15. P-529/2021-34

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Z.-P. iz O., OIB: , zastupane po punomoćniku R. Z., odvjetniku iz O.,

protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: , zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O. d. K. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. veljače 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika V. P., iz O., uz javnu objavu od dana 23. veljače 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. sklopljenog dana između tužitelja Z. P. B. iz

O., ,OIB, kao korisnika kredita i tužene

R. A. d.d. Z., OIB kao kreditora, u

dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB

da tužitelju Z. P. B. iz O., ,OIB

, isplati iznos od 10.016,50 kn / 1.327,84 Eur ( fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn za Eur) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 01.08.2015. a od 01.08.2015. za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama i to:

PO OSNOVI TEČAJNE RAZLIKE

- na iznos od 1,03 EUR / 7,78 kn počam od 30.11.2007. do isplate

- na iznos od 1,06 EUR / 8,02 kn počam od 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 6,48 EUR / 48,82 kn počam od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 1,30 EUR/ 9,77 kn počam od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 6,04 EUR/ 45,52 kn počam od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 5,85 EUR / 44,04 kn počam od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 7,87 EUR/ 59,28 kn počam od 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 6,07 EUR/ 45,70 kn počam od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 5,45EUR / 41,03 kn počam od 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 5,45 EUR/ 41,04 kn počam od 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 5,18 EUR/ 39,00 kn počam od 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 4,47 EUR/ 33,71 kn počam od 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 5,64 EUR/ 42,50 kn počam od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 4,94 EUR/ 37,23 kn počam od 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 4,62 EUR/ 34,83 kn počam od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 4,41 EUR/ 33,23 kn počam od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 5,64 EUR/ 42,50 kn počam od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 6,94 EUR/ 52,31 kn počam od 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 10,25 EUR/ 77,24 kn počam od 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 7,47 EUR / 56,26 kn počam od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 9,56 EUR/ 72,01 kn počam od 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 7,24 EUR/ 54,53 kn počam od 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 10,25 EUR/ 77,24 kn počam od 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 14,19 EUR/106,90 kn počam od 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 14,66 EUR/110,47 kn počam od 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 16,73 EUR/126,04 kn počam od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 15,19 EUR/114,48 kn počam od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 18,80 EUR / 141,64 kn počam od 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 23,94 EUR/ 180,37 kn počam od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 20,87 EUR/ 157,25 kn počam od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 21,72 EUR / 163,62 kn počam od 28.02.2011. do isplate

- na iznos od 19,90 EUR/ 149,95 kn počam od 31.03.2011. do isplate

- na iznos od 20,13 EUR/ 151,66 kn počam od 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 25,87 EUR/ 194,91 kn počam od 31.05.2011. do isplate

- na iznos od 28,37 EUR/ 213,75 kn počam od 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 34,51 EUR / 260,05 kn počam od 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 30,98 EUR/ 233,40 kn počam od 31.08.2011. do isplate

- na iznos od 27,25 EUR/ 205,30 kn počam od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 26,99 EUR/ 203,32 kn počam od 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 27,17 EUR/ 204,72 kn počam od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 28,24 EUR/ 212,77 kn počam od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 30,05 EUR/ 226,44 kn počam od 31.01.2012. do isplate

- na iznos od 30,09 EUR/ 228,19 kn počam od 28.02.2012. do isplate

- na iznos od 29,28 EUR/ 220,60 kn počam od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 30,07 EUR/ 226,58 kn počam od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 30,54 EUR/ 230,13 kn počam od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 28,71 EUR/ 216,35 kn počam od 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 29,47 EUR/ 222,02 kn počam od 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 29,92 EUR/ 225,42 kn počam od 31.08.2012. do isplate - na iznos od 29,42 EUR/ 221,70 kn počam od 30.09.2012. do isplate

- na iznos od 28,71 EUR/ 216,35 kn počam od 31.10.2012. do isplate

- na iznos od 30,04 EUR/ 226,32 kn počam od 30.11.2012. do isplate

- na iznos od 29,54 EUR/ 222,58 kn počam od 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 27,14 EUR/ 204,51 kn počam od 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 28,48 EUR/ 214,57 kn počam od 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 28,08 EUR/ 211,55 kn počam od 31.03.2013. do isplate

- na iznos od 28,81 EUR/ 217,08 kn počam od 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 27,08 EUR/ 204,07 kn počam od 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 26,56 EUR/ 200,10 kn počam od 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 26,24 EUR/ 197,72 kn počam od 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 27,92 EUR/ 210,33 kn počam od 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 28,63 EUR/ 215,74 kn počam od 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 28,54 EUR/ 215,04 kn počam od 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 28,78 EUR/ 216,83 kn počam od 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 29,27 EUR/ 220,57 kn počam od 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 29,41 EUR/ 221,58 kn počam od 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 30,27 EUR/ 228,07 kn počam od 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 29,24 EUR/ 221,87 kn počam od 26.03.2014. do isplate sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.261,69 EUR / 9.506,20 kn[1] sa zateznom kamatom određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 23. veljače 2023. godine, do isplate, u roku 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom godine sklopio

Ugovor o kreditu broj kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem V. s.

R. H. broj od godine pravomoćno

utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana. godine sklopio Ugovor

o kreditu broj međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV C. d.o.o., D. V., O., te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.

7. Budući da tužitelj ima prebivalište u O., zatim da je glavni ugovor zaključen u O., te da bi tužitelj ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred O. g. s. u Z. trebao putovati na sud u Z., te bi time za

tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima

tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

8. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o ugovornim

odredbama, odnosno to joj tuženik nije niti ponudio, već je tužiteljici ugovor o kreditu takav kakav je ponuđen na potpis, što je tužiteljica u konačnici i potpisala. Dakle, radilo se o tipskom ugovoru o kreditu koji se nije mogao mijenjati.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV C. d.o.o., D. V., O., od 16. ožujka 2022. godine, kao

i dopunu financijsko knjigovodstvenog nalaza od 31. ožujka 2022. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 10.016,50 kn, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

10. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužitelj tražio izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF,to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

11. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od

između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31.

prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R. H. broj od dana i

presudom V. t. s. R. H. broj od

godine.

14. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

15. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke

V. t. s. R. H. donio odluku broj od

godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,20 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 600,13 kn.

17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 600,13 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

22. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Iznos od 10.016,50 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od studenoga 2007. do zaključno do ožujka 2014. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

24. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 10.016,50 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

25. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje javnog bilježnika M. B., kao nepodobnim i nepotrebnim.

26. Glede istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, sud takav prigovor nalazi osnovanim u odnosu na potraživanje tužitelja glede promjenjive kamatne stope. Naime, kako je donošenjem presude V. t. s. R. H. broj

od godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj

tužbi u predmetu "F.", glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (za sedam tuženih banaka osim S. d.d.), to znači da rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja te presude, dakle 14. lipnja 2014. godine, pa je na taj način rok za podnošenje tužbe po ovom osnovu istekao danom 14. lipnja 2019. godine. Kako je tužba za povrat po osnovu preplaćenih iznosa po osnovu promjenjive kamatne stope u ovom postupku podnesena danom 5. svibnja 2021. godine, to je ista s obzirom na prednje izloženo ukazuje u smislu odredbe 245. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), a u svezi s člankom 225. ZOO-a, u zastari, pa je stoga iz gore obrazloženih razloga u ovome dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Glede prigovora zastare tuženika vezano za potraživanje tužiteljice po osnovu tečajne razlike, ovaj sud zauzima stav da ovaj dio tužbenog zahtjeva nije u zastari s obzirom da je donošenjem presude V. t. s. R.

H. poslovni broj od godine pravomoćno

okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "F." glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina, počevši od 15. lipnja 2018. godine. Kako je tužba u ovosudnom postupku po ovom osnovu podnesena danom 5. svibnja 2021. godine, to se evidentno ne radi o zastari potraživanja tužiteljice po ovom osnovu, a iz gore obrazloženih razloga.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,) a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 1.500,00 kn, zastupanje na ročištima od 25. studenoga 2021., 2. veljače 2022., 13. rujna 2022., 23. siječnja 2023., 21. veljače 2023. svako po 1.500,00 kn, sastav podneska od 11. lipnja 2021., 11. travnja 2022. svako po 1.500,00 kn, što daje trošak od 12.750,00 kn, a uz 25% PDV-a na odvjetničke usluge, te trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn, daje trošak tužiteljice od 18.299,94 kn, odnosno 2.428,82 eura.

30. Tuženik je također imao trošak zastupanja po punomoćniku i isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn, sastav podneska od 29. lipnja 2021., 30. ožujka 2022., 25. travnja 2022., svaki po 1.500,00 kn, zastupanje na ročištima od 25. studenoga 2021., 2. veljače 2022., 13. rujna 2022., 23. siječnja 2023., 21. veljače 2023. svako po 1.500,00 kn, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% daje iznos troška od 16.875,00 kn, odnosno 2.239,70 eura.

31. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa cca. 75% u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, to joj je i trošak dosuđen srazmjerno njezinom uspjehu u sporu, a prebijanjem s troškovima tuženika u konačnom iznosu od 1.261,69 eura.

U Osijeku 23. veljače 2023. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Broj zapisa: 9-30855-53a65

Kontrolni broj: 07ef2-0b4bf-265a8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.