Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-429/2022-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.S. iz R., B., OIB:…, protiv prvotužene B.R. iz R., A.P., OIB: … i drugotuženika Z.R. iz R. A.P., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M.F., odvjetniku iz R., radi predaje stana i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-34/2020-14 od 23. ožujka 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2023.
r i j e š i o j e
Dijelom se prihvaća žalba tužiteljice kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-34/2020-14 od 23. ožujka 2022. u točki I. 2. alineja 1., 2. i 11. za odbijeni iznos od 1.932,22 EUR/14.558,34 kune (tisuću devetsto trideset dva eura i dvadeset dva centa/četrnaest tisuća petsto pedeset osam kuna i trideset četiri lipe) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.061,75 EUR/7.999,81 kunu (tisuću šestdeset jedan euro i sedamdeset pet centi/sedam tisuća devetsto devedeset devet kuna osamdeset jedna lipa) od 01. listopada 2015. pa do isplate, iznos od 843,92 EUR/6.358,53 kune(osamsto četrdeset tri eura devedeset dva centa/šest tisuća tristo pedeset osam kuna i pedeset tri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2017. pa do isplate i iznos od 26,54 EUR/200,00 kuna (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa/dvjesto kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 03. ožujka 2016., točki I. 3. i u točki II. te se u tome dijelu predmet vraća na ponovni postupak dok se u preostalom dijelu žalba odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim bi se tuženicima naložilo da isele iz stana u R. na adresi A.., stan broj … na petom katu zgrade u površini od …. m2 te isti predaju u posjed tužiteljici (točka I. 1.) kao i zahtjev kojim bi se tuženicima naložilo da tužiteljici solidarno isplate iznos od 30.796,19 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli plaćeni iznos (točka I. 2.); odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka I. 3.) te joj je naloženo da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 24.300,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II.).
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude te vraćanje predmeta na ponovni postupak a podredno preinaku u smislu žalbenih navoda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
2.1. Tužiteljica osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za predaju stana u posjed obzirom da navodi kako je taj dio tužbenog zahtjeva povučen slijedom čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. ZPP-a.
2.2. Nadalje navodi kako iz stanja spisa ne proizlazi da je odustala od provedbe dokaza svojim saslušanjem i u cijelosti osporava zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti regresnog zahtjeva za isplatu iznosa koje je platila povodom vođenih postupaka u vezi predmetnog stana kao i zahtjev za isplatom iznosa s osnove plaćenog poreza za promet nekretnina.
3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.
4. Žalba je dijelom osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim tako da se presuda može ispitati.
No zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana u R. na adresi A.P. kao i regresni zahtjev za isplatu određenih novčanih iznosa vezanih za parnične postupke vođene u vezi predmetnog stana te plaćenog poreza na promet nekretnina.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da se iznos od 6.358,53 kune, nadalje iznos od 175,00 kuna i iznos od 200,00 kuna odnosni na plaćanje zajedničke pričuve i sudskih pristojbi putem FINE u predmetu Povrv-1478/2014.kao uostalom i iznos od 7.999,81 kunu koji se također odnosi na plaćanje zajedničke pričuve i drugih troškova u predmetu Povrv-891/2013.
Nadalje je utvrđeno da je u predmetu P-2114/2010. prvostupanjskom presudom tužiteljici bilo naloženo da tužitelju u tome postupku (R.S. d.o.o.) isplati traženi iznos zajedničke pričuve no povodom žalbe nadležni županijski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao što je slučaj i u
U predmetima Psp-285/2015. i Ovr-7105/2015. je utvrđeno da su tuženici protiv tužiteljice vodili postupak radi smetanja posjeda te su uspjeli u sporu rado smetanja posjeda kao i sa prijedlogom za određivanje privremene mjere ponovnom uspostavom električne energije.
8. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija zahtjev za predaju u posjed stana i zahtjev za regresnu isplatu a svoju odluku obrazlaže time da je zahtjev za predaju u posjed odbijen iz razloga što tuženici nisu pristali na povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva dok je u pogledu regresnog zahtjeva za isplatu dio zahtjeva neosnovan zbog istaknutog prigovora zastare kao i odnosa tužiteljice u pogledu vlasništva na predmetnom stanu odnosno nepodnošenja pravnih lijekova u predmetima u kojima je tužena radi isplate zajedničke pričuve.
8.1. Naime zahtjev za isplatu iznosa od 7.999,81 kunu sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u predmetu pod poslovnim brojem: Povrv-891/2013. prvostupanjski sud smatra neosnovanim jer tužiteljica kao stranka u tome postupku nije podnijela žalbu na navedenu odluku suda slijedom čega je iskazala prihvaćanje svoje obveze.
Osim toga tužiteljica je u tome postupku isticala svoje vlasništvo na predmetnom stanu a iz istih razloga sud odbija i zahtjev za isplatu od 6.358,53 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u predmetu Povrv-1478/2014.
8.2. U pogledu zahtjev za isplatu preostalog iznosa u drugim predmetima sud isti također odbija kao neosnovan sa obrazloženjem da je u predmetima gdje je preinačena prvostupanjska presuda u pogledu plaćanja zajedničke pričuve troškove trebala tražiti od suprotne strane odnosno tužitelja a u pogledu postupaka vezanih za smetanje posjeda i izdavanja privremene mjere također ne ostvaruje pravo na isplatu troškova tih postupaka jer je u istima izgubila spor.
Također sud smatra neosnovanim zahtjev za isplatu s osnove plaćanja poreza na promet nekretnina.
8.3. Sud pri tome napominje a obzirom na istaknuti prigovor zastare da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok pri tome se pozivajući na odredbu članka 226. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.
, 29/18. , 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) iz razloga što se tražbine zajedničke pričuve smatraju povremenim tražbinama te da u tome slučaju analogno kod regresnih zahtjeva treba primijeniti odredbe navedenog zakona koje reguliraju regresne zahtjeve osiguratelja prema osobi odgovornoj za nastalu štetu povredom obveze iz pravnog odnosa.
9. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužiteljica ne ostvaruje pravo na postavljanje regresnog zahtjeva u onim predmetima vezanim za smetanje posjeda te u predmetima naplate zajedničke pričuve u kojima je u odnosu na nju odbijen tužbeni zahtjev kao i u pogledu zahtjeva za isplatu plaćenog poreza na promet nekretnina.
10. No po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud donosi pogrešan zaključak o neosnovanosti regresnih zahtjeva u predmetima Povrv-891/2013. i Povrv-1478/2014.
10.1. Naime u postupku je utvrđeno da su tuženici u posebnoj parnici ishodili pravomoćnu presudu prema kojoj su stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu još 10. ožujka 2007. slijedom čega su kao vlasnici bili u obvezi plaćati pričuvu za predmetni stan.
10.2. Tužiteljica je prema navodima iz tužbe i tijekom postupka a prema već navedenim presudama platila navedene iznose zajedničke pričuve mada u trenutku plaćanja nije bila vlasnica nekretnine.
Sama činjenica da je u tim predmetima isticala svoje pravo vlasništva na stanu nije odlučna.
Također je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nepodnošenje pravnog lijeka u tim predmetima ujedno znači i prihvaćanje obveze na plaćanje. Naime radi se o parničnim predmetima povodom prigovora protiv platnog naloga tako da je tužiteljica u predmetu: Povrv-891/2013. kao i u Povrv-1478/2014. uložila pravni lijek odnosno prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a sama činjenica da nije uložila žalbu protiv presude ne čini njezin zahtjev neosnovanim ako za to postoje zakonski uvjeti obzirom na istaknuti prigovor zastare.
11. Pri tome ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava napominje da je prvostupanjski sud u pogledu istaknutog prigovora zastare donio pogrešan zaključak o trogodišnjem zastarnom roku za predmetne tražbine.
11.1. Naime prema odredbi članka 1119. ZOO-a tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima (članak 91. ZOO-a).
11.2. U konkretnom slučaju tužiteljica koja u trenutku plaćanja nije bila vlasnica nekretnine ostvaruje pravo od tuženika na regresni zahtjev a njezin pravni interes za plaćanje je u tome trenutku bilo upisano pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi kao i činjenica da je smatrala da je stvarni vlasnik nekretnine obzirom da parnični postupak utvrđenja prava vlasništva tada još nije bio pravomoćno završen.
12. U pogledu istaknutog prigovora zastare ovaj sud napominje da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na regresne zahtjeve osiguratelja prema štetniku odnosno kada zastarni rok veže za činjenicu da je tužiteljica izvršila isplatu zajedničke pričuve kao povremeno potraživanje.
12.1. Naime u konkretnom slučaju se radi o regresnom zahtjevu a sama činjenica da je tužiteljica u već navedenim predmetima platila iznose zajedničke pričuve kao povremene tražbine nije odlučna.
Ovo iz razloga što prema odredbi 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok.
Kako za regresne zahtjeve, osim u slučaju regresnog zahtjeva osiguratelja prema štetniku, nije određen neki drugi rok u konkretnom slučaju se prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare primjenjuje opći zastarni rok (o tome VSRH, Rev x-1045/2013.) .
12.2. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije utvrđivao činjenice vezane za to da li je i kada tužiteljica uplatila navedene iznose u predmetima: Povrv-891/2013. i Povrv-1478/2014.
12.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 370. ZPP-a dijelom prihvatio žalbu tužiteljice u pogledu zahtjeva za regresnu isplatu u gore navedenim predmetima.
13. U pogledu ostalih žalbenih navoda vezanih za zahtjev u pogledu predaje posjeda predmetnog stana prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev iz razloga što su se tuženici protivili povlačenju ovog dijela tužbenog zahtjeva.
Nadalje nisu osnovani žalbeni navodi u pogledu provedbe dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke jer je iz raspravnog zapisnika od 29. lipnja 2021. (list 245. spisa) jasno vidljivo da se tužiteljica odriče prava da bude saslušana u postupku kao stranka.
14. Obzirom na djelomično prihvaćanje žalbe ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. podstavak 3. ZPP-a ukinuo i odluku o troškovima parničnog postupka jer je ista za sada preuranjena.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje u pogledu eventualno izvršenih uplata od strane tužiteljice u predmetima:
Povrv-891/2013. i Povrv-1478/2014. (u kojim iznosima i kada) te donijeti novu zakonitu odluku za taj dio zahtjeva i odluku o troškovima parničnog postupka.
Vukovar, 23. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
