono što je napravljeno nije napravljeno kako treba, da se iz iskaza tužitelja ne može nedvojbeno zaključiti je li i kamena obloga kamina bila ili nije bila dio njegove obveze, slijedi, analizom tako izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, da tužitelj djelo koje je trebao napraviti prema usmeno sklopljenom ugovoru o djelu nije izvršio u cijelosti, odnosno nije dovršen kamin izradom obloge u kamenu, i to upravo zbog neuspješnog otklanjanja nedostataka (iz iskaza svjedoka E. Š. i tuženika, ali i iskaza tužitelja slijedi da je tuženik prigovorio tužitelju po obavljenom poslu da izrađeno djelo - kamin - ne funkcionira ispravno, da je na to tužitelj popravio kapu, premjestio rupu za dovod zraka (svjedok E. Š.), podignuo dimnjak (iskaz zz tužitelja), ali je i nakon toga kamin vraćao dim u prostoriju, odnosno na fasadu kako slijedi iz iskaza svjedoka i tuženika), a zbog čega je tuženik angažirao drugog izvođača I. J. koji je nedostatak otklonio i završio kamin postavljanjem kamene obloge (iskaz svjedoka I. J., E. Š., tuženika).

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. D. S., na kojeg u osnovi nije bilo primjedbi, slijedi da je vrijednost radova (uz materijal) koje je izvršio tužitelj iznosila 16.700,00 kn.

13. Dakle, nakon izvođenja radova (i pokušaja otklanjanja nedostatka) od strane tužitelja, kamin tuženika i dalje je vraćao dim u prostoriju, odnosno nije ispravno funkcionirao, a to znači da je kamin imao veći nedostatak, pa je tuženik imao pravo raskinuti (usmeni) ugovor i tražiti naknadu štete, čl. 609. ZOO, do čega je, raskida ugovora, između stranaka došlo (i svjedok E. Š. navodi da su se stranke razišle) te je novi, drugi izvođač otklonio nedostatke i završio kamin, a tuženik je odbio platiti tužitelju preostali dio računa.

13.1. Člankom 368. st. 1. i st. 2. ZOO određeno je da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza osim obveze na naknadu štete, te da ako je jedna strana ispunila ugovor u potpunosti ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Dakle, s obzirom na raskid ugovora izvođač (tužitelj) ima pravo na naknadu za izvršene radove po ugovoru (koju svoju obvezu je djelomično izvršio), a iz nalaza vještaka slijedi da je vrijednost istih 16.700,00 kn, pa slijedi da je tuženik dužan tužitelju još iznos od 1.700,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća računa.

14. Pritom valja dodati da je odredbom čl. 609. ZOO propisano da kada djelo ima nedostatak koji ga čini neuporabljivim ili je obavljeno u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Stoga, naručitelj, ovdje tuženik, ne mora tražiti prethodno otklanjanje nedostatka, ali svakako to može, kako je to tuženik konkretno učinio, međutim nedostatak nije otklonjen; što slijedi iz iskaza svjedoka i tuženika. Nedostatak se sastojao u tome da je kamin tuženika i dalje vraćao dim u prostoriju, odnosno nije ispravno funkcionirao, a to znači da je kamin imao veći nedostatak, uslijed kojeg nije ispravno funkcionirao, pa je tuženik imao pravo raskinuti ugovor; što je u osnovi učinio odbijanjem platiti i preostali iznos tužitelju i angažiranjem drugog izvođača da otkloni nedostatak i završi kamin. Dakle, krivnja za raskid ugovora je na strani tužitelja.

15. Tuženik je, u tijeku postupka u podnesku od 25. studenog 2019. istaknuo prigovor radi prijeboja ako bi bio dužan platiti tužitelju još iznos od 1.700,00 kn prema nalazu vještaka, a na raspravi 4. prosinca 2019. dodao je da taj prigovor ističe za iznos od 10.000,00 kn. Radi se o iznosu koji je isti platio za radove na otklanjanju nedostatka svjedoku I. J. i to dio koji se odnosi na popravljanje nedostataka na kaminu (uvođenje zraka u ložište i na prednju stranu kamina i omogućavanje regulacije dotoka zraka; što slijedi iz računa Kamenoklesarskog obrta „J.“ od 18. ožujka 2014.). Dakle, ne radi se o prigovoru da je prijeboj nastao, već o procesnom prigovoru da se prijeboj izvrši odlukom suda.

16. Tuženik je prilikom saslušanja iskazao da se ne sjeća koliko je platio svjedoku I. J., a svjedok I. J. iskazao je da je za svoju uslugu naplatio od tuženika cca 20.000,00 kn; da je zatvorio dovod zraka i doveo zrak s dvije strane na prednju i na bočnu, a onda obložio kamin kamenom; da je za oblaganje kamenom naplatio 5.000,00 kn, a ostalih 15.000,00 za funkcioniranje kamina. Iz računa slijedi da je trošak koji se odnosio na otklanjanje nedostataka na kaminu tuženik platio svjedoku I. J. 10.000,00 kn. Niti jedna okolnost ne ukazuje da se radi o pripremljenom računu za potrebe ovog postupka, odnosno da taj iznos tuženik svjedoku nije i platio za otklon nedostatka u radu tužitelja.

17. Prilikom raskida ugovora (nakon neuspjelog otklanja nedostataka), dakle, tuženik se koristio pravom iz čl. 610. st. 1. ZOO; međutim kako izvođač nije uspio otkloniti nedostatak, odnosno djelo - kamin - napraviti prema ugovorom preuzetoj obvezi i pravilima struke, tuženik je otklonio nedostatak po drugom izvođaču. Stoga, kako je ugovor (usmeni ugovor o djelu) raskinut krivnjom tužitelja (zbog čega ugovor nije realiziran u cijelosti) tuženik ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, a ogleda se upravo u činjenici da je morao angažirati drugog izvođača i platiti njegov rad radi otklanjanja nedostataka u djelu tužitelja. Stoga, kako su obje tražbine novčane, dospjele, a istaknut je prigovor radi prijeboja; valjalo je utvrditi postojanje tražbine tužitelja u naznačenom iznosu, postojanje tražbine tuženika istaknute radi prijeboja, prebiti iste i u konačnici odbiti zahtjev tužitelja i u tom dijelu, odnosno za iznos od 1.700,00 kn sa kamatama uslijed osnovanog prigovora radi prebijanja (uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP); s time da ne bi trebalo biti sporno da je tražbina tuženika veća od tražbine tužitelja sa zateznim kamatama.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci, čl. 373. t. 3. i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP.

19. Odluku o trošku je valjalo preinačiti te primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženiku pripada razmjerno uspjehu trošak u omjeru 76% (12% uspjeh tužitelja, 88 % uspjeh tuženika, dakle 76% konačni uspjeh tuženika) i to trošak za zastupanje na ročištima 19. rujna 2016., 10. studenog 2016., 25. siječnja 2017., 16. svibnja 2017., 12. travnja 2018., očevidu 16. travnja 2019., 4. prosinac 2019., 19. travnja 2021., 6. travnja 2022. za svako 100 bodova Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22; Tarifa); za sastav podneska od 25. studenog 2019. 100 Tbr. 8/1 Tarife, sastav žalbe (na prvu prvostupanjsku presudu) 31,25 bodova, trošak vještačenja u cijelosti 2.000,00 kn, sveukupno 11.796,88 kn.

19.1. Tuženiku ne pripada trošak za pristup na ročište 2. lipnja 2016. koje je odgođeno uslijed njegova izostanka, a nema niti dokaza da je plaćena pristojba na odgovor na tužbu (prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave). Ne pripada mu niti trošak za zastupanje na ročištima 13. srpnja 2016., 15. ožujka 2017., 11. ožujka 2022. koja su odgođena suglasnošću stranaka.

20. Tuženiku je dosuđen trošak za sastav žalbe 31,25 bodova, odnosno 390,63 kn, a u preostalom je dijelu zahtjev odbijen jer, cijeneći vrijednost predmeta spora koji se žalbom pobija, tuženiku za sastav žalbe pripada 31,25 bodova Tbr. 10/1 Tarife.

21. Iznosi u kunama su preračunati u iznose u euro prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 HRK.

U Puli – Pola 23. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško