Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1256/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz T., OIB:,,, , kojeg zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. i P. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-334/2019-22 od 16. travnja 2021. i protiv rješenja poslovni broj P-334/2019-23 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-334/2019-22 od 16. travnja 2021.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-334/2019-23 od 16. travnja 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu od 1. ožujka 2007., ovjerenog kod javnog bilježnika Z. P. –M. iz O. 7. ožujka 2007. koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana."

2. Točkom II izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 6. toč. 2. istog Ugovora o kreditu koji glasi: " U slučaju promjene kamatne stope iz točke ovog 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo na ime preplaćenih iznosa kamata tužitelju isplatiti iznos od 12.738,97 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, dospjelim od 31. kolovoza 2007., do 31. ožujka 2014.

4. Točkom IV izreke tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.500,00 kn s zateznom kamatom.

5. Citiranim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju (i daljnji parnični trošak) u iznosu od 500,00 kn.

6. Protiv te presude i rješenja žalbe je podnio tuženik s time da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) dok rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda i rješenja preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te istog obveže na naknadu cjelokupnog parničnog troška tuženiku ili podredno da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

7. Tužitelj nije odgovorio na žalbe tuženika.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Tuženik u žalbi protiv presude neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te su u presudi iznesena pravilna pravna shvaćanja u vezi osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 12.738,97 kn s zateznom kamatom.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka 1. ožujka 2007. sklopljen Ugovor o kreditu kojim se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 30.597,19 CHF u protuvrijednosti u kunama da je odredbom čl. 4. predmetnog Ugovora određena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,10% godišnje, da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti sukladno Ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara tražbine tužitelja.

14. Cijeneći prethodno navedene činjenice, kao i sadržaj spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud zaključuje da se kamatna stopa temelji na jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, pa imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., pozivom na čl. 81. , 82., i 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP/03) odnosno čl. 96. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07), te čl. 322. st. 1. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), te odredbu čl. 11 . a Zakona o potrošačkom kreditiranju („ Narodne Novine“ broj 75/09. i 112/12., dalje: ZPK) prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

15. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi pretplatio iznos od 12.738,97 kn, pa zauzima stav da mu pripada pravo na povrat tog iznosa, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

16. Pri tome, prvostupanjski sud odbija tuženikov prigovor zastare pozivom na čl. 241. i 245. st.1. ZOO-a, cijeneći da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare, a da je od pravomoćnog okončanja tog spora 13. lipnja 2014. zastara započela teći iznova, dok se vrijeme proteklo prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

17. Odlučne činjenice pravilno su utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu.

18. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

19. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi „ Utvrđuje se da je drugotužena P. b. Z. d.d. u razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranjuugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora drugotužena P. b. Z. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene P. b. Z. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena P. b. Z. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene P. b. Z. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“, ništetna je odredba predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

20. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, visinu kojeg tuženik žalbom niti ne dovodi u pitanje, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

21. U tom je dijelu tuženik žalbom prigovorio da je vještačenje trebalo provesti na temelju objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, a ne na temelju početno ugovorene kamatne stope od 5,10% godišnje zbog čega smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Taj se žalbeni prigovor ne prihvaća budući je prema ustaljenoj sudskoj praksi prihvaćeno pravno stajalište kako je tužitelj imao otplatiti kredit prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer su sva povećanja tijekom razdoblja otplate kredita nastala jednostranom odlukom banke i kao takva su nepoštena i ništetna.

22. K tome tvrdnja tuženika da je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupao sukladno zakonu, točnije odredbi čl. 22. ZOO-a ne oslobađa istog obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu.

23. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Ništetnost te odredbe ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati i bez nje, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovo postojanje i pravnu valjanost. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanju ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe.

24. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio provesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku na okolnost navodno uzrokovane znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da je ovaj dokazni prijedlog predložio tužitelj a ne tuženik. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je tuženik u pisanom odgovoru na tužbu predložio jedino saslušanje javnog bilježnika, dok u naknadnom podnesku od 11. srpnja 2019. (list 72-73) tuženik nije predložio izvođenje bilo kojeg drugog dokaza na spomenute okolnosti. Sud je na pripremnom ročištu od 13. veljače 2020. (list 81-82) a na kojem je tuženik predložio sudu izvođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika i to samo ako sud smatra da je to potrebno, odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegove saslušanje kao stranke u postupku i za saslušanje javnog bilježnika u svojstvu svjedoka.

25. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-

III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja pri čemu je zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

26. U konkretnom slučaju, a s obzirom na opisano stanje u spisu, pri čemu, dakle tuženik uopće nije predložio saslušanje tužitelja kao stranke u postupku već jedino saslušanje javnog bilježnika okolnost da sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ne ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na navedene okolnosti, jer je razumno očekivati da bi tužitelj da je i saslušan kao stranka u postupku iskazao da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno nije pregovarala, što tužitelj navodi i u činjeničnim navodima tužbe.

27. Nadalje prema shvaćanju ovog suda saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.), pa je prema tome prvostupanjski sud u opisanim okolnostima pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika.

28. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari, budući da od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tužbe 9. travnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

29. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška sadržana u presudi jer je donijeta u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, a ni sam tuženik u žalbi ne iznosi konkretne prigovora koji bi tu odluku doveli u pitanje.

30. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pobijano rješenje kojim je prvostupanjski sud dosudio tužitelju daljnji parnični trošak za pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 500,00 kn.

31. U situaciji kada je tužbeni zahtjev tužitelja sada pravomoćno prihvaćen, te je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak, pobijano rješenje je pravilno i zakonito te je tuženiku pravilno naloženo naknaditi tužitelju i daljnji parnični trošak za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pri čemu iz stanju u spisu proizlazi da je punomoćnica tužitelja na ročište za objavu i uručenje presude pristupila.

32. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st.

1. ZPP-a trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 23. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić